Prilozi posjetitelja

Džinski utjecaj i moj povratak vjeri (Priče naših posjetitelja)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Nakon raskida s djevojkom sam krenuo u sunovrat

Takvo nešto u svom životu nikada nisam doživio. Taj osjećaj, strah, nervoza… Nisam znao ništa o tome, niti mi je iko ikada pričao nešto vezano za to. Nisam čak ni mislio da bi se to moglo meni desiti. Sa svojih sedamnaest godina doživio sam razna iskušenja koja su me vratila vjeri, elhamdulillah. Da se to nije desilo, ne znam da li bih nastavio putem prema Džehennemu ili bih se uspio osvijestiti i gledati očima ispunjenim suzama dina.

Početkom 2016. godine, odlučio sam da počnem klanjati, osjećao sam smiraj u svakom pokretu. Spoznajom vjere otkrio sam slobodu, mir i sreću. Prvo sam počeo klanjati podne i ikindiju kod kuće, svaki dan. Prošao je i januar, došao februar. Što sam više zahvaljivao na blagodatima, stvari su išle nabolje, ka vrhu. U tom periodu imao sam jednu djevojku. Kako sam “našao” curu, prestao sam klanjati, zaboravio sam na vjeru. Samo, kako je ljubav prema osobi, prema jednom stvorenju, učinila da zaboravim na Stvoritelja? Važnija je veza sa Gospodarom nego s nekim od Njegovih stvorenja. To sam tek kasnije shvatio.

Da se vratim priči, nakon određenog vremena, ostao sam bez djevojke. Bio sam tužan zbog raskida s njom… To je počelo prvo slušanjem pjesama koje su tužne. Od tada muzika mi je počela biti glavni dio dana, svaki dan sam slušao muziku i patio sam. Na kraju to je sve krenulo prema alkoholu. Počeo sam da pijem alkohol, malo-pomalo. U početku to je bilo za mene “ma nije to ništa, neću više”. I tako, dan za danom počeo sam da se opijam. Kako je vrijeme prolazilo, počeo sam i da psujem, da govorim ružne riječi. Ali svaki put kad bih opsovao, kao da me je bilo strah. Imao sam taj neki strah da mi ne bi došla kazna. Čak i u trenucima griješenja bio sam svjestan Boga i kazne, ali sam ipak nastavio to raditi. Moj život u griješenju, provođenju vremena u šejtanovim zamkama, trajalo je sve možda do novembra sljedeće godine.

Novembar 2017. godina, bio sam sa drugarima u gradu i te noći i došao sam kući oko 23:30. Slušao sam muziku kod kuće u mraku i imao sam zamisao da ostanem budan čitavu noć. Jedan sat poslije ponoći, osjetio sam, odjednom, da je preko mog stomaka kao ušlo nešto, uplašio sam se, tresao sam se, davilo me… Otišao sam da abdest uzmem, lakše mi je bilo, ali pomalo se povećavalo. Imao sam velike strahove te noći i zaspao sam oko tri sata ujutru. Nakon što sam rekao ovo svojim roditeljima, oni su bili tako uplašeni da nisu mogli da vjeruju da će mi se ovo desiti. I tako sam otišao sutradan na rukju, imao sam baš dosta reakcija, gušenja i ostale uobičajene reakcije. Da bih ozdravio, da bi rukja imala rezultate, morao sam se ostaviti svih grijeha i vratiti se vjeri. To bi bilo i radi mene samog, ali i radi zadovoljstva Allaha, dž. š. U početku mog vraćanja islamu, bilo mi je teško da se naviknem na klanjanje. Imao sam želju, ali malo-pomalo, kako sam počeo da klanjam, navikao sam se.

Prvo sam kod kuće počeo da klanjam, a onda kasnije u džamiji. Tražio sam po internetu i pitao druge osobe da mi pomognu oko vjere, da me malo poduče. Da ih Allah nagradi, pomogli su mi oko nekoliko stvari. U kafane sam prestao ići, alkohol sam prestao piti i pokajao sam se. Također, prestao sam psovati i bilo mi je krivo što sam psovao. I još nešto, promijenio sam društvo. Društvo s kojim se družim, u vjeri su, obavljaju namaz i ostale propise vjere, hvala Bogu. I sad imam problema s “onim svijetom”, ali hvala Bogu puno mi je bolje nego kad sam tek počeo s liječenjem. Inšallah, da se ubrzo izliječim.

Ovo što mi se desilo mogu shvatiti na dva načina. Prvi, kao iskušenje, i drugi, kao blagodat. Koliko nekad imam problema s ovim i kad mi bude teško, u isto vrijeme mogu zahvaliti Bogu jer me je uputio na Pravi put. U svačijem životu postoje trenuci i situacije koje vode ka dobru ili zlu. Ima ljudi koji zanemaruju te trenutke i provode život bez cilja. Ima i onih koji su spoznali životni cilj. Na nekoga snažan utisak ostave riječi koje čuje, prizor koji vidi, blagodat koju mu Allah daruje, iskušenje koje ga zadesi. Te stvari budu stimulans buđenja i predstavljaju prekretnicu u njegovom životu. Probudi se i počne tragati za onim što će ga promijeniti. Takvu osobu Allah upućuje i pomaže joj da nađe Pravi put. Ja samo mogu zahvaliti Gospodaru na svemu što imam i što mi je pomogao da nađem Put. Molim Allaha da nam oprosti grijehe, da primi naše pokajanje i da nam pokaže svjetlo imana!

Tekst poslao brat A.    Š.

Ovaj tekst je stigao u nagradni natječaj “Moj povratak Islamu” (Pošalji svoju priču i osvoji 50 eura) – više o tome na ovom linku: http://www.n-um.com/nagradni-natjecaj-moj-povratak-islamu-posalji-svoju-pricu-i-osvoji-50-eura/

 

                     

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: