Pokajnici

Joakim (Bilal), 25 godina – Norrköping

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Svoj put u islam, brat Joakim nam je ispricao neku noc, u nasem mesdzidu izmedju aksam namaza i jacije:

Ja sam dosao u Norrköping prije otprilike 5 godina, da studiram za civilnog inzinjera na univerzitetu u ovom gradu. Pored skole, ja sam se bavio i atletikom, pa sam na taj nacin upoznao jednog momka iz Maroka, koji ce s vremenom postati moj trener. Mi smo se druzili dosta i u slobodno vrijeme, pa mi je on poceo pomalo pricati o Islamu. Ja nisam imao najljepsu sliku o Islamu, jer sam tu vjeru smatrao cudnom, tako da mi je njegov govor o vjeri bio dosadan, ali mu to nisam rekao.

Ja inace nisam bio vjernik, jer mi je, jos dok sam bio malen, bilo cudno da ljudi smatraju da je Isus Boziji sin, a ja to nisam mogao da shvatim i nisam vjerovao u to, pa sam se zbog toga odlucio da vjerujem da nema Boga. Medjutim s vremenom slusajuci mog prijatelja marokanca, dok bi on pricao o Islamu, o predavanjima koje je slusao, o naucnim dokazima i otkricima koji se spominju u Kur’anu, poceo mi se Islam ciniti razumnim i poceo me je privlaciti.

Narucio sam Kur’an preko interneta (i za njega sam dao zadnje pare koje sam tad imao kod sebe) poceo sam ga citati, pa sam zatim poceo slusati predavanja o Islamu, koja sam nasao na internetu. To me je navelo da pocnem da razmisljam ozbiljnije, jer sam uvidjeo da ima logike u Islamu, ali su mi na drugoj strani dolazile misli kako ce moja okolina, kako ce moji roditelji reagovati ako prihvatim Islam.

Ja sam bio odlucio da procitam cjeli Kur’an, pa da onda odlucim dali cu prihvatiti Islam za moju vjeru i za moj put, ali sam uspio procitati samo nekoliko suri, sto mi je bilo dovoljno da se odlucim. Jednu noc sam slusao jedno predavanje, pa sam poslije toga, a bilo je kasno na vece, nazvao moga prijatelja marokanca i rekao mu da sam odlucio da postanem musliman. Elhamdulillah. Osjetio sam veliko zadovoljstvo kada sam izgovorio sehadet, a to je bilo prosle godine, prije pocetka ljeta.

Nedugo poslije toga sam se vratio u grad gdje su mi roditelji zivjeli, i tamo sam poceo citati i uciti kako se obavlja namaz, a uzelo mi je 6 mjeseci dok sam to poceo provoditi u praksu. U gradu gdje zive moji roditelji, nema puno muslimana, pa sam osjetio da mi iman opada, jer se nisam druzio sa nekim s kim bi mogao pricati o Islamu. Kada sam primjetio da mi biva sve gore i gore, tada sam odlucio da se preselim u Norrköping i kada sam ponovo sreo svoje prijatelje muslimane, osjetio sam ponovo slast islama.

Svojim roditeljima, nisam jos rekao da sam presao u Islam, jer se ne osjecam spreman za to, pogotovo kada sam vidio reakciju moga brata, koji je saznao za ovo, od jednog mog prijatelja. Brat mi je bio zestoko ljut zbog moje odluke i mislio je da mi je neko isprao mozak, kada sam mogao tako nesto uraditi. Kada sam mu ja objasnio principe Islama i ono na cemu se Islam zasniva, on je se smirio, i sada imamo dobre odnose.

Poslije mog prelaska u islam, ja sam ostavio mnoge harame, koje sam do tada cinio i sada se osjecam sigurnije kao osoba. Puno mi je lakse da podnesem probleme koje zivot nosi sa sobom, jer sam svjestan da je ovaj svijet prolazan, a da pravi zivot pocinje tek na Ahiretu.

Ljeto 2006

Muslimanska Omladina Norrköping

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: