Događaj koji me je zadivio

Danas na hutbi nam je imam ispricao jako poucnu pricu, koju je jedan daija u arapskom svijetu cuo od jednog doktora. Pa da podjelim s vama pricu o ovom nesvakidasnjem dogadjaju. Prica doktor: “Trebao sam da izvrsim operaciju nad 2,5-godisnjem djecaku, i prilikom operacije, zovnu me medicinska sestrica, koja je prisustvovala operaciji i rece mi da je malom djecaku prestalo kucati srce. Odmah sam otpoceo s masiranjem djecakovog grudnog kosa, a i doneseni su potrebni aparati koji se koriste u ovakvim slucajevima. Poslije 45 minuta borbe, djecak je ponovo poceo disati, dobio je puls i vidjeli smo da mu je srce ponovo pocelo kucati. Kada je operacija zavrsena, morao sam otici njegovoj majci i ispricati kako je operacija prosla. Bio sam zabrinut kako ce majka reagovati kada joj kazem za ovo u vezi prestanka rada srca, ali kada sam joj saopstio ovu vijest, ona je samo rekla: “Elhamdulillah”. Jako me iznenadio njezin odgovor.

Poslije dan-dva, djecaku se pojavilo jako unutrasnje krvarenje, pa smo morali ponovo izvrsiti operaciju da zaustavimo to krvarenje, medjutim i poslije ove operacije djecakova majka je rekla: “Hvala Allahu na svakom stanju!”

Djecak je i dalje ostao lezati u bolnici, ali su se ponovo javile nove komplikacije, odnosno djacaku je se pojavila velika rana na glavi, iz koje je tekao gnoj i druge tekucine, a i njegov mozak je bio u opasnosti. Specijalisti za ovu vrstu bolesti su obavili operaciju nad djecakom, ocistili mu ranu na glavi i uklonili gnoj, ali je djecak poslije toga zadobio zatrovanje krvi i veliku temperaturu, koja je ponekad znala prelaziti i preko 41 stepen.

Otisao sam majci i rekao joj da se bojim da ovoga puta djecak nece prezivjeti, jer se situacija jako zakomplikovala. Na njoj sam vidio veliku tugu, ali je samo rekla: “Allah, dz.s. je u stanju da mu spasi zivot, ako to za mog sina bude bolje.” Subhanallah, ostao sam zaprepascen kada sam vidio sa kakvom smirenoscu ova zena podnosi ovo veliko iskusenje na koje je stavljena.

Bas u to vrijeme je dosla jedna druga zena, u panici, u bolnicu sa svojim djetetom koje je imalo temperaturu. Njeno dijete jeste bilo bolesno i imalo je temperaturu, ali mnogo manju nego sto je imao ovaj djecak iz nase price, odnosno djecak koji je zadobio zatrovanje krvi. Medjutim ova druga zena je digla paniku i pocela galamiti na bolnicko osoblje da se pomogne njenom djetetu, jer se bojala da ce joj dijete umrjeti.

Nisam se mogao strpjeti, pa sam ovoj zeni rekao da se smiri, da se boji Allaha i da pogleda majku djecaka, koji ima zatrovanje krvi i koji ima preko 41 stepen visoku temperaturu, ali da ne dize toliku paniku kao ona. Ova zena je pogledala u djecakovu majku, koja je, malo dalje, mirno sjedila na jednoj stolici, pa mi se ova zena okrenu i rece: “Pa zar ne vidis da ova zena nije normalna, sin joj na samrti, a ona onako mirno sjedi”.

U tom trenutku mi na um pade hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem poslanik kaze da ce doci vrijeme kada ce vjernici biti usamljeni, pojedinci (guraba – stranci) i da ce ih ljudi smatrati cudacima. Upravo takav jedan primjer sam gledao pred svojim ocima.

Allahovom voljom ovaj mali djecak je poslije izvjesnog vremena skroz ozdravio, i bilo je vrijeme da ga pustimo kuci. Dosao je otac od malog djecaka da ga uzme, a sa sobom je imao jos jednog, mladjeg sina, pa sam rekao: “Mashallah, Allah vam je dao bereket u djeci” – aludirajuci na to da imaju vise djece, pa mi je djecakov otac rekao da 17 godina nisu mogli imati djecu, pa im je uzviseni Allah prvo podario 2,5-godisnjeg djecaka koji je operisan, a zatim i drugog, mladjeg sina.

Kada sam to cuo, nisam mogao izdrzati nego sam poceo plakati. Djecakov otac me zacudjeno pogleda, pa mu ja isprica kako je ostavila velik utisak na mene njegova zena kroz ovu djecakovu bolest, a sad kada sam cuo da je tek poslije 17 godina braka dobila ovog djecaka i da je se ipak onako mirno drzala, to me jos vise fasciniralo i djelovalo na mene.

Na to mi djecakov otac rece: “Moja zena, od kako smo u braku, pored dnevnih obaveznih namaza, jedan jedini put nije preskocila a da ne klanja nocni namaz, kasno u duboku noc, osim u onom periodu kada je zenama zabranjeno da klanjuju (mjesecni ciklus). Svaki put kada izlazim iz kuce ona me isprati sa dovom, a tako isto kada god dodjem kuci docekuje me s dovom. Ona je toliko dobra prema meni i djeci, i toliko je ponizna pred Allahom, svt, da joj ja, iz respekta, ne mogu da gledam u oci kada s njom pricam, vec obaram pogled pred njom.“

I na kraju kaze doktor: “Ja sam ubjedjen da nas uzviseni Allah cuva zbog ovakvih ljudi i da od njih prima dove.“