Skip navigation.
Pocetna

E-post: info@n-um.com *** Vaša pitanja šaljite na adresu: fetve.num@hotmail.com

180.Kefaret za prekršenu zakletvu

Pitanje:

Esselamu alejkumu we rahmetullah we berekatuhu,

Prije nekoliko dana sam se zakleo svojoj ženi, za nešto, za šta postoji mogućnost da ne može biti u potpunosti ispunjeno. I pri tom sam se zakleo na Allaha i prizvao Allahovo prokletstvo na sebe. Pitanje je, ukoliko se desi da ne može da se ispoštuje zakletva u cijelosti, dakle svaki njen dio, da li postoji iskup? Još da dodam, da sam dijelom zakletvu sproveo i da bih nju, a potom i sebe smirio. Allah da vas nagradi i sve nas i vas sastavi u Džennetul Firdewsu inshaAllah!!

Odgovor:

Alejkumusselam.

Prenosi Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sustigao Omera sa grupom ljudi, a Omer se zaklinjao svojim ocem, pa ih je zovnuo Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: "Zaista vam Allah zabranjuje da se zaklinjete vašim očevima, pa onaj ko se kune neka se kune Allahom ili neka šuti".Prema tome, propisano je da onaj ko se zaklinje da se zakune Allahovim imenom. Odnosno, onaj ko se zakune Allahom, nekim drugim Njegovim imenom ili nekim od Njegovih svojstava, Kur'anom ili Mushafom da će nešto uraditi, a zatim to ne uradi, tj. ne ispuni zakletvu, dužan je učiniti kefaret.
Nije dozvoljeno zaklinjanje sa nečim drugim mimo Allaha (Njegovih imena i svojstava) jer to predstavlja širk. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: "Ko se zakune sa nečim mimo Allaha učinio je kufr ili širk" (Bilježi ga Tirmizi, Ebu Davud, Ahmed i Hakim, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Albani). S tim da ovaj širk i kufr ne izvode onoga koji se tako zakune iz Islama jer predstavlja mali širk i mali kufr. Takođe, nije dozvoljeno zaklinjati se Poslanikom, životom, djecom, emanetom, Kabom i slično. Kaže Ibn Abdulberr da je na ovome idžmau učenjaka. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,: "Nije od nas ko se zakune emanetom" (Bilježi ga Ebu Davud, Ahmed, Hakim i Ibn Hibban, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i El-Munziri). Onaj ko se zakune sa nečim mimo Allaha i Njegovih imena i svojstava nije dužan učiniti kefaret jer mu je zakletva neispravna. Dozvoljeno je zaklinjati se Kur'anom i Mushafom ako se misli na Allahov govor a ne na knjigu u kojoj je zapisan Allahov govor.

Učenjaci dijele zakletvu na tri vrste:

Prva- takozvana zakletva LAGV (nenamjerna i neciljana zakletva, tj. uzrečica), tj. zakletva za koju se ne veže nikakav propis, ona se ne smatra zakletvom, niti se zbog nje vrši kefaret. Primjer takve zakletve je ono što se izgovori na jeziku bez ciljanja njegovog značenja poput onih koji se često zaklinju iz navike: tako mi Allaha, Allaha mi. Kaže Uzvišeni: "Allah vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite. – A Allah prašta i blag je" El-Bekare, 225).

Druga- zakletva GAMUS, tj. zakletva u kojoj se čovjek namjerno lažno zakune da je nešto uradio a nije ili obrnuto. Za ovu zakletvu se ne vrši kefaret (otkup) jer nju kefaret ne može iskupiti zbog toga što je ona jedan od najvećih grijeha pri čemu se upoređuje sa širkom, ubistvom i neposlušnošću roditeljima. Veličina grijeha se ogleda u tome što se namjerno i svjesno lažući poziva na ime Uzvišenog Allaha što predstavlja omalovažavanje i poigravanje sa Allahom. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Abdullaha ibn Amra, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Veliki grijesi su: širk Allahu, neposlušnost roditeljima, ubistvo i zakletva gamus (zakletva na laž)".

Treća- ispravna zakletva, tj. da se zakune da će nešto u budućnosti uraditi ili da neće uraditi, pa ako ne izvrši ono na što se zakleo vadžib je da učini kefaret (otkup).

Da bi bio obavezan učiniti kefaret zbog ispravne zakletve treba da se ispune tri šarta:

Prvi šart: da se namjerno i svjesno zakune za nešto što je moguće da se uradi (ili ne uradi) u budućnosti. Kaže Uzvišeni: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno" (El-Maide, 89). Prema tome, u ispravnu zakletvu se ne ubraja zaklinjanje Allahom na nešto što je bilo u prošlosti, niti zaklinjanje na nešto u budućnosti što je nemoguće uraditi, niti zakletva LAGV (nenamjerna i neciljana zakletva, tj uzrečica).

Drugi šart: da se zakune bez prisile, a ako bude prisiljen da se zakune zakletva se ne broji. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Oprašta se mom Ummetu greška, zaborav i ono na što ih prisile"(Bilježe ga Ibn Madže, Ibn Hibban, Bejheki i Darekutni, a dobrim ga ocjenjuju Nevevi i Ibn Kesir).
Treći šart: da ne ispuni ono na što se zakleo, s tim da ako bude prisiljen na to ili učini to iz zaborava nije dužan učiniti kefaret zbog gore spomenutog hadisa.
Ako je prilikom izgovaranja zakletve rekao INŠAALLAH (ne radi bereketa nego radi prepuštanja stvari Allahu, dželle še'nuhu) poput toga da kaže: Tako mi Allaha učiniću to i to inšaallah, pa poslije toga ne ispuni zakletvu nije dužan učiniti kefaret. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: "Onaj ko se zakune i kaže inšaallah nije dužan učiniti kefaret ako to ne ispuni" (Bilježe ga Tirmizi, Ebu Davud, Ibn Hibban, Nesai i Ibn Madže, a dobrim ga ocjenjuju Tirmizi).

Prekršiti ono na što se zaklinje može biti vadžib, haram i dozvoljeno. Pa tako osoba koja se zakune da će ostaviti nešto što joj je vadžib da radi (klanjanje namaza, održavanje rodbinskih veza i slično) ili da će uraditi ono što je haram (da popije alkohol i slično) u ovom slučaju njoj je vadžib da prekrši ono na što se zaklinje pri čemu treba učiniti kefaret.
A haram je prekršiti ono na što se zakleo u slučaju da se zakune da će ostaviti ono što je haram ili da će uraditi ono što je vadžib, tada je obavezan ispuniti zakletvu, jer je njemu svakako zabranjeno da čini ono što je haram a obavezan je da izršava ono što je vadžib. A dozvoljeno je prekidanje zakletve u slučaju kada se zakune da će uraditi ono što je dozvoljeno ili da će ga ostaviti, s tim da treba učiniti kefaret. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima: "Ko se zakune da će uraditi nešto pa vidi da je bolje da uradi nešto mimo toga, neka uradi to što je bolje i neka učini kefaret za svoju zakletvu".

Kefaret zaklinjanja

Od Allahove milosti prema Njegovim robovima je da im je propisao kefaret, odnosno otkup za grijeh kršenja onoga na što su se zakleli. Kaže Uzvišeni: "Allah vam je propisao kako da svoje zakletve iskupite" (Et-Tahrim, 2).
Uzvišeni Allah pojašnjava u čemu se i kako vrši kefaret za prekršeno zaklinjanje, pa kaže: "Allah vas neće kazniti ako se zakunete nenamjerno, ali će vas kazniti ako se zakunete namjerno. Otkup za prekršenu zakletvu je: da deset siromaha običnom hranom kojom hranite čeljad svoju nahranite, ili da ih odjenete, ili da roba ropstva oslobodite. A onaj ko ne bude mogao – neka tri dana posti. Tako se za zakletve vaše otkupljujte kada se zakunete; a o zakletvama svojim brinite se! Eto, tako vam Allah objašnjava propise Svoje da biste bili zahvalni"(El-Maide, 89).
Po kur'anskom ajetu otkup za za zakletvu u jednom svom dijelu ima slobodu izbora a u drugom se mora raditi po redoslijedu. Pa tako onaj ko je dužan da učini kefaret ima izbora između troga:
Prvo – da nahrani deset siromaha, tako što će dati dva pregršta hrane (pšenice, kukuruza, riže i slično) svakom siromahu, ili da ih nahrani gotovom hranom sličnom onom kakvom hrani svoju čeljad ili u današnje vrijeme da da u tzv. narodne ili javne kuhinje, s tim da je džumhur učenjaka na tome da miskini moraju biti muslimani, dok kod hanefija mogu biti i nemuslimani.
Drugo – da obuče deset siromaha tako što će svakom od njih dati odjeću u kojoj može klanjati namaz.
Treće – da oslobodi roba muslimana (a pošto danas skoro da nema robova nećemo o tome detaljisati).
A ako ne može uraditi ništa od ovoga troga na toj osobi je da posti tri dana. Džumhur je na tome da post tri dana bude uzastopan zbog kirajeta Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu: "neka tri dana uzastopce posti". Prema tome, prvo troje može raditi po slobodnom izboru šta hoće: hrana, odjeća ili oslobađanje roba, a post dolazi tek kada je u nemogućnosti da uradi nešto od prve tri stvari. Zato je greška ono što mnogi muslimani misle i rade da za kefaret zakletve mogu odmah postiti. Pa ko tako uradi a bio je u mogućnosti nahraniti i odjenuti siromahe, njegov kefaret je neispravan.
Ako se nekoliko puta zakune na jednu te istu stvar a zatim prekrši sve te zakletve na toj osobi je da učini samo jedan kefaret. Tako isto, ako se zakune na nekoliko stvari jednom zakletvom, kao da kaže: Tako mi Allaha neću jesti niti ću piti niti ću oblačiti tu i tu odjeću, a zatim prekrši jednu od ove tri stvari na toj osobi je da učini samo jedan kefaret. A ako se zakune nekoliko puta na nekoliko različitih djela a zatim ih sve prekrši na njemu je da izvrši kefaret za svaku zakletvu.
Prema tome, ako si se zakleo na nešto što trebaš uraditi u budućnosti a to nisi ograničio vremenom niti prostorom (recimo za mjesec dana u određenom gradu) ti još uvijek imaš vremena da izvršiš zakletvu. Naravno, ako tvoja zakletva ispunjava i ostale šarte ispravne zakletve, tj. da je to moguće uraditi a što ulazi u ljudske mogućnosti. Pod nemogućim se misli da se zakuneš da ćeš skinuti zvijezdu sa neba, pomjeriti brdo sa njegovog mjesta, preletiti more i slično, a ne misli se na to što je inače moguće ali ti to ne možeš uraditi poput da ćeš kupiti novo auto ili kuću na moru i slično. Znači, ako ti je isteklo vrijeme za izvršenje onoga na što si se zakleo, a bilo je nešto što je u ljudskim mogućnostima, dužan si izvršiti kefaret, shodno kako je gore objašnjeno. To što si jedan dio zakletve ispunio i što si time htio da umiriš sebe i svoju hanumu to ne utiče na obavezu činjenja kefareta. Ve billahi tevfik.