1. Za svaki korak nagrada godine dana posta i stajanja u namazu

Kaže Vjerovjesnik, sallallahu alejhi we sellem: “Ko se okupa na dan džume, zatim porani na džumu i ode pješice, ne jašući, i približi se imamu i posluša hutbu a ne progovori, imat će za svaki korak koji napravi godinu dana nagrade posta i kijama (stajanja u namazu).”(prenose Ebu Davud i Tirmizi)

Draga braco i cjenjene sestre, napokon je i NUM dobio svoj profil na facebook-u, a mozete nas naci na ovoj adresi: https://www.facebook.com/numdawa. U opisu stranice smo napisali ovako:...

U nekom mjestu živio je jedan bračni par koji nije mogao imati djecu, odnosno žena, iz zdravstvenih razloga, nije mogla da rađa djecu, mada su oboje žarko željeli imati potomstvo. Kada su već ušli u godine, čovjek je odlučio da oženi još jednu ženu kako bi dobio potomstvo. Njegovoj prvoj ženi to je bilo mnogo krivo, a pogotovo se ljubomora rasplamsala kada je njen muž oženio mnogo mlađu ženu od nje. Poslije izvjesnog vremena, ova druga, mlađa žena rodila je zdravog sina. U tim trenucima ljubomora prve žene...

Dawud, alejhi-s-selam, je jednom upitao Allaha: „Koja je tvoja najmanja blagodat prema meni?“ Uzvišeni je tada objavio: „O Dawude! Udahni...“ Dawud, alejhi-s-selam, učini tako, i Allah reče: „To je najmanja blagodat prema tebi.“ (Izvor: Uddetu-s-sabirin, we zakiratuš-š-šakirin, Ibnul-Kajjim El-Dževzijje) Sjeti se,...

Prije nekih pola stoljeća, negdje u Francuskoj, u jednoj četvrti, živio je dedo, Turčin. Dedo se zvao Ibrahim, imao je 50 godina starosti, a od kada je došao u te godine, otvori je omanju prodavnicu mješovite robe. U toj ulici gdje je bio njegov dućan, u zgradi preko puta, živjela je židovska porodica koja je imala sina čije ime je bilo Džad....

Za NUM piše: Nađa Dizdarević

Nedavno smo objavili tekst u kojem smo savjetovali muslimanske djevojke kako da se izbore sa strastima u današnjem vremenu fitni i iskušenja, a također smo najavili da ćemo uskoro uputiti savjet i muslimanskim mladićima, nadajući se da ćemo na taj način, uz Allahovu dozvolu, uspjeti popraviti stanje u društvu. Cijenjena braćo, znam da vi danas razmišljate samo o tome...

PRVO PITANJE: Selam alejkum! Pošto živim u inostranstvu i nemam mogućnost da dobijem iskren ispravan savjet bez velikog truda, odlučila sam da se obratim vama. Već dvadeset dvije godine živim u Njemačkoj i skoro prije pet godina, moja je majka zvala jednu ženu da vidi da li imamo sihre u kući radi problema koje smo imali. Ta žena je gledala u kašike i vidjela da su sihri na meni i kazala je da sam nagazila na tuđe srpske sihre. Tim povodom otišla sam sama kod hodže jer niko nije htio da ide sa mnom. Taj hodža me uveo samu u sobu i gledao mi u dlan i pitao me kad sam imala zadnji put menstruaciju...

'
I te predblagdanske noći, poslije nastave u školi, otišla sam u samostan da, prije nego što se vratim kući, zamolim, da me ispuni smiraj tamjana i tišine. Klečala sam na klupi samostana držeći krunicu u ruci i moleći, tako predano i usrdno. Sav žar molitve pretočen je u želju da se smiri već nepodnošljiva situacija u mojoj porodici. Dizala sam pogled i gledala u veliku sliku Isusa na križu, izgovarajući: “Molim Te, Isuse Bože, molim Te, Isuse Bože”...

“A ti, o dušo smirena, vrati se Gospodaru svome zadovoljna...”

Imaginarni svijet na netu, u večini slučajeva, nije tako bezazlen kao što smo navikli da bude u bajkama. Naiđoh na jako iscrpnu kampanju pod nazivom „Čednost na internetu“...

Pogledaj u osnovu svih nesreća koje pogode insane; doista pogled rađa želju, zatim želja rađa razmišljanje, razmišljanje rađa strast, strast rađa nagon za ispunjavanjem želje, zatim njegova bogobojaznost definitivno određuje, da li će upasti u to djelo ili će ga spriječiti...

Ja sam djevojka koja je dobila otkaz pri saopštenju odluke o pokrivanju. Kunem vam se Allahom, marama mi je to poslijepodne zatvorila jedna vrata a već sutradan otvorila nova, privlačnija, radosnija. Kako su dani prolazili, ljudi oko mene su davali podršku koju sam samo mogla sanjati.

Ovo je govor od srca namijenjen onima koji žele uspijeh na oba svijeta. Djevojka sam u dvadesetčetvrtoj godini i 20 dana pokrivena. Ovo je govor posebno namijenjen djevojkama koje u svom srcu brižno gaje ljubav prema Najljepšem, Najbogatijem, Mudrom, Darežljivom Gospodaru. Već u martu ove godine i mene ste mogli na ulici vidjeli u uskom jeansu, puštene duge isfenirane kose na visokoj potpetici sa lažnim,...

Razlog više da odem u Mostar bio je i koncert jedne meni tada jako drage muzičke grupe, pa sam već u petak požurila na voz za Mostar. Tamo me je dočekala prijateljica i istu noć smo otišle na taj koncert. Očekivanog raspoloženja nije bilo, bila sma mrzovoljna i ljuta na sve ljude okole sebe. Svi su mi djelovali glupi, momci i djevojke. Nisam mogla pojmiti da je u Mostaru „normalno“ da djevojke piju pivu, i to iz flaše....

Neke bosanske daije kada zele da izadju u eter i da se obrate javnosti obuku se tako kao da imaju osjecaj da se obracaju javnosti S. Arabije ili talibanima u Afganistanu, a ne bosanskom narodu, a pogledajmo ovaj odgovor mr. Safeta Kuduzovica na ovu temu

PITANJE: Možete li mi nešto kazati o odjeći isticanja?

"Sada je 2083. godina. Ti i ja smo pokriveni velom zaborava. Odavno su nam naši najbliži prestali slati selame i dove. Oni su se zabavili o sebi i svojim voljenim. Ponekad svrati neki prolaznik i obraduje te selamom i dovom. Tvoj nišan na kojem stoji tvoje ime i godina rođenja 1991. uveliko je oronuo i jedva da se vidi od trave i busenja. Da, i ja i ti imali smo voljene i bili smo voljeni. Cijelih 60 godina su nas voljeli. Nema ni njih više, svako se o sebi zabavio. Sada ću ti ja u kratkim crtama ispričati trenutno stanje u "mojoj kući."...

Jedan momak želi da mu budem djevojka; Problemi sa lošim društvom; Odnos prema griješnicima

PITANJE: Es-selamu alejkum, ja sam vjernica i pokrivena od dana, po islamu, moje punoljetnosti. Idem u srednju skolu, u mom razredu skoro svaka djevojka cini blud, opomenula sam ih i govorila im o velicini grijeha, samo sto one "ne mogu bez toga", pricala sam im i o pokajanju toga, samo to njihovo "ali" nikad ne prestaje: "ali ja njega volim, kako da ga odbijem, kad ga zagrlim na sve zaboravim i onda se to desi" itd. Vecina ih se...

Ništa, vratio sam se do računovodstva, te kolegu zamolio da sa mog računa skine novac (koji sam ja uštedio za hadža) i prebaci ga na račun roditelja ovog dječaka. Ušteđenim novcem za hadž, unaprijed sam platio šest mjeseci njegovog liječenja. Vratio sam se do uplakane majke i njenog sina u kolicima te rekao:“Nemojte se brinuti, stvar je riješena, postoji jedan mali fond u bolnici namijenjen za teške slučajeve, tako da vam je uplačeno.“ Nisam im mogao kazati da sam to ja, jer sam se bojao da će odbiti.