Savjeti

Depresija zbog griješnog života

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook18Email this to someonePrint this page

PROBLEM: Sticajem okolnosti nasla sam se u stranoj drzavi. Momak za kojega sam se trebala udati, odlucio se za drugu djevojku, jer sam ja bila “staromodna”. Moj jedini izlaz koji sam ja tad kao takvim i vidjela da se ne bih izgubila u stranom svijetu bila je udaja za drzavljanina te drzave, nemuslimana. Moja majka i najstariji brat, koji veliki uticaj ima na nju, su me se odrekli. Osjecala sam se odbacenom i od Boga i od familije. Nakon nekoliko godina braka kad nisam ostala trudna, mislila sam da je to Allahova kazna meni zato sto sam se udala za nemuslimana. Ljekari su za oboje nas rekli da smo zdravi. Kako je vrijeme odmicalo, postajala sam sve ocajnija i tad sam ucinila zinaluk iz koga je rodjeno musko dijete….

Uradila sam to u dogovoru sa tim muskarcem jer sam zeljela dijete. Da Allah dz.s. sacuva svaku djevojku koja bi se nasla u takvoj situaciji! Nisam smijela nikom da govorim o tome, jer ni sama nisam mogla da vjerujem da sam zatrudnila sa tim covjekom (koji je musliman) nakon jednog odnosa. Kad se dijete rodilo, tek tad sam sigurna bila da je dijete zinaluka. Nakon izvjesnog vremena priznala sam to muzu, rastavili smo se, ali dijete nosi prezime moga muza. On ga priznaje kao svoga sina i brine se dobro o njemu. Moje pitanje vezano za dijete je da li bih trebala djetetu promijeniti prezime u prezime pravoga oca? Napomena, da bioloski otac zna za porijeklo djeteta kao i dijete. Sinu sam rekla ko mu je bioloski otac.

Ja sam se u medjuvremenu pokajala, Allahu sam ucinila tevbu i molim Ga da mi oprosti i od tad pokusavam da zivim onako kako bi On bio zadovoljan sa mnom. Ali, spoznaja da sam ucinila veliki grijeh, kako svojom udajom, pa zinaluk, pa neposlusnost roditeljima, me cesto ucini depresivnom tako da posustanem u mom imanu, jer imam osjecaj tad da sve sto radim, radim dzaba, za nista. Tad nastupaju momenti kad uistinu nemam volje ni za sta, kad bih zelila da me nema. Molim vas odgovorite mi kako da se nosim sa svim ovim i kako je najbolje da radim da bih mogla biti ustrajna u mom nijetu da budem dobra muminka, dobra majka, sestra pa, inshAllah, i dobra supruga.

Drugo pitanje: Posto moja majka se zaklela da mi halaliti nece dok je ziva i da ne zeli kontakt sa mnom, kao i moj brat da li sam duzna i do kad, posto sam to pokusavala vec nekoliko puta, da nastavim da pitam majku da mi oprosti i da se taj kontakt ponovo uspostavi. To sto sam ucinila, znam da se najveca kazna za to daje, ali zar Allah, dz.s., nije rekao da pokajanje nikad kasno nije? Mogu li ja i imam li pravo da se nadam da moj buduci zivot kao muminka nije uzaludan i da uz Allahovu pomoc budem ono sto i zelim. Muminka, zena sa kojom ce Allah dz.s. biti zadovoljan, inshAllah. Da vas Allah sve nagradi koji stojite na usluzi nama grijesnicima i da svakom da onako kako je najbolje.

SAVJET:

Djela koja ste počinili su zaista teska. Molim Allaha da vasu tevbu ukabuli i da vas uputi na pravi put. Allah, dzelle ssanuhu, je propisao brak i haram učinio zinaluk kako ne bi doslo do mijessanja sjemena, kako bi se bez sumnje i dvosmislenosti moglo ustanoviti porijeklo, a dijete moglo pripisati svome ocu.

Kroz brak zena pripada samo jednom čovjeku; njoj je haram da mu bude nevjerna ili da nekom drugom dozvoli pristup onome sto pripada isključivo njezinom muzu. Tako će svako dijete koje ona rodi u braku biti dijete njezina muza bez ikakve potrebe za prepoznavanjem, njegovim javnim priznavanjem da je to njegovo dijete ili njezinom odgovarajućom tvrdnjom o tome.

Poslanik, s.a.v.s, je rekao: «Dijete pripada onome u čijoj je postelji rođeno». (El-Buhari i Muslim) Muzu nije dozvoljeno da poriče očinstvo djeteta koje rodi njegova zena sve dok su njih dvoje u braku. Takvo poricanje moglo bi nanijeti ogromnu sramotu i zeni i djetetu. Međutim, seriat ne zeli prisiliti čovjeka da odgaja dijete za koje iz određenih razloga sumnja da je njegovo.

Uzviseni Allah je za to propisao «el-lian», tj. covjek moze povesti parnicu pred sudijom, gdje će sudija traziti od muza i zene da prizovu Allahovo prokletstvo svako na sebe, na način koji je propisan u suri En-Nur u ajetima 6-9. Nakon ovog će se njih dvoje zauvijek rastaviti, a dijete će biti dodijeljeno majci.

Propisi vezani za dijete iz vanbračnog odnosa govore da se ne priznaje očinstvo putem zinaluka, kao i to da takvo dijete ne moze naslijediti čovjeka koji je bio uzrok njegovom začeću. Dakle, onaj s kojim ste počinili zinaluk nema nikakvo pravo na dijete. U odnosu na dijete takva osoba kao da i ne postoji. Posto ste vi bili udati za nemuslimana, sto je svakako zabranjeno, i hvala Allahu, razveli ste se od njega, dijete ne moze pripasti ni vasem, sada već, bivsem muzu. Brak sa njim u osnovi je neispravan, a sada imamo i novu situaciju, tj. vi ste razvedeni. Dakle, bivsi muz nemusliman nema pravo na dijete ako je utvrđeno da dijete nije njegovo, a vi niste u braku sa njim.

Grijesni ste ako to dijete i dalje ostane kod njega. Duzni ste ga dovesti kod sebe i spriječiti njegovo odgajanje u neislamskim uvjetima. Dijete pripada vama, vi ćete ga odgajati i vas će naslijediti zbog specifične situacije u kojoj se nalazite. Ono sto je posebno značajno jeste vase pokajanje. Ako ste se iskreno pokajali (u to ne sumnjam), to je jos jedan garant vsie da će i dijete, ako Bog da, biti na pravom putu i bit će, u najmanju ruku, sačuvano neislamskog odgoja.

Poslanik, s.a.v.s., je rekao da “dijete pripada onome na čijoj je postelji rođeno”.(Buhari i Muslim) Postelja koja se spominje u hadisu po misljenju mnogih komentatora odnosi na zenu. Dakle, dijete pripada zeni. Po drugom tumačenju riječi “postelja” dijete pripada muzu zene koja je počinila zinaluk, te bi prema ovom tumačenju dijete trebalo pripasti vasem bivem muzu. Međutim, posto ste razvedeni i posto je on nevjernik, dijete će pripasti vama. S obzirom da tamo gdje vi zivite ne vladaju islamski zakoni, kao ni u Bosni niti igdje u svijetu, vi nemate drzave koja će sprovesti ono sto Islam propisuje. Ali ćete vi uraditi onako kako to Islam zahtijeva shodno vasim mogućnostima. Dakle, dijete će te zadrzati kod sebe i zvati ga po svom prezimenu.

S obzirom na to da se na osnovu zinaluka ne priznaje očinstvo, djetetu nećete mijenjati prezime u prezime njegova bioloskog oca, već ćete mu dati svoje prezime. Osjećaj depresije, posustajanja, bezvoljnosti i drugog je normalan psiholoski efekat za osobu poput vas, s obzirom na to sto ste učinili. I pored svoje tezine, sve to bi trebalo da bude mnogo lakse podnijeti, nego ispastati pravu kaznu za grijehe koje ste počinili. Takvo dusevno stanje i odbačenost od svojih najmilijih su posljedica gnusnih djela koja ste počinili. A stalno prisjećanje na grijeh koji ste počinili je jedan od znakova da je tevba iskrena.

Ako vam Allah oprosti, a nadam se da hoće, tada je vase trenutno stanje beznačajno, koliko god vam se ono teskim činilo. Konstantno bdijte na sedzdi Allahu, posvetite se ibadetu, učite Kur’an sto vise i činite zikr. Za takvo dusevno stanje nema boljeg lijeka od učenja Kur’ana i spominjanja Allaha. Uzviseni Allah kaze: «…a srca se doista, kad se Allah spomene smiruju!» (Er-Ra’d, 28)

Najvaznije je u svemu ovome da ste se vi pokajali. Allah je milostiv i On će dati da nakon ovoga teskog psihičkog stanja dozivite duesvno rasterećenje, samo ne smijete gubiti nadu u Njegovu milost. Sto se tiče vase majke i brata, vi ste i dalje duzni pokusavati uspostaviti kontakt sa njima. Čak i ako oni ne osjete potrebu da vam se odazovu i pomire se, ili vam ne halale, vi ćete makar imati opravdanje da ste halala trazili. Na kraju krajeva nema te majke koja se neće smilovati svome djetetu kada uvidi da je njeno dijete priznalo svoj grijeh i za njega se pokajalo. Dokazite im da ste se zaista promijenili.

Vi nikako ne smijete gubiti nadu u Allaha i sumnjati da vas budući zivot kao vjernice je uzaludan. To vjernik sebi ne smije dozvoliti. Gubljenje nade i sumnjanje u Allahovu milost čovjeka mogu izvesti iz vjere. I najvećim grijesnicima Allah je kadar oprostiti, zasto ne bi i vama? On je obećao da će oprostiti i kafirima ako se pokaju za svoj kufr (nevjerovanje), a vi niste kafir. Prema tome, gledajte da vas odnos sa Allahom sto iskrenijim učinite i nemojte očajavati. U tu svrhu ja bih vam predlozio slusanje kasete o pokajnicima koju je izdao studio Sebil i isčitavanje knjiga o ljudima koji su se pokajali za grijehe koje su počinili. Rekao je Allahov Poslanik, saws: «Kada vi ne biste grijesili, Allah bi doveo drugi narod koji bi grijesio i za svoje grijehe oprosta trazio.» (Muslim)

Odgovorio hfz. mr. Senaid Zaimovic

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook18Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: