Odgovori

Da li tijela svetaca truhnu_Mudrost oblika nekih ibadeta_Propuštanje namaza pod narkozom

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

DA LI TIJELA SVETACA TRUNU

Pitanje:

Esselamu alejkum. Interesuje me kako tijela svetaca ne truhnu?
Čitala sam da samo tijela Poslanika ne truhnu, da ih crvi ne jedu. Ne poistovječujem ovo dvoje, euzubillah. Vjerujem da je svaka religija mimo islama zabluda.
Musa, alejhi selam je tražio da vidi Allaha, azze we džele, samo da bi smirio srce, dušu. Nadam se da će svi shvatiti smisao pitanja. DžezakAllahu hajren. U manastiru Ostrog, u Crnoj Gori se nalazi taj manastir, tu je tijelo sveca Vasilija Ostroskog, staro godinama, a nije satruhlo. A Allah najbolje zna. Pitanje se odnosilo na svece kod kršćana. I kršćani kažu da tijela tih njihovih svetaca ne truhnu. Mene samo interesuje stav islama na tu temu?

Odgovor:

Alejkumusselam. U osnovi svaki čovjek kada umre njegovo tijelo struhne i jedu ga crvi na što ukazuju vjerodostojan hadis kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svakog sina Ademovog će pojesti zemlja osim njegovog ‘adžbuzzeneba (najdonje kičmene kosti), od njega je stvoren i od njega će biti formiran (pri oživljenju)” (Buharija 4814, Muslim (2955)).
Kaže Ibn Abdul-berr: “Vanjsko i uopćeno značenje ovog hadisa obavezuju da su svi ljudi u ovome isti osim onog što se prenosi o tijelima vjerovjesnika i tijelima šehida da ih zemlja neće jesti, dovoljno je ono što je došlo o šehidima Uhuda i ostalim šehidima” (El-Istizkar (8/355)).
Pa kao što kaže učenjak Ibn Abdulberr, izuzetak iz ovoga su tijela vjerovjesnika jer je došlo u hadisu kojeg prenosi Evs ibn Evs, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je Allah zabranio zemlji da jede tijela vjerovjesnika”. Bilježi ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed i ostali. Oko vjerodostojnosti ovog hadisa postoji razilaženje među muhaddisima, s tim da je bliže i ispravnije da je hadis vjerodostojan i prihvatljiv, naročito to postaje jasno kada iščitamo odgovor Ibnul-Kajjima, Albanija i ostalih šejhova na ono što navode Ebu Hatim i ostali kao mahanu hadisu, a vjerodostojnim su ga ocijenili između ostalih Ibn Huzejme, Ibn Hibban, Hakim, Zehebi, Abdulkadir Arnaut, Albani i mnogi drugi. Takođe, da tijela vjerovjesnika ne jede zemlja može se zaključiti iz ajeta koji govori o smrti Sulejmana, alejhisselam: “A kad smo odredili da umre, crv koji je bio rastočio štap njegov – upozorio ih je da je umro, i kad se on srušio, džini shvatiše da ne bi na muci sramnoj ostali da su budućnost prozreti mogli”. (Sebe’, 14)
A što se tiče šehida, iskrenih i pobožnih, moguće je da nekima od njih njihova tijela ne jede zemlja kao vid kerameta. Međutim, osnova je da i njihova tijela zemlja jede osim “adžebuzzeneba”, a to je zadnji dio kičme koji liči sjemenki ili je manji, njega Allahovom dozvolom neće pojesti zemlja nego ostaje kao sjemenka iz kojeg će tijelo biti oživljeno na Sudnjem danu, kao što je došlo u hadisu. Jer je Allah, dželle še’nuhu, za svaku stvar dao sebeb (razlog), a On je kadar da ponovo stvori insana a da ništa nije ostalo od njegovog prijašnjeg tijela.
Kao potvrda da tijela nekih šehida ne jede zemlja spominje se priča iz vremena Muavije, radijallahu anhu, kada je bio halifa muslimana kada je htio da provede vodu kroz mezarje šehida Uhuda, pa kaže Džabir, radijallahu anhu: “Kada je Muavija htio da provede izvor koji je bio u podnožju Uhuda kod mezarja šehida Uhuda, naredio je da se oglasi da svako ko ima nekog ko je tu ukopan da ga iskopa. Pa sam otišao do kabura svog oca, pa smo ih vadili a tijela su im bila svježa i savitljiva, tako da je jednom od njih lopata udarila prst pa je počela da teče krv”. Ovu predaju bilježi Malik u svom Muveteu i Ibn Abdulberr u knjigama “El-Istizkar” i “Et-Temhid” u mnogobrojnim rivajetima, kao i Ibn S’ad u “Et-Tabekat”, kaže Ibn Hadžer u “Fethul.bari” da je sened ovog rivajeta vjerodostojan.
Neki učenjaci poput Ibn Abdulberra dokazuju sa ovim rivajetom i mnogim drugim, poput iskopavanja tijela Talhe ibn Ubejdullaha, da tijela šehida takođe ne truhnu i da ih ne jedu crvi. Dok većina učenjaka zauzima stav da je osnov da njihova tijela truhnu jer nema dokaza u šerijatskim tekstovima koji potvrđuju da ne truhnu. A rivajeti o šehidima Uhuda ili nekim drugim šehidima i dobrim ljudima u kojima se prenosi da im tijela nisu struhla to je izuzetak i predstavlja keramet a ne opće pravilo da im tijela ne truhnu. Ovo zadnje je bliže ispravnom, a Allah zna najbolje. Ovo je što se tiče tijela onih koji su umrli na islamu i ispravnoj akidi.
A što se tiče kjafira osnov je da njihova tijela truhnu i da ih jedu crvi. S tim da Allah, dželle še’nuhu, može dati da i tijela nekih kjafira ne truhnu kao iskušenje i ispit onima koji imaju neko uvjerenje prema tim ljudima. Kao što Allah da da se na rukama sihirbaza desi neka nadprirodna pojava sa kojom zavodi one koji u njega vjeruju i kao što će dati moć Dedždžalu da oživi mrtvog, da naredi oblacima da spuste kišu i slično.
Prema tome, osnov je da tijela svetaca i sličnih njima, svejedno kršćanskih ili drugih, truhnu i da ih zemlja jede. S tim ako se desi da od nekih od njih tijelo nije struhlo to nije keramet niti znak ispravnosti njihove vjere i onoga na čemu jesu, nego baš obrnuto, Allah ih time učvršćuje na njihovom dalaletu. Ve billahi tevfik.

MUDROST OBLIKA NEKIH IBADETA

Pitanje:

Esselamu alejkum.
Molim Vas da mi pojasnite malo oko učenja imama u džematu, ono kada imam uči na kijamu na glas u vrijeme sabaha, akšama i jacije (“noćne namaze”), a u sebi na podne i ikindiji ? Zašto je to tako ? npr.: Na džuma-namazu imam takođe uči na glas, tako da to nema ništa sa vremenskim prilikama po mojoj logici. Ista stvar je i sa Bajram-namazima. Dakle, o čemu se tu radi ? I da li bi bilo učenje imama na glas na kijamu u podne, ili ikindija-namazu haram ?

Odgovor:

Alejkumusselam. Prenešeno je u vjerodostojnom Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se na akšamu, jaciji i sabah namazu koji se klanjaju u džematu da imam uči naglas, dok na podne i ikindiji imam uči u sebi. Takođe, imam uči naglas na džumi namazu, bajramu, namazu za kišu, namaz pri pomračenju Sunca ili Mjeseca, teraviji i vitr namazu u toku Ramazana, dok u dženazi namazu imam uči u sebi.
Ovo je došlo u Šerijatu ovako, ko postupi drugačije razišli su se učenjaci da li je uradio haram ili je samo postupio suprotno Sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Uglavnom , ovo su ibadeti a ibadeti se ne mogu tumačiti logikom niti analogijom jer su oni tevkifije, tj. tako su došli i naređeni od Allaha i u većini se ne može dokučiti njihova mudrost. Pa tako recimo, ne možemo dokučiti mudrost toga što se sabah klanja dva rekata, podne četiri a akšam tri rekata. Kao što ne možemo dokučiti zašto postimo mjesec Ramazan a ne recimo Ševval, ili čak Muharrem jer je on početak hidžretske godine. Takođe, ne znamo mudrost toga što je Allah izabrao Mekku da se u njoj obavlja hadž a ne recimo Kuds ili Babilon ili Istanbul. Pa ne znamo zašto se zekat, koji je takođe ibadet, ne izdvaja na kuću iako je i ona imetak, i tako mnoge stvari. S tim da za svaku od ovih stvari postoji ogromna mudrost koju zna Allah, subhaneh, On nas je obavijestio o nekima od njih dok većinu njih ne znamo i veoma ih je teško dokučiti.
Pokušavati dokučiti mudrost ne utiče na tvoje obaveze po pitanju vjere, tj. ne utiče na tvoje obaveze prema Allahu, dželle še’nuhu. U svemu ovome se ogleda naša pokornost Allahu, dželle še’nuhu, i ovome i jest mudrost da se ispita naša iskrenost u vjeri, da li ćemo biti pokorni ili ne, razumjeli mi zašto to radimo ili ne. Ve billahi tevfik.

PROPUŠTANJE NAMAZA POD NARKOZOM

Pitanje:

Esselamu alejkum. Kada bi čovjek morao otići na operaciju malo kompleksniju, i tokom te operacije ( pod narkozom si) zauči ezan za podne (podrazumijeva se da si obavio sabah namaz) i ta operacija traje određeno vrijeme, uglavnom da obuzima namasko vrijeme, tako i da kada bi stavio na bilo koji drugi termin operaciju bi opet oduzela toliko vremena da se namaz ne bi mogao obaviti u svom vremenu. Uglavnom ta operacije ne završi se na naljepši način i pacijent umre. Kako se to tumači ?

Odgovor:

Alejkumusselam. Da li osobu koja je pod narkozom na operacionom stolu, prođe namaz da li se to ubraja u propušteni namaz za koji nema opravdanje. Odgovor na ovo je: da u periodu dok je čovjek pod narkozom on je van svoje svijesti, a u takvom stanju spada sa njega obaveza činjenja onog što je obavezan raditi u svjesnom stanju. Dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Podignuto je pero (tj. u tom stanju im se ne pišu grijesi) od trojice: od onog koji spava dok se ne probudi, od djeteta dok ne postane punoljetno i od onoga koji izgubi pamet sve dok mu se ne vrati”. Bilježe ga Ebu Davud, Nesai, Ibn Madže, Ahmed, Ibn Hibban i Hakim, a vjerodostojnim ga smatraju Hakim, Ibn Hibban, Albani i Šuajb Arnaut.
Stanje onog koji je pod narkozom je poput spavača, a spavač nema grijeha u onome što ga prođe u tom stanju, pa takođe i onaj koji je pod narkozom. A obojica su dužni da naklanjaju ono što ih prođe u tom stanju. Ako presele, spavač u snu, a drugi pod narkozom, nemaju grijeha ni jedan jer je sa njih podignuto pero dok su u tom stanju.Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: