Odgovori

Četiri nova pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Učenje Kur’ana i posjećivanje mezara bivšeg momka

Pitanje: Essalamu allejkum! Imam jedno vrlo neprijatno pitanje jer u dusi sam veliki vjernik i puno se bojim dragog Allaha dz.s. za moje grijehe. Prije 17 godina imala sam momka za kojeg sam se trebala udati ali sudbina i odluka dragog Allaha dž.s. bila je da on preseli na ahiret prije neko vrijeme našeg vjenčanja. Poslije toga ja mu redovno učim i posjećujem njegov mezar. Ali sad su se stvari promjenile u mom životu da sam se ja udala i normalno zahvaljujući dragom Allahu dz.s. dobila i djete i moj život sa mojim mužem je vrlo lijep i skroman ali..

ja još uvjek nemogu zaboraviti toga dragog šehida sto je dao svoj život za nas i našu slobodu u proteklom ratu u Bosni i Hercegovini. Toliko smo se voljeli da je to nešto bilo neshvatljivo i ja još uvjek i danas imam isti osjećaj prema njemu kao i tad. Ja također volim i svog muža i poštujem ga i on i naše djete su mi nešto najvrednije na ovom svijetu. Moje pitanje je: Je li meni grijeh što ja još uvjek učim tome bivšem momku i ponekad posjetim njegov mezar i stavim neko cvijeće i što imam njegovu sliku i ponekad je gledam. Svom sam mužu rekla da je ta slika jednog mog rođaka sto je poginuo u proteklom ratu.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Nije ti dozvoljeno da gajiš osjećaje ljubavi prema umrlom čovjeku sa kojim nisi bila u braku. Jer on tebi faktički nije ništa ni sada niti je bio ikada, osim što ste bili momak i cura što nije dovoljno da bi ti bilo dozovljeno da i dalje ostaneš vezana za njega.

Samo učenje Kur’ana umrlom je pitanje oko kojeg učenjaci imaju podijeljeno mišljenje, jedni kažu da nagrada (sevap) učenja uopće ne stiže do umrlog, na čemu su Malik i Šafija. Dok drugi kažu da stiže, na čemu su Ebu Hanife i Ahmed. Učenje Kur’ana i poklanjanje sevapa učenja umrlima nije radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashabi, iako su i oni imali kome učiti. S tim da tebi nije dozvoljeno da učiš bivšem momku Kur’an jer time održavaš ljubavnu i osjećajnu vezu sa osobom koja ti nije ništa.

Takođe, nije ti dozvoljeno da posjećuješ njegov mezar, da stavljaš na njega cvijeće (što je samo po sebi novotarija i oponašanje kjafira) niti da posjeduješ njegovu sliku zbog koje i lažeš svome mužu. Sve ovo ti nije dozvoljeno jer ta osoba tebi nije ništa, ni brat ni rođak niti bivši muž, on je za tebe muškarac stranac prema kojem nije dozvoljeno da gajiš slična osjećanja.

Prema tome, odmah smjesta prekini sa svim aktivnostima koje si činila prema njemu, od učenja Kur’ana, posjećivanja mezara, posjedovanja slike i slično. Pokaj se Allah i nastoj što prije da zaboraviš sve što je bilo među vama. Ve billahi tevfik.
___________________________________________

NEDOUMICE OKO HIDŽABA

Pitanje:

Selam alejkum!

Neka je salavat i selam na Poslanika Muhammeda sallAllahu alejhi we sellem. Imala sam jedan san sad za Ramazan, pitala sam jedne setre odgovor, ali ona mi je dala vašu stranicu, pa da vama postavim pitanje koje sam njoj postavila. Sanjala sam da sam upucana u leđa metkom, neki muškarac, kao lopov, ne znam tačno u snu me upuca, sad ne znam je li namjerno i ja kao umirem i šehadet izgovaram, ali pritom govorim da ne želim da umrem bez hidžaba i uzimam kao neki peškir i stavljam ga kao hidžab i nijetim da ga stavljam, jer neću da umrem kao prokleta žena. Kanije koliko se mogu sjetiti u snu sam ja uredu, ali bez hidžaba (za ovaj zadnji dio nisam baš sigurna, ali za ovo predhodno jesam).

Ja sam prije pola godine od svog babe rahmetli tražila dozvolu, da stavim hidžab, bio je protiv toga i rekao mi je kad se udaš radi šta hoćeš, Allah zna koliko mi je tad teško bilo. Za koji dan je poginuo na poslu radeći, da mu Allah olakša i oprosti. Nakon njegove smrti sanjala sam za par dana da mi on u snu govori da ja stavim hidžab, da mogu…. i sad sanjam ovaj san što sam već napisala.

Ja predpostavljam da je to od Allaha uputa, ne znam šta bi moglo drugo biti, ali još imam nedoumica oko hidžaba. Oko mene su sami džahili i tek sestre upoznajem, pa me malo i strah promjene, a u kući čas imam podršku za hidžab, čas nemam… Selam! Očekujem vaš odgovor što prije. Da vas Allah nagradi i da vam svako dobro kako na dunjaluku, tako i na ahiretu i da vas nagradi Firdewsom inshaAllah.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Pokrivanje punoljetne žene muslimanke je vadžib po idžma’u (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta. To nije stvar želje, sviđanja, mode i dopadanja, nego jedna od temeljnih vjerskih obaveza za ženu. Jer je svakom muslimanu i muslimanki stroga vjerska obaveza po idžmau’ (konsenzusu) učenjaka ovog Ummeta da pokriju i sakriju svoje stidno mjesto (avret) od pogleda drugih ljudi. Ovaj idžma’ učenjaka prenose mnogi alimi u svojim knjigama.

Kaže Ibn Hubejre u svojoj knjizi “El-Ifsah” (1/114): “Idžma’ učenjaka je na tome da je pokrivanje avreta vadžib”. A Ibn Redžeb u svom komentaru Buharije “Fethul-bari” (2/171) kaže: “Donešen je idžma’ učenjaka o obavezi skrivanja avreta od očiju ljudi”, a slično prenosi Ibn Bettal u svom kometaru Buharije “Šerhu sahihil-Buhari” (1/395) kada kaže: “Učenjaci su na idžma’u da je vadžib pokrivanje avreta od očiju ljudi”. Ibn Abdul-berr u svoje dvije neprikosnovene knjige “Et-Temhid” i “El-Istizkar” bilježi: “Idžma’ učenjaka je na tome da je uopćeno pokrivanje avreta od očiju ljudi stroga obaveza” (“Et-Temhid” 6/376, “El-Istizkar” 2/152).

I kaže Ibn Rušd u svojoj knjizi “Bidajetul-mudžtehid” (1/114): “Složni su učenjaci da je uopćeno pokrivanje avreta farz”. Koji dio tijela je kod žene avret (stidno mjesto)? Odgovor: čitavo žensko tijelo je avret (stidno mjesto), a ušto ulaze kosa, vrat, uši i slično. Učenjaci su se učenjaci razišli oko pokrivanja ženinog lica da li je sunnet ili vadžib ako otkrivanje njenog lica ne izaziva fitnu. A ako izaziva fitnu onda su složni da je pokrivanje lica vadžib. Takođe, razilaze se oko obaveze pokrivanja šaka i stopala, što je tema ze sebe.

Prema tome, nema razilaženja među učenjacima da je muslimanki vadžib da se pokrije, tj. stavi hidžab, na što ukazuju jasni i nedvosmisleni šerijatski tekstovi. A to znači da je žena griješna ako to ne uradi čineći time veliki grijeh prema Allahu. Muslimanka koja ovo zna ne bi trebala imati nedoumice oko hidžaba. To što u tvom komšiluku žive džahili i što u kući čas imaš podršku čas nemaš, apsolutno nije opravdanje za nenošenje hidžaba. Jer u šerijatskim tekstovima koji obavezuju ženu da se pokrije ta obaveza pokrivanja žene nije uslovljena podrškom ukućana niti dobrim komšilukom.

A što se tiče snova, jedno od mogućih značenja je da ti se išareti u snu da se trebaš pokriti jer ti se može desiti da umreš a nisi ispunila tu vjersku obavezu. Međutim, moguće je da sanjaš ono čega se u stvarnom životu bojiš da ti se ne desi, a to je da umreš, jer niko od nas ne zna kada će mu smrtni čas doći, a nisi pokrivena. A ovakvi snovi se ne tumače jer su odraz svakodnevnih životnih problema i preokupacija.

A san u kojem si sanjala oca nakon njegove smrti da ti govori da staviš hidžab, to znači da su se vaše duše srele u snovima i da ti on sada nakon smrti kaže da se pokriješ. Njegovom zahtjevu se trebaš odazvati jer te on savjetuje dobru. Nakon svega spomenutog, trebaš shvatiti da ti nemaš više opravdanja da izlaziš van kuće nepokrivena osim onoliko koliko je potrebno da nabaviš maramu ako je veš nemaš. Ve billahi tevfik.
___________________________________________

3. ŽENIDBA SA ŽENOM KOJA NIJE POKRIVENA

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Sve pohvale za ovu stranicu, Allah džellešanuhu vas nagradio. Da li je dozvoljeno da musliman vjernik koji uveliko prakticira vjeru (što se može primjetiti i na osnovu njegovog fizičkog izgleda) za brak odabira suprugu koja nije pod hidžabom (koja nerijetko nema ni namaz), a sve sa nijetom da joj čini dawu u braku i tako zaradi dobro djelo? Da li je to stvar vjere ili stvar požude, to je njegova stvar, uglavnom, kod ljudi koji ne prakticiraju islam to izaziva zbunjenost i navodi ih na zaključak da su otkrivene djevojke u mnogo boljem položaju od pokrivenih djevojaka, jer one svojim izgledom zavedu veoma dobrog muslimana, koji nema poroka, pa čak ni lošeg rječnika, a potom se i udaju za njega, dok pokrivene djevojke ne pokazuju ni 2% svoje ljepote i haman, kako takve da se udaju.

Dakle, da li je dozvoljeno takvo ponašanje braće muslimana u ovakvom vremenu fitne kada je puno prioritetnije pružiti dom i zaštitu muslimanki koja je pokorna Allahu, za koju neće morati da se sikira da li će i kada će se pokriti. I što je još važnije, ako se ostala braća povedu za tim primjerom, da li to znači da muslimankama koje praktikuju vjeru za izbor bračnog druga ostaju džahili (da nas Allah sačuva)?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Sve dok se ona ubraja među muslimane dozvoljeno je da je musliman odabere za suprugu i ženi. S tim da je osnova da musliman ženi muslimanku koja redovno klanja, pokrivena je, posti Ramazan i slično, a i obrnuto, da se muslimanka udaje za muslimana koji praktikuje vjeru.

Ovdje treba biti pitanje: u kojim situacijama nema smetnje da se ženi djevojka koja ne nosi hidžab a u kojim je bolje da se ne ženi takva žena. Naime, islam preporučuje prilikom izbora bračnog druga da buduća životna družica bude od onih koji se ističu u praktikuju vjeru, tj. pridržavanju islamskih propisa. Prenosi Ebu Hurejre, radijellahu anhu, da je Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim: “Ženu žene zbog četiri srvari: zbog njenog bogatstva, porijekla, ljepote i vjere, izaberi onu koja praktikuje vjeru”. Hadis znači da ako bi mladić imao izbora između četiri djevojke: jedna je iz bogate porodice, druga iz ugledne familije, treća poznata po ljepoti i četvrta koju krasi čvrsto pridržavanje vjere, Islam podstiče da oženi onu koja je prepoznatljiva po držanju vjere.

Pod praktikovanjem vjere u hadisu se ne misli na klanjanje pet vakata namaza, pokrivenost i slično, jer su to vadžibi, farzovi i temelji sa kojima musliman biva muslimanom i jer i ostale tri vrste djevojaka spomenutih u hadisu, bogata, ugledna i lijepa, moraju biti one koje se drže temeljnih propisa vjere (klanjanje i pokrivenost). Nego se pod djevojkom koju krasi pridržavanje vjere podrazumijeva ono što je više od ispunjavanja temelja vjere (namaz, post, pokrivanje, i slično) i ostavljanja općepoznatih harama, poput mnoštvo ibadeta, prisustvovanje vjerskim kursevima, bavljenje davetskim aktivnostima, stid, neašikovanje i slično.

Sa druge strane, islamski pravnici kada govore o situacijama i okolnostima kada je mustehab ili vadžib (shodno razilaženju) mužu da da talak (tj. pusti) svojoj ženi navode da je to slučaj kada ona ostavlja namaz, te ga klanja samo u njegovom prisustvu, ili kada ne vodi računa o propisnom pokrivanju (znači pokrivena je ali nemarna u odijevanju) i tome slično.

Naravno, ne možemo zanemariti sredinu i okolnosti u kojima živimo: da smo kao muslimanski narod prošli kroz pedesetogodišnje komunističko zatiranje vjerskih vrijednosti i odvraćanje od vjere, kao i da smo u periodu islamskog buđenja (sahve) i vraćanja islamskim vrijednostima. Gdje oni koji sebe smatraju muslimanima ne izvršavaju ni osnovne temelje vjere, poput namaz.

Pa tako uzimajući u obzir gore spomenuto, tj. da islam podstiče na ženjenje djevojke koja se ističe u pridržavanju vjere (ne samo da klanja i da je pokrivena kakva treba biti svaka muslimanka), te da je mustehab razvesti se sa ženom koja je nemarna u praktikovanju vadžiba vjere (namazu, pokrivanju i slično), kao i okolnosti i uticaj sredine u kojoj mi musimani Bosne živimo, savjetujem mladiće koji praktikuju vjeru a u u kontaktu su ili su odlučili da ponude brak djevojki koja nije pokrivena (neredovito klanja i slično) da postupe na sljedeći način.

Da na lijep i mudar način podstaknu i ubijede tu djevojku da počne klanjati beš-vakat i da se pokrije prije nego što sklope sa njom bračni ugovor. A ako ona neće bolje je da je ne žene (osim ako ona ima opravdan razlog za odbijanje). Time će uvidjeti da li je ona spremna i voljna da se pridržava vjerskih propisa i da li je iskrena u svojim obečanjima. U protivnom, ako bi je oženili u stanju u kakvom i jeste sa nadom da će sa vremenom sve doći na svoje, doći će u neizvijestan položaj. Da li će ona početi klanjati beš-vakat i pokriti se i kada će to biti, to je veoma relativno i upitno.

Te je moguće da prođe mnogo vremena a da se to ne desi, da bobiju djecu, da se brak učvrsti a da ona pod raznoraznim izgovorima ne učini ono što je obečala i što joj je vjerska dužnost. Pa će tako mladiš doći u situaciju da postavlja nekom učenom pitanje: živim sa ženom koja šara sa namazom ili klanja samo u mom prisustvu ili neće i odbija da se pokrije, je li dozovljeno živjeti sa njom, i trebam li se razvesti od nje? Ve billahi tevfik.
_________________________________________________

4. JESU LI ŠIJE (RAFIDIJE) MUSLIMANI

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Da li se šije mogu nazvati muslimanima, u bilo kojem slučaju. Jednostavno taj odgovor tražim i uvjek nađem različite odgovore. Neki kažu, jesu muslimani jer pomažu Palestini koji su suniti i to ih čini muslimanima. Drugi kažu, zbog nepoštivanja ashaba Božijeg poslanika oni nisu ni u kojem slučaju muslimani..itd.itd.. Ne znam ni sam, ali me zanima odgovor…

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ako pod šijama misliš na Rafidije, odnosno isna ‘ašerijje (koji vjeruju u dvanaest imama) koji danas uglavnom žive u Iranu, onda je odgovor sljedeći.

Nema razilaženja među učenjacima Ehlu suneta da su Rafidije novotari i da su na dalaletu. Međutim, razišli su se oko toga da li su Rafidije kjafiri ili ne na otprilike neka tri mišljenja.

Prvo mišljenje: to je stav skupine učenjaka koji smatraju da su Rafidije u osnovi kjafiri. Od tih učenjaka su: imam Malik, Ahmed, Buharija, Aburrahman ibn Mehdi, Ibn Hazm, Abdullah ibn Idriz, Ferjabi, Ahmed ibn Junus, Ibn Tekijje Ed-Dejnuri, Abdulkahir Bagdadi, Kadi Ebu J’ala, Isfirajini, Ebu Hamid Gazali, Kadi Ijad, Seme’ani, Ibn Tejmije (u rivajetu), Ibn Kesir, Ebu Hamid El-Makdisi, Ebulmehasin El-Vasiti, Alijj El-Kari i drugi.

Drugo mišljenje: stav učenjaka koji smatraju da su Rafidije zabludjela sekta koja se u osnovi pripisuje Islamu i muslimanima s tim da kada neko od njih pojedinačno ispolji neko od djela kufra, poput smatranja da je Kur’an iskrivljen i nepotpun, ili da je Aiša, radijallahu anha, počinila zinaluk, da upućuje dove imamima, da tvrde da njihovi imami poznaju gajb i slično, onda se taj pojedinac tekfiri.

Treće mišljenje: stav učenjaka koji prave razliku između njihovih učenjaka i običnih sljedbenika, pri čemu tekfire učenjake Rafidija a njihovim sljedbenicima u osnovi potvrđuju Islam. Na ova dva stava su ostali učenjaci.

Neki primjeri stavova učenjaka:

– Bilježi El-Hallal u svom “Sunnetu” (2/557) da je imam Malik na pitanje šta misli o onome ko psuje ashabe odgovorio: “Oni nemaju udjela u Islamu”. Takođe, Ibn Kesir u svom Tefsiru (4/219) prilikom tefsira riječi Uzvišenog u suri El-Feth, 29.ajet: “Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sjedbenici … A Indžilu: oni su kao biljka kad izdanak svoj izbaci pa ga onda učvrsti i on ojača, i ispravi se na svojoj stabljici izazivajući divljenje sijača, da bi on sa vjernicima najedio nevjernike” rekao: “Iz ovog ajeta imam Malik je u rivajetu od njega zaključio da su Rafidije koji mrze ashabe, radijallahu anhum, kjafiri jer se oni razljute i razbjesne zbog ashaba, a ko se razbjesni i razljuti na ashabe on je kjafir po ovom ajetu, a sa ovim se složila skupina učenjaka”. Isti ovaj stav imama Malika prenosi Kurtubi u svom tefsiru (16/297) kod ovoga ajeta te je izrazio svoje zadovoljstvo i slaganje sa ovim stavom imama Malika.

– Kaže imam Ahmed u svojoj knjizi “Es-Sunne” (str. 82) o Rafidijama: “Oni se odriču ashaba (drugova) Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, psuju ih, vrijeđaju i proglašavaju nevjernicima osim četvorice od njih: Alije, Ammara, Mikdada i Selmana, radijallahu anhum. Nemaju Rafidije od Islama ništa”.

– Kaže Buharija u svojoj knjizi “Halku ef’alil-ibad” (str. 125): “Svejedno mi je klanjao iza džehmije i Rafidije ili klanjao iza židova ili kršćana. Njima (rafidijama) se ne naziva selam, ne zijarete se, ne ženi se od njih niti udaje njima, ne mogu biti svjedoci i ne jede se meso koje oni zakolju”.

– Upitan je jedan od savremenih šejhova Abdullah Džibrin o propisu davanja zekata siromašnim Rafidijama pa je odgovorio: “Zekat se ne daje kjafirima niti novotarima. A Rafide su bez sumnje kjafiri zbog četiri stvari:

Prva: zbog njihove sumnje u Kur’an i njihove tvrdnje da je iz njega izbačeno više od jedne trećine kao što se to navodi u njihovoj knjizi koju je napisao En-Nuri i koju je nazvao “Faslul-hitab fi isbati tahrifi kitabi rabbil-erbab”, i kao što se navodi u njihovoj knjizi “El-Kafi” i drugim njihovim knjigama. A onaj ko sumnja u Kur’an on je kjafir, lažljivac zbog riječi Uzvišenog: “I mi ga čuvamo” (El-Hidžr, 9).

Druga: zbog njihove sumnje u Sunnet i hadise u dva Sahiha pa ne rade po njima jer ih prenose ashabi koji su kjafiri po njihovoj akidi, jer oni smatraju da su se ashabi odmetnuli od vjere nakon smrti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, osim Alije i njegovih potomaka, Selmana i Ammara, radijallahu anhum, i još nekolicine. A što se tiče trojice halifa (Ebu Bekra, Omera i Osmana) i skupine ashaba koji su im dali prisegu oni su otpali od vjere, oni su kjafiri i od njih se ne uzimaju hadisi kao što se navodi u knjizi “El-Kafi” i u drugim njihovim knjigama.

Treće: zbog njihovog tekfirenja Ehlu sunneta tako da ne klanjaju sa njima, onaj koji klanja za sunijom ponovi svoj namaz, čak smatraju da je jedan od nas (sunija) nedžis (nečist), pa kada se rukuju sa nama poslije toga peru ruke a onaj ko tekfiri muslimana on je preči da bude kjafir pa ih zato mi tekfirimo jer su preči od nas da budu kjafiri.

Četvrto: zbog njihovog jasnog širka u pretjerivanju u Alijji i njegovom potomstvu, radijallahu anhum, dovljenje njima pored Allaha, a što je jasno u njihovim knjigama. Isto tako, njihovo pretjerivanje u opisivanju Alijja, radijallahu anhu, i davanje njemu osobina koje su svojstvene samo Allahu i samo Njemu odgovaraju. Takođe, oni ne prisustvuju skupovima Ehlu sunneta, ne daju sadaku sunijama, čak i ako daju rade to mrzovoljno i radi tukje (pretvaranja).

Pa s toga ko njima da zekat neka ponovo izdvoji zekat za svoj imetak jer ga je dao onome ko će se njime pomoći na kufru i borbi protiv sunija. Onaj kome je dato da dijeli zekat haram je da ga daje Rafidiju a ako dadne na njemu je da se oduži za to jer nije ispunio emanet koji mu je povjeren jer nije dao zekat onome kome treba” (uzeto iz njegovih fetvi). Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: