Odgovori

Rekreativno bavljenje sportom_Stav prema rođaku homoseksualcu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

REKREATIVNO BAVLJENJE SPORTOM

Pitanje:

Esselamu alejkum. Poznato je da Islam jedna od rijetkih religija, ako ne i jedina, koja, osim što čovječanstvu pruža sva rješenja za duhovni mir, naređuje čovjeku da mora postići balans između tijela i duše. Da se uvijek držimo srednjeg puta, uvijek umjereno. Znamo da je naređen namaz pet puta dnevno i osim što se molimo Uzvišenom Allahu, nešto što je činjenica ali o čemu ne treba razmišljati previše je da je čovjek fizički aktivan. Preneseno je preko hadisa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se moramo hraniti zdravo, od hrane koja je halal, kupljeno od novca kojeg smo pošteno zaradili, a u stomaku da imamo 1/3 vode, 1/3 hrane i 1/3 vazduha. Međutim, kakav je stav Islama o održavanju tijela poput rekreativnog bavljenja sportom, odlaska u teretanu i slično. Je li to zabranjeno, pokuđeno, pohvalno? Da li postoje sportovi koji su preporučeni ili pokuđeni? Kakav je generalno stav Islama o tome. Allah Vas nagradio za trud.

Odgovor:

Alejkumusselam. Mi živimo u vremenu kada su sportska, vojna, naučna i zabavna natjecanja i igre doživjeli eksploziju u svojoj raznolikosti i rasprostranjenosti među ljudima. Zato je neophodno jednom muslimanu da zna koja natjecanja i igre su šerijatski sporne a koja dozvoljena ili preporučljiva, kako bi se od prvih čuvao, u drugima nastojao jačati duh i tijelo a u trećim tražio i Allahovo zadovoljstvo.
Natjecanje je ugovor između dvije ili više osoba ili ekipa o međusobnom takmičenju u borilačkim vještinama, znanju, sportu i sličnom, sa ciljem da se zna pobjednik.

Natjecanje je propisano Kur’anom, sunnetom i idžma’om. Kaže Uzvišeni: “I protiv njh pripremite koliko god možete snage i konja za boj, da biste time zaplašili Allahove i vaše neprijatelje, i druge osim njih – vi ih ne poznajete, Allah ih zna” (El-Enfal 60). Naredio je Uzvišeni da muslimani pripreme koliko je moguće snage i konja za boj, a od načina pripreme su natjecanja.

Zabilježeno je mnogo vjerodostojnih hadisa koji upućuju na propisanost takmičenja, poput utrke na konjima i devama, natjecanja u trčanju, gađanju sa strijelama i takmičenja u znanju.
Islamski učenjaci su se jednoglasno složili (idžma’) da je natjecanje, a ušto ulazi i rekreativno bavljenje sportom, odlazak u teretane i slično, dozvoljeno u globalu, iako su se razišli u nekim detaljima. Od islamskih učenjaka koji prenose ovaj idžma’ su: Ibn Abdulberr, Ibn Kudame, Ibn Hazm, Ibnul-Kajjim i mnogi drugi.

Natjecanja se, s obzirom na dozvoljenost, mogu svrstati u tri vrste:
1) propisana natjecanja (poput utrke na konjima s ciljem pripreme za džihad)
2) zabranjena natjecanja (poput kockanja i boksanja)
3) dozvoljena natjecanja (poput hrvanja i plivanja)
A s obzirom na nagrađivanje pobjednika natjecanja se dijele na dvije vrste:
1) natjecanja bez nagrade
2) natjecanja uz nagradu
Propisana natjecanja su ona koja su spomenuta u tekstu hadisa kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema (prečeg) davanja nagrade osim u natjecanju sa strijelom, devama i konjima” (Tirmizi (1700), Ebu Davud (2574), Nesai (3529), Ahmed (9754) i Ibn Madže (2878). Tirmizi je hadis ocijenio dobrim, Ibnul-Kattan i Ibnu Dekikil-‘id vjerodostojnim, a Darekutni da je mevkuf, tj. da je to govor ashaba, (pogledaj: “Telhisul-habir” 4/161). A Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (1506)).
Takmičenja spomenuta u hadisu, utrke na konjima i devama i natjecanje u gađanju sa strijelama, su Šerijatom propisana, to jest musliman ima nagradu ako ih organizuje i učestvuje u njima.
Glavna karakteristika ovih natjecanja je da su ona sredstvo i način pripreme za džihad, zbog toga neki učenjaci smatraju da je organizovanje ovih natjecanja fard kifaje, a ne samo potvrđeni sunnet. A sa druge strane, zaboraviti neku prethodno naučenu borilačku vještinu je haram ili u najmanju ruku pokuđeno.
U hadiskom tekstu je svedeno nagradno takmičenje u samo tri vještine. Da li to znači da u ostalim vještinama i sredstvima za džihad nije dozvoljeno nagrađivanje ili se kijasom (analogijom) pridružuju ovim sredstvima za džihad spomenutim u hadisu i sve vještine i sredstva koja su u istom značenju? Oko ovog pitanja učenjaci imaju dva stava: zabrana i dozvola. Odabrano mišljenje je dozvola na koju upućuje ispravan kijas (analogija), jer Šerijat sa svojim propisima nije došao da u propisima pravi razliku između istih stvari i da spaja pod isti propis međusobno različite stvari.
Odgovor na dokazivanje sa hadisom Ebu Hurejre, radijallahu anhu, je da značenje hadisa nije ograničenje na tri navedene stvari u hadisu a zabrana svih ostalih koje nisu spomenute. Nego hadis znači da su najpreče vještine u kojima se daje nagrada natjecanje u bacanju strijela, utrci konja i deva.
U tekstu hadisa su navedena tri sredstva strijele, konji i deve. A anlogijom (kijasom) se priključuju ostala sredstva, poput: aviona, tenkova, oklopnih vozila, podmornica, svih vrsta vatrenog oružja, ratnih brodova i sličnog.
Stalna komisija za fetve iz Saudijske arabije je izdala fetvu o propisanosti natjecanja u svemu sa čime se muslimanska vojska pomaže u borbi protiv nevjernika, poput aviona, tenkova, podmornica i slično, bilo to uz nagradu ili bez nagrade. A u drugoj fetvi o istom pitanju je naglašeno da je natjecanje u svim sredstvima za džihad i u onome sa čime se stiču ratne vještine vadžib ili mustehab shodno okolnostima i potrebi muslimana kako bi se branili, pomogli svoju vjeru i olakšali njeno širenje.
A što se tiče zabranjenih natjecanja pravilo po kojem se ona prepoznaju je: svako natjecanje koje nanosi štetu vjeri ili dunjaluku, vjeri ostavljanjem vadžiba ili činjenjem harama, a dunjaluku uništavanjem imovine, ljudskog tijela, života ili časti.
Učanjaci su složni da nije dozvoljeno natjecanje u svemu što vodi u haram ili odvraća od izvršanja vadžiba.
Sa druge strane, postoje igre i natjecanja koja su kur’anskim ili hadiskim tekstom zabranjeni a kojima se analogijom (kijasom) priključuju u zabrani vrste igara i takmičenja koje su im slične. Od vrsta zabranjenih natjecanja su:
1. Kockanje i klađenje
Kocka je svako natjecanje u kojem je daje ulog sa obe strane, a to je ujedno i definicija klađenja.
Definicija kocke i klađenja se može rezimirati u sljedećem: svaka igra ili natjecanje u kojima se daje ulog sa obe ili više strana a učesnik u njima ili je dobitnik ili gubitnik.
Od današnjih vrsta kockanja su igra loto, tombola, kladionice i slično. Takođe, ovom se pridružuju sve vrste dozvoljenih igara i natjecanja, poput trčanja, plivanja, hrvanja, biciklizma, splavarenja, jedrenja, razne vrste kvizova i slično, ako su zasnovane na stavljanju zaloga ili uplaćivanju od strane jednog dijela takmičara ili svih takmičara. To jest, ako su ove igre i natjecanja uslovljene bilo kojim vidom uplaćivanja od strane takmičara tako da ili će dobiti ili izgubiti, onda su to vrste kockanja zabranjenih Šerijatom.
Na žalost, današnja natjecanja i igre, koje su u osnovi dozvoljene, su većinom zasnovane na ovom obliku. Zato je na muslimanu obaveza da dobro provjeri kakva je igra ili natjecanje prije nego što se upusti u nju, da ne bi upao u zabranjeno.
Kockanje i klađenje su zabranjeni Kur’anom, Sunnetom i idžma’om (konsenzusom) učanjaka.
2. Boksanje
Boks nije dozvoljen zbog velike opasnosti kojoj se izlažu takmičari, poput padanja u nesvijest, loma kostiju, ranjavanja, ogrebotina, krvarenja i slično. I zbog teksta hadisa u kojem se zabranjuje udaranje u lice na čemu je boks u osnovi zasnovan.
3. Bodenje bikova i ovnova i tučenje pijetlova i pasa
Nema razilaženja među islamskim pravnicima oko zabrane bodenja bikova, ovnova, tučenja pijetlova i pasa.
4. Nerd ili igra sa kockama
Nerd, nerdešir ili tavla je perzijska igra sa kockama. Ono što je vidljiva i jasna karakteristika ove igre je da je zasnovana slučajnosti i sreći, tj. slučajnom pojavljivanju brojeva prilikom bacanju kocki.
Učenjaci su složni da je igranje nerda zabranjeno ako je zasnovano na klađenju i kockanju, a imaju tri stava oko igranja nerda bez nagrade i klađenja: zabrana, pokuđenost i dozvola. Odabrano mišljenje je zabrana igre nerda zbog vjerodostojnih hadisa u kojima je došla zabrana, a posebno hadis u kojem je rečeno da je igranje nerda neposlušnost Allahu i Njegovom Poslaniku, sallahu alejhi ve sellem.
Ovo je ono što bi se moglo reći u ovakvoj prilici i na ovakvom mjestu. Ve billahi tevfik.

STAV PREMA ROĐAKU HOMOSEKSUALCU

Pitanje:

Esselamu alejkum. Imam problem kako da se postavim u odnosu na svoju bližu rodbinu. Naime, ja sam pre dugog niza godina primila islam, pokrivena sam, imam muža muslimana i porodicu elhamdullilah.
Moji roditelji i ostala rodbina su hrisćani. Svi naravno mrze moj prelazak na islam i dan danas, ali je sve svedeno u neku relativnu normalu po tom pitanju. Pazimo o čemu pričamo, ne namećemo jedni drugima mišljenja … Međ utim sestrin sin , je homosekualac, to je moja sumnja nekih 99,99 %, a čula sam i komentare ostalih po tom pitanju. Ne žzelim da se sa njom i drugima zameram, rodbina mi je to, ali ne želim na prvom mestu da ugrozim svoju veru. Kako da se postavim, nije lako. Maximalno se trudim da ga izbegavam, ali ni to nije lako. Da li moram zauzeti oštriji stav ili…. Molim vas pojasnite mi malo kakav bi trebao biti moj odnos sa aspekta islama. Da vas Allah obilato nagradi. Hvala.

Odgovor:

Alejkumusselam. Sa aspekta Islama svi kjafiri su u osnovi na istom nivou jer je njihov najveći grijeh sam kufr, tj. nevjerovanje u ono sa čime je došao Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, Allahov zadnji poslanik na Zemlji. Zato se kaže nema grijeha poslije kufra, tj. svaki drugi grijeh nakon kufra je manji od kufra. Samo je razlika između kjafira u odnosu prema Allahu u tome što neki od njih čine više djela koja su po Islamu zabranjena u odnosu na druge. Takođe, razlika među kjafirima u smislu ophođenja prema muslimanima je da neki od njih iskazuju otvoreno neprijateljstvo, mržnju, nepoštovanje pa čak i borbu protiv Islama i muslimana, dok drugi žive u prijateljskim odnosima sa muslimanima, poštuju ih i uvažavaju, dok su neki treći između ovog dvoga.
Zbog toga, nema velike razlike između kjafira homoseksualca, kjafira zinalučara, kjafira sihirbaza, kjafirkinje lezbejke, kjafirkinje prostitutke, kjafira ubice, kjafira kradljivca i slično u smislu da svi oni čine, osim toga što su kjafiri, velike grijehe po Islamu i da bi svi oni da su muslimani a rade ove grijehe zaslužili šerijatsku kaznu ubistva, bičevanja i slično. Ali sama činjenica da su kjafiri stavlja ih na isti nivo u pogledu ophođenja muslimana prema njima. Jer zašto bi kjafir homoseksualac zaslužio žešći i gori odnos muslimana prema njemu u odnosu na kjafira kradljivca, zinalučara, sihirbaza, ubicu i tako dalje.
Ako bi se neko zapitao zašto je to tako odgovor bi bio: da je najveći grijeh kod kjafira njegovo nevjerovanje u Allaha i poslanstvo Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ili ako je pripadnik neke nebeske vjere (kršćanstva i židovstva) a čini širk to je najveći grijeh koji on čini. Sa druge strane kada muslimani pozivaju kjafire u Islam prvo u što ih pozivaju nije ostavljanje krađe, alkohola, zinaluka i ostalog, nego ih pozivaju u ostavljanje kufra i širka koji je kod njih, a da vjerovanje u Allaha i da slijede ono sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. A dokaz za ovo je hadis mutefekun alejhi u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada poslao Mu’aza ibn Džebela, radijallahu anhu, u Jemen kao namjesnika rekao sljedeće: “Ti ćeš doći ljudima koji su od Ehli kitaba, pa neka bude prvo u šta ćeš ih pozivati šehadet en la ilahe illellah ve ene muhameden resulullah (a u rivajetu: da ispoljavaju Allahu tevhid – monoteizam), pa ako ti oni u tome budu pokorni pozovi ih da klanjaju pet namaza u toku dana i noći, pa ako te i u tome poslušaju pozovi ih da daju zekat na njihov imetak koji se uzima od bogatih a daje siromašnim…”. Prema tome, nema sumnje da je kod ovih ljudi bio prisutan zinaluk, krađa, ubistvo i slično ali Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naređuje i poučava nas prioritetima u koje se pozivaju kjafiri.
Prema tome, tvoj stav prema tvom sestriću homoseksualcu sa stanovišta Islama nije ispravan jer grijeh homoseksualizma, a koji je bez sumnje veliki grijeh, izopačenost i nastranost sa stanovišta Islama, a koji je prisutan kod njega nije ništa veći od nekih drugih grijeha koje rade ostala tvoja rodbina a koju ne izbjegavaš i ne zauzimaš prema njima oštar stav zbog tih grijeha, a njihov najveći zajednički grijeh je ustvari kufr ili širk. Prvo što trebaš da liječiš kod njih je nevjerstvo i širk, jer svi drugi grijesi u odnosu na ovo dvoje su drugorazredni. Znači, ne trebaš ga izbjegavati i zauzimati oštriji stav prema njemu, nego ga na lijep način pozivati u Islam i objasniti mu pogled Islama na život, svijet, smrt i Sudnji dan, a nema smetnje i da mu spomeneš stav Islama prema tom problemu u koji je on upao. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: