Pokajnici

Kćerkica – sebeb upute

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook77Email this to someonePrint this page

Odrasla sam u muslimanskoj porodici. S prvim školskim danima počeli su i moji prvi dani u mektebu. Naučila sam osnove islama i harfove. Dva puta sam davala hatmu. Još se sjećam mojih odlazaka na teravih namaz, druženja u džamiji i slušanja korisnih predavanja. Polaskom u srednju školu, počele su veće obaveze, a s tim i moje udaljavanje od Islama. Po završetku srednje škole sam se udala. Ezani su odzvanjali,a ja sam ipak ostala gluha na njih. Ramazani su prolazili, a ja ih nisam postila. Ubrzo sam zatrudnjela i rodila prekrasnu djevojčicu Almu.

Iznenada Alma se razboljela kad je imala dvadeset dana svog života. Dobila je krvarenje na mozgu. Doktori nisu znali šta je uzrokovalo krvarenje,niti su znali da li će preživjeti,iako preživi tvrdili su da će imati ozbiljnih posljedica. Tad nam je jedan doktor rekao: “Ja sam učini sve što je u mojoj moći, ali ima Neko jači i moćniji od mene.” Izišla sam van iz bolnice. U ušima su mi odzvanjale doktorove riječi: “…ima Neko jači i moćniji od mene.” Vid mi se bio zamaglio od plača, noge i ruke klonule, a glas drhtao. Pogledala sam u nebo i zamolila Allaha dž.š. da spasi moju djevojčicu, da mi omogući da ponovo vidim njene vesele male okice i čujem njen plač.

Obećala sam Mu da ću klanjati,ako je spasi. Moja molitva je bila uslišena, a ja umjesto zahvalna ponijela sam se oholo i drsko i nisam ispunila svoje obećanje. Nakon mjesec dana Alma je izišla iz bolnice, na iznenađenje svih nas oporavljala se bez ikakvih posljedica. Dvije godine je prošlo od njenog izlaska iz bolnice. Alma je bila zdrava, vesela, radoznala i nasmijana djevojčica. Moje obećanje dato Allahu dž.š. da ću klanjati i dalje je bilo neispunjeno. Bila sam sretna i mislila sam da je brigama kraj, a onda su pocele nevolja za nevoljom.

U kući je bila velika financijska kriza, ja i suprug se nismo slagali i sve više smo se svađali, ukrali su nam auto za koje još otplaćujemo kredit, a onda…Jedne večeri Almi je odjednom pozlilo, bila je bez svijesti kad smo stigli na diječju kliniku.Ispod maske za kisik virili su pramenovi zlatne kovrdžave kose.Znala sam da me to Allah dž.š. opominje da se vratim na namaz,kao što sam i obećala.Nkon nekoliko dana provedenih u bolnici Almi je dijagnosticirana epilepsija. Napadi su se ponavljali svakih petnaest dana.

Srce mi se paralo dok sam je gledala u grču, nju onako sitnu i nevinu, jer nisam mogla da joj pomognem. Noću bi lijegala uplakana, a ujutro se budila sa teretom i brigom na srcu. Niko nije znao koliko tuge se krije ispod mog plastičnog osmijeha, niko osim Allaha dž.š.

Jednog dana nakon teške svađe sa suprugom, stala sam na namaz. Suze su mi padale niz lice dok sam padala na sedždu. Uplakana sam molila Allaha dž.š. da mi oprosti, da mi pomogne i uputi na pravi put. Da mojoj Almi da ozdrvaljenje i da i mom suprugu, kao što je meni, ukaže na pravi put. Osjetila sam veliko olakšanje. Kao da mi je pao kamen sa srca i pored problema ja sam bila sretna.

Danas je prošlo već nekoliko mjeseci od mog prvog stajanja na namaz, od mog povratka Islamu. Hvala Allahu dž.š. klanjam svaki vakat, Alma više nije imala napada, a i moj suprug je odlučio da klanja.

Molim Allaha dž.š. da mi pomogne da ustrajem na Njegovom putu, da budem dobra muslimanka, kćerka, majka i supruga. Hvala Allahu dž.š. što me vratio mom Islamu, što mi je olakšao. Zista se čovjek samo na Allaha dž.š. može osloniti i samo od Njega pomoć tražiti.

Priču je poslala sestra D. A. iz Sarajeva

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook77Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: