Pokajnici

Finkinja iz Stockholma

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook0Email this to someonePrint this page

Sestra Riikka, finkinja iz Stokholma, nam je poslala svoju pricu:

Moj put u islam

Kad sam pohadjala osnovnu skolu ucili smo, izmedju ostalog, na casu religije i o islamu. Sjecam se da je bilo veoma zabavno kad smo citali o Islamu, a imala sam i dobru uciteljicu, koja je po pitanju vjere bila neutralna, tako da nije uzimala niciju stranu. Dobijala sam najbolji rezultat na kontrolnom , kad smo pisali o Islamu, iako nisam bila najbolji ucenik. Vec tada sam trebala shvatiti svoje interesovanje za Islam, ali proslo je mnogo godina od tad pa do dana kada sam prihvatila islam kao svoju vjeru.

Zivjela sam medju svedjanima, a nisam poznavala ni jednog muslimana, tako da nisam imala neki veci kontakt sa Islamom . Posto dolazim iz Finske, mislila sam da je to razlog da sam se osjecala nekako drugacije medju svedima. Ali nije to bilo u pitanju. Ja sam, ustvari, trazila svoj put. Citala sam o svim drugim religijama ali ni prema jednoj nisam imala dobar osjecaj kao prema islamu, ali ja nisam nikad srela nekog ko je presao u islam, tako da nisam ni znala kako se to radi.

Bila sam ucestali posjetilac crkve i osjecala sam se veoma poboznom osobom, ali nisam vjerovala da je Isus Bozji sin. Ipak sam posjecivala crkvu cesto i zeljala sam da vjera bude dio moga svakodnevnog zivota. Jedno vrijeme sam razmisljala da postanem casna sestra, jer me je njihova odjeca privlacila i izgledala mi ljepo, onako pokrivajuci sve tijelo. Svaku noc sam se molila bogu, a posto su moji roditelji ateisti, niko od njih nije mogao da shvati otkud to, da sam ja postala pobozna, a sjecam se da me je majka smatrala i cudnom.

Pitala me je zasto ne zivim kao i ostale djevojke, zasto ne izlazim sa omladinom i zabavljam se kao i druga omladina u mojim godinama, mislila je da nisam normalna. SubhanAllah, jedna majka muslimanka bi bila ponosna na mene.

Kad mi je bilo 19 godina, vidjela sam jedne prilike, u gradu, par muslimanki u hidzabu. Gledala sam ih i pocela razmisljati ozbilnjije o Islamu, a javila mi se i zelja da saznam vise o ovoj vjeri, tako da sam pocela vise citati. Nazvala sam jednu organizaciju u Stokholmu koja se zove “Islamski Informativni Forum” i tu sam se sastala sa jednom sestrom koja me je ljubazno docekala.

U toku razgovora nastupilo je vrijeme namaza pa je ona klanjala … dok sam je posmatrala kako obavlja molitvu, osjetila sam kao da mi se srce otvorilo, subhanAllah. Kupila sam tu od nje, jedan Kur’an ali ga nisam smjela otvoriti, jer sam vec tada znala da me je Allah swt odabrao i uputio u islam, ali sam se bojala kako ce moja okolina reagovati.

Jednu noc dok sam spavala, cula sam u snu ezan, subhanAllah… tako da sam se probudila, ustala i uzela sam Kur’an i pocela da ga citam. Suze su tekle kao rijeke niz moje lice…. hvala Allahu, napokon sam nasla svoj put. Otisla sam ponovo onoj sestri iz ” Islamsko Informativnog Foruma”, pa sam je zamolila da me nauci klanjati, sto je ona i ucinila. I na taj nacin je krenuo moj put u Islam.

Udala sam se, u ime Allaha, sa covjekom kojeg nisam poznavala ali sam mislila da su svi muslimani dobri, kao oni o kojima sam citala u islamskim knjigama, sto naravno nije bilo istina. Imala sam svoju idealnu sliku o muslimanima, medjutim prevarila sam se sa ovim covjekom, tako da moj brak nije dugo potrajao s njim. Ali opet, elhamdulillah.

Kad sam pocela da nosim hidzab, moja majka je poludila od ljutnje, i govorila mi je da je to sto sam uradila nesto grozno. Rekla mi je da ona poznaje jednu muslimanku na svom poslu, a da ta muslimanka ne nosi maramu i osim toga ima momka itd.itd. Nije mogla da shvati zasto ja, kao finkinja, nosim maramu kada to ona, kao arapkinja ne cini.

Nazalost mnogi misle da islam ima samo veze sa arapima i da se to samo njih tice. Pokusala sam da joj objasnim, da smo mi muslimanke duzne da nosimo hidzab, da je to naredba od Allaha swt, ali ona nije htjela da slusa jer u majcinim ocima sam bila fanatik. Danas, mnogo godina kasnije, pricamo samo ponekad, ali smo osjecajno, nazalost daleko jedna od druge.

Ali ja sam, hvala Allahu, nasla svoj put i srecu u Islamu i zbog toga mi je puno drago. Meni je zao sto moja majka nece da ima vise kontakta sa mnom, ali ja ne mogu ostaviti svoju vjeru da bih njoj ugodila, jer sam svjesna toga da mi na Sudnjem danu, moja majka nece nimalo moci pomoci, osim jedino moja vjera i moja djela, ucinjena u ime Allaha, i da me samo On moze uvesti u dzennet zbog sljedjenja Njegove vjere.

Nadam se da ce i drugi naci put u ovu divnu vjeru , jer je moj prelazak u Islam, najbolja stvar koja mi se desila u zivotu.

Wa aleikum salaam wa rahmatullahi wa barakatuh
Riikka

Muslimanska omladina Norrköping

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook0Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH
Close

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: