Rekaik

Bajram koji će mi zauvijek ostati u sjećanju

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Sjećam se bajrama iz 2007. godine kao da je juče bio. Tri mjeseca prije tog dana bili su za moju porodicu izuzetno teški, a bajram smo dočekali zasigurno kao mali broj ljudi na ovom dunjaluku. Ipak uprkos tim silnim iskušenjima, to je bio dan kada sam osjetila Allahovu blizinu kao nikad u životu i to je učinilo ovaj bajram posebnim u mom životu. Mjesec dana sam bila jako bolesna, ležala sam u bolnici u velikim bolovima, a doktori nisu imali rješenje za moje zdravstvene probleme, jer operacijom koja mi je još preostala, trebalo bih da otklonim sve osim jedne trećine želuca, a niko nije garantovao da će ta operacija biti rješenje mojih problema. Potpisala sam da izlazim iz bolnice na vlastitu odgovornost. Po dolasku kući, brat mi je saopštio da me tražio gazda stana u kome sam stanovala i da želi hitno da me vidi. Bila sam iznenađena jer sam stanarinu na vrijeme platila, a dogovrili smo se da iznajmljujem na duže vrijeme. Došao je istu noć i bez obzira što me zatekao u velikim bolovima, bez imalo milosti me zamolio da napustim stan u roku od 7 dana jer je on stan prodao.

Bila sam zaprepaštena, jer sam upravo ja sredila stan koji niko ranije nije htio niti kupit niti iznajmiti zbog svega što se u njemu nalazilo. Pokušala sam da razgovaramo, ali nije bilo šanse, a posebno što nisam imala ugovor pa samim tim nikakva prava. Počela sam tražiti novi stan, ali nije bilo nikako šanse tako brzo da nađem, a još sa druge strane, ja sam osoba kojoj niko nije htio izdat stan zbog nekih drugih okolnosti.
Nakon dva dana me nazvao i preklinjao da izađem i ispraznim stan prije Nove godine /Bajrama /te godine je u isto vrijeme bio bajram i Nova godina/.

SubhAnallah, ostalo mi je još samo četiri dana. Nisam imala izlaza. Stanova nikako nije bilo. Pronašla sam jedan jedini koji je bio totalno devestiran i prazan, a napolju je snijeg padao. Cijeli svijet se spremao za proslavu bajrama ili Nove godine, a ja sam pakovala stvari. Nije mi preostalo ništa drugo nego da iznajmim taj devestirani. Pozajmila sam novac da ga osposobim za stanovanje u nadi da će ga kasnije gazdarica vratit novac. Trojica brace i moj babo su radili sa majstorima dok su imali novca za materijal, a kada sam sve potrošila, svi su otišli kući. Djeca su već ranije izostala iz škole i otišli kod mojih roditelja jer nisu imali gdje spavati. Uskoro su otišli svi, ostala sam samo ja.

Nisam imala uopšte nikakvih stvari osim jednog starog kauča. Sva odjeća i posuđe koje sam imala, nalazilo se na prašnjavom podu u napola sređenom stanu. Postila sam Dan Arefata i razmišljala šta da jedem za iftar jer nisam imala hrane ,novca niti šporeta na kome bih možda našla nešto da skuham. Razmišljala sam da odem od nekog novca da posudim, ali sam se ubrzo sjetila da nisam imala odakle da vratim ni ono što sam posudila za uređivanje stana. Gledala sam kroz prozor snijeg koji je padao i zahvaljivala Allahu da makar imam krov nad glavom. Posmatrala sam prolaznike kako idu iz prodavnica sa prepunim vrećicama namirnica i razmišljala šta bih ja sada kuhala za iftar i za sutrašnji bajram da imam šta i na čemu da skuham…

Navikla sam da se u mojoj kući obavezno osjeti bajram, da se komšinice raspituju o mirisima hrane koja dolazi iz moje kuće… a sada nisam imala ništa… Razmišljanje mi prekide zvuk telefona. Bio je to moj daljnji rođak čiji je brat ležao u Sarajevu u bolnici. Raspitivao se o mojoj novoj adresi, a mene je to još više uznemirilo jer nisam navikla da ne ugostim gosta. Rekla sam mu da ih sada ne mogu da primim i da tu posjetu ostave za drugi put, jer ja tek useljavam u novi stan i imam puno posla.

Odgovorio je da zna da useljavam i da se neće zadržavati… Nerado sam mu dala adresu prisjećajući se da je ipak dan posta pa ih ne moram ničim ponudit a valjda neće primjetit da nemam nikakvih stvari. Namjestila sam onaj stari kauč i otišla da klanjam podne namaz. Dok sam klanjala, cijelo vrijeme sam slušala zvuk nečije svirene. Nakon završenog suneta, pogleda sam kroz prozor i vidjela veliki kamion kako trubi ispod mojih prozora, ali pošto nikakav kamion nisam očekivala, nastavila sam sa namazom, a onaj kamion nije prestajao trubiti, pa su se uznemirili komšije i počeli galamiti. Uskoro mi je pozvonila komšinica na vrata i obavjestila me da onaj kamiondžija traži mene.

Bila sam sigurna da se radi o nekoj grešci, ali sam izašla i na moje veliko iznenađenje vidjela svog starog komšiju. Dovezao mi je prepun kamion namještaja i tepiha. Nisam mogla da vjerujem. Prije par minuta nisam imala ništa a sada imam gotov sve što mi je potrebno. Ponovo je zazvonio moj telefon. Bio je to moj rođak koji me obavjestio da se on bavi uvozom polovnog namještaja iz Švicarske i da je čuo da sam uselila u prazan stan, a znajući da nemam svojih stvari odlučio je da se na taj način oduži za posjete i hranu koju sam redovno nosila njegovom bratu u bolnicu. Posmatrala sam sve te stvari i bojala se da ih namještam jer sam bila sigurna da će se ispostaviti da je neka greška u pitanju.

Stala sam ponovo pored prozora i stavila ruke u džepove mog džilbaba te vidjela da u njemu nešto ima. Bila je to papirna maramica koju sam krenula da bacim kad ono još jedno iznenađenje: Bila je to novčanica od 100KM koju sam bezbroj puta tražila i bila sigurna da sam je izgubila… SubhAnallah, nema načina da opišem taj osjećaj. Toliko sam osjećala Allahovu blizinu da sam pomislila da mogu da ga dodirnem, da je tu pored mene… Ne, nema šanse da opišem taj osjećaj i evo sada dok se toga sjećam, suze same idu…ne mogu da ih zaustavim.

Doista je divan naš Pomagač i Zaštinik, samo u Njega se treba da uzdamo. On je jedini koji nas nikad ne iznevjeri, a mi smo tako nezahvalni… Nasula sam gorivo i spremila se kod roditelja da proslavim bajram kako treba. Svi su očekivali da dođem umorna, slomljena ali ja sam stigla sretnija nego ikad… U narednim danima mi je iznenada stigao šporet od sestre koja nije imala pojma o kojoj se osobi radi već je Allahovom voljom jedan od majstora koji su mi radili spomenuo svom bratu da mu se nije javio dok je boravio u Sarajevu jer je imao puno posla kod žene koja je istjerana iz stana i koja nije imala nigdje ništa.

Njegov brat je vozac te sestre koja je, naizgled slučajno čula razgovor i odlučila da mi od sebe pokloni šporet. Nakon par dana stigao je i brat koji je donijeo svoj stol… Tako je namještaj kommpletiran, a moje iskušenje ostalo velika pouka i meni i drugima. Na žalost, moje iskušenje je donijelo poruku i mom gazdi koga je kupac prevario tako da do dan danas nije dobio niti novac, niti je prodao, niti izdao stan jer ga nekim čudom više niko neće. U svakom slučaju, sigurno ću ovaj bajram pamtit kao dan Allahove milosti i blagoslova prema meni i mojoj porodici.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: