Odgovori

Četiri stvari koje udaju ženu_Ustrajnost i umjerenost u vjeri_Zinaluk i prinudan brak

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

ČETIRI STVARI KOJE UDAJU ŽENU

Pitanje:

Esselamu alejkum. Imam pitanje u vezi ženidbe. Pričao sam sa par sestara u vezi toga ali one uglavom daju neke svoje uslove.
Neke od nji su….hoće da rade, hoće da se školuju, hoće da idu svojim roditeljima kad hoće itd.
Kakav je stav Šerijata po tom pitanju? I koja je glavna uloga žene u braku kad se uda i koje su dužnosti njene prema meni i moje prema njoj.
Ja bar mislim to što one hoće NE BI MOGLE STIZATI NIKAKO MNOGE OBAVEZE KOJE SU U BRAKU. Većina ih razmišlja onda kao da nisu udate.
KOJU JE SESTRU NAJBOLJE ŽENITI SA KOJOM BI ALLAH BIO ZADOVOLJAN I JA NARAVNO?

Odgovor:

Alejkumusselam. Pitanja zapošljavanja žene, njenog školovanja, zijareta udate žene njenih roditelja, glavne uloge žene u braku, dužnosti žene prema mužu i muža prema njegovoj supruzi, sve ovo su teme za sebe koje se trebaju ponaosob obrađivati a što zahtijeva mnogo više prostora. Ono na šta se može u ovoj prilici odgovoriti je zadnje pitanje koje glasi: koju ženu je najbolje oženiti sa kojom bi Uzvišeni bio zadovoljan.
Mustehab (preporučuje se) je onome ko hoće da se oženi da izabere ženu sa sljedećim osobinama (El-Mugni 15/94):

1- Onu koja praktikuje vjeru, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženu žene (najviše) zbog četiri stvari: zbog njenog imetka, porijekla, ljepote i vjere, ti izaberi onu koja praktikuje vjeru” (mutefekun alejhi).

2- Djevicu, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pitao Džabira je li se oženio, a on mu odgovorio da jeste. Pa ga je priupitao: “Je li djevica ili je već bila udavana?”, odgovorio je da je bila udavana, a on mu reče: “Kamo sreće da je djevica, da se ti sa njom poigravaš a ona sa tobom” (mutefekun alejhi).

3- Rotkinju, tj. onu čija su majka ili njene sestre i rodice poznate po mnoštvu rađanja djece, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ženite one (žene) koje se zavole (koje su drage) i rotkinje, jer ja ću se ponositi na Sudnjem danu pred drugim narodima sa vašom brojnošću” (Ebu Davud, Nesai’, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim su ga ocjenili Hakim, Ibn Hibban, Iraki, Albani i ostali).

4- Lijepu, kako bi se više smirio uz nju, više je volio i bolje obarao pogled od drugih žena, jer je zbog ljepote žene mustehab (preporučeno) onome ko hoće da se ženi da ode i vidi ženu koju ima namjeru zaprositi. Prenosi Džabir, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada neko od vas hoće da zaprosi ženu, ako je u stanju neka je vidi (kako bi vidio ono) što će ga navesti da je oženi”. Hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed i Hakim, vjerodostojnim ga ocjenjuje Hakim i Zehebi, Ibn Hadžer kaže da su ravije pouzdani, a Albani i Šuajb Arnaut ga ocjenjuju dobrim.

Ovo su poželjne karakteristike žene koja se želi zaprositi koje su zasnovane na vjerodostojnim dokazima, dok islamski pravnici navode i mnoge druge poželjne osobine kod žene, poput toga da bude ošroumna, plemenitog porijekla i slično, međutim za poželjnost tih osobina nema posebnih dokaza u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.

USTRAJNOST I UMJERENOST U VJERI

Pitanje:

Esselamu alejkum. Imam 17 godina i prije dvije godine sam se prihvatio islama, mislim počeo sam obavljati namaz postiti itd… I u tom periodu na početku kad sam se svega prihvatio ne mogu opisati osječaj koliko sam bio sretan koliko sam zavolio svoje nove priatelje, braću muslimane koje sam upoznao, jednostavno ništa me nije više prije toga učinilo sretnim. I evo od ove godine nekako mi je taj osjećaj nestao, sada kad hoću da obavim namaz nije mi tolika radost kao prije već isto kao da mi je sve prešlo u naviku, i idem u školu gdje ne mogu obaviti namaz već moram naklanjati kada se vratim, prošle godine sam mogao ići na džumu za vrijeme nastave al sada ni to nemam….. Bojim se za sebe, jer sam na jednoj stranici pročitao, mislim da je bio kur’anski ajet ne znam tačno, al ide .. „i oni misle da su upućeni ali ustvari nisu“… i strah me je da ja možda nisam od tih, a da nisam, al opet me to brine, kako da budem siguran da me je Allah uputio i da ovo nije samo onako….?

Odgovor:

Alejkumusselam. Stanje slabosti i malaksalosti praktikovanja vjere kroz koje prolaziš je ono što uglavnom snalazi svakog čovjeka, na tebi je da ne dozovoliš da te to odvede u grijehe i ostavljanje sunneta (svega onog sa čime je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem). Ovo je opisano u nekoliko hadisa u kojima je data smjernica kako da se musliman ponaša kada dođe u tu fazu i krizu.

Naime, bilježi imam Ahmed u svom Musnedu u nekoliko rivajeta od Abdullah ibn ‘Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisao stanje zanosa i slabosti u praktikovanju vjere, sve ove rivaje te je Šu’ajb Arnaut ocjenio vjerodostojnim osim jednog koji je dobar.

U prvom rivajetu kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on se je spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.
U drugom rivajetu: “Zaista svaki pobožnjak prolazi kroz stanje zanosa, a svaki zanos ima (period) malaksalost ili prema sunnetu ili prema novotariji. Pa onaj čija malaksalost bude na sunnetu ostao je na uputi, a onaj čija malaksalost bude na nečemu mimo toga propao je”.

U trećem rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude koji se mnogo trude u činjenju ibadeta, pa je rekao: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na umjerenosti i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na grijesima taj je propao”.

U četvrtom rivajetu je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, spomenuo Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ljude od njegovih ashaba koji se mnogo trude u ibadetima, pa je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “To je žar islama i njegov ushit, a svaki žar ima zanos a svaki zanos malaksalost (period slabosti). Pa čija malaksalost bude na Kitabu i sunnetu to je pravi put (kojim treba ići), a čija malaksalost bude na griješenju prema Allahu taj je propao”.

U petom rivajetu je došlo da je Abdullah ibn ‘Amr, radijallahu anhu, oženio neku ženu od Kurejšija pa joj nije prilazio jer se posvetio postu i namazu. To je spomenuto Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, pa mu je rekao: “Posti svakog mjesaca tri dana”, a on odgovori: “Ja mogu više od toga”, sve dok nisu stigli do toga da mu je rekao: “Posti dan mrsi dan”. Zatim mu je rekao: “Prouči Kur’an (hatmu) svakog mjeseca”, a on mu odgovori: “Ja zaista mogu više od toga”, pa mu reče: “Uči ga svakih petnaest dana”, a on odgovori da može više od toga, pa mu reče: “Uči ga svakih sedam dana”, sve dok mu nije rekao: “Uči ga svaka tri dana”. A onda je dodao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Svako djelo ima zanos (žar, ushit), a svaki zanos ima malaksalost (slabost), pa čija malaksalost bude na mom sunnetu on je se spasio, a čija malaksalost bude na onome što je mimo toga propao je”.

Značenje ovog hadisa sa svim njegovim rivajetima je pojašnjeno u sličnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi u svom Džamiu od Ebu Saliha, radijallahu anhu, a kojeg su Tirmizi i Albani ocijenili dobrim. U tom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svaka stvar ima zanos, a svaki zanos ima malaksalost, pa ko bude umjeren izbjegavajući pretjerivanje u stanju zanosa i popustljivost u stanju malaksalosti, nadati je se da će uspjeti. A ako u njega budu upirali prstom (zbog njegovog pretjerivanja u zuhdu i ibadetu da bi postao poznat) ne računajte na njega (jer to radi da bi u njega upirali prstom)”.

Prema tome, na tebi je da budeš umjeren u pridržavanju vjere, da ne popuštaš od onog na čemu si bio niti da u jednom periodu pun zanosa i entuzijazma činiš što više dobrih djela a zatim zbog malaksalosti ostaviš sve ili budeš na ivici islama. Svaki dan uči Kur’an, čitaj islamsku literaturu, klanjaj nafilu i slično, ali bez prenemaganja i samoopterećivanja. Ako si već spao ispod granice držanja sunneta, stresi sa sebe prašinu klonulosti, uspravi se i vrati se na sredinu. Biljež Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu laejhi ve sellem, rekao: “Činite dobra djela koliko ste u mogućnosti, jer zaista Allahu neće dosaditi sve dok vama ne dosadi”, takođe u istom hadisu: “Allahu je najdraže djelo ono koje se ustrajno radi pa makar bilo i malo”. Ve billahi tevfik.

ZINALUK I PRINUDNI BRAK

Pitanje:

Esselamu alejkum,
Već dugo tražim odgovor za moje pitanje ali niko ne može da mi konkretno odgovori za ono što bih htjela da znam. Naime, radi se o temi vezanoj sa zina-blud. Htjela bih da pitam šta točno kaže Kur’an o udatoj ženi koja učini blud i kako se ona može iskupiti -izbaviti iz tog grijeha ako ne živi u šerijatskoj zemji? I da li je delimično opravdana ako je ona ušla u braku bez svoje volje, odnosno stupila u brak prinudno tako i da njen muž ne obavlja bračne dužnosti? Znam da islam kaže da se prinudni brak može i raskinuti, ali ako raskid braka ne dolazi u obzir šta tad?

Odgovor:

Alejkumusselam. Zinaluk je jedno od najrazvratnijih djela u islamu. Definicija zinaluka u Šerijatu je: polno opčenje sa ženom, svejedno bila ona udata ili ne, izvan šerijatski validnog bračnog ugovora. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “I ne približavajte se bludu, jer to je razvrat, kako je to ružan put!”. (El-Isra’ 32) Takođe, kaže navodeći osobine robova Milostivog: “I oni koji se mimo Allaha drugom bogu ne klanjaju, i koji, one koje je Allah zabranio, ne ubijaju, osim kada pravda zahtijeva, i koji ne bludniče; – a ko to radi, iskusiće kaznu” (El-Furkan 68). Ovi i mnogi drugi ajeti jasno i nedvosmisleno zabranjuju zinaluk. Zabrana zinaluka je takođe povrđena sunnetom u mnogim vjerodostojnim hadisima i na ovome je idžmau učenjaka ovog Ummeta. Ko od muslimana zanegira da je zinaluk zabranjen a živi među muslimanima on je kjafir, jer utjerava Uzvišenog Allaha u laž.

U početku islama kazna za zinaluk je bila zatvor za udatu osobu a proklinjanje i ukor za neoženjene i neudate. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Kada neka od žena vaših blud počini, zatražite da to protiv njih četvorica od vas posvjedoče, pa ako posvjedoče, držite ih u kućama sve dok ih smrt ne umori ili dok im Allah ne nađe izlaz neki. A ako dvoje to učine, izgrdite ih; pa ako se pokaju i poprave, onda ih na miru ostavite, jer Allah prima pokajanje i samilostan je”. (En-Nisa’ 15-16)

Zatim je ova kazna za udatu i oženjenu osobu derogirana sa sto bičeva i kamenovanjem. Ova derogacija je potvrđena u ajetu čiji je tekst i čitanje derogirano a propis i značenje ostalo, taj ajet je: “Starac i starica kada učine zinaluk kamenujte ih zauvijek, to je opomena od Allaha, Allah je silan i mudar”. Bilježe Buharija i Muslim u svoja dva Sahiha da Omer, radijallahu anhu, rekao a sjedio je na minberu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Zaista je Allah poslao Muhammeda, sallahu alejhi ve sellem, sa istinom i objavio mu Kitab, a od onog što mu je bilo objavljeno je ajet o kamenovanju. Čitali smo taj ajet, zapamtili ga i razumjeli ga. Kamenovao je (zinalučare) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i mi smo kamenovali poslije njega. Pa se bojim kada prođe dugo vremena da će neko kazati: mi ne nalazimo kamenovanje u Allahovoj knjizi, pa će zalutati ostavljajući farz koji je Allah objavio. Zaista je kamenovanje oženjene muške i udate ženske osobe u Allahovoj knjizi istina, kada postoji dokaz (4 svjedoka), trudnoća ili priznanje”. Takođe, prvobitna kazna je derogirana hadisom kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Uzmite od mene, uzmite od mene, Allah im (znalučarima) je našao izlaz, neoženjeni sa neudatom (kazna je) sto bičeva i godina dana progonstva, oženjeni sa udatom (kazna je) sto bičeva i kamenovanje”. Da se udata žena koja učini zinaluk kamenuje, naravno kada se to dokaže šerijatsko priznatim dokazima, na tome je idžamu učenjaka kako to prenosi Ševkani u “Nejlul-evtar” (7/254). Učenjaci su se razišli oko toga da li se mora uz kamenovanje bičevati sa sto bičeva ili ne. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio kao što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima da se kamenuju Ma’iz, žena iz plemena Gamidijje i čovjek i žena od Židova koji su počinili zinaluk.

Takođe, prvobitna kazna zinaluka neoženjene i neudate osobe je derogirana kur’anskim ajetom: “Bludnicu i bludnika izbičujte sa stotinu udara biča, svakog od njih, i neka vas pri vršenju Allahovih propisa ne obuzima prema njima nikakvo sažaljenje, ako u Allaha i u onaj svijet vjerujete, i neka kažnjavanju njihovu jedna skupina vjernika prisustvuje!” (En-Nur 2). Uz kaznu bičevanja propisano je po gore spomenutom hadisu ‘Ubadete ibn Es-Samita, radijallahu anhu, i godina dana progonstva, s tim da se učenjaci razilaze oko progonjenja neudate žene koja učini zinaluk.

Osoba koja bude iskušana ovim velikim razvratnim djelom (zinalukom), a protiv nje nije podignuta optužba zinaluka (jer se javno ne zna za taj gnusni čin), svejedno živjela u zemlji u kojoj se primjenjuju šerijatske kazne ili ne, obavezna je da učini iskrenu tevbu (pokajanje) i da nikoga ne obavještava o tome nego naprotiv da sakrije tu sramotu. Dokaz za ovo su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Ko uradi nešto od ovih prljavština, neka se sakrije Allahovim prekrivanjem”, a u drugom rivajetu ima dodatak:“A ko nam otkrije svoje djelo mi ćemo izvršiti nad njim kaznu”. Bilježe ga Hakim i Bejheki od Ibn Omera, radijallahu anhuma, a hadis su ocjenili Sujuti i Ibnul-Mulekkin vjerodostojnim, a Iraki dobrim.

Pa kada se iskreno pokaje Allahu Allah prima tevbu svojih robova, kaže Uzvišeni: “Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, doista, mnogo prašta i On je milostiv”. (Ez-Zumer 53) Od šartova primanja tevbe je da čvrsto odluči da se više nikada neće vratiti na to ogavno djelo.

Osoba koja učini zinaluk nema nikakvo opravdanje za to gnusno djelo u tome što je ušla u brak bez svoje volje. Time joj nije umanjen grijeh niti bi bila manja kazna kada bi se kažnjavala. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: