Odgovori

Dova i mjenjanje sudbine_Vračanje duga_Tekfirenje vladara

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

DOVA I MJENJANJE SUDBINE

Pitanje:

Esselamu alejkum. Zanima me da li dova može izmeniti sudbinu ? Pročitala sam na više mesta da tako piše.

Odgovor:

Alejkumusselam. Bilježe Tirmizi i Hakim u hadisu kojeg prenosi Selman, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne odbija kader (ono što je određeno) osim dova, niti produžuje život osim dobročinstvo”. Tirmizi i Albani ga ocjenjuju dobrim iako u senedu hadisa ima slabosti i bliže je da je slab. S tim da ovaj hadis potvrđuje ono što prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista dova koristi u onome što se desilo i u onome što se nije desilo, pa je na vama Allahovi robovi da dovite”. Bilježi ga Hakim a Albani ga ocjenjuje dobrim. Prema tome, na osnovu ovih hadisa nema smetnje da čovjek dovi kako bi promijenio sudbinu. S tim da napomenemo da se pod mijenjanjem sudbine ovde misli na to da je Allah, dželle še’nuhu, odredio da će neka osoba doviti i da će se tom dovom promijeniti ono što on misli da mu je sudbina a ne da će on bukvalno sa dovom promijeniti ono što je već određeno. Ve billahi tevfik.

VRAČANJE DUGA

Pitanje:

Esselamu alejkum. Moj suprug i ja smo prije više godina posudili novac od njegove rođake. Rekla nam je da joj vratimo kad možemo i kako hoćemo. Mi smo joj vraćali u djelovima i ostali smo dužni trećinu. Ona je umrla. Nismo mirni što smo joj ostali dužni a ona nema svojih nasljednika. Na koji način možemo naš dug da “opravdamo” sadakom, hatmom i sl. jer Allah zna da nismo imali da vraćamo pa nas je zadesila ova situacija da sad kad imamo nemožemo vratiti?

Odgovor:

Alejkumusselam. Prvo što trebate dobro provjeriti da li ona zaista nema nasljednika, jer u nasljednike ulaze: roditelji, supružnici, djeca, sestre i braća i njihova djeca, unučad, djedovi i nane, amidže i njihova djeca, dajdže i njihova djeca. Ako ima neko od ovih spomenutih živ može biti da je on nasljednik s tim da to trebate izložiti na nekog učenog, tako što ćete mu objasniti koliki je iznos novca koji trebate vratiti i ko je sve od nasljednika živ. Pa će vam on na osnovu toga objasniti kako ćete podijeliti taj imetak.
A ako se ustanovi da ona zaista nema šerijatskog nasljednika onda imetak koji ste joj ostali dužni pripada tzv. Bejtul-malu, tj. općem fondu za potrebe muslimana koji se formira od zekata, ratnog plijena, zaostavštine i slično, a dijeli se za opće potrebe muslimana a prvenstveno fukari i siromašnima. A pošto kod nas i tamo gdje ste vi nema Bejtul-mala na vama je da iznos tog novca podijelite kao sadaku na ime njegovog vlasnika, tj. te vaše rođake, siromašnima ili zaduženim muslimanima. Kada to uradite sa vas spada teret duga koji ste imali i vi ste čisti od njega pred Allahom, inšaAllah. Ve billahi tevfik.

TEKFIRENJE VLADARA

Pitanje:

Esselamu alejkum. Da li mi možete objasniti kakav treba da bude moj stav prema muslimanskim vladarima današnjice, te šta sam obavezan u tom pogledu – da li da ih sve smatram da su izašli iz vjere ili da njihov slučaj prepustim Allahu Uzvišenom, pa da im On sudi na Sudnjem Danu, odnosno jesam li ja narušio svoje vjerovanje ako npr. iz predostrožnosti ne želim da se bavim krupnim pitanjima u Islamu poput tekfirenja vladara sa Arabijskog poluotoka?

Odgovor:

Alejkumusselam. U mnogim šerijatskim tekstovima je došlo jasno i precizno upustvo kako da se muslimani ophode prema svojim namjesnicima. Takođe, kako da se ponašaju ako njihov namjesnik učini djelo koje ga izvodi iz Islama ili ako je u osnovi kjafir ali je došao na vlast muslimanima svejedno na koji način. Pitanje ophođenja prema vladarima se, zbog svoje važnosti i bitnosti, spominje u skoro svakoj akidetskoj knjizi. Pa tako, imam Tahavija, poznati hanefijski učenjak, u svojoj knjizi “El-akidetu Et-Tahavijje”, koja je osnovni akidetski tekst koji se izučava na mnogim islamskim univerzitetima, a predstavlja srž ispravne akide Ehli sunneta vel-džemata, navodi sljedeće: “Ne smatramo dozvoljenim izlazak protiv naših imama i naših vladara pa makar bili i nepravedni. Niti dovimo protiv njih, nismo im neposlušni i smatramo da je poslušnost njima sastavni dio poslušnosti Allahu, dželle še’nuhu, i da je to farz sve dok ne narede ono u čemu je grijeh. I dovimo da ih Allah učini valjanim i da im da zdravlje”. Svaki musliman treba da nauči kako da se ophodi prema namjesnicima i vladarima pod čijom vlašću živi.
Belaj onih koji se pretjerano i pogrešno bave tekfirom je u tome što su sastavili dva zla: prvo – što nisu naučili stav Ehlu sunneta vel džemata prema vladarima, a oni koji jesu pogrešno ga tumače ili ga uzimaju od onih koji ga pogrešno tumače. Drugo – samo tekfirenje vladara u muslimanskim zemljama uzimaju od kvazi i nadri – učenih ljudi poput Makdisija, Ebu Merjema, Ebu Katade i Ebu Talhe koji su sa strane učenosti anonimusi ili tačnije poznati kao tekfir nostardamusi. Čak su do te mjere otišli daleko da su kod većine braće koji ih slijede stvorili ubjeđenje da je najbitnija stvar u njihovom Islamu da znaju jesu li Fahd, Mubarak i njima slični kjafiri ili ne, a ko to ne zna i nije ubijeđen u to taj stvarno ne zna ništa o Islamu i zaslužuje duboko sažaljenje. Pa je kod ove skupine mjerilo i kriterij ocjenjivanja akide, menhedža i shvatanja Islama druge braće sadržan u samo jednom pitanju: šta misle o vladarima (čitaj tagutima) u muslimanskim zemljama? Pa onaj ko ih dobro otrese u odgovoru čestitaju mu na hrabrosti, čojstvu, junaštvu i ispravnoj akidi. A onom kome u odgovoru malo glas zadrhti, ili ne daj bože bude u nedoumici u kufr tih vladara za njega kažu da ne zna ništa o Islamu pa makar dvadeset godina na koljenima učio kod šejhova u arapskim zemljama, koji eto i oni nisu znali da su ovi taguti. E jadno je i čemerno ovakvo shvatanje Islama.
Zato brate, nije tvoje da se baviš tekfirenjem bilo kojeg muslimana a kamoli muslimanskih vladara, ne zato što se mi bojimo reći njima da su kjafiri nego zato što za tako nešto treba imati dovoljno šerijatskog znanja i poznavati stanje tih vladara na terenu, kao i mudrost i posljedice govorenja istine po tom pitanju. Allah, dželle še’nuhu, ne duži muslimane da se bave tekfirom, tj. proglašavanjem drugih koji sebe smatraju muslimanima kjafirima. Znači, bavljenje tekfirom nije ibadet niti vjerska obaveza, nego čak šta više šerijatski tekstovi upozoravaju i odvraćaju od upuštanja i bavljenja tim pitanjima onih koji nisu kompetentni da se time bave. Znači, ne samo da nisi narušio svoje vjerovanje ako iz predostrožnosti ne želiš da se baviš krupnim pitanjima u Islamu poput tekfirenja vladara sa Arabijskog poluotoka, nego ti nije dozvoljeno da se baviš time kao što ti nije dozvoljeno da operišeš ljude jer nisi kompetentan za to. To pitanje ostavi onima koji su dostatni da se time bave. To (proglašavanje vladara kjafirima) nije temelj vjere niti spada u osnovna akidetska načela. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: