Odgovori o sihru

Ko mi je bio u kući?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pitanje:

Selamu alejkum!

Prije nego sto cu napuniti 17 godinu bio sam veom strasljivo dijete, strah me je bilo skoro pa svega a narocito uvece kraj mezarja proci. Uvijek kada sam isao kod prijatelja, pa morao proci kraj mezarja morao me je uvijek neko pratiti. Bilo ke je sramota jer sam vec odrastao i pitao sam se koliko cu se jos svega toga bojati.
Ali do jedne noci, kada sam bio sam u kuci. Roditelji su mi otisli na sijelo, ja sam bio sam u svojoj sobi i gledao tv.

Cuo sam nakon izvjesnog vremena spoljasnja vrata t.j. bravu, u tom trenutku sam mislio da mi roditelji vec dolaze kuci, ali upitao sam se zasto toliko rano?
Toliko sam bio zainteresovan za film, da sam zaboravio za bravu, dok nije reklama bila. Pitao sam se onda sta je ono bilo, ko mi je bio pred vratima i pokusao uci?
Trazio sam normalna rijesenja sta je to moglo biti samo da sebe smirim. Nakon kratkog vremena i dalje sam gledao film, do tog trenutka, dok nisam cuo vrata na hodniku, zvuk je bio, kao da ih je neko zatvorio. Molio sam Allaha dz.s. da su to moji roditelji, ali nije me niko pozdravio (kao i uvijek sto rade) niti su upalili svijetlo. Odmah nakon zvuka vrata s hodnika, culo se par koraka na hodniku (imamo tepih preko plocica, a one nisu cvrste na nekim mjestima), strah me je bilo, znao sam da je nesto u kuci, nesto ne ljudsko. I nakon tih koraka, cuo se prag kao i nekoliko koraka u mojoj sobi.

Kako se to sve desavalo, okrenuo se nisam, bio sam u soku. Bilo mi je onda 100% jasno da nisam sam u sobi, neznam sto se desavalo samnom u tom trenutku ali okrenu sam glavu i hvala Uzvisenom Allahu nisam nikog vidio (i ako bi volio da sam nesto ili nekog vidio, bolje je bilo da nisam) i pored toga rekao sam t.j. upitao sam: “Ko je to, ako je neko ovdje neka mi se pokaze?!” Nije se nista desilo.

Nakon sat vremena dosli su mi roditelji kuci, Mati je usla na vrata i odmah me lijepom rijeci (kao i uvijek) pozdravila i usla u moju sobu. Vidila je odmah po meni, da nisam nesto uredu, jer sam bio kao izgubljen i blijed u licu. Rekao sam joj da mi nije nista, ali Mati kao Mati zna da nesto nije uredu samnom, dugo sam razmisljao dal da joj kazem, koliko je bila zabrinuta i rijecima nagadala sta mi je moglo biti, odlucio sam da joj kazem (i ako sam mislio da ce misliti da sam poludio). Bila je zabrinuta, ali mi je povjerovala svu pricu, i upitala me je zasto nisam nesto proucio, jer je znala da cesto citam Kur’an ili ucim Sure. Ali u onome trenutku Boze Oprosti nije mi palo na pamet.

Taj dan mi je jos dan i danas u glavi i ostace uvijek uz mene, jer od toga dana sam sav strah izgubio koji sam imao hvala Uzvisenom, cak mezarja nisu problem. Neznam sta mi tu noc dolazilo u kuci, da li je dobro, da li je lose? Kazem sam sebi, ako je nesto lose bilo, zasto mi je strah uzeo, zasto ne drugu emociju ili zasto mi nije nesto uradilo tu vece? Pitanja i pitanja. Cesto se sjetim te noci ili je prepricavam ozbiljnim prijateljima ali uvijek mi suze krenu na oci i jeza iskoci kao i sada.

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Slava i zahvala pripadaju samo Allahu swt. O ovome što ste spomenuli može se kazati mnogo čega, ali na kraju se zaključak može svesti na jednu ili dvije rečenice. U svakoj kući borave, osim ljudi, i džinni. U kućama vjernika vjernici, u kućama onih drugih oni drugi. Zakon koji vrijedi ljudima vrijedi i džinnima, a taj je da nema ostvarivanja kontakta sa drugom `vrstom`. Tako, džinni vjernici borave u kućama muslimana, slušaju Kur`an i zikrove ljudi, …, jedu ostatke onoga što su prethodno jeli ljudi (zbog toga je potrebno obavezno odmah nakon završetka jela čistiti posude iz kojih se jelo, ili ih ne držati poklopljene).

Džinni muslimani ne smetaju stanovnike kuće u kojoj borave, ne miješaju se i ne ruše sklad stanovnika, muslimana, vjernika. Ova ravnoteža ipak nekada biva narušena. Ako u kući postoje slike ili kipovi ljudi ili životanja, ako ima alkohola, ako se sluša muzika, …, onda kuću posjećuju i džinni nemuslimani, nevjernici, ili muslimani koji u srcima nemaju vjere. Uznemiravaju ljude i čine ih nesigurnima, bilo na javi ili u snovima. Također, i džinni muslimani mogu da uznemire ljude, stanovnike određene kuće kad ovi postanu nemarni prema vjerskim obavezama, ili ustraju u griješenju. Čak se dešava da neki džinni uplaše, rjeđe povrijede ljude kako bi ih vratili pravim vrijednostima (ovome sam nekoliko puta i sam svjedočio). Naravno, ovaj postupak džinna nema opravdanja čak ni sa ispravnim nijetom.

Škripa vrata, koraci, pomijeranje stvari, i drugo mogu biti znakovi prisustva džinna jer, kao i ljudi, i oni mogu proizvoditi/izazivati ovakve zvukove. Svakako, to nije problem niti nešto `nadnaravno`. Kad čovjek zna da džinni postoje, da moraju živjeti, a time i boraviti na određenim mjestima, onda ovakva dešavanja nisu problem. Vjernik nikad nije sam u milosti ili nemilosti šejtanima i džinnima. Vjernik je uvijek pod zaštitom Onoga čija zaštita ne može biti srušena.
Strahovi od noći, mezarja, ili nepoznatog uopće nisu problematični. Neki pokušavaju pogrešno definisati, postaviti činjenice pa kažu da su ovi strahovi znak da se čovjek boji nekoga ili nečega sem Allaha swt, i da to slabi čovjekovu vjeru.

Ovo, naravno, ne stroji. U prirodi je ljudi da se plaše, ili samo osjećaju nelagodu pri susretu s nepoznatim. U tom slučaju trebalo bi samo prizvati Allaha swt kao Zaštitnika, i tad strah prethodi jačanju vjere, a nikako slabljenju.

Ovdje ću morati spomenuti nešto što nema direktnu vezu sa pitanjem, i što bi mnogima možda moglo promaknuti. U vašem mailu javlja se jedna pravilnost koja čovjeka ne može ostaviti ravnodušnim. Riječ `majka` pišete velikim slovom. Subhanallah! Ova riječ i treba biti pisana samo velikim slovom. Majka.

Almin Omerasevic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: