Odgovori

Kome idu djeca nakon ponovne majčine udaje

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

PITANJE: Es selamu alejkum. Imam jedno pitenje u vezi djece. Kome pripadaju pošto se žena preuda, A ima tri kćerke iz prethodnog braka? Otac hoće djecu tvrdeći da mu pripadaju ženska djeca po Islamu? Djeca imaju 3, 6 i 7 godina i žive u Austriji svi. Da napomenem i da se otac od djece ponovo oženio, a i majka preudala.

ODGOVOR: We alejkumu Selam we rahmetullahi we berekatuhu! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

A) Na samom početku neophodno je ukazati na važnost odgoja djece i brige o njima, svejedno radilo se o rastavljenim roditeljima ili ne, i svejedno da li brigu o odgoju djece vodili roditelji ili neko drugi. Djetetovo pravo je da ga neko čuva i brine se o njemu – jer se ono ne može samo o sebi brinuti-, da se odgaja i tjelesno i duhovno, da mu se čini sve što koristi njegovom tijelu i njegovom razumu (srcu, duši) od: hranjenja, kupanja, čišćenja, vođenja brige o njegovom redovnom spavanju i svim njegovim uobičajenim potrebama i zahtjevima, vođenja brige o njegovom vjerskom odgoju; kao i da se štiti od svega što mu šteti i prijeti njegovom zdravlju, životu i njegovoj vjeri.

Ovo je osnova u koju se mora prvo gledati, pa, onaj roditelj koji je u mogućnosti da se na ovakav način brine o djetetu, njemu se i prepušta briga o djetetu, svejedno bili roditelji zajedno u braku ili ne. Dakle, ukoliko dođe do rastave braka među supružnicima koji imaju zajedno djecu i ta djeca budu dodijeljena jednom roditelju, tada se gleda je li taj roditelj u mogućnosti da na ispravan način odgaja svoju djecu.

Šejh Muhammed b. Salih el-Usejmin, rahimehullahu te’ala, rekao je: „Znaj da se u ovim pitanjima prije svega gleda dječija korist, pa, ukoliko dijete ode s jednim roditeljem ili ostane kod drugog roditelja i u tome bude šteta za dječiju vjeru i dunjaluk, tada se dijete ne ostavlja kod njega, onoga koji ga ne zna čuvati, štititi i doprinositi njegovoj koristi, jer je osnovni cilj dječijeg odgoja: zaštita od svega što mu može nauditi i ostvarivanje svega što mu koristi.“ (Vidjeti: Muhammed b. Salih el-Usejmin, Eš-Šerhu el-mumti’a, 13/545.)

Osoba koja preuzme brigu o djetetu, takođe, mora ispunjavati sljedeće uslove:

1) da je takva osoba musliman jer se ne prepušta briga nemuslimanu nad muslimanom;
2) da je punoljetna i umno sposobna, razumna;
3) da je čedna i čestita, pravedna i bogobojazna, tj. da se ima povjerenja u dotičnu osobu kada je u pitanju njena vjera i briga za dijete;

4) da je osoba fizički i materijalno sposobna za ispunjavanje djetetovih potreba i zahtijeva; pa se odgoj djeteta ne može prepustiti starijoj oronuloj osobi, ili slijepoj i gluhoj osobi, ili mnogo siromašnoj osobi koja bi djetetov imetak koristila za svoje potrebe, ili osobi koja je zauzeta i preopterećena svojim poslovima, jer u svim tim slučajevima dijete će biti izloženo šteti i gubitku osnovnih prava;

5) da odgajatelj ne boluje od prelaznih bolesti;
6) da je slobodna a ne rob.
Detaljnije za spomenute uvjete odgajatelja djeteta vratiti se na sljedeća djela: Mugni-l-muhtadž, 3/454-456; Medžmu’u, 17/161-162; Keššafu-l-kina’a, 3/328; Ed-Durru-l-muhtar ve reddu-l-muhtar, 3/556-557 i 3/564-565; El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/42; El-fetava el-hindijje; 1/542; Eš-Šerhu-l-kebir, 2/454 i 2/528-529; El-Muhalla, 1/323-324; Zadu-l-me’ad, 4/133.

B) Zatim, ukoliko dođe do rastave braka, svejedno radilo se o muškoj ili ženskoj djeci, oni koji imaju najveće pravo na njihov odgoj jesu majke. Imam El-Kasani, rahimehullahu te’ala, – hanefijski učenjak – pojašnjavajući zbog čega briga o djeci pripada ženama kaže: „… jer su one osjećajnije, blaže i bolje u odgoju djeteta.“ (El-Beda’iu-s-Sana’ia, 4/41.)

U „Mugni-l-muhtadžu“ (3/452) kod šafijskih učenjaka stoji: „Izdržavanje djeteta jedan je vid starateljstva i vlasti. Međutim, što se tiče odgoja, ove zadaće dostojnije su žene jer su one osjećajnije, sigurnije i strpljivije u odgajanju djeteta, kao i to da one provode više vremena uz dijete.

Dakle, ako dođe do razvoda braka, pravo na odgoj djeteta sve do godina raspoznavanja, tj. sve do 7. godine pripada majci – ako je ona u mogućnosti da se brine o djetetu na gore spomenuti način – i tako ostaje sve dok se ne uda za drugog čovjeka, stranog tom djetetu, zbog Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, riječi ženi koju je njen muž razveo i htio da je odvoji od njenog djeteta: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.“ (Hadis prenosi Abdullah b. Amr, radijallahu anhuma a bilježe ga: Ahmed, 6707; Ebu Davud, 2276; Hakim, 2/207 i ocjenjuje ga vjerodostojnim s čime se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis dobrim u Irva’ul-galilu pod brojem 2187; a Ibnu Kesir, rahimehullahu te’ala, vjerodostojnim u Iršadu-l-fekihu, 2/250.)

C) Nakon 7. godine muškom djetetu se daje na izbor da izabere kod koga će dijete da bude, tj. ko će dalje voditi brigu o njegovom odgoju: da li i dalje majka ili će nakon toga odabrati oca. Ovaj propis uzima se iz riječi zbog Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: „Dječače, ovo je tvoj otac i ovo je tvoja majka, pa uzmi koga hoćeš za ruku“. Dijete se prihvatilo majčine ruke i ona je otišla s njim. (Ahmed, 2/246; Ebu Davud, 2277; Tirmizi, 1375 i kaže da je hadis hasen-sahih; Hakim, 4/97 i kaže da je hadis vjerodostojan a s njim se slaže i Zehebi. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim u Irva’ul-galilu, 2192.)

Što se tiče djevojčice, kćerke, kod koga biva nakon svoje 7. godine, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

Imam Šafija, rahimehullahu te’ala, stava je da se i djevojčici daje izbor da izabere jednog od dva roditelja.

Imam Ebu Hanife, rahimehullahu te’ala, stava je da djevojčica ostaje kod majke sve dok ne dobije prvu menstruaciju ili dok se ne uda.

Imam Malik, rahimehullahu te’ala, stava je da je majka najpreča na odgoj svoje kćerke sve dok se kćerka ne uda i ima odnos sa svojim mužem.

Imam Ahmed, rahimehullahu te’ala, stava je da je otac nakon 7. godine najpreči da odgoj svoje kćerke.

Detaljnije pogledati u djelu El-Mevsu’atu el-fikhijje, 17/314-317.
S obzirom da ne postoji jasan i vjerodostojan tekst u sunnetu koji po pitanju djevojčice presuđuje kod koga će ona biti nakon svoje 7. Godine, ovo pitanje se vraća šerijatskom kadiji da on odluči – nakon što provjeri sve uvjete odgajatelja – kod koga će djevojčica ostati.

D) Ukoliko se majka ponovo uda, za drugog muškarca, tada majka gubi pravo na odgoj svoje djece i njihovog boravka kod nje, kako je prethodilo u hadisu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: „Ti imaš najveće pravo na njega (dijete), sve dok se ne udaš.

Ibnu-l-Munziri, rahimehullahu te’ala, spominje idžma’a-konsenzus islamskih učenjaka da majka svojom udajom za drugog muškarca gubi pravo na odgoj svoje djece. Rekao je: „Islamski učenjaci su jednoglasnog mišljenja da ukoliko se supružnici rastave a ostane dijete iz njihovog braka, da je majka najpreča tog djeteta sve dok se ne uda. I jednoglasnog su mišljenja da majka nema pravo na svoje dijete ako se uda.“ (Vidjeti: Ibnu-l-Munzir, El-Idžma’a, pod stavkama: 392 i 393.)

Kome idu djeca nakon što se njihova majka uda za drugog muškarca, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje:

a) Džumhur-većina islamskih učenjaka je stava da, ukoliko se majka ponovo uda za drugog muškarca, djeca idu majčinoj majci, dakle neni s majčine strane.

b) Šejhu-l-islam Ibnu Tejmijje i njegov učenik Ibnu-l-Kajjim, rahmetullahi alejhima, stava su da u ovom slučaju djeca idu ocu jer je on svojoj djeci bliži od njihove nene ili tetke s majčine strane. (Vidjeti: Medžmu’u-l-fetava, 34/123.)

Razlog postojećeg razilaženja među islamskim učenjacima jeste nepostojanje šerijatskog – jasnog i vjerodostojnog – teksta koji presuđuje u ovom pitanju, stoga, Allah najbolje zna, preče je da djeca – ukoliko se majka uda za drugog muškarca – pređu kod svoga oca i da on preuzme brigu o njihovom odgoju, svakako ukoliko zadovoljava gore spomenute uvjete odgajatelja, ukoliko će doprinositi dunjalučkoj i ahiretskoj koristi svoje djece i maksimalno odagnavati od njih štetu, koliko je doista u mogućnosti!

Treba napomenuti da se roditelji – iako su rastavljeni – pobrinu oko svoje djece, da vode računa o njihovom odgoju u budućnosti, da ne dozvole da spor kome će djeca pripasti ostavi traga na djecu i to bude razlog zapostavljanja njihovog odgoja ili javljanja kod djece mržnje prema jednom od roditelja zbog toga. Ako roditelji – iz određenih razloga – nisu mogli imati miran i sretan život, neka ne dozvole da svojom sebičnosti, inatom, neznanjem i strastima upropaste i život nedužne dječice.

Kažem ove riječi i molim Uzvišenog Allaha da mene i Vas učini postojanim na Njegovom putu sve dok Ga Svevišnjeg ne susretnemo, On Zadovoljan nama kao Svojim robovima i mi zadovoljni Njime kao svojim Gospodarem! Sva hvala pripada samo Uzvišenom Allahu! Neka je salavat i selam na Allahova Poslanika, njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe!

Hajrudin Tahir Ahmetović, prof.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: