Rekaik

Događaj pored Ka’be

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook65Email this to someonePrint this page

Šejh Muhamed Hasan, Allah ga sačuvao, dok je bio u posjeti Mekki, održao je tamo nekoliko predavanja. Nakon jednog predavanja, prišao mu je običan čovjek, znači nije alim niti neki uglednik, nego običan Allahov rob. Kad mu je prišao, rekao mu je:”Šejh Muhamed, molim te u ime Allaha, da poslušaš šta se meni desilo!” Šejh Muhamed mu reče: ”Izvoli, pričaj Allah ti se smilovao.” Čovjek uzdahnu i poče da govori: ”Šejh, Allah me iskušao bolešću a to je da sam izgubio moć kretanja, postao sam invalid, “svezan” za invalidska kolica. Obišao sam sve doktore i ustanove, išao sam u London i u Ameriku na pretrage i liječenje, ali nije bilo koristi, Allah mi od njih nije propisao lijeka. Nakon toga sam odustao i bio sam “svezan” za stolicu i kolica godinama.

Jednog dana, jedan od mojih sinova je upalio televiziju I vidio sam dokumentarni film o tome kako se ljudi pripremaju da obave hadž, da posjete Bejtullahi Haram. Vidio sam ljude kako tavafe oko Ka’be, pa me to rasplakalo. Tad sam rekao djeci: ”Želim da odem na hadž, želim da posjetim Allahovu kuću, I imam jak jekin (ubjeđenje) da ako tamo odem i iskreno zamolim Allaha, s.w.t. da ću ozdraviti. Želim da uđem u Bejtullah i da zamolim Gospodara te Kuće da me izliječi.”

Sinovi su me pokušali odvratiti govoreči da nisam u stanju da idem na hadž, ali sam im rekao, da mi spreme poseban avion i sve posebno, jer sam hvala Allahu imao novca, ne zanima me način, samo želim da posjetim Ka’bu. Kad su sve spremili i kad smo stigli u Mekku, uveli su me kod Ka’be i pored nje ostavili, jer sam im rekao da želim biti sam. Kad sam ostao sam, pogled sam digao prema Ka’bi, zatim sam podigao ruke i počeo da dovim, da dovim iz dubine srca, plakao sam i dovio. Rekao sam:”Gospodaru, neći izači iz Tvoje kuće, osim na nogama ili ću ovde da umrem pa neka me iznesu do kabura.” Čitav sat vremena sam dovio, plako i ponavljao riječi: ”Gospodaru, hoću da izađem iz Tvoje kuće ili na nogama ili u kefinima u kabur!!!” Čitav sat vremena, a čitavo vrijeme, jako ubjeđenje je isunjavalo moje srce.

Nakon sat vremena, glava me počela da boli od silnog plača, pa sam se naslonio rukom na držać od invalidskih kolica i malo zaspao, prevario me san. Dok sam bio u laganom snu, usnio sam san, sanjam i čujem glas koji mi se obrača riječima:”USTANI I HODAJ, USTANI I HODAJ!” Tri puta sam to čuo. Probudio sam se i poslušao glas, USTAO SAM I MOGAO SAM DA HODAM. Allahu ekber, ustao sam i hodao sam prema vratima i izlazu iz Harema. Kad sam bio na izlazu, okrenuo sam se i rekao: ”Gospodaru moj, ti ne odbijaš one koji ti se iskreno obrate, Divan li si Ti Gospodar!”

Ovaj čovjek nije bio učenjak niti neki evlija, običan musliman, običan Allahov rob, ali je Svog Gospodara molio sa iskrenim ubjeđenjem i iskreno se na Njega, s.w.t. oslonuo. Kad vam svi okrenu leđa, znajte da se imate kome obratiti, a to je NAŠ GOSPODAR, s.w.t.!!!

Saudin Cokoja

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook65Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: