Izbjegavanje šejtanskog razuma

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ovo je savjet od Hameda bin Atika an-Nedždija upućen muslimanima općenito, napisan prije dvije stotine godina a relevantan je danas…

„Treba znati da postoje tri vrste razuma (‘aql) 

– prirodni razum

– razum baziran na vjeri koji je pridobijen od Poslaničkog svjetla

– šejtanski , licemjerni ‘razum’

Posjednici zadnje vrste misle da su nešto posebno i ova vrsta razuma se može naći kod mnogo ljudi, zapravo kod većine. On je osnova propasti i plod licemjerstva jer njegovi posjedovatelji misle da je razum da svakoga učiniš zadovoljnim i da ne ideš protiv njihovih interesa i želja, kao i da postigneš njihovo prijateljstvo (na uštrb istine). Oni kažu da je najbolja stvar za tebe da budeš dio ljudi i da ne uzrokuješ da te mrze.

Ovo je kvarenje i uništenje duše i to zbog četiri stvari:

Prva je ta što je onaj ko to uradi zadobio zadovoljstvo ljudi tako što je rasrdio Allaha, i što su u njegovim očima ljudi važniji od Allaha.Ko god zadobije zadovoljstvo ljudi srdeći Allaha skončat će sa srdžbom od oboje i ljudi i Allaha.Prenosi se da je Allah Uzvišeni rekao: ‘Kada se ja rasrdim moje prokletstvo stiže sedmu generaciju potomaka.’

Tako, ukoliko je neko u mogućnosti da naređuje dobro i odvraća od zla a to ostavi, donijet će na sebe Allahovo prokletsvo koje će stići sedmo koljeno njegovih potomaka i ovo je dokazano ajetom: Jezikom Davuda i Isaa, sina Merjemina, prokleti su oni od sinova Israilovih koji nisu vjerovali – zato što su se bunili i uvijek granice zla prelazili: (al-Ma’ide, 78)

Dakle, jasno je da je kompromitujuća osoba sebe uništila putem onoga za što je mislila da će mu biti od pomoći.

Drugo, neizbježno je da će Allah otvoriti vrata poniženja i beščasti onoga ko se kompromituje onim odakle je tražio čast.Neki od selafa su rekli: ‘Ko god ostavi naređivanje dobra i odvraćanje od zla zbog straha od svog naroda, respekt i pokornost koji su ljudi imali prema njemu će biti otklonjen’.Tako ako naredi svom sinu ili slugi da uradi nešto oni će omalovažiti njegov status baš onako kao što je on omalovažio Allahova prava, Allah će omalovažiti njega i poniziti ga; zaboravljaju Allaha, pa je i On njih zaboravio. (At-Tewba, 67)

Treće, ako se neka vrsta kazne spusti ,onaj ko se kompromituje će biti jedna od njenih meta, kao što stoji u ajetu: I izbjegavajte ono što će dovesti do smutnje koja neće pogoditi samo one među vama koji su krivi. (Al-Enfal,25)

Ibn Dunja prenosi od Vehba ibn Munebbiha da je rekao: ‘Kada je Davud učinio pogrešku, rekao je: ‘Gospodaru moj, oprosti mi!’ Pa je Allah rekao: ‘ Oprostio sam ti i stavio tvoj grijeh na sinove Israilove’. Davud upita: ‘Zašto, Gospodaru moj? Kako to može biti kada si ti pravedan i ne činiš nasilje nikome? Ja sam učinio grešku a Ti si stavio grijeh na druge? On reče: ‘kada si ti učinio tu grešku, oni te nisu ukorili zbog nje.’

Ibn Dunja prenosi da je Allah objavio Jošua bin Nun: „Uništiću 40 000 najboljih od tvojih ljudi i 60 000 najgorih od njih“. On upita: ‘ Gospodaru moj, mogu razumjeti uništenje najgorih među njima.Zašto uništiti najbolje među njima?’On reče: Nisu se rasrdili radi moje srdžbe i davali su najgorima hranu i piće.’

Ibn Abd al-Berr i drugi prenose da je Allah naredio jednom od meleka da unište grad pa on upita: ‘Gospodaru moj, ima ta i ta osoba koja je zahid i stalno Ti robuje!’ Allah reče: ‘Započni sa njim i neka čujem njegov glas.Njegovo lice se nikada nije zacrvenilo radi Mene.’

Dakle jedini izlaz kada se spuste kazne je da budeš od onih koji naređuju dobro i zabranjuju zlo, jer Allah kaže: ‘I kada zaboraviše ono čime su bili opominjani, Mi izbavismo one koji su od nevaljalih djela odvraćali,’ (Al-E’raf, 165)

Četvrto, ova kompromitujuća osoba koja traži zadovoljstvo ljudi je gora od bludnika, lopova, i alkoholičara.Ibn al-Kajjim je rekao:

„Vjera nije samo ostavljanje zabrana već ispunjavanje onoga što Allah voli sa tim.Najpobožniji ljudi danas to ne rade osim kada ih većina ljudi prihvata i slaže se sa njima. A što se tiče džihada, naređivanja dobra i odvraćanja od zla, davanje savjeta Allaha radi zatim Njegova Poslanika, Njegovim robovima, davanje pomoći i donošenje pobjede Allahu, Njegovom Poslaniku, Knjizi i vjeri – ove obaveze im ni ne padaju na pamet, niti bude kod njih želju da urade ove stvari, a kamoli čak da ih učine!’

Najniži ljudi u vjeri i najgori od njih su oni koji ostave ove obaveze čak i ako praktikuju mnogo zuhda od svega na ovome svijetu. Rijetko je naći nekoga od njih čije lice se zacrveni Allaha radi, i koga obuzme srdžba kada se Njegove granice naruše, i koji daje sve što ima kako bi pomogao ovu vjeru. Oni koji upadaju u velike grijehe su bolji od ovih ljudi.

Zato zamisli nekoga ko posti cijeli dan, klanja cijelu noć, suzdržava se od svih dunjalučkih uživanja, i uprkos svemu nikad se ne rasrdi ili njegovo lice ne zacrveni Allaha radi i ne naređuje dobro a odvraća od zla – takav čovjek je najmrži Allahu i najmanje pobožan, i oni koji upadaju u velike grijehe su bolji kod Allaha od takve osobe.

Povjerljiva osoba mi je rekla da je šejhul islam, vođa dave u Nedždu (Muhammed bin Abdulwehhab) jednom rekao: ‘Vidio sam ljude kako sjede u džamijama sa njihovim mushafima, učeći i plačući.Kako god, nisu naređivali dobro kada bi ga vidjeli i nisu sprečavali zlo kada bi ga vidjeli.Vidio sam ljude kako sjede blizu njih govoreći: ‘Ovi su izvor koristi,’ a ja sam rekao: ‘Ovo su izvori sramote’ Neko me čuo i reče:’Ne mogu reći da su oni izvori sramote!’ Pa sam mu ja odgovorio: ‘Oni su slijepi i nijemi.’.

I ovo je podržano izjavom nekih od selefa koji su rekli: ‘Onaj koji je nijem o istini je nijemi šejtan dok je onaj koji govori zabludu govoreći šejtan.’

Tako ako se neko kompromituje tako što prešuti dolazimo do toga da je on najmrži čovjek Allahu jer da misli da je dobar javno bi govorio.I ako bi onaj ko traži potvrdu i zadovoljstvo ljudi znao da je negovorenje o njihovom zlu i da je onaj koji upada u velike grijehe bolji kod Allaha od njega – čak i ako misli da je pobožan – on bi se pokajao od svoje nagodbe i povukao se od nje. I ako bi onaj ko je škrt na svom jeziku od javnog proklamovanja Allahove naredbe znao da je nijemi šejtan čak i ako posti, klanja i ako je zahid, on bi učinio sve što može kako bi izbjegao da bude poput šejtana.

Allahu moj, tražim utočište kod Tebe od svakog djlea koje srdi Milostivog, i od svake osobine koja nas čini da sličimo šejtanu ili da kompromitujemo svoju vjeru sa ljudima od sumnji, licemjerstva i kufra.

Neka je selam i salavat na Muhammeda, njegovu porodicu i ashabe.“

(ad-Durer as-Senijje’; 8/75-79)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: