Pazi, kad hoćeš da uputiš dovu, trebaš……?!

Kad smo stigli, dedo ga upita: ”A kod koga ćeš ti u selo?” Čovjek mu odgovori: ”Nemam ja nikoga u selu, ja sam tebe dedo mahsuz dovezao.” Dedo ga pogleda očima punih suza i reče: ”Sine, Allah ti davo’ dobro kud god hodo’.” Čovjek kaže: ”Kad je to dedo rekao, ja sam se od te dove, naježio.”…

Dova znači molba, zahtjev, traženje nečega. Mi u svojim dovama, uvijek tražimo nešto od Allaha, stalno tražimo i molimo. Međutim, koliko je nas koji traže i mole, ali prije molbe (dove), šta smo mi dali, da li smo nešto od dobra učinili, da li smo nešto iskreno u ime Allaha uradili sa nijetom da nam se zbog tog dobra primi dova ili kako bi se naš taj zahtjev ili naša dova, uzela u „razmatranje“ od strane Allaha, dž.š.

Ashabi, drugovi Poslanika, s.a.v.s., na početku Objave, uvijek, kad bi trebali nešto da pitaju Poslanika, s.a.v.s., jer je u tom vremenu bilo dosta pitanja, dijelii su prije pitanja ili traženja savjeta sadaku. Allah im je naredio da tokom danu u određenom trenutku, prije nego šta upitaju Poslanika, s.a.v.s., podijele sadaku. Uzvišeni kaže: “O vjernici, kada hoćete da se s Poslanikom posavjetujete, prije savjetovanja milostinju udijelite. To je za vas bolje i čistije. A ako nemate – pa, Allah, zaista, prašta i samilostan je.” (Al-Mugadala, 12)

Kasnije je ovaj propis stavljen van snage. Ovo je primjer kad je u pitanju obično pitanje ashaba Poslaniku, s.a.v.s., pa kako se onda treba odnositi kad nešto tražimo od Allaha, dž.š. Očekujemo pozitivan odgovor a zapitajmo se, šta smo mi to uradili ili ponudili u ime Allaha nekome i pokazali dobru volju pomaganja.

Ako želiš nešto od Allaha u svojim dovama, prije upučivanja dove, uradi nešto od dobra, ponudi i ti nešto, neka Allah vidi da si spreman pomoći, izaći u susret, ispuniti nekom želju. Prije upučivanja dove, a ako to uradiš iskreno, veća je mogućnost ako Bog da, da ti dova bude primljena: udijeli sadaku, nahrani jetima, dobro djelo prema roditeljima, pomozi ili obiđi bolesnog, starog ili nemočnog, nahrani gladnu životinju, očisti put da narod može hodati, uradi neko dobro u ime Allaha sa nijetom, da to dijelo bude ako Bog da olakšica za primanje tvoje dove.

Ovdje bih posebno naglasio sadaku, udijeli ono što ti je najdraže, nemoj da oklijevaš, razmišljaš, računaš, pa šta ako ja sad dam toliko, koliko će meni da ostane, kad će opet plata, šta ako ja njega sad povezem sa autom, potroši gorivo, oštetit ću auto jer je ružan put i sl. Sjećam se slučaja jednog džematlije, koji se vračao s posla, a pored puta koje vodio za jedno udaljeno selo, sjedio je dedo i čekao da neko naiđe. Ovaj čovjek nam je ispričao: ”Nanijetio sam da ga odvučem u ime Allaha, pokupio sam dedu i pravac selo, težak put, makadam, ali kroz vožnju smo se baš ispričali, tako da je vrijeme brzo prošlo. Kad smo stigli, dedo ga upita: ”A kod koga ćeš ti u selo?” Čovjek mu odgovori: ”Nemam ja nikoga u selu, ja sam tebe dedo mahsuz dovezao.” Dedo ga pogleda očima punih suza i reče: ”Sine, Allah ti davo’ dobro kud god hodo’.” Čovjek kaže: ”Kad je to dedo rekao, ja sam se od te dove, naježio.”

Zašto se naježio? Zato jer je osjetio iskrenost dedine dove i ako je poslije tog dobrog djela, ovaj čovjek uputio dovu, Allah ju je sigurno primio. Dakle, prije dove, udijelite ono što vam je najdraže, bilo novac, vrijeme, snaga, bilo šta. Uzvišeni kaže: ”Nećete postići dobro, sve dok ne budete dijelili od onoga što vam je drago. A što god udijelili, Allah to dobro zna.” (Ali-Imran, 92).

Ako želiš da ti Allah primi dovu, prije upučivanja dove udijeli ono što ti je najdraže, kako bi pokazao da tvoje srce je spremno darovati drugom. Nakon toga, lijepo je uzeti abdest, namirisati se, jer ćeš se upravo sada obratiti Gospodaru svih svjetova. Poslije toga, ako možeš, klanjaj dva rekata nafile, budi što skrušeniji u njima.

Moram da navedem primjer, Omer ibn Hattaba, r.a., časnog ashaba i pravednog halife. Ušao je Omer, r.a., u džamiju i video čovjeka kako klanja, ali je klanjao ubrzanim tempom, na brzinu. Nakon što je klanjao, taj čovjek je podigao visoko ruke prema nebu, doveći i tražeći od Allaha. Kad je završio, Omer, r.a., mu je rekao: ”Tvrdico, malo si ponudio a tražiš tako puno!”

E onda, svoju dovu, okrenut prema Kibli, počinješ Bismilom, zahvalom Allahu i salavatom na Poslanika, s.a.v.s.

Saudin Cokoja