Tekstovi

Kritički osvrt na djelo “Neki primjeri Albanijeve korekcije Hadisa”

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook20Email this to someonePrint this page

Razlog za pisanje kričkog osvrta na ovo djelo

Jedan moj komšija mi je došao i rekao: “Juče sam kupio jednu knjigu. Kad sam vidio o čemu se radi prvo sam je bacio, pa sam je onda opet uzeo. Volio bih kada bi ti pogledao tu knjigu i napisao odgovor na nju.” Upitao sam ga o kojoj se knjizi radi na što je on odgovorio da se radi o knjizi koja govori protiv šejha Albanija, rahimehullah, a koju je preveo Fikret Arnaut. Imao sam priliku da i ranije čujem nešto o toj knjizi, ali ne i da je vidim i pročitam. Zbog toga sam otišao da je kupim. Nisam znao tačno kako se zove, ali sam znao da na naslovnoj strani ima sliku vage.

Ušao sam u knjižaru i razgledao knjige. Pažnju mi je privukla knjiga pod naslovom “Neki primjeri Albanijeve korekcije Hadisa“.[1] Na naslovnoj strani imala je sliku vage sa dva tasa. Pretpostavio sam da je to ta knjiga, te sam je kupio. Knjigu sam pažljivo pročitao. Nakon toga, zbog mnogih stvari koje se navode u djelu, a s kojima se nisam mogao složiti, osjetio sam potrebu da napravim kritički osvrt na to djelo.

Uvodne napomene

Međutim, prije nego počnem bilo šta govoriti o tome, bilo bi potrebno skrenuti pažnju na sljedeće: Kada neki alim kritkuje alima koji predstavlja njegovog savremenika, onda to treba uzimati sa oprezom zbog toga što ta kritika može biti upućena iz jednog od sljedećih negativnih razloga:

– iz mržnje prema tom alimu koja se rodila iz toga što ga je, recimo, dotični alim kritikovao i ukazao na neku njegovu grešku, a njemu je to teško palo, jer smatra da ga je ovaj htio poniziti pred ljudima,

– iz zavisti koja se rodila zbog toga što je dotični alim postao poznatiji od njega,

– iz želje za dokazivanjem i skretanjem pažnje na sebe tako što kritikuje učenije od sebe i traži im grešku kako bi “dokazao” da on ima više znanja od tog i tog.

Ovo su najrašireniji razlozi.

Doduše postoje i pozitivni razlozi, a to su:

– da kritika bude iskrena, sa iskrenom željom da se ukaže na neki propust kojeg je učinio neki alim, bez mržnje, zavisti ili želje za samodokazivanjem, ali se to čini na neprimjeren način, i

– da kritika bude iskrena, sa iskrenom željom da se ukaže na neki propust kojeg je učinio neki alim, bez mržnje, zavisti ili želje za samodokazivanjem i to na lijep i primjeren način.

Ova posljenja vrsta kritike je i najrjeđa.

Ima još nekih razloga koje nisam naveo ovdje poput toga da neko prenese nekom alimu da je taj i taj alim rekao to i to, te onda onaj kome su prenesene te riječi kaže nešto loše o dotičnom alimu samo zbog toga što je onaj ko je prenio njegove riječi ili ih pogrešno prenio ili je pogrešno razumio šta je dotični alim htio reći i sl. Nabrajanje svih razloga bi nam oduzelo dosta prostora i skrenuli bismo sa teme o kojoj sam mislio govoriti, te ćemo se ograničiti na pomenute koji su ujedno i najrašireniji.

Drugo, bilo bi neophodno nešto ukratko reći o alimu kakav je bio šejh Albani, rahimehullah.

Njegova kratka biografija na bosanskom jeziku se može naći na nekoliko mjesta, kao npr. u uvodu djela “Muslimove zbirke hadisa 1” (izbor)[2], zatim u djelu “Kratka biografija šejha Bin Baza i šejha Albanija[3], kao i na nekim stranicama na internetu. Postoji i njegova šira autobigrafija pod naslovom “Životni put šejha Albanija, rahimehullah, ispisan njegovom rukom.” Zbog toga nećemo govoriti o njegovom životu, nego samo par riječi o njegovom djelu i tragu koji je ostavio na islamski svijet.

Šejh Albani

Šejh Albani, rahimehullah, je bio jedan od vodećih alima svoga vremena u hadisu. Jedno vrijeme je predavao na Islamskom univerzitetu u Medini. Bio je to period kada je vlada Saudijske Arabije pokušala da na tom Univerzitetu okupi najeminentnije alime tog vremena. Iza sebe je ostavio velik broj značajnih djela. Većina islamskih učenjaka današnjice njegovu ocjenu hadisa koristi kao mjerodavnu. Učinio je dosta na oživaljavanju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, što mu mnogi priznaju. Ovo su bile uvodne napomene za koje sam smatrao da ih je potrebno navesti prije samog kritičkog osvrta na djelo “Neki primjeri Albanijeve korekcije Hadisa.

Ko je autor djela?

Saznali smo naslov djela o kojem se govori, međutim: Ko je autor djela? To sam pitanje uputio komšiji kada mi je govorio o toj knjizi, ali mi nije znao odgovoriti. Kada sam kupio tu knjigu potražio sam ime autora na naslovnoj stranici gdje se obično treba nalaziti, ali ga nije bilo. Potom sam otvorio knjigu da ga potražim na početnim stranicama, ali i tu je bio samo naslov prevoda bez imena autora. To je bio ujedno i prvi nedostatak koji sam primjetio prije samog čitanja knjige. Međutim, na samom početku djela bila je izjava dr. Emina El-Kudaa, profesora na katedri hadisa na Jordanskom univerzitetu, koja glasi: “Terzija jednog muhadisa mora biti preciznija od zlatareve, jer muhaddis svojom terzijom mjeri vjerodostojnost i poštenje ljudi koji su prenosili emanet vjere islama, dok zlatar mjeri samo zlato.”

To me je navelo na pomisao da je dr. Emin El-Kudaa autor ovog djela, jer se ime autora ne spominje nigdje prije predgovora. Međutim, tek kad sam došao kući i počeo čitati djelo saznao sam ime autora koje se nalazilo u predgovoru[4] kojeg je napisao prevodilac Fikret Asad Arnaut el-Bosnevi. On u tom predgovoru kaže: “Odlučio sam da prevedem ovaj rad od učenjaka, vrsnog poznavaoca hadisa, Hasana es-Sekafa, našeg savremnika, koji je prošao klasični stil obrazovanja i usvajanja islamskih znanosti. Potiče iz jedne ugledne i časne alimske porodice. Pripada potomstvu posljednjeg Allahovog Poslanika Muhammeda a.s. iz Hašemitskih redova.”[5]

To bi bilo kratko upoznavanje sa autorom ovog djela od strane Fikreta Arnauta. Što se tiče tvrdnje da autor vodi porijeklo od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne bih se upuštao u to da to negiram, kao ni da to potvrđujem. Ako autor ovog djela to za sebe tvrdi, mi ćemo to prihvatiti na osnovu lijepog mišljenja o bratu muslimanu.[6]

Međutim, samim tim kritički osvrt na njegovo pisanje ne znači napad na ehlu-l-bejt, potomke Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, već samo na ukazivanje na neke propuste koji se dešavaju čak i od strane onih koji vode porijeko od najčasnijeg čovjeka i najboljeg poslanika, Muhammeda, neka je na njega i njegovu porodicu Allahov blagoslov i spas.

Uostalom, čak i oni koji potiču od loze Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, samo su ljudi, a samim tim podložni i greškama kao i svi ostali ljudi. Opće je poznato da nema nikoga od islamskih učenjaka koji kaže da su potomci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bezgriješni. Mada nam je naređeno da se lijepo odnosimo prema potomcima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, po islamu se prednost daje onome ko je najbogobojazni, a bogobojaznost nije privilegija određene skupine ili pojedinaca. Uzvišeni Allah kaže: “Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i o svemu je obavješten.”[7]

Isto tako Allah, subhanehu, nam u Kur’anu navodi primjer Svoga poslanika Nuha, alejhi-s-selam, i njegovog sina koji je bio njegov direktni potomak: “A Nuh je bio zamolio Gospodara svoga i rekao: “Gospodaru moj, sin moj je čeljade moje, a obećanje Tvoje je zaista istinito i Ti si od mudrih najmudriji!” “O Nuhu, on nije čeljade tvoje” – rekao je On – “jer radi ono što ne valja, zato Me ne moli za ono što ne znaš! Savjetujem ti da neznalica ne budeš.”[8]

Nije “muhaddis”, nego muhaddis

Zatim u daljem predstavljanju autora, Fikret Arnaut, u svome predgovoru, kaže: “Poznate su njegove rasprave, usmene i pismene, sa jednim učenjakom, čije ime se prenijelo u sve krajeve svijeta, i preko muslimanskih i nemuslimanskih glasila. Riječ je o alimu koji sebe naziva “muhaddisom” – Muhammed Nasiruddin Albani.”[9] Ovim kao da prevodilac ovog djela, Fikret Arnaut, hoće da nam kaže da šejh Albani, rahimehullah, nije muhaddis, već da on tu titulu sam sebi pripisuje. Da se radi o muhaddisu, a ne “muhaddisu”, dovoljno nam govore sljedeće izjave eminentnih alima:

Izjava šejha Abdu-l-‘Aziza ibn Baza, rahimehullah

Jednom prilikom šejh Abdu-l-‘Aziz ibn Baz, rahimehullah, je rekao: “Pod nebeskim krovom nisam vidio većeg alima u hadisu u savremenom dobu od Muhammeda Nasiruddina El-Albanija.” Uvaženom Šejhu je naveden hadis Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Allah ovome ummetu na kraju svakih stotinu godina šalje nekoga ko će mu obnoviti vjeru”, pa je upitan: “Ko je reformator u ovome dobu?” On je odgovorio: “Šejh Muhammed Nasiruddin El-Albani je reformator ovog stoljeća, po mom mišljenju, a Allah najbolje zna.”

Izjava šejha Muhammeda ibn Saliha El-‘Usejmina, rahimehullah

Šejh ‘Usjemin, rahimehullah, je izjavio: “Ono što sam saznao o Šejhu tokom mojih susreta sa njim, a bilo ih je malo, je to da se on puno trudi da postupa po sunnetu i da se bori protiv novotarija bez obzira bila one u vjerovanju ili djelovanju (postupcima). Kroz čitanje njegovih djela spoznao sam to o njemu, kao i to da on ima veliko znanje o hadisu, njegovom senedu (lancu prenosilaca) i metnu (tekstu), te da je Allah dao da se mnogi okoriste onim što je on pisao crpeći iz toga znanje, pravac (metod) i usmjerenje ka nauci o hadisu. To je jedan veliki plod za muslimane, hvala Allahu. Što se tiče naučnih hadiskih recenzija, o tome da i ne govorimo.”

Odnos šejha i mufessira Muhammeda El-Emina Eš-Šenkitija, rahimehullah, prema Albaniju, rahimehullah[10]

Šejh Abdu-l-‘Aziz El-Hudde kaže: “Šejh Eš-Šenkiti je neobično puno cijenio šejha Albanija, tako kada bi ga vidio da prolazi dok je on držao predavanje u Poslanikovoj, sallallahu alejhi ve sellem, džamiji, prekidao bi predavanje, ustajao i poselamio ga iz poštavanja prema njemu.”

Izjava šejha Abdu-l-Muhsina El-‘Abbada, hafizahullah

Šejh Abdu-l-Muhsin El-‘Abbad, hafizahullah, kaže: “On je, Allah mu se smilovao, bio jedan od jedinstvenih alima koji su svoj život proveli u službi sunnetu (hadisu), pisanju o njemu, pozivanju Allahu, azze ve dželle, pomaganju selefijske akide, borbi protiv novotarija i branjenju sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On je jedan od istaknutih alima. To mogu potvrditi i učeni i drugi. Nema sumnje da je gubitak alima poput ovog jedna od velikih nedaća koja je zadesila muslimane. Da ga Allah nagradi svakim dobrom za veliki trud koji je uložio i da ga uvede u prostranstva svoga Dženneta.”

Izjava šejha Abdullaha El-‘Ubejlana, hafizahullah

“Izražavam saučešće i sebi i svojoj braći muslimanima na svim dijelovima zemaljske kugle povodom smrti imama, alima i zahida, šejha Muhammeda Nasiruddina El-Albanija. Činjenica je da riječi ne mogu da opišu ovog čovjeka. Da nema nikakve druge odlike osim te da je odrastao u sredini koja nije selefijska, a i pored toga je postao jedan od najvećih da’ija (pozivača) ka selefijskom vjerovanju, postupanju po sunnetu i upozoravanju na novotarije, bilo bi dovoljno. Čak i naš šejh Abdullah Ed-Duvejš, koji se smatra jednim od rijetkih hafiza (hadisa) u ovome vremenu, a koji je rano umro, Allah mu se smilovao, je rekao: “Još od unazad nekoliko vjekova nismo vidjeli nekoga poput šejha Nasira da je toliko pisao i bio kvalitetan prilikom verifikace i recenzije. Još od vremena Es-Sujutije, pa sve do danas nije se pojavio niko ko je verifikovao nauku o hadisu u tom obimu i s tom preciznošću kao što je to uradio šejh Nasir.”

 

Izjava nekadašnjeg muftije u Kraljevini Saudijskoj Arabiji, Muhammeda Ibrahima Ali Eš-Šejha, rahimehullah

Šejh Muhammed Ibrahim, rahimehullah, o šejhu Albaniju je rekao: “On se pridržava sunneta, potpomaže istinu i bori se protiv sljedbenika onoga što nije ispravno.”

Izjava šejha Zejda ibn Fejjada, rahimehullah

“Šejh Muhammed Nasiruddin El-Albani je jedan od istaknutih učenjaka ovog vremena. On je posvetio svoju pažnju hadisu, njegovom senedu, prenosiocima hadisa, stepenu njegove vjerodostojnosti, da li je vjerodostojan ili ne. Ovo veliko djelo je najbolje u što se vrijeme provodi i trud ulaže. On je poput drugih islamskih učenjaka koji govore ispravno, ali i griješe. Međutim, njegovo posvećivanje ovoj veličanstvenoj nauci treba biti podstrekač da mu se prizna njegova vrijednost (zasluga) i da mu se zahvali na tome što joj je posvetio pažnju.”

Izjava šejha Mukbila El-Vadi’iija, rahimehullah

“Ne postoji neko ravan šejhu Muhammedu Nasiruddinu El-Albaniju u nauci o hadisu. Allah je dao da se njegovim znanjem i djelima okoristi mnogostruko više ljudi nego od onih koji su zagrijani za islam, ali nemaju znanja, od onih koji dižu revolucije i vrše prevrate. Ono u šta sam uvjeren je to da je šejh Muhammeda Nasiruddin El-Albani jedan od reformataora na kojeg se odnose Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Allah ovome ummetu na vrhuncu (kraju) svakih stotinu godina šalje nekoga ko će mu obnoviti vjeru.” Hadis bilježi Ebu Davud. El-‘Iraki i drugi su ga ocjenili vjerodostojnim.”

Izjava šejha Hamuda ibn Abdullaha Et-Tuvejdžirija, rahimehullah

“Albani je danas bajrak sunneta. Onaj ko njega napada, pomaže napad na sunnet.” Povodom uručenja nagrade “Kralj Fejsal” šejhu Albanu, rahimehullah, on je izjavio: “Šejh Nasir je najzaslužniji koji ju je dobio zbog njegove brige o sunnetu (hadisu).”

Izjava profesora dra Emina El-Misrija, rahimehullah, nekadašnjeg direktora odjela za postdiplomski studij na Islamskom univerzitetu u Medini

On je izjavio: “Od nepravde na ovome svijetu je to da bude odabran neko poput nas ko ima doktorat da predaje hadis na Univerzitetu, a ima neko preči od nas kome mi ne možemo biti ni njegovi učenici u ovoj nauci. Međutim, to je do sistema i običaja.”

Izjava šejha Saliha ibn Abdu-l-‘Aziza ibn Muhammeda Ali Eš-Šejha, ministra za islamska pitanja, vakufe i pozivanje u islam

Nakon što je šejh Albani, rahimehullah, preselio, on je izjavio: “Hvala Allahu na onome što je odredio i propisao. Mi Njemu pripadamo i Njemu ćemo se vratiti. Nema sumnje da je gubitak šejha Muhammeda Nasiruddina El-Albanija jedna nedaća, jer je on jedan od učenjaka ovoga ummeta, jedan od njegovih muhaddisa pomoću kojih je Allah, azze ve dželle, sačuvao ovu vjeru i putem njih raširio (rasprostranio) sunnet.”

Izjava šejha dra Abdullaha ibn Saliha El-‘Ubejda, generalnog sekretara internacionalne islamske organizacije Rabite u Mekki

Nakon što je šejh Albani, rahimehullah, preselio, on je izjavio: “Nema sumnje da se gubitak islamskog ummeta, koji se ogleda u preseljenju šejha Muhammeda Nasiruddina El-Albanija (na Ahiret), smatra žalosnim gubitkom.” Zatim je rekao: “Šejhova učešća i prilozi koje je dao tokom svoga rada u velikim islamskim organizacijama poput Islamskog univerziteta u Medini i drugim velikim islamskim organizacijama su veliki i značajni. On je, Allah mu se smilovao, bio predmet poštivanja od strane muslimana, pojedinaca, organizacija, grupa i država. To je krunisano time što mu je uručena nagrada “Kralj Fejsal” za njegovu značajnu brigu u proučavanjima vezanim za hadis.”[11]

Izjava Stalne komisije za naučna istraživanja i izdavanje fetvi u Kraljevini Saudijskoj Arabiji

Na pitanje koje je stiglo Stalnoj komisiji o šejhu Albaniju, rahimehullah, ona je izjavila sljedeće (prenosimo i pitanje i dogovor):

Pitanje: “Uvaženi šejhu, ovih dana se često govori o jednom od alima koji rade na tome da pomognu ovu vjeru. Radi se o Muhammeda Nasiruddinu El-Albaniju. On se optužuje da je čovjek koji nema znanja, koji se pojavio da izazove prepirku (svađu) među ljudima. Ima nekih koji kažu: “Ja sam ga počeo mrziti u ime Allaha!” Da li Vi smatrate da je djelo koje čini ovaj uvaženi i plemeniti profesor, – ja nisam njegov slijepi pristalica, jer samo poštovanje koje mu iskazujem ne znači da ja slijepo slijedim neku osobu kako to ne priliči, – ne služi islamu i muslimanima? Šta ćemo reći onima koji govore: “Ljudi umiru u Siriji i Afganistanu, a on se još uvijek bavi razlikovanjem vjerodostojnih od slabih hadisa?” Koja je Vaša posljednja riječ o ovome profesoru?”

Odgovor:  “On je kod nas poznat kao učen i cijenjen čovjek koji poštuje sunnet i njemu služi, koji pomaže pravac ehlu-s-sunneta i džemata u upozoravanju na slijepo slijeđenje i privrženost. Njegove knjige su korisne, ali je i on poput drugih alima, tj. nije bezgriješan, ponekad pogriješi, ponekad bude u pravu. Nadamo se da, kada je u pravu, ima dvije nagrade, a kada pogriješi da ima jednu nagradu za svoj idžtihad, kao što se prenosi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: “Kada sudija (vladar) sudi, pa pogodi, ima dvije nagrade, dok kada sudi pa pogriješi ima jednu nagradu.”

Molim Allaha da nas sviju pomogne da ostanemo postojani na istini i da nas sačuva od iskušenja koja odvode u zabludu. A Allah je taj koji pomaže. Neka je salavat i selam na našeg Vjerovjesnika Muhammeda, njegovu porodicu i njegove drugove.”[12]  Mislim da navedeno dovoljno ukazuje na to da se radi o pravom i istinskom alimu i muhaddisu.

“Albani je bivši sahadžija…”

Nakon toga Fikret Arnaut nastavlja da govori o šejhu Albaniju, rahimehullah, pa kaže: “Albani je bivši sahadžija iz šamskih mahala, koji se samostalno bavio hadiskom naukom.”[13] Što se tiče ove izjave, ona je u potpunosti tačna. Istina je da šejh Albani, rahimehullah, bio sahadžija što i sam navodi u nekim svojim djelima.[14] Međutim, to je dokaz više da se vjera na ograničava na neke ljude, porodice i sl., i da niko na nju nema privilegiju. Vođstvo u vjeri pripada onome ko ima znanje, a ono je privilegija samo onih koji se njemu posvete. Zato se čovjek ne bi trebao zavaravati i ostavljati traženje znanja u bilo kojem dobu svoga života. Mnogi ljudi koji imaju trideset i više godina, smatraju da je kasno za njih. Ne, nikad nije kasno ako čovjek ima volju.

Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, je počeo učiti Kur’an napamet u četrdesetoj godini, a završio u šezdeset i trećoj kada mu je spuštena posljednja objava. Ebu Bekr, radijallahu anhu, koji je bio dvije godine mlađi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je učiti Kur’an napamet u trideset i osmoj godini života. Omer, radijallahu anhu, koji je bio trinaest godina mlađi od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je učiti Kur’an i propise o vjeri u svojoj trideset i trećoj godini života, nakon što je primio islam. Mnogo je takvih primjera u ranijoj istoriji islama. Međutim, primjer šejha Albanija, rahimehullah, nam potvrđuje da je to moguće postići i u današnje vrijeme, samo treba puno volje, truda, požrtvovanosti i iskrenog nijeta.

Nastaviće se, inšallah…

Munir Zahirović, prof.

[1] Na naslovnoj stranici riječ “Hadisa” je napisana velikim slovom, tako da to nisam mjenjao, mada je ispravno da se piše malim slovima. Nisam ispravljao ni ostale citate koje sam navodio.

[2] “Muslimova zbirka hadisa 1” (izbor) od Hafiza hadisa Zekijuddina Abdu-l-Azima El-Munzirija, Kuća mudrosti, Zenica, 2003.

[3] “Kratka biografija šejha Bin Baza i šejha Albanija” od Muhameda Jusića, Džem’ijjetul Furqan BiH, bez naznake mjesta i godine izdanja.

[4] Samo uslovno kažem da se radi o predgovoru pošto prevodilac nije naveo da je to pregovor ili uvod, već počinje sa bismilom i zahvalom Allahu. Ovo bi bio još jedan propust, ali je on više tehničke prirode tako da se na tome neću zadržavati.

[5] “Neki primjeri Albanijeve korekcije Hadisa”, str. 7.

[6] Ovo govorim iz tog razloga što je ranije bilo dosta slučajeva u kojima je krivotvoren rodoslov od strane nekih osoba iz želje da se prikažu kao potomci Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. To ne znači da treba sumnjati u svakoga ko to tvrdi. Zahvaljujući Allahu i sam sam imao priliku da mi jedan od dobrih prijatelja u toku moga studija bude jedan od potomaka Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

[7] Kur’an, 49:13.

[8] Kur’an, 11:46.

[9] “Neki primjeri Albanijeve korekcije Hadisa”, str. 9.

[10] Šejh Muhammed El-Emin Eš-Šenkiti, rahimehullah, je bio jedan poznat i čuven alim. Držao je predavanja u džamiji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medini. Iza sebe je ostavio jedno jako vrijedno djelo iz tefsira pod nazivom: “Edva’u-l-bejan”.

[11] v. www.alalbany.net, tekst pod naslovom: تزكيات كبار العلماء للآلباني .

[12] “Fetava el-ledžneti-d-daimeti li-l-buhusi-l-‘ilmijje ve-l-ifta'”, 12/224-225.

[13] “Neki primjeri Albanijeve korekcije Hadisa”, str. 9.

[14] O tome govori u svojoj autobiografiji. Pogledaj: “Životni put šejha Albanija, rahimehullah, ispisan njegovom rukom”, poglavlje pod naslovom: “Izučavanje sahadžijskog zanata i spajanje traženja znanja i opskrbe”.

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook20Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: