Vjerovjesnici

Isa alejhi selam (Isus) – drugi dio

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook0Email this to someonePrint this page

Mesih Isa (Isus), sin Merjemin, alejhisSelam (neka je Allahova milost s njim), navrši tri decenije zemaljskoga života i Allahovom milošću bi poslat kao Njegov poslanik i kao Riječ i Duh od Njega Benu Israilu (Israelcanima), da ih uputi, i izliječi njihova srca od grijeha, licemjerstva i materijalizma.

Kako bi Mesih Isa, sin Merjemin, alejhisselam, mogao biti očevidno prepoznat kao istinski Allahov poslanik, voljom Milostivog su mu date velike mu’džize (cuda): mogao je da oživljava mrtve, vraća vid slijepima i zdravlje gubavima, mogao je da od blata stvori pticu i da govori ljudima o tome gdje im se nalaze skrivene dragocijenosti što su ih oni brižljivo pohranjivali na tajnim mjestima.

Kaze Allah swt : “O Isa, sine Merjemin, sjeti se blagodati Moje prema tebi i majci tvojoj: kada sam te Ruhul-Qudusom (Džibrilom) pomogao pa si s ljudima, u bešici i kao zreo muž, razgovarao; i kada sam te pismenosti i mudrosti, i Tevratu i Indžilu naučio; i kada si, voljom Mojom, od blata nešto poput ptice napravio i u nju udahnuo, i kada je ona, voljom Mojom, postala ptica; i kada si, voljom Mojom, od rođenja slijepa i gubavca iscijelio; i kada si, voljom Mojom, mrtve dizao; i kada Sam od tebe sinove Israilove odbio, kad si im ti jasne dokaze donio, pa su oni među njima koji nisu vjerovali povikali: ‘Ovo nije ništa drugo do prava vradžbina!’ ( Kur’an, 5:110)

Sva ta čuda su bili sasvim jasni i očevidni Allahovi znakovi i dokazi istinitosti Isaovih, alejhisselam, riječi, ali su mnogi među Israilćanima, i pored svega toga, ostali gluhi na njegove poruke. Dočekali su Isaâ, alejhisselam, koji je jasno ukazivao na njihove grijehe i nevaljalštine i upućivao im jasne upute kako da se izliječe i poprave, i da tako steknu Allahovo zadovoljstvo i spas na ahiretu, a i zadrže svoje zemaljske ugodnosti.

Tvrdoća i teška bolest njihovih srca vidjela se i u tome što oni, iako su vidjeli jasne i nedvosmislene znakove i znamenja da je Isa, alejhisselam, Allahov poslanik i miljenik koga se mora slijediti, nisu htjeli obuzdati vlastitu oholost i uobraženost, te su odbijali ovu Allahovu milost i šansu za izliječenje i spas, i postupali upravo suprotno onome kako su trebali postupati. Umjesto da vole, slušaju i slijede Isaâ, alejhisselam, i narodu u tom smislu govore, oni su mrzili Isaâ, alejhisselam, i narod odvraćali od njega.

Pošto su njegove mu’džize bile vidljive i opće poznate, nisu ih mogli zanemarivati, pa su ih prikazivali kao sihr i vradžbine, Allahu se utječemo od ovih laži, prljavština i opačina. I ovdje se, nažalost, potvrdila stara mudrost koja kaže: ”Kakav je narod, takve i vođe ima”; pa je većina Israilćana stajala uz svoje vjerske predvodnike i odbijala da prihvati Isaâ, alejhisselam.

Naravno, Allahovom milošću, bio je među Israilćanima i jedan broj čestitih ljudi čija srca, očišćena i ozdravljena njihovom iskrenom vjerom, jasno prepoznaše Allahovog poslanika. Neki od njih su zanemarili sve drugo u svojim životima i potpuno se posvetili druženju sa Isaom, alejhisselam, i primanju njegovih pouka. Oni su poznati pod imenom havarijjuni (apostoli).

Slijedili su Isaâ, alejhisselam, po Judeji, Samariji, Galileji, svuda kuda je on išao na svome putu pozivanja Allahu, zajedno sa njim noćivali i osvitali, zajedno sa njim, na Allahovom putu, trpili vrućinu, napor, glad, žeđ, uvrede nevjernika i sve ostalo: “A kada se Isa uvjerio da oni neće da vjeruju, uzviknuo je: “Koji će biti pomagači moji na Allahovom putu?” “Mi”, rekoše havarijjuni, “mi ćemo biti pomagači Allahove vjere, mi u Allaha vjerujemo, a ti budi svjedok da smo mi poslušni Njemu. Gospodaru naš, mi u ono što Ti objavljuješ vjerujemo i mi poslanika slijedimo, zato nas upiši među vjernike!” (Kur’an, 3:52,53)

Narednih, kako se prenosi, tri godine Isa, alejhisselam, je zajedno sa havarijjunima prolazio sva područja gdje su živjeli Benu Israil od Galileje na sjeveru do Judeje na jugu. Gdje god je boravio on je pozivao na Allahov put, poučavao ispravnom tumačenju i prakticiranju Tevrata, Zebura i Indžila, donosio radosne vijesti o ahiretskoj nagradi, ali i dunjalučkoj pomoći iskrenim vjernicima, donosio opomene o Allahovoj kazni onima koji leđa okrenu i ustrajni u grijehu ostanu.

Njegove riječi su itekako uticale na ljudska srca, kod jednih su razvijale najljepše osjećaje i davale plemenite plodove, dok su druga, od prljavštine već otvrdnula, srca primala njegove riječi sa još izraženijom mržnjom. On je mu’džize koje mu je Gospodar njegov podario pokazivao svugdje gdje je to bilo potrebno i gdje je to moglo polučiti neko dobro ili učiniti da se neka srca probude iz gafleta. U više navrata je, Allahovom dozvolom, oživljavao tek umrle osobe, vraćao vid slijepcima, ozdravljivao gubave, oduzete, opsihrene i bolesne.

Zna se da je od blata, Allahovom dozvolom, pticu stvorio, a prenosi se takođe i da je, Allahovom dozvolom, hranio i pojio veliki broj ljudi sa malim količinama hrane i vode, hodao po vodi Galilejskog jezera, zaustavio oluju na istom jezeru, zaustavio sunce iznad Jerusalema i Judeje u vremenu od dvanaest sati, na jednoj svadbi pretvorio vodu u vino …

Vezano za ovaj period Isaovog, alejhisselam, života potrebno je još da spomenemo jedan veoma značajan događaj, još jednu njegovu veličanstvenu mu’džizu:
A kada učenici rekoše: “O Isa, sine Merjemin, može li nam Gospodar tvoj trpezu s neba spustiti?”; on reče: “Bojte se Allaha ako ste vjernici.” “Mi želimo”, rekoše oni, “da s nje jedemo i da naša srca budu smirena i da se uvjerimo da si nam istinu govorio, i da o njoj budemo svjedoci.” Isa, sin Merjemin , reče: “O Allahu, Gospodaru naš, spusti nam s neba trpezu da nam bude blagdan, i prvima od nas i onima kasnijim, i čudo Tvoje, i nahrani nas, a Ti si hranitelj najbolji!” “Ja ću vam je spustiti”, reče Allah, “ali ću one među vama koji i poslije ne budu vjerovali kazniti kaznom kakvom nikoga na svijetu neću kazniti.” ( Kur’an, 5:112-115)

Trpeza je tada spuštena sa neba, na očevid svih prisutnih, i prenosi se da su svi iz nje jeli. Iz navedenih ajeta vidimo da su i havarijjuni, iako su stalno bili u društvu Mesiha Isaâ, alejhisselam, i konstantno bili svjedoci njegovih velikih mu’džiza, ipak imali izvjesne trenutke slabosti, pa im je bila potrebno da im se smire srca u još jednom očevidnom Allahovom dokazu.

nastavice se, inshaAllah

Poslala sestra Adda

Autor: Hasan Cengic

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook0Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: