Odgovori

Deset pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1.Traženje oprosta i milosti za umrlog nevjernika

Pitanje: Esselamu aleikum! Prvo, moram da pohvalim vaš rad na ovoj stranici. Imam jedno pitanje koje me zaista muči. Otac mi je umro 4 meseca pre nego što sam ja presla na Islam. Svakodnevno posecujem vasu stranicu i procitala sam tekst koji govori kako muslimani treba da tretiraju svoje roditelje bilo da su oni muslimani ili ne. Medjutim…

nikada nisam uspela da saznam sta mogu da uradim za svog oca koji je preminuo kao hriscanin. Koje su to stvari haram a koje halal u ovom mom slucaju. Neki od prijatelja mi kazu da je haram da se molim za njega jer on nije bio musliman, a opet drugi mi kazu da citam Fatihu. Hvala vam puno unapred i neka vas Allah nagradi svakim dobrom.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Propisanost činjenja dobročinstva roditeljima, pa makar bili i nemuslimani, se odnosi na stanje kada su oni živi, a kada umru činjenje dobrih djela za njih ima drugačiji propis.

Naime, nije dozvoljeno traženja oprosta i milosti od Allaha za ljude koji su umrli kao nemuslimani, svejedno kojoj vjeri pripadali mimo Islama ili bili ateisti. Nije dozvoljeno da se za njih upućuje dova Allahu, poput toga da se kaže: Allahu moj oprosti mu, smiluj mu se, ili Allah mu se smilovao, ili molim Allaha da mu oprosti. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta jer je po ovom pitanju presudio Uzvišeni Allah. Allah neće oprostiti onome ko je umro na širku, a pod to ulaze svi oni koji nisu umrli kao muslimani.

Kaže Uzvišeni: “Zaista Allah neće oprostiti da mu se širk čini, a oprostiće ono što je mimo toga onome kome hoće” (En-Nisa 116). Takođe, Uzvišeni Allah je zabranio svome Vjerovjesniku i njegovim sljedbenicima da čine istigfar (traže oprost) mušricima, pa kaže: “Vjerovjesniku i vjernicima nije dopušteno da mole oprosta za mnogobošce, makar im bili i rod najbliži, kad im je jasno da će oni stanovnici Džehennema biti” (Et-Tevba, 113). Pod mušrike potpadaju svi oni koji nisu muslimani oko čega nema razilaženja među komentatorima Kur’ana.

Prema tome, nije dozvoljeno da tražiš oprost i da doviš za svoga oca jer je umro na kufru. Takođe, nije dozvoljeno da činiš neka dobra djela, poput davanja sadake, učenja Kur’ana, obavljanja Hadždža i slično, te da sevap od tih dobrih djela poklanjaš svome ocu.

A što se tiče učenja Fatihe umrlom, što je uglavnom praksa kod nas, to je novotarija koju nije dozvoljeno raditi pa makar umrli bio musliman. Ve billahi tevfik.
______________________________________________

2. Tačan dan, datum i godina rođenja Muhammeda, alejhisselam

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Da li je poznat datum Poslanikovog s.a.v.s rodjenja?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Postoji veliko razilaženje oko tačnog datuma i godine rođenja Allahovog miljenika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

A što se tiče dana njegovog rođenja, nema razilaženja između biografičara i učenjaka hadisa da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u ponedjeljak. Takođe, lijepo je znati da je početak poslanstva Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, bio u ponedjeljak, isto tako njegov dolazak u Medinu prilikom hidžre je bio u ponedjeljak, kao i dan kada je preselio na bolji svijet je bio u ponedjeljak.

Bilježi Muslim u svom Sahihu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o postu ponedjeljkom pa je rekao: “To je dan u kojem sam rođen i dan u kojem je počelo moje vjerovjesništvo – počela mi je objava”.

Bilježi Buharija u svom Sahihu hadis u kojem se navodi kako su muslimani Medine čuli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao iz Mekke (krenuo na Hidžru) … Pa su sreli Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u mjestu zvanom El-Harre, pa je sa njima otišao desno tako da je odsjeo kod Beni Amra ibn Avfa, a to je bilo u ponedjeljak.

Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Enesa, radijallahu anhu, da je dan preseljenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio ponedjeljak.

A što se tiče mjeseca rođenja, većina biografičara je na stavu da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u mjesecu Rebi’u-evel, a što je i tačno. Dok Es-Suhejli u svojoj knjizi “Er-revdu el-enif” (1/282) pripisuje Zubejru ibn Bekkaru stav sa kojim se on izdvojio od svih ostalih da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen u mjesecu Ramazanu.

A što se tiče datuma, Ibn Kesir u njegovoj siri “El-Fusul” navodi četiri mišljenja: prvo da je rođen drugog Rebi’u-evela, drugo da je rođen osmog, treće desetog i četvrto dvanaestog Rebi’ul-evela. Nema nekog vjerodostojnog elementa koji presuđuje po ovom pitanju.

A što se tiče godine rođenja, takođe Ibn Kesir u svojoj siri “El-Fusul” navodi tri mišljenja:

Prvo – da je rođen Godine slona (po većini istoričara je to 571. po Miladiju), odnosno u godini kada je Ebreha, namjesnik Jemena došao u Mekku da sruši Ka’bu, prilikom čega je sa sobom imao slonove. Zatim oni koji zauzimaju ovaj stav se međusobno razilaze kojeg dana je to bilo. Pa jedni kažu da je to bilo baš na dan napada Ebrehe i njegove vojske na Mekku i Ka’bu. Drugi kažu da je to bilo pedeset dana nakon tog napada. A treći da je to bilo nakon pedeset osam dana od napada.

Drugo mišljenje je da je rođen deset godina nakon Godine slona.

Treće mišljenje je da je rođen trideset godina nakon Godine slona.

Četvrto mišljenje je da je rođen četrdeset godina nakon Godine slona.

Ispravno je da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen one godine kada je bila Godina slona, tj. prvo mišljenje. Navode Ibrahim ibn El-Munzir El-Hizami šejh od Buharije, Halifa ibn Hajjat i mnogi drugi da je po idžmau godina rođenja Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Godina slona. A što se tiče dana kada je rođen te godine, oni koji zauzimaju stav da je rođen istog dana kada je bio napad potvrđuju to sa rivajetom u kojem je došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rođen na dan napada slonovima.

Ovo bilježe Hakim u svom “Mustedreku”, Bejheki u svom “Delailu”, Dijau Makdisi u “El-Muhtare” i Ibn S’ad u “Tabekat”, a isti rivajet Zehebi u svojoj “Siri” prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, i ocjenjuje ga vjerodostojnim. Međutim, u jednom od rivajeta je umjesto riječi dan došla riječ godina, tj. u Godini napada sa slonom a ne u danu napada sa slonom.

Prema tome, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rođen u ponedjeljak oko čega nema razilaženja, rođen je u mjesecu Rebi’ul-evel, pri čemu nije tačno utvrđen datum, takođe rođen je u Godine napada sa slonom.

Treba napomenuti da muslimanima sa strane vjere i vjerskih propisa nije bitno kada je rođen Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, osim kao istorijski podatak. Jer im nije propisano da obilježavaju dan njegovog rođenja, da ga veličaju ili u njemu čine posebne ibadete i organizuju posebne priredbe i prigode zbog tog dana. I ne samo to, nego oni koji obilježavaju taj dan sa mevludom i sličnim, čine ono što im je taj isti Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jasnim riječima zabranio.

A to je unošenje novotarija u vjeru. To što rade je haram, griješni su zbog toga, trebaju to ostaviti i pokajati se zbog toga. A da bi apsurd bio veći, oni prave mevlud 12. Rebi’ul-evela, a to nije utvrđen datum njegovog rođenja ali je sigurno i pouzdano da je tog datuma umro, sallallahu alejhi ve sellem. Ve billahi tevfik.
______________________________________

3. Klanjanje farza u mesdžidu mimo džemata

Pitanje:

Esselamu-alejkum, Živim daleko od džamije tako da rijetko klanjam u džematu u džamiji kad sam kod kuće. Majka redovno obavlja namaz iako je u godinama i bolesna. Ja poznajem propise imameta i često predvodim namaz. Da li je ispravan naš namaz ukoliko ga klanjamo odvojeno (mislim na farz namaz) u istom vremenu u kući.

Kako postupiti kada hoćemo obaviti namaz (ili farz ili sunnet) u džamiji (npr. podne i ikindiju) i zateknemo nekoga ko već klanja namaz, a ne možemo pretpostaviti koji namaz je u pitanju (farz ili sunnet). Smijem li ja u tom slučaju učiti ikamet za sebe i klanjati farz odvojeno. Koji su uslovi za ispravnost farz namaza.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ako je džamija u kojoj se klanja u džematu udaljena od tvoje kuće toliko da se ne čuje ezan koji bi se učio prirodnim glasom, a to je otprilike udaljenost jednog kilometra, onda nisi dužan da ideš klanjati u toj džamiju svaki farz namaz, tj. nisi griješan što klanjaš farz namaze u svojoj kući.

Tebi i tvojoj majci nije vadžib da klanjate namaz u džematu u tvojoj kući, jer ženama u osnovi nije vadžib da klanjaju namaze u džematu. Prema tome, ispravan je namaz tebi i tvojoj majci koji klanjate odvojeno istovremeno u kući, s tim da je bolje i vrednije da klanjate zajedno u džematu.

Kada dođeš u džamiju a već je klanjan farz namaz, prvo što trebaš uraditi je da ustanoviš da li neka grupa od prisutnih klanja u drugom džematu farz namaz, pa ako nađeš takvu skupinu klanjača trebaš se njima priključiti. A ako ne nađeš ni jednu grupu da klanjaju u džematu treba da sačekaš malo da vidiš da li je neko još došao kao ti pa da zajedno klanjate u džematu, a ako nema nikoga ko je u sličnom stanju kao ti tek onda klanjaj sam za sebe farz namaz.

A da se nekom ko klanja sam za sebe priključiš, to ima smisla ako pouzdano znaš da ta osoba zna taj propis priključivanja i pravljenja džemata. Ako ti je nepoznata osoba i nisi siguran da zna taj propis, onda ne trebaš da mu se priključuješ jer je vjerovatnoća da on klanja sunet ili neku nafilu i da ne zna da je njemu dozvoljeno da on klanja sunnet i bude imam i predvodi a ti da klanjaš za njim kao muktedija farz.

U svakom slučaju, tebi je dozvoljeno da kada zakasniš na farz namaz u džematu i poslije toga uđeš u mesdžid, da sam za sebe klanjaš farz namaz, svejedno klanjao se drugi džemat ili ne klanjao, imao nekoga da mu se priključiš i da klanjaš sa njim ili nemao, jer postoji razilaženje među učenjacima da li je uopšte propisano i dozvoljeno da se klanja drugi džemat u mesdžidu, tj. da se klanja u džematu po drugi put u jednom istom mesdžidu.

A što se tiče uslova ispravnosti farz namaza vrati se na bilo koju fikhsku knjigu, u njoj ćeš naći odgovor na to pitanje. Ve billahi tevfik.
___________________________________________

4. Brijanje glave ženskog djeteta

Pitanje:

Esselamu alejkum verahmetullahi veberekatuhu!

Imam jedno pitanje koje glasi: Imam kćerkicu od šest mjeseci, nisam joj obrijao glavu kad se rodila, pošto sam dobio informaciju da može i ne mora se brijati. Interesuje me da li mi je sad dozvoljeno da joj obrijem glavu, jer joj se mijenja kosa pa joj ostaje na posteljini a i slaba joj kosa.
Napomena: Ranije sam čuo da je haram brijati glavu kod ženske djece. Allah vas nagradio svakim dobrom i povećao vam bereket u radu.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Brijanje glave novorođenčeta, svejedno bilo muško ili žensko, je sunet prilikom klanja akike po ispravnom stavu učenjaka a nije vadžib. Korist brijanja novorođenčeta, kako navode stručnjaci medicine je u tome da se jača koža glave. Dokaz da je sunet novorođenčetu prilikom klanja akike obrijati glavu je hadis kojeg bilježe Tirmizi i Ahmed od Semurete, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svako dijete je vezano za svoju akiku koja se kolje za njega sedmi dan, obrije mu se glava i nadije mu se ime”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi i Albani.

Prema tome, sunet je da se zakolje akika novorođenom djetetu sedmi dan od rođenja i da mu se taj dan obrije glava i nadije ime. A ako ne uradi taj dan mustehab je to uraditi 14. dan, ili 21. dan od rođenja, pa ako ni tada ne uradi mustehab je da to uradi poslije toga u bilo koje vrijeme.

Hanabile smatraju da se novorođeno žensko dijete ne brije i da se izuzima iz ovog propisa, dok su ostali učenjaci na gore spomenutom stavu, a što je i ispravno.

A što se tiče brijanja glave ženske djece ili žena uopćeno nevezano za akiku, većina učenjaka je na stavu da je ženi mekruh brijati glavu. To navode šafijski učenjak Er-Remli i hanbelijski učenjaci Ibn Kudame i El-Behuti, pri čemu izuzimaju iz ove pokuđenosti neki opravdani razlog zbog kojeg ima potrebu da obrije glavu. Ova pokuđenost brijanja glave žene se zasniva na hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Alije, radijelalhu anhu, da je rekao: “Zabranio je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, da žena brije svoju glavu”. Ovaj hadis je šejh Albani ocijenio slabim.

Takođe, treba naglasiti da su učenjaci složni da je ženi zabranjeno brijati glavu prilikom nekog musibeta, naricanja i slično kao vid žalosti, što je došlo u vjerodostojnom hadisu.

Prema tome, ako nisi zaklao akiku sunet ti je da zakolješ akiku i da obriješ glavu djeteta, a ako si zaklao nema nikakve smetnje da obriješ glavu djeteta. Ve billahi tevfik.
__________________________________________

5. Jela koja u sebi sadrže alkohol

Pitanje:

Eselamu Alejkum w.r.w.b

Zelio bih vam postaviti jedno pitanje. Da li je dozvoljeno jesti kolac ili neko drugo jelo u cijem se sastavu nalazi alkohol (rum,vino,pivo). Neke sam ljude pitao i oni kazu da je dozvoljeno jer je alkohol ispario.Mene zanima vase misljenje.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Jela u čijem se sastavu nalazi alkohol u svojim raznoraznim oblicima se mogu podijeliti na dvije vrste sa strane šerijatskog pristupa toj temi.

Prva vrsta: jela u čijem sastavu se nalazi alkohol u njegovom prirodnom stanju onakav kakav jest, poput bombonjera sa rumom i sladoleda sa alkoholom (likerom). Ovu vrstu jela nije dozvoljeno praviti, niti prodavati, niti kupovati zato što u sebi sadrži alkohol čije konzumiranje je zabranjeno po idžmau učenjaka.

Kaže Uzvišeni: “O vjernici, vino i kocka i kumiri i strjelice za gatanje su odvratne stvari, šejtanovo djelo; zato se toga klonite da biste postigli što želite” (El-Maide, 90). Takođe, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Džabira, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao na dan oslobađanja Mekke: “Zaista Allah i Njegov Poslanik vam zabranjuju prodaju alkohola, strvine, svinje i kipova”.

Druga vrsta: jela u čijem sastavu je pridodat alkohol, s tim da je on doživio nekakvu promjenu pa se ne može osjetiti u njegovom prirodnom obliku. Pa ako je prilikom dodavanja alkohola samom jelu ili prije dodavanja alkohol doživio fiziološku promjenu tako da se pretvorio u neku drugu tvar, ili se potpuno pomiješao sa nekom drugom tako da je izgubio svoja svojstva, onda upotreba tog jela sa alkoholom ima sljedeći propis:

Prvo – nije dozvoljeno upotrebljavati prirodni alkohol tako što će se stavljati u sastav hrane, tj. ovako spravljanje hrane sa alkoholom muslimanima nije dozvoljeno, jer muslimanima nije dozvoljeno koristiti alkohol niukom obliku.

Drugo – ako je ovakvo jelo, koje u sebi ima alkohol koji je promijenio svoja svojstva, napravljeno od strane nemuslimana a muslimani pouzdano znaju da je alkohol promijenio svoja svojstva, dozvoljeno je muslimanima da kupuju i konzumiraju ovakva jela, jer je alkohol doživio tzv. istihalu, tj. fiziološku promjenu čime je prestala zabrana njegovog korištenja.

Treće – ako nismo sigurni da li je alkohol u jelu u kojem je spravljeno doživio totalnu fiziološku promjenu, onda nije dozvoljena kupovina tog jela i njegovo konzumiranje, jer je osnova da je jelo napravljeno sa alkoholom čije konzumiranje je haram, a za promjenu tog alkohola nismo sigurni pa tako ostajemo na onome što je osnova.

A da bi znali za neko jelo u čijem sastavu je alkohol da je taj alkohol doživio potpunu fiziološku promjenu, za tako nešto treba izvršiti ispitivanje i tek nakon potvrde stručnih osoba da to jelo ne sadrži u sebi tragove alkohola može se sa sigurnošću reći da su njeno konzumiranje i kupoprodaja dozvoljeni. A dokle god je stanje sumnje i nesigurnosti musliman treba da se kloni sumnjivih stvari kako bi sačuvao svoju vjeru. Propisanost klonjenja sumnjivih stvari se vraća na sljedeće šerijatske tekstove:

– Hadis od Hasana ibn Alijj, radijallahu anhuma, u kojem prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ostavi ono što ti je sumnjivo i uzmi ono što ti nije sumnjivo” (bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga vjerodostojnim, a takođe takvim ga ocjenjuje i Ibn Redžeb i Albani).

– Hadis od Nu’mana ibn Bešira, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se čuva sumnjivih stvari sačuvao je svoju vjeru i svoju čast, a ko upadne u ono što je sumnjivo upašće u haram” (mutefekun alejhi). Ve billahi tevfik.
___________________________________

6. Je li mjesečarenje uzrokovano džinskim djelovanjem

Pitanje:

Ja bih htjela pitati o mjesecarenju. Je li to prouzrokovano džnima ili je to neurološko psihička bolest? Šta da se uradi ako je to uzrokovano džinima? Je li dovoljno proučiti na vodu, ili se mora učiti rukja??? Ili je voditi doktoru?
Govori li Kur’an i Sunnet ista u vezi ovoga???

ODGOVOR:

Eselamu alejkum.

Nakon istraživanja ovog pitanja nisam uspio ništa naći od šerijatskih tekstova koji govore o ovoj temi, i ne samo to nego čak nisam našao da je neko od učenjaka nešto o ovome govorio i pojašnjavao sa šerijatske strane. A stručnjaci koji govore o simptomima džinskog napada, sihra i slično uglavnom uopšte ne spominju kao simptom mjesečarenje, odnosno da je ono rezultat džinskog ili sihirbaskog djelovanja.

Samo na jednom mjestu gdje se navode simptomi šejtansko-džinskog djelovanja u snovima pročitao sam da ponekad džini prisile spavača da hoda u snovima kako bi ga prestaršili kada se probudi i spozna da nije na mjestu gdje je spavao.

Uglavnom, ono što ja mogu zaključiti nakon pokušaja da utvrdim da li mjesečarenje ima šejtansko-džinsku pozadinu, je da se mjesečarenje u osnovi vraća na poznati poremećaj prilikom spavanja koji ima svoju neurološku, psihičku i fizičku pozadinu. A razlozi i faktori koji utiču na hodanje u toku sna kod djece su nepoznati do dana danas među ljekarima. U većini slučajeva mjesečarenje se veže za premorenost, psihičku rastrešenost, nesanicu i slično tome.

A dalja priča oko toga kako medicina na to gleda nije moja specijalnost i nema smisla da ja prenosim šta ljekari o tome kažu. U većini slučajeva mjesečarenje kao poremećaj u snu završi sretnim završetkom i dovoljno je za njegovo liječenje preduzeti neke preventivne mjere prije spavanja poput sljedećeg:

– udaljavanje opasnih i oštrih predmeta, ključeva od auta, ključeva od vanjskih vrata od kuće iz sobe u kojoj spava dijete,

– postaviti zvono na vrata sobe za spavanje tako da prilikom otvaranja proizvodi dovoljno jak glas da probudi dijete,

– postavljanje željeznih šipki na prozore kako bi se spriječio izlazak i pad djeteta kroz prozor,

– obavezno zaključavanje vanjskih vrata sa uklanjanjem i sakrivanjem ključa,

– poželjno je da soba za spavanje djeteta bude na donjem spratu kako bi se izbjeglo njegovo hodanje niz stepenice,

– da njegov krevet ne bude na sprat.

Sve ove preventivne mjere su usmjerene da se spriječi da se dijete ozlijedi, a samo liječenje mjesečarenja uglavnom je kod ljekara specijaliste za te stvari.

Pogrešno je shvatanje da osobu koja hoda u toku sna ne treba buditi jer je to opasnost za nju, a što je zasnovano na tome što ta osoba kada se probudi jedno vrijeme izgubi kontrolu nad sobom, pa se misli da joj se time može naškoditi, što je pogrešno. Takođe, preovladava pogrešno shvatanje da se osoba koja hoda u toku sna ne izlaže neprijatnostima i ozljedama (kao da je nešto čuva) što je potpuno pogrešno, jer mjesečar može izgubiti ravnotežu, može pasti, može doživjeti teške ozljede i tome slično.

Prema tome, mjesečarenje nije posljedica džinskog djelovanja nego je to poremećaj u toku spavanja čiji razlozi i faktori i dan danas nisu potpuno poznati. Taj poremećaj se liječi kod ljekara i nema potrebe da se zbog toga uči rukja ako nema nekih drugih simptoma koji ukazuju na džinsko djelovanje. Ve billahi tevfik.
__________________________________________

7. Dova RIHUL AHMER

PITANJE:

Esselamu alejkum werahmetullah!

Zanima me dal je dova RIHUL AHMER vjerodostojna za upotrbljavanje. U knjizi “VELIKO SUNCE BIĆA TVOG” Mustafa Čajlaković – sam pročitao to: Evo predaje o tome:

“Jednom se jako razboleo hazreti Hasan. Imao je jake bolove u stomaku i tekla mu je krv na usta i nos. Kada je za to doznao poslanik Muhammed, s.a.v.s., odmah je otišao da obiđe bolesnog Hasana. U putu mu se pridružio Džibril,a.s. Kada su došli do hazreti Hasana Džibril-i-Emin, vidjevši u kakvom je stanju Hasan, obrati se ALLAHOVOM poslaniku Muhammedu, s.a.v.s, govoreći mu: ALLAHOV poslaniče, zaista je Hasana potrefio crveni vjetar. Na te riječi Poslanik reče: O, brate Džibrile; reci mi, ako znaš, da li za to što nazivaš crvenim vjetrom postoji lijek, pa ako postoji kakav je i gdje se može naći. Na to pitanje Džibril odgovori da postoji lijek. Odjednom nestadne, pa se nakon sat vremena vrati, pojavi se pred ALLAHOVIM poslanikom i reče mu:O, Allahov poslaniče,zaista je ALLAH dž.š. milostiv i tebi šalje na poklon ovu dovu, blagoslovljena je. Kada je hazreti Poslanik stavio svoju ruku na njegovu glavu, ili mu je pručio dovu nad glavom, Allahovim davanjem hazreti Hasan ozdravio je istog trena.”

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Dova pod imenom “Rihul ahmer” nije prenešena ni u jednoj zbirci hadisa, svejedno sa lancem prenosilaca ili bez lanca prenosilaca, niti ovu dovu spominje iko od učenjaka Ehlu Sunneta u svojim knjigama. To znači da dova pod ovim imenom nema osnova u Šerijatu i da, i ako je neko spominje i prenosi da je ona izmišljena i krivotvorena.

Jedino što sam uspio naći, a vezano je za ovu dovu, je ono što se prenosi na nekim šitskim (rafidije isnaašerijje) stranicama, na arapskom jeziku. Naime, na tim stranicama se spominje, obično pod naslovom “Duau er-rihu el-ahmer – šifa li džemi’il-emrad” (Dova crveni vjetar – lijek za sve bolesti), pri čemu se navodi priča o Sulejmanu, alejhisselam, i kako je nastala ova dova.

Navodno, Sulejman, alejhisselam, je prolazio pored nekog mjesta, a džini su bili sa njegove desne strane, a ljudi sa lijeve, ptice su mu bile na glavi a šejtani ispred njega. Kad odjedanput ugleda strašno stvorenje iz kojeg je izlazila vatra na lijevu i desnu stranu pa je pobjegao od njega. Pa čim se približio tom stvorenju pitao ga je: Ko si ti i od čega si, a ono odgovori: O Allahov Vjerovjesniče, ja sam crveni vjetar i ja sam bolest od bolesti, stvorio me je Allah, pa kada hoće da kazni nekoga od svojih stvorenja pošalje me njemu i dadne mi vlast nad njim. Pa ako uđem u glavu nekog od njih udavim ga, a kada uđem u nečije oko oslijepim ga … (i tako je nabrajao šta sve radi onome u čije tijelo uđe).

Pa kada je to čuo Sulejman, alejhisselam, nije se mogao suzdržati, niti saburati, pa je rekao svojim pratiocima: Ubite ga! Pa je progovorila ta osoba (to stvorenje) rekavši: O Allahov Vjerovjesniče, niko ne može da me ubije jer me je Allah ostavio do Sudnjeg dana. Zatim je ta osoba (to stvorenje) bila odsutna od vremena Sulejmana, u čijem društvu je boravio, pa sve do vremena našeg Vjerovjesnika, Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.

Pa od Allahove odredbe je bilo da je Hasan sin Alije, radijallahu anhuma, imao neku bolest unutar tijela i svijetlu krv i čim je to čuo Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, stislo ga je u prsima pa je rekao: UIZUKE BILLAHI ES-SEMI EL-ALIMI. Zatim se spustio Džibril, alejhisselam, kod Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “O Allahov Vjerovjesniče, njegova bolest je od crvenog vjetra a njemu nema lijeka”. Zatim je Džibril odsustvovao neko vrijeme pa je ponovo došao i rekao: “O Muhammede, tvoj Gospodar ti šalje selam i poklonio ti je hediju (poklon) a to je ova dova koja se prima, ko je prouči u životu pa makar jednom biće siguran od belaja, tj. od crvenog vjetra”.

Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio tu dovu Hasanu, radijallahu anhu, pa ga je Allah izliječio kao da mu nije bilo ništa… Zatim je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao svojim ashabima: “Naučite ovu dovu i poučite je mu’minima jer je ona sigurnost na zemlji, a onaj ko je ne zna čitati neka je neko izdiktira i napiše u čistoj posudi i izbriše vodom i popije, i ozdraviće Allahovom dozvolom. A ko je nauči biće siguran od crvenog vjetra, belaja, tjelesnih bolesti i bolesti svih organa i biće siguran od svih neprijatelja i zavidljivaca i svih vjetrova koji teku kroz zglobove. A dova glasi: BISMILLAHI VEHAMDIHI BISMILLAHI VE BILLAHI VELHAMDULILLAHI …”.

Naravno, nema potrebe da navodimo dovu jer svakako nije vjerodostojna.

Prema tome, ova priča i dova za crveni vjetar su izmišljeni, te zbog toga ovu dovu nije dozvoljeno pripisivati Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, niti je širiti, prenositi i poučavati druge njoj osim radi upozorenja na njenu krivotvorenost. A to što je prenose i šire šije rafidije ne daje ovoj dovi snagu, niti je potvrđuje nego je veliki dokaz da je ona izmišljena, jer su rafidije (šije) poznate po laganju i izmišljanju hadisa i predaja.

Kaže hanefijski učenjak, učenik Ebu Hanife Muhammed ibn Hasan Eš-Šejbani u svojoj knjizi “El-Kesb” (1/71): “Međutim, mezheb rafidija je zasnovan na lažima i potvorama”, takođe, kaže hanefijski učenjak Es-Serahsi u svojoj poznatoj knjizi “El-Mebsut” (10/149): “Rafidije su ljudi potvore, ne ustručavaju se od laži, čak njihov mezheb je izgrađen na laži”. Ve billahi tevfik.
_______________________________________

8. Prividna kolizija između fikhskog pravila i nekih kur’anskih ajeta

Pitanje:

Es-Selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!

Zanima me da li mi možete malo pojasnit: poznato fikhsko pravilo: “Cini se manje zlo od dva zla ako je jedno od njih neminovno”, ajet “Bojte ste Allaha koliko ste u mogućnosti”, te ajet: “Onome ko se Allaha boji On će izlaz naći”. Zatim, kako musliman da očuva svoj tevekkul na Allaha i sprovedbu ovog fikhskog pravila…kako to sve da shvatim jer nisam učen u islamskom pravu, tj. jako puno ne znam?
Da vas Allah Uzvišeni nagradi i podari svako dobro i dug život u hajru…

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Između ovog fikhskog pravila i spomenutih ajeta nema nikakve kolizije. Da je to tako najbolje se može razumjeti kada se navedu primjeri za svaki od njih.

Primjer za ovo fikhsko pravilo je trudna žena kojoj su ljekari procijenili da ostanak djeteta u njenoj utrobi, odnosno neizvršavanje abortusa, vodi u neminovnu smrt trudnice zbog određene bolesti i deformacije kod djeteta. A oko te dijagnoze nema razilaženja među ljekarima kod kojih je vršen pregled. Nema sumnje da je ovo zlo po majku trudnicu. Sa druge strane, trudnoća je u poodmakloj dobi, tj. nakon četiri mjeseca i nakon što je duša udahnuta, a izvršiti abortus u ovom stanju je zabranjeno po idžmau učenjaka. Nema sumnje da je vršenje abortusa nad djetetom u koje je udahnuta duša zlo po to dijete.

Znači, dolazimo u situaciji da se jedna od ove dvije stvari moraju desiti, ili da se izvrši abortus ili da njegovo neizvršenje odvede u sigurnu smrt majku trudnicu. Ako izvršimo promatranje koja od ova dva zla su veće doćićemo do zaključka oko kojeg se dvojica ne bi trebalo da raziđu a to je da je smrt majke veće zlo od smrti djeteta kome je udahnuta duša ali se još nije rodilo, jer je majka osnov a dijete je njen ogranak, a osnov je preči od ogranka. Takođe, kravarina za ubistvo majke je 50 deva a za krvarina za ubistvo 5 deva, kao što je došlo u vjerodostojnim hadisima, te prema tome nema sumnje da je smrt majke veće zlo nego smrt djeteta u njenoj utrobi.

Nakon ovoga dolazi primjena gore spomenutog pravila a to je “da se čini manje zlo od dva zla ako je jedno od njih neminovno”.

A što se tiče ajeta “Bojte ste Allaha koliko možete”, njegov primjer je namaz čovjeka koji nije u stanju da klanja farz namaze stojeći zbog bolesti i slično, a stajanje u namzu, odnosno kijam je rukn namaza. Međutim, ovim ajetom se obavezuje taj čovjek da klanja namaz onako kako on može i da ga Allah ne opterećuje preko njegovih mogućnosti. Zato kaže Uzvišeni “Bojte ste Allaha koliko možete” a on se ne može bojati Allaha po ovom pitanju više od ovoga. I ovakvih sličnih primjera može se navesti veoma mnogo.

A što se tiče ajeta “Onome ko se Allaha boji On će izlaz naći”, primjer za razumijevanje ovog ajeta je osoba koja radi u nekoj firmi kojoj direktor firme zabranjuje da klanja farz namaze na radnom mjestu, ili joj zabranjuje da ima bradu, ili ako je žensko zabranjuje joj da bude pokrivena. Ta je osoba sada u dilemi, ili će se bojati Allaha i obavljati Njegove naredbe klanjanja namaza u njegovom propisanom vremenu, puštanja brade ili pokrivanja ako je u pitanju žena, ili će poslušati direktora na uštrb vjere čineći harame pod izgovorom da mora od nečega živjeti i da nema drugog izlaza jer je teško naći posao.

U ovom slučaju ovoj osobi se kaže ono što je došlo u ajetu “Onome ko se Allaha boji On će izlaz naći i opskrbit će ga odakle se ne nada”, odnosno onome ko se Allaha boji tako što će radi obavljanja namaza u njegovom propisanom vremenu, puštanja brade ili pokrivanja ako je u pitanju žena, napustiti posao Allah će njemu naći izlaz i opskrbiti ga odakle se ne nada.

Nakon navedenih primjera da se primijetiti da nema dodirnih tačaka između fikhskog pravila i spomentih ajeta zbog kojih bi bili jedno drugom oprečni. Odnosno, situacije na koje se odnose ajeti nisu situacije na koje se odnosi ovo fikhsko pravilo.

A što se tiče tevekula (oslonca na Allaha) on se ne suprostavlja niti fikhskom pravilu niti spomenutim ajetima. Ve billahi tevfik.
_____________________________________

9. Pričanje unutar kupatila

Pitanje:

Selam alejkum!

Da li je zabranjeno pričati u kupatilu? Naime znam da se u kupatilu nalaze džini i šejtani, pa zato pitam šta je zabranjeno činiti u kupatilu.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Oko teme govora prilikom obavljanja nužde prenose se tri hadisa:

Prvi – bilježi Muslim od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa mu je nazvao selam a on, sallallahu alejhi ve sellem, mu nije odgovorio.

Drugi – bilježi Ibn Madže od Džabira, radijallahu anhu, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa ga je poselamio. Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada me vidiš u tom stanju nemoj mi nazivati selam, a ako mi nazoveš selam neću ti odgovoriti”. Ovaj hadis vjerodostojnim ocjenjuju Abdulhak El-Išbili i Albani, a dobrim Ibn Hadžer.

Treći – bilježi Ebu Davud, Ahmed, Hakim i ostali, od Ebu Se’ida, radijallahu nahu, da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Da dva čovjeka izađu da obave veliku nuždu i pri tome otkriju stidna mjesta i razgovaraju, to zaista Allah mrzi”. Hadis ocjenju Hakim i Šuajb Arnaut vjerodostojnim, a slabim Ebu Davud i Albani zbog Ikrime ibn Ammara oko čije pouzdanosti postoji razilaženje i zbog poremećaja u senedu hadisa.

Po pitanju pričanja u kupatilu, wc-u i slično, islamski pravnici imaju tri mišljenja:

Prvo: da je pričanje prilikom vršenja nužde mekruh (pokuđeno) i ovo je stav većine učenjaka. Dokazuju to sa gore spomenutim hadisom od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa mu je nazvao selam a on, sallallahu alejhi ve sellem, mu nije odgovorio. I sa hadisom od Džabira, radijallahu anhu, da je čovjek prolazio pored Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je vršio malu nuždu, pa ga je poselamio. Pa mu je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Kada me vidiš u tom stanju nemoj mi nazivati selam, a ako mi nazoveš selam neću ti odgovoriti”.

Kažu da čovjek koji je nazvao selam nije zaslužio da mu se odgovori jer ne trebati nazivati selam onome ko vrši nuždu, pa tako ko nazove selam nekome ko je u takvom stanju u kojem ne priliči da se naziva selam, takav ne zaslužuje da mu se odgovori na selam. Međutim, ovakvom dokazivanju je prigovorio šejh Usejmin rekavši da je ovo tumačenje veoma slabo jer Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije obrazložio njegovo neodazivanje na selam zbog toga što je bio u stanju u kojem ne priliči da mu se odgovori na selam.

Takođe, zagovarači ovog stava kažu da je pričanje prilikom obavljanja nužde dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odgovorio na selam jer je odgovoriti na selam vadžib. Ovakvo tumačenje, kaže šejh Usejmin, ima smisla kod onih koji smatraju da je pričanje prilikom nužde haram.

Drugo mišljenje: da je pričanje prilikom obavljanja nužde haram. Ovaj stav između ostalih je i jedan od rivajeta imama Ahmeda.

Oni svoj stav dokazuju sa sve tri gore spomenuta hadisa. Kažu da hadis od Ibn Omera, radijallahu anhuma, ukazuje da je pričanje prilikom obavljanja nužde dozvoljeno Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi odgovorio na selam jer je odgovoriti na selam vadžib. Ovakvom dokazivanju se može prigovoriti, kao što kaže šejh Usejmin, da nije tačno da on nije odgovorio na selam, nego je on odgodio odgovor na selam nakon što je obavio nuždu.

Treće mišljenje: da prilikom obavljanja nužde ne treba pričati osim po potrebi, kao na primjer da se nekom na nešto ukaže, ili da mu se neko obrati pa da mu odgovori, ili mu treba neka osoba pa se boji da će otići od njega, ili da traži od nekog da mu donese vode i tome slično. Ovaj stav zastupaju pored prvih fakiha i šejh Bin Baz i Usejmin od savremenih učenjaka.

Osim što šejh Usejmin na osnovu hadisa od Ebu Se’ida, radijallahu nahu, u kojem je došlo da je rekao: “Čuo sam Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Da dva čovjeka izađu da obave veliku nuždu i pri tome otkriju stidna mjesta i razgovaraju, to zaista Allah mrzi” smatra da je pričanje u ovoj situaciji, tj. kada dvojica ljudi istovremeno obavljaju nuždu gledajući jedan drugom u stidno mjesto i razgovaraju, haram. Po zagovaračima ovog stava gore spomenuti hadisi od Ibn Omera i Džabira, radijallahu anhum, ne ukazuju na zabranu i pokuđenost nego na to da je preče ostaviti razgovor prilikom obavljanja nužde ili boravka u kupatilu i wc-u a da je po potrebi nema smetnje.

Nakon svega spomenutog može se reći da je odabrano mišljenje shodno dokazima ono što zastupaju učenjaci trećeg stava, tj. da prilikom obavljanja nužde ne treba pričati osim po potrebi i da najviše što se može reći je da je to mekruh (pokuđeno), a Allah zna najbolje.

Prema tome, pitanje ostavljanja govora u kupatilu nije vezano za boravkom džina i šejtana u njemu, jer oni svakako borave i u kući, nego je vezano nepriličnost govora prilikom obavljanja nužde. Ve billahi tevfik.
__________________________________________

10. Nadjevanje muslimanskih imena

Pitanje:

Esselamu alejkum. Molim vas da mi odgovorite, da li mi moramo djeci nadijevati muslimanska imena ili ne, a ako moramo kako da znamo koja su imena muslimanska a koja nisu? Imaju li tu neka pravila i norme? Unaprijed hvala!!!!

ODGOVOR: Alejkumusselam.

Imena po kojima seljudi nazivaju, neka od njih su haram, druga mekruh, treća dozvoljena a četvrta preporučena za nadijevanje.

Mustehab je (preporučeno) da se nadijevaju imena poput Abdullah i Abdurrahman. Takođe, mustehab je nadijevati imena vjerovjesnika i poslanika. Dokaz za ovo je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista Allahu najdraža vaša imena kojima se nazivate su Abdullah i Abdurrahman”.

Takođe, bilježe Ebu Davud i Nesai u svojim Sunenima od Ebu Vehba El-Džušenija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nadijevajte imena vjerovjesnika”. Hadis je šejh Albani prvo ocijenio slabim u “Irvaul-galil” a zatim vjerodostojnim u “Silsili sahiha”.

Od imena koja je lijepo nadijevati djeci je svako ime u kojem je dodat prefiks Abd (rob) nekom od Allahovih lijepih imena, poput Abdulaziz, Abdulmelik, Abdurrahim, Abduldžebbar, Abdulmedžid, Abdusselam i slično.

Imena koja je dozvoljeno nadijevati su općepoznata i raširena imena, poput imena Alija, Omer, Osman i slično, ili ženskih imena Zejneba, Hafsa, Seida, Suada, Aiša, Fatima i slično.

Od imena koje je pokuđeno nadijevati su dvije vrste imena. Prva – imena koja imaju ružno značenje poput Harb (rat), Hazen (tuga), ‘Asija (griješnica) i slično, i druga – kada ime u svom značenju sadrži pohvalu njegovog vlasnika, poput Zahid (isposnik), Abid (pobožnjak), Takva (bogobojaznost), Huda (uputa) i tako dalje.

Dokaz da je pokuđeno nadijevati imena koja imaju ružno značenje je hadis kojeg bilježi Muslim a prenosi ga Abdullah ibn Omer, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, promijenio ime ‘Asije (nije Asja kako se zvala firaunova žena) i nadio joj ime Džemila.

A dokaz da je pokuđeno nadijevati ime koje ima u sebi pohvalu onoga ko ga nosi je hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu od Semureta ibn Džundubeta, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemoj nazivati svoje dijete Jessar (onaj kome je sve olakšano), ni Rebbah (onaj koji mnogo stiče), niti Nedžih (onaj koji je uspio), niti Efleh (najuspješniji) …”.

Takođe, bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Zejneb bint Ebi Seleme imala ime Berra (ona koja mnogo čini dobročinstvo), pa se govorilo da sama sebe hvali, pa joj je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao ime Zejneb.

Imena koja je haram nadijevati su imena koja sadrže u sebi značenje da je čovjek rob nekom mimo Allaha, poput imena Abdunnebijj, Abdulmesih i slično tome, jer nije dozvoljeno da čovjek bude rob nekome drugom mimo Allaha, dželle še’nuhu i jer su sva stvorenja u Allahovoj vlasti i njegovi su robovi. Kaže Ibn Hazm: “Učenjaci su složni oko zabrane nadijevanja bilo kojeg imena koje sadrži značenje robovanja nekom drugom mimo Allaha, dželle še’nuhu, poput Abduamr (rob Amra), Abdulk’aba (rob K’abe) i tome slično”.

Takođe, zabranjeno je nadijevati imena poput Melikulmuluk (kralj kraljeva), Šahušah (vladar vladara) i tome slično. Prenosi se od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista je najniže ime kod Allaha, dželle še’nuhu, ime čovjeka koji se nazove Melikulmuluk”, a u rivajetu je dodano: “Nema Malika osim Allaha”. Kaže Sufjan: “Poput Šahušah”. Sa druge strane nadijevanje ovih imena je oprečno islamskoj akidi čiji je temelj tevhid, odnosno iskreno izdvajanje Allaha u upućivanju ibadeta.

Prema tome, prilikom nadijevanja imena u Islamu nije ibret u tome jel to ime spada u tzv. muslimanska imena ili ne, jer u ta današnja tzv. muslimanska imena ulaze imena arapskog, turskog, persijskog i drugog porijekla, što je rezultata istorijskog procesa primanja određenih naroda Islam. Nego je ibret u tome da to ime ima lijepo značenje bez obzira kojeg porijekla bilo, s tim da ne spada u ona imena koja je haram ili mekruh nadijevati. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: