Odgovori

Četiri nova pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Grijesi iz mladosti

Pitanje: Esselamu alejkum! Žena sam u 60-im godinama i u svođenju računa sa sobom, prisjećam se grešaka iz mladosti. O čemu se radi, počinila sam abortus u neznanju da je to veliki grijeh, ne jednom već više puta. Kako da se pokajem/iskupim za te grijehe?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Tvoje pitanje se vraća na poznatu mes’elu činjenja grijeha iz neznanja. Opravdanje za činjenje grijeha iz neznanja, tj da insan u takvom stanju nije griješan i da ga Allah neće kazniti za taj grijeh, je potvrđeno u Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu. Kaže Uzvišeni, subhanehu ve te’ala: “Gospodaru naš nemoj nas kazniti ako iz zaborava i greškom nešto učinimo” (El-Bekare, 286), a u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu se navodi da je Uzvišeni Allah rekao: “Već sam to učinio“.

Takođe, u drugom ajetu se kaže: “Nije grijeh ako nešto greškom uradite, grijeh je ako to namjerno učinite” (El-Ahzab, 5). A ono što se od grijeha učini greškom pod to ulazi i grijeh iz neznanja. Takođe, kaže Uzvišeni: “I Mi nijedan narod nismo kaznili dok poslanika nismo poslali” (El-Isra’, 15). To jest, nema kažnjavanja za učinjene prestupe iz neznanja.

Takođe mnogi primjeri iz vjerodostojnog sunneta ukazuju da se za učinjene grijehe iz neznanja ima opravdanje. Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, poznati hadis o čovjeku koji je ušao u mesdžid i klanjao namaz pa ga je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tri puta vraćao da ponovi namaz jer nije upotpunjavao njegove ruknove. Onda mu je taj čovjek rekao da ne zna bolje klanjati od toga te da ga pouči, pa ga je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučio i nije mu naredio da ponovi sve namaze koje je klanjao na takav način prije toga jer ih je klanjao tako iz neznanja. Takođe, bilježi Buharija u svom Sahihu od Esme, radijallahu anha, da su se oni iftarili u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bilo je oblačno vrijeme te je nakon toga pojavilo se Sunce, pa im nije bilo naređeno da naposte taj dan.

U vjerodostojnom hadisu od Adijj ibn Hatima, radijallahu anhu, je došlo da je sehurio sa namjerom da posti tako što je jeo sve dok mu se nebi razaznao bijeli od crnog konca koje je bio stavio pod svoj jastuk misleći da je to značenje onoga što je došlo u ajetu. Zatim je o tome obavijestio Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu je objasnio da se pod crnim i bijelim koncem misli na bjelinu dana i crninu noći a ne na crni i bijeli konac, međutim nije mu naredio da naposti taj dan. Ovakvih primjera u vjerodostojnom sunnetu je ogroman broj.

Svi ovi argumenti iz ajeta i hadisa ukazuju na to da bilo koje zabranjeno djelo koje se uradi iz neznanja da za to čovjek nema grijeha zbog kojeg će biti kažnjen jer je Uzvišeni Allah milostiviji od toga da kazni onoga ko nije namjeravao da mu bude oprečan, neposlušan i griješan. Međutim, ostaje pitanje griješnosti nemarnosti čovjeka u traženju istine i učenju propisa vjere. Pa tako onaj ko nije htio da uči propise vjere koje je dužan da nauči ima grijeh za to. Iz ove griješnosti se izuzimaju oni koji nisu imali mogućnosti niti od koga da nauče vjeru.

A što se tiče grijeha abortusa, razlika je između činjenja tog prijestupa nakon što se zatrudni u zinaluku, tj. van braka, i između činjenja tog prijestupa nakon trudnoće u braku. Naime, nema sumnje da je čin zinaluka veći grijeh od činjenja abortusa kao posljedicu rješavanja trudnoće od zinaluka.

A što se tiče činjenja abortusa kada žena ostane trudna u braku zavisi da li je taj abortus izvršen nakon što je udahnuta duša, tj. nakon 120 dana trudnoće ili prije toga. Pa ako se abortus izvrši nakon 120 dana trudnoće to je haram po idžmau učenjaka osim u slučaju nužde (ako bi ostanak djeteta u stomaku bio prijetnja za život majke) i deformisanosti ploda.

A oko činjenja abortusa do 120 dana trudnoće učenjaci ovoga Ummeta imaju podijeljeno mišljenje. Skupina učenjaka, a na čemu je zvanični hanefijski i šafijski mezheb, to dozvoljava, dok druga skupina, na čemu je malikijski mezheb, to uopćeno zabranjuje. A treća skupina, na čemu je hanbelijski mezheb, dozvoljavaju abortus u prvih četrdeset dana trudnoće. Ovo razilaženje među učenjacima postoji jer nema jasnog dokaza koji presuđuje po ovom pitanju, s tim da je sigurnije i bliže da ne treba ili nije dozvoljeno činiti abortus osim u slučaju nužde ili velike potrebe.

Prema tome, harame koje čovjek uradi iz neznanja u tome nema grijeha, a griješan može biti zbog nemarnosti traženja istine i učenja vjerskih propisa. Ve billahi tevfik.
__________________________________________

2. PORIJEKLO RIJEČI ALLAH

Pitanje:

– Es-selamu alejkum, da li Allah znači bog na arapskom ili je to vlastito božije ime, jer se negdje kaže da je ilah bog a negdje Allah. Hvala i es-selamu alejkum.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Navodi ibn Kesir u svom Tefsiru da je riječ Allah vlastito ime Gospodara, tebareke ve te’ala, te da neki kažu da je to najuzvišenije od Allahovih imena jer se njime opisuju sva druga svojsta Uzvišenog Allaha. A dokaz za ovo su ajeti od 22 do 24 ajeta sure Hašr u kojima je Uzvišeni Allah sva ostala imena izveo kao svojstva vlastitog imena Allah i kao što kaže Uzvišeni: “Allah ima najljepša imena i vi Mu upućujte dove njima” (El-E’araf, 180).

Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allah ima 99 imena, stotinu manje jedno, ko ih prebroji (nauči, razumije i radi po njima) ući će u Džennet”. A u rivajetima kod Tirmizija i Ibn Madže su nabrojana ta imena s tim da u tim rivajetima ima slabosti.

Ime Allah je ime sa kojim nije niko drugi nazvan, zbog toga nije poznato u arapskom jeziku da je ime Allah izvedeno od nekog glagola. Međutim, oko toga da li je riječ Allah izvedena od neke druge riječi, glagola i slično arapski gramatičari imaju podijeljeno mišljenje. Pa tako skupina gramatičara smatra da je riječ Allah riječ koja nema izvedenicu, odnosno nije izvedena iz neke druge riječi. Ovaj stav imam Kurtubi spominje kao mišljenje mnogih učenjaka kao imama Šafije, Hatabija, Džuvejnija, Gazalija i mnogih drugih. A prenosi se rivajet od velikana arapske gramatike Halila i Sibevejhija da su elif i lam u imenu Allah njegov sastavni dio, tj da ime Allah nije izvedeno iz neke druge riječi nego su njen temeljni dio.

Drugi stav arapskih gramatičara i učenjaka je da je riječ Allah izvedena od neke druge riječi. Pa su se onda razišli na nekih osam stavova od koje riječi je izvedeno ime Allah, a sve ove riječi iamju tazličito značenje ali se vraćaju na zajedničku osnovnu da predstavljaju nešto što upućuje na neku od osobina božanstva.
Prvi stav je da je nastala riječi ILAH, drugi od riječi LAH, treći od riječi EL-ILAH, četvrti od glagola VELIHE, peti od glagola ELEHTU, šesti od glagola LAHE JELUHU, sedmi od glagola ELEHE (tražiti utočište)i osmi od ELEHE (tražiti zaštitu). Pa je od ovih riječi dodavan ili oduziman elif i lam, ili izvođena imenica Allah od glagola pa je tako nastala riječ Allah.

Da je riječ Allah vlastito ime Uzvišenog Allaha i da apsolutna nije izvedena iz neke druge riječi to je stav dva najveća arapska gramatičara Halila i Sibevejhija i na tome je većina učenjaka usulil-fikha i islamskih pravnika ovog Ummeta. Jer da je ime Allah izvedeno od nekoga drugog u njegovom značenju bi učestvovali mnogi, takođe na ovo ukazuje činjenica da se ostala imena Uzvišenog Allaha navode kao svojstva i osobine Allaha o čemu je već bilo govora. Ve billahi tevfik.
__________________________________

3. RAZLIKA IZMEĐU ONOG KO UZIMA I ONOG KO DAJE KAMATU

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Ko spada u kategoriju osoba koje se hrane kamatom? Da li onaj ko uzima kamatu i s tim hrani svoju porodicu, ili onaj što ima kamatni kredit na kuću, auto, plaća kamatu i izdržava sebe i porodicu?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

U kategoriju osoba koje se hrane kamatom spadaju one osobe koje uzimaju kamatu. Dokaz za to je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Džabira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prokleo onog ko jede kamatu (tj. onog ko je uzima), ko daje kamatu, onog ko (njen ugovor) zapisuje i dvojicu koji svjedoče. I reko je: “Oni su isti (u grijehu)”. Znači, hadis jasno naglašava da je ona osoba koja jede kamatu ustvari onaj ko uzima kamatu. Takođe, u osobe koje se hrane kamatom ulaze oni koji rade u bankama koje posluju na kamatnom sistemu, jer takve banke većinu svoje zarade (ako ne svu) zasnivaju na uzimanju kamate.

A onaj što uzme kamatni kredit za kuću ili auto, tj. daje kamatu ili izdržava sebe i porodicu tako što podigne kamatni kredit, takva osoba se ne ubraja u kategoriju onih koji se bukvalno hrane kamatom. Međutim, grijeh i prvih (koji bukvalno jedu kamatu, tj. onih koji uzimaju kamatu) i drugih (koji daju kamatu podizanjem kamatnih kredita) je isti, među njima nema razlike. Takođe, onaj ko zapisuje kamatni kredit (poput službenika u banci) i ko svjedoči (poput žiranta) svi oni imaju isti grijeh kao i onaj ko jede kamatu tako što je uzima od drugih. Dokaz za ovo je gore spomenuti hadis u kojem je na kraju rečeno za ove četiri kategorije učesnika u konzumiranju kamate: “Oni su isti (u grijehu)”.

Prema tome, nema razlike u grijehu između ove četiri vrste učesnika u konzumiranju kamate iako samo jedna od njih bukvalno jede kamatu, a to je ona osoba koja uzima kamatu. Razike između onog ko uzima kamatu i onog ko daje kamatu, iako su u grijehu isti, se pojavljuje kada se trebaju riješiti haram imetka koji je stečen uzimanjem kamate. Pa tako onaj ko uzme kamatu, na primjer posudi 10 000 eura da bi mu se vratilo 12 000 eura, on je dužan da se riješi haram imetka, tj. te dvije hiljade eura koje je uzeo kao višak na ono što je dao, tj. kako kamatu. Dužan je da vrati taj višak (kamatu) onome od koga je uzeo.

Dok ona osoba koja je uzela kamatni kredit ili pozajmicu, na primjer onaj koji je uzeo 10 000 eura da bi vratio 12 000 eura, on nema haram imetka kojeg se treba riješiti, nego on ima samo grijeh u tome što je uzeo kamatni kredit, s tim da je njegov grijeh isti kao grijeh onog ko uzima kamatu. Ve billahi tevfik.
______________________________________

4. KUPOVINA UKRADENE STVARI

Pitanje:

Esselamu alejkum i unaprijed hvala na odgovoru. Moje pitanje glasi:”Da li je dozvoljeno kupiti stvar za koju sigirno znamo da je ukradena?”

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Prodaja ukradene stvari predstavlja prodaju onoga što se ne posjeduje kao i prodaju tuđeg imetka bez saglasnosti i pristanka njegovog vlasnika. A prodaja onoga što se ne posjeduje je šerijatski zabranjena na osnovu toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio prodaju onoga što se ne posjeduje u hadisu kojeg bilježe Ebu Davud, Tirmizi, Nesai, Ibn Madže i Ahmed a vjerodostojnim su ga ocijenili Tirmizi, Ibn Huzejme i Hakim.

A prodaja tuđeg imetka bez saglasnosti njegovog vlasnika je zabranjena kur’anskim ajetom: “O vjernici, jedni drugima na nedozvoljen način imetak ne prisvajajte, ali dozvoljeno vam je trgovanje uz obostrani pristanak” (En-Nisa, 29), kao i hadisom: “Nije dozvoljen imetak čovjeka muslimana osim sa njegovim pristankom” (bilježi ga Ebu Davud, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Albani).

A sa druge strane, onome ko zna da je imetak koji se prodaje ukraden njemu nije dozvoljeno da ga kupuje jer bi to značilo da on kupuje od onoga ko nije vlasnik onoga što prodaje niti je ovlašten od njegovog vlasnika da ga prodaje. U protivnom, ako kupi imetak sa znanjem da je on ukraden on je učesnik u krađi jer ga potpomaže u njoj. A Uzvišeni Allah zabranjuje potpomaganje u griješenju: “A nemojte se međusobno potpomagati u griješenju i neprijateljstvu” (El-Maide, 2). Prema tome, zabranjena je i prodaja i kupovina ukradenog imetka. Ve billahi tevfik.

Mr Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: