Dvije priče sa facebook-a

Kako da uvećate nafaku vašoj kući

Prije tri godine posjetila sam jednu jako dragu prijateljicu poslije njene udaje. Živjeli su u malom stanu blizu kuće od porodice njenog muža. Poslije toga nisam je posjećivala, ali smo bili u kontaktu preko mobitela. Pričala mi je ona svoje novosti, a isto i ja njoj. Znala sam da njihova situacija napreduje svaki dan i da je njen muž počeo neki biznis. Imala sam priliku da je posjetim još jednom, ali ovaj put je njena nova kuća bila u glavnom gradu u jednom elitnom kvartu…

Od kad sam ušla u njenu kuću samo sam govorila: “Mašallah tebarekellah“. Iznenađena sam bila koliko je velika kuća i skup namještaj koji mogu kupiti samo bogati ljudi. I ne kažem to što njih omalovažavam nego što znam njihovo stanje. Sjeli smo i počeli pričati. Dovila sam da Allah njima da bereket i pitala sam za razlog velike promjene, a ona je rekla: “Subhanallah htjela sam ti pričati o tome. Ja i moj muž smo prije dvije godine odlučili da ostavimo kasu u spavaćoj sobi i svaki dan kad se probudimo da ostavimo nesto u nju, marku, dvije…sto.

Bitno da nešto ostavimo da bi bili od onih koje obuhvata hadis Allahovog poslanika, sallallahu ‘alejhi we sellem, u kojem se kaže: ”Nema niti jednog dana u kojem osvanu robovi, a da ne dođu dva meleka, pa jedan kaže: ’Allahu, uvećaj darežljivom imetak!’ A drugi kaže: ‘Allahu, daj škrtici propast!’“ (Buharija i Muslim)

I na kraju sedmice moj muž otvori kasu i uzima sav novac neznajući koliko je u njegovom desnom džepu i podjeli kao sadaku poslije džume. Ovaj savjet smo uzeli sa interneta. Wallahi od kad smo počeli primjenjivati taj savjet, hajr i nafaka su nam dolazili sa svake strane.”

Istinu je rekao Uzvišeni: “Ko je taj koji će Allahu drage volje zajam dati, pa da mu ga On mnogostruko vrati? – A Allah uskraćuje i obilno daje, i Njemu ćete se povratiti.” (El-Bekare, 245)

A ovo što vidiš ja nikad nisam sanjala da ću imati, ali Allah kad daje iznenađuje bezgranično.“
_______________________________________________

Umor i porodica

Svakog dana vraćao bih se s posla umoran, a moja supruga dočekivala bi me pričajući mi o problemima koja su djeca napravila taj dan. Djeca bi trčala oko mene, veselo se igrajući, jer su poželjeli babu, a ja, obuzet umorom i potrebom za odmorom, nisam mogao da slušam ni dobro ni loše, samo sam želio mir i tišinu. Međutim, to je bilo nemoguće. Nervozan, brzo bih se naljutio i počeo da galamim na njih. Tako bih, ne želeći to, njihovu radost i sreću zamijenio tugom. Jednog dana moj sin mi reče: “Babo, prije nego što uđeš u kuću, ostavi ljutnju ispred vrata!”

Tog trenutka nisam pridavao pažnju njegovim riječima, niti sam razmišljao o onome što mi je rekao. Poslije nekoliko dana čuo sam hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Trojica su pod Allahovom, azze ve dželle, zaštitom: onaj ko izađe u borbu na Allahovom putu – on je pod Allahovom, azze ve dželle, zaštitom sve dok ga ne usmrti pa uvede u Džennet ili ga vrati s nagradom koju je dobio i ratnim plijenom; drugi je onaj ko ode u džamiju, i on je pod zaštitom Uzvišenog Allaha sve dok ga ne usmrti pa uvede u Džennet ili ga vrati s nagradom koju je dobio i plijenom; i treći je onaj ko pri ulasku u kuću nazove selam, on je pod Allahovom, subhanehu ve te‘ala, zaštitom.” (Sahihul-edebul-mufred, 832)

Odlučio sam da ostavim ljutnju ispred vrata i uđem u kuću donoseći im mir i radost. Kako bih ovo postigao, po povratku s posla, prije nego što bih pozvonio, zastao bih minutu ili dvije, te zamolio Gospodara: “Allahu moj, Ti najbolje znaš koliki je moj umor, ali ova dječica unutra nemaju drugog babe osim mene, pa, molim Te, pomozi me protiv moje srdžbe…!”

Spomenuo bih Allaha i otvorio vrata. Tako mi Allaha, kao da bih otvorio vrata milosti. Moj Gospodar opskrbio bi me snagom, ni sam ne znam odakle je dolazila.