Rekaik

Kada zavist zaslijepi srce

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Zaslijepila me mržnja i više nisam birala sredstva da ih rastavim. Otišla sam kod komšinice srpkinje koja je poznata kao velika vračara i skupo joj platila da mi napravi sihr kojim ću razdvojit tečišnu od voljenog mladića i kojim ću ga pridobit sebi. Obećala mi je da će napraviti veliki sihr kojim će rastavit voljene i mene sa njim sastavit ali da ne može uticati na njegovo srce i da ne garantuje da će me on ikada voljeti

Dok mi je majka ležala u bolnici, odlazeći joj u posjete upoznavala sam mnoge žene različitih profila. Trudila sam da im skratim vrijeme i olakšam boravak u bolnici, a ujedno i zaradim koji sevap, pričajući razne islamske teme. Tako sam jednoga dana pričala o opasnostima koje sa sobom nosi sihr i posljedicama tog velikog grijeha. To je uvijek interesantna tema a posebno kada se priča sa starijim osobama koje prepoznaju sihr i tamo gdje ga nema i ne razlikuju sihr od ajna (uroka) i haseda (zavidnosti) …

Dok sam pričala, vidjela sam jednu staru nanu kako neutješno plače i glasno jeca od bola. Nisam znala razlog njenog plača pa sam prišla da je utješim. Rekla mi je da je ona velika griješnica i da se boji da joj Allah nikada neće oprostiti davno počinjene grijehe. Tješila sam je blagodatima teobe i Allahovim rahmetom koji je obećao onima koji se iskreno pokaju za svoje grijehe. Nisam tražila da ispriča koji je to tako veliki grijeh počinila ali je ona insistirala da uzmemo pouku iz njene greške. Brišući suze krajevima bijele marame, započela je svoju tužnu priču:

Bila sam jedna od najljepši djevojaka u mom selu i navikla sam da imam sve što poželim. Manipulisala sam drugima svojom ljepotom i to mi je jako godilo sve dok jednoga dana na igranku u obližnje selo nije došao prelijep mladić koji je umjesto u mene, gledao u moju tečišnu koja nikada nije imala niti jedog momka i niko na nju nije obraćao pažnju. Dok joj je prilazio, ja sam se glasno smijala i izrugivala se njegovom izboru zajedno sa mojim prijateljicama koje su mi u svemu ugađale…

Čuo je naš smijeh i dobacivanja ali se nije obazirao. Izašao je te noći sa mojom najmlađom tečišnom i ubrzo se njihovo poznanstvo pretvorilo u veliku ljubav. Uzaludni su bili moji pokušaji da ih rastavim. Uzaludno je bilo moje nakaradno savjetovanje rodice da ga napravi ljubomornim i izađe malo sa drugim momcima kako se ne bi uobrazio. Ona je vidjela samo njega a on samo nju.

Postala sam opsjednuta njihovom ljubavi i više nisam obraćala pažnju na sve one momke i ljepše i bolje od njega, koji su mi izražavali ljubav i poštovanje. Pretvorila sam se u zmiju otrovnicu i samo maštala o trenutku kada ću ih razdvojit. Moja bolest je kulminirala kada me rodica pozvala da joj budem „obikuša“ na svadbi koja se uskoro spremala…

Zaslijepila me mržnja i više nisam birala sredstva da ih rastavim. Otišla sam kod komšinice srpkinje koja je poznata kao velika vračara i skupo joj platila da mi napravi sihr kojim ću razdvojit tečišnu od voljenog mladića i kojim ću ga pridobit sebi. Obećala mi je da će napraviti veliki sihr kojim će rastavit voljene i mene sa njim sastavit ali da ne može uticati na njegovo srce i da ne garantuje da će me on ikada voljeti. Meni je to bilo dovoljno jer mi je mržnja razum zaslijepila.

Doista, na dan kada se trabao vjenčati sa mojom rodicom, dok je njena avlija bila okićena cvijećem i uveliko se svadba spremala, on je bez objašnjenja otkazao svadbu a došao na moja vrata i zaprosio me što sam ja bez odlaganja i prihvatila.

I dok je moja rodica vrištala od bola a njeni roditelji postiđeni pokušavali da pronađu opavdanje pred narodom, ja sam blistala od sreće iako je mladoženja odmah nakon prosidbe, otišao u obližnju kafanu i nije se trijeznio od alkoola. Tako se nastavilo danima a kada se trijeznio, nije htio da me pogleda niti lijepu riječ sa mnom da progovori… Danima se opijao a zorom kući dolazio i tukao me… Kada je saznao da mi se rodica teško razbolila i da joj lijeka nema, otišao je da radi u Sloveniju i veoma rijetko kući dolazio a prije nego što bi došao ja sam mu obnavljala sihr jer sam strahovala da me ne ostavi. Tako je godinama tajalo.

Moja tečišna je uskoro preselila a ja sam postala omražena i kod familije i kod komšija.Više me niko nije želio u svom društvu a one lažne prijateljice koje su mi inače dovoljavale, postale su mi najveće neprijateljice. Patila sam u svojoj samoći i kajala se za grijehe koje sam počinila. On je sve rjeđe dolazio a onda je jednom prestao dolazit. Više mi nije ni bilo važno jer me tuga slamala zbog grijeha koje sam počinila.

Naučila sam da ljubav ne možeš kupit niti nekog prisilit da te voli ali tu lekciju sam prekasno naučila pa je zbog toga vama prenosim, jecajući, kazala je. Iskreno sam se pokajla za moje grijehe i više nikada nešto slično ne bih ponovila ali mi srce nije bilo smireno i svoj život sam uzalud upropastila.

Prošlo je 12 godina našeg braka a moj muž mi nikada nije prišao a na kraju me i ostavio. Sama sam sebe kažnjavala i proklinjala svoju ljepotu i oholost. Molila sam dragog Allaha da se on pojavi jednoga dana samo da mu priznam istinu i tražim halala i Allah mi je tu dovu uslišao. Kada sam mu se najmanje nadala, pojavio se umoran od lutanja i bježanja od teške sudbine. Izgledao je potpuno drugačije. Bio je izuzetno smiren. Priznala sam mu grijehe i moju sebičnost a on mi je oprostio jer se i on nadao da će to biti sebeb Allahovog oprosta njemu što je umjesto u pokornosti Gospodaru i traženju zaštite kod Njega, utjehu tražio u alkoholu i porocima.

Među nama se ljubav nije nikada rodila ali danas smo jedno drugom najbolja utjeha i najbolji prijatelji. Kćeri moje, nikada za ljubav nemojte molit i nikada nemojte ruku pružit za haramom kako bi svoje želje ispunile. Dok nam to priča, u sobu ulazi starac sa bjelicom na glavi oslanjajući se na svoj lakirani štap sa drškom u obliku zmije… Drhtavom rukom joj vadi čistu pidžamu i obloge od kamilice… Kao da zna da smo o njemu pričali pa samo uzdiše i glavom odmahuje.

Da se dragi Allah smiluje ovoj nani i njenom dedi, da im oprosti grijehe i uvede ih u Dzennet a mi da iz njihove sudbine izvučemo pouku. Da nam Allah olakša da iskoristimo blagodati dove i da budemo čvrsto ubijeđenji da nam On daje samo ono što je hajr za nas, da nam nikada neće nepravdu učinit.

Nađa Dizdarević – sebil.eu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: