Odgovori

Ko ima veće pravo na dijete poslije razvoda

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pitanje: Esselamu alejkum. Kada se muž i žena razvedu ko od njih ima veće pravo na skrbništvo djeteta i do koje životne dobi djeteta traje to skrbništvo? Allah vas nagradio za trud i zalaganje.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ovo pitanje je u islamskom pravu poznato kao tremin hadana. Pod hadanom se podrazumijeva čuvanja i briga onoga ko nije samostalan, tj. ko se ne može o sebi da brine, i to tako da se brine o njegovom stanju i njegovom odgoju onako kako je najkorisnije za njega. Ona (hadana) podrazumijeva čuvanje onoga o kome se brine, njegovo udaljavanje od onoga što mu može naštetiti, pažnja prema njemu da pravilno odraste, njegovo hranjenje, pranje, pranje njegove odjeće i briga o njegovom spavanju i nespavanju i slično.

Hadana je šerijatski obavezna zato što bi njenim ostavljanjem bio upropašten onaj kome je potrebna, te je obaveza da se sačuva od uništenja i propasti. Ovaj vadžib je vadžib-kifaje ako ima više onih koji mogu da se brinu o njemu, a ako je samo jedan onda je fard-ajn za njega, ili ako postoji još neko ali ga dijete ne prihvata. Hadana je pravo onome ko je hoće, pa ako od nje odustane ne primorava se na nju, a ako prestane njegovo pravo onda to pravo prelazi na onoga ko je poslije njega.

Redoslijed prava i obaveze na hadanu je sljedeći:

Hadana djeteta je obaveza roditelja ako postoji brak među njima, a ako su rastavljeni zbog smrti oca ili zbog talaka, hadana prelazi na majku na čemu su saglasni učenjaci. Dokaz za ovo je hadis koji bilježi Ahmed i Ebu Davud od ‘Amra ibn Šuajba, a on od svoga oca, a on od svoga djeda da je žena rekla: “O Allahov Poslaniče, mom sinu je moj stomak bio posuda, moje grudi su mu bile pojilo, a moje krilo mu je bilo zaštita, a njegov otac mi je dao talak (pustio me) i htio je da ga otme od mene. Pa joj je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Ti si najpreča da se brineš o njemu sve dok se ne udaš”.

Ako majka ne može da se brine o djetetu ili se uda ili umre, pravo brige o djetetu prelazi na drugoga. Razišli su se učenjaci u redoslijedu onih koji imaju pravo na brigu o djetetu nakon majke, uglavnom se slažu da se pravo uopćeno prije daje ženama nego muškarcima, zato što su one blaže, nježnije, osjećajnije i upućenije u brizi oko djece.

Većina učenjaka je na tome da prednost u brizi nad djetetom nakon majke ima majčina majka (nana po majci). Hanefije smatraju da pravo na brigu o djetetu najprije ima majka, zatima majčina majka (nana po majci), zatim očeva majka (nana po ocu), zatim sestre, daje se prednost sestri po majci i ocu zatim sestri po majci, zatim sestra po ocu, zatim tetke (po majci), zatim tetke (po ocu). Ako dijete nema u rodu žensku osobu koja će se brinuti o njemu, ili se neko od muške rodbine ne slaže i hoće da se oni brinu onda prednost ima otac, zatim djed, zatim brat.

Malikije smatraju da poslije majke najveće pravo na brigu o djetetu ima majčina majka (i njena majka), zatom tetka (po majci), zatim majčina tetka po majci, zatim majčina tetka po ocu, zatim nana sa očeve strane (u nju ulaze očeva majka, majka njegove majke, majka njegovog oca), zatim otac, zatis sestra djeteta, zatim očeva tetka po njegovom ocu (sestra očevog oca), zatim očeva tetka po njegovoj majci (sestra očeve sestre), zatim kćerka djetetovog brata, zatim kćerka djetetove sestre, zatim vesijj (onaj kome je oporučeno) i tako dalje.

Šafi’ije smatraju da je najpreče da se brine o djetetu nakon majke, i to u slučaju samo ženskog djeteta, majčine majke (nane po majci) koje su nasljednici, pa se daje prednost po blizini srodnosti, zatim očeva majka (nana po ocu) i njene majke po ženskoj liniji, zatim majka očeve majke, zatim majka očevog djeda, zatim sestre, zatim tetke po majci. Ovo je po novom mezhebu Šafi’ije, a u starom njegovom mezhebu daje se prednost sestarama i tetkama nad očevima i djedovim majkama, zatim kćerke sestre i brata, zatim teka po ocu. Hadane se potvrđuje svakom muškom srodniku koji je mahrem djetetu i ga nasljeđuje shodno redoslijedu nasljeđivanja, pa se daje prednost otac, zatim djed, zatim brat po ocu i majci i tako dalje.

Ako postoje i muški i ženski srodnici koji imaju pravo na hadanu prednost se daje majci, zatim nani po majci, zatim otcu, a neki kažu da se daje prednost tetki po majci nad ocom, zatim sestra po majci ili po ocu ili od oboga. Isto tako daje se prednost srodnicima po osnovnoj rodbinskoj liniji nad onima koji su sporedni srodnici, poput sestre ili tetke po ocu zbog jačine srodnosti. Pa ako nema srodnika po osnovnoj rodbinskoj liniji onda se prelazi na srodnike sa sporedne linije, a od njih se daje prednost bližem pa bližem, svejedno bio muško ili žensko. A ako su isti u srodnosti prednost se daje ženskom srodniku poput brata i sestre.

Hanbelije smatraju da je najpreča za brigu o djetetu nakon majke njena majka (nana po majci) po blizini, zatim otac, zatim očeva majka (nana po majci), zatim djed, zatim djedova majka, zatim sestra, zatim tetka po majci, zatim tetka po ocu, zatim kćerke djetetove braće, zatim kćerke djetetovih sestara, prednost u tome imaju braća i sestre po ocu i majci, zatim braća i sestre po majci, zatim sestre i braća po ocu, zatim prelazi hadana sljedećim srodnicima po ocu, bližem pa bližem. Treba napomenuti da se troškovi za brigu oko djeteta uzimaju iz njegovog (djetetovog) imetka ako ga ima, a ako nema onda troškove snosi onaj ko je dužan da ga izdržava, tj. prvenstveno otac ako je živ a razveden je sa majkom djeteta.

Ako brigu o ženskom djetetu preuzme neko drugi mimo oca obaveza je da se ona njemu vrati nakon isteka perioda hadane. Naravno, razlog razilaženja učenjaka po ovom pitanju je nepostojanje konkretnog i preciznog šerijatskog teksta po ovom pitanju, pa su učenjaci gledali na to kod koga je veća korist za samo dijete da kod njega boravi. Ono oko čega su skoro složni je da nakon braka najveće pravo na njega ima njegova majka sve dok se ne uda a zatim njena majka, tj. nena djeteta. Poslije toga je veliko razilaženje među učenjacima.

Važno je napomenuti da pravo hadane dolazi do izražaja tek kada nastane spor među onima koji imaju pravo na hadanu, a ako se dogovore biva onako kako se dogovore.

Do kada traje hadana

Razišli su se učenjaci po pitanju toga kada žensko dijete treba da se vrati ocu, pa hanefije smatraju da hadana za žensku djecu završava onda kada počinje da bude poželjna, tj. kada počinje period njene prosidbe a odredili su da on počinje onda kada ona napuni devet godina i tada se vraća ocu. Malikije smatraju da hadana ženskog djeteta traje sve dok se ne uda i dok joj muž ne priđe.

Kod šafija hadana traje do godina temjiza, tj. sedme godine djeteta, svejedno bilo dijete žensko ili muška. Nakon toga se djetetu da izabere kod koga želi da ostane, da li kod majke ili oca, ili kod oca i nekog ko mijenja ulogu majke od onih koje se brinu o njemu, kao što je već spomenuto.

Kod hanabila žensko dijete kada napuni sedam godina ne daje joj se da izabire kod koga želi da bude nego obavezno bude kod oca sve dok ne postane punoljetna i dok se ne uda. Jer je hadana propisana da bi se dijete čuvalo, a otac je onaj ko najbolje brine i čuva svoje ženske članove porodice, i zato jer će nju prositi radi ženidbe od njega pa je obaveza da bude pod njegovim skrbništvom i kontrolom da bi bio siguran da neće pasti u fesad.

Stavovi učenjaka oko trajanja hadane se mogu rezimirati u sljedećem: kada dijete napuni sedam godina ako je muško da mu izbor između roditelja da izabere roditelja koji mu je draži i kod koga hoće da bude, a oko ženskog djeteta postoji razilaženje među učenjacima. Po Ebi Hanifi majka ima naveće pravo na kćerku sve dok se ne uda ili dok ne postane punoljetna dobijanjem hajza, po Šafiji kćerki se daje pravo izbora kao i muškarcu, po Maliku majka ima najbeće pravo na kčerku sve dok se ne uda a po Ahmedu otac je najpreći da čuva kčerku sve dok se ne uda.

Odabrano mišljenje po ovom pitanju je veoma teško odrediti jer nemamo šerijatski tekst koji presuđuje po ovom pitanju, zato je najbolje rješenje ono što odredi kadija ili učen čovjek ponaosob za svaki slučaj. Ovo je uopćeno po pitanju hadane u slučaju oca ili nekoga drugog, hadana se ne povjerava onome ko je griješnik.
Prema tome, kada se desi razilaženje među onima koji imaju pravo na brigu o djetetu na njima je obaveza da taj problem iznesu pred kadiju i da on odredi ko je najpreči da preuzme brigu nad njim. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: