Poučne priče i tekstovi

Imamo sve, ali slabo smo zahvalni!?

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Šejh Muhamedel-Ar’ifi jedne prilike posjetio je jednu od država i tokom posjete, sa svojim prijateljima svratio je do jednog restorana kako bi jeli. Pošto su bili van grada, nakon ručka odlučili su da prošetaju do obližnjeg sela, da selame mještane i sa njima porazgovaraju o njihovom stanju. Kad smo ušli u selo, kuće za stanovanje su bile veoma stare i istrošene, po njima se moglo zaključiti da se radi o siromašnim porodicama. Šta je sve doživio šejh Muhamed, najbolje govore njegove riječi: “Došli smo do jedne kuće, a ispred nje je bio dječak koji je imao nekih osam godina. Upitao sam ga za oca, a on je rekao da…

ne zna gdje je. Zatim sam ga pitao gdje ti je majka a on je rekao da je u kući. Rekao sam mu da je pozove. Izašla je žena na kojoj su bili vidljivi tragovi siromaštva. Upitao sam je za muža a ono tužno reče da je u zatvoru zbog dugova. Dobro, onda sam je pitao o tome ko se brine o njima, a ona mi reče da nije niko. SubhanAllah, ušao sam malo u kuću, iz svakog čoška je izviralo siromaštvo . Izašao sam a kod sebe sam imao nešto novca od zekata koji su mi ljudi povjerovali te sam uručio ovoj ženi.

Nakon te kuće, došli smo do druge kuće a pored vrata je stajala žena. U dvorištu te kuće bila je mala bašta, nekih 5×5. Nakon što sam ženu poselamio, pitao sam je za muža a ona mi odgovori da je umro. Pitao sam je, da li ima sina, neka on izađe i sa nama popriča. Odgovorila je da ima ali oni ne mogu da izađu. Zamolila me je da uđem u kuću i da ih vidim. Ušao sam i imao sam šta vidjeti. SubhanAllah, vidio sam četvero djece koji su ležali na podu, najstarije je imalo oko 15-tak godina. Bili su svi nepokretni, da, svih njih četvero je bilo nepokretno. Nije da nisu mogli samo na noge, nisu mogli ni ruke da pomjeraju.

Nisu ležali na krevetima, nego na betonu. To im je bila jedina soba, ujedno kuhinja i spavaća. Ležali se jedno pored drugog, a pored njih je bila posuda sa pečenim krompirima. Upitao sam je zar nemaš neka kolica (invalidska) za njih? Ona mu odgovori da nema šta da jedu a kamoli da imaju kolica. Ne mogu nigdje ni da radim, jer ih moram redovno čistiti i nositi do WC kako b obavili nuždu, a kad jedu, moram ih hraniti…..

Izašao sam iz te kuće, kuće bola i tuge a da ne znam kako sam izašao. A onda sam se zapitao: Koliko smo zahvalni Allahu na tome što smo zdravi i čitavi, koliko smo zahvalni Allahu što su nam djeca živa i zdrava, ništa im ne fali, koliko smo zahvalni Allahu što se ne brinemo toliko šta ćemo sutra da doručkujemo, ručamo i večeramo, kad ožednimo, ne brinemo se i ne razmišljamo o blagodatima vode, jednostavno otvorimo česmu i naspemo vode, koliko smo Allahu na ovome zahvalni, koliko smo zahvalni Allahu što GA obožavamo a ne obožavamo nešto drugo??? Koliko smo zahvalni na svemu što imamo a mislimo da je to NAŠE i da smo mi za postignuto zaslužni? Padni Allahu na sedždu, tepih natopi suzama, ne diži glavu dok svojim srcem, dušom i jezikom ne zahvališ Allahu na svim blagodatima i nemoj da ti na um padne da se uobraziš pa da zaboraviš Allahove blagodati, jer može sve da izgubiš u sekundi i to onda kad ti najljepše bude u životu!

I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali. Čovjek je, uistinu, nepravedan i nezahvalan” (Ibrahim, 34);

O ljudi, vi ste siromašni, vi trebate Allaha, a Allah je neovisan i hvale dostojan.” (Fatir, 15.)

Od Allaha je svaka blagodat koju uživate.“ (Sura En-Nahl, 53.)

Saudin Cokoja

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko pronađete gramatičku grešku, OZNAČITE TEKST i prijavite tako što ćete pritisnuti Ctrl+Enter kada je tekst označen.

NA VRH

Prijava gramatičke greške

Ova poruka će biti poslata urednicima sajta