Zaljubljenost, kako kažu, nije ništa drugo do hormonsko-hemijsko stanje pojedinca dok je ljubav potpuno drugačije i dublje stanje uma. Doista je ljubav jedna od najistančanijih emocija kod čovjeka. Kada se ovaj plemeniti osjećaj pravilno usmjeri ka svome Gospodaru i kada ona postane jedino težište za sve međuljudske veze kao takva će ostvarivati napredak i davati plodove u socijalnom okruženju čovjeka.

Ako čovjek može imati dvije domovine, ja ih onda svakako imam.Jednu, gdje su dani dugi, zemlja topla i srca dobra. Nije mi to rodni dom, ali jeste duši mojoj spokoj. Nezamljenjiva Medina.I drugu, ovu ovdje, gdje te zimska idila smiruje. Gdje te proljećna ljepota ushićuje, ljetna vedrina aktivira i jesenska čarolija produhovljava. To je moja Bosna, zemlja raznolikosti u svakom pogledu. Sjećam se da je posebnost naših krajeva bila u ispreplitanosti različitih vjera.

Poput goblena rađenog svilenim koncima vezla se slika moje domovine. I baš zato sam iznenađena sadašnjom jednoobraznošću i globalizacijom naroda. Zar svaka vjera ne bi trebala imati svoje principe i obilježja? Kao što svaka nit ima svoju boju i mjesto.Čini mi se da propagirani dijalog među vjerama prelazi granice komuniciranja i upoznavanja. Vjere više ne razgovaraju, one se utapaju. Nije valjda da se i tu želi postići neki eurodin.[1] Ako se prije rata nije dozvoljavalo vjerski izjašnjavati danas je, izgleda, pogrdno vjerski se ograničavati. Stanite malo. Ne zbunjujte.

Koja ti je vjera? Islam? Ko ti je Gospodar? Allah. Ko poslanik? Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem. Ako se i jedan od navedenih odgovora podudario sa vašim, onda nastavite čitati ovaj tekst sa ozbiljnošću. Temi prilazim sa ličnim interesovanjem, jer se i moje kćerke susreću sa narednom pojavom. Nakon slasnih medinskih datula sada su kušale tvrdoću bosanskih jabuka. Prvi plodovi asociraju nepatvorenost vjere, a drugi opet tvrdokornost tradicije i adeta. Kako djeci objasniti poistovjećivanje praznika obilježavanih u muslimanskim kućama sa blagdanima koji čak nemaju veze sa ostalim monoteističkim vjerama?[2] Ova pojava se više ne može okarakterisati kao bezazleno slijeđenje evropskog folklora. Bojim se da više nalikuje plamenu koji je zahvatio šareni skut narodne nošnje našeg Ummeta.

Svjedoci smo skorašnjeg kiča povodom Dana zaljubljenih. Bijasmo prepravljeni crvenim srdašcima, cvijećem, mnogostruko skupljim plišanim medama samo zbog dodane crvene vrpce oko vrata, čestitkama sa gotovim ljubavnim porukama, Kupidima, šund muzičkim željama, jarkim kandilima, šljokicama…Iritirajuće.´Veliki broj sociologa kič izjednačava s kulturom najniže razine. Njegova rasprostranjenost već uveliko ljulja osnovna poimanja svih bitnih kulturnih vrijednosti poput, umjetnosti, religije, morala i znanosti.

Bojim se da se zbog njega promijenilo i značenje riječi ljubav. Nači ćemo da se uz njenu varijantu na engleskom jeziku već ukorijenio dodatak glagola make (eng. mejk: čini, upražnjavaj) koji nedvosmisleno ukazuje na preporuku upražnjavanja slobodnih tjelesnih ljubavi bez prethodnog bračnog ugovora i odgovornosti. Pa kada onda pitaju, zašto ljubav boli? Ne iznenađuje činjenica da osobe iz ovakve veze izlaze povrijeđene. Ljubav je za ovakve tipove postala obična igra, a kao i svaka igra koja se odvija između dva učesnika završava sa samo jednim pobjednikom i jednim poraženim. Ne čudi više što su zaljubljeni diljem svijeta tako ojađeni i dezorjentisani. Previše ovlasti su dali svome čuvstvu i osjećaju zanesenosti.

Zaljubljenost, kako kažu, nije ništa drugo do hormonsko-hemijsko stanje pojedinca dok je ljubav potpuno drugačije i dublje stanje uma. Doista je ljubav jedna od najistančanijih emocija kod čovjeka. Kada se ovaj plemeniti osjećaj pravilno usmjeri ka svome Gospodaru i kada ona postane jedino težište za sve međuljudske veze kao takva će ostvarivati napredak i davati plodove u socijalnom okruženju čovjeka.[3]

Na arapskom jeziku jedno od značenja riječi ljubav (hubbun) je i posuda za vodu. Inače sklona simboličnom rasčlanjivanju, komentarisanjem ovog prijevoda zasigurno bi uzela mnogo redaka. Dovoljno je spomenuti kako, ovim pojmom, posudi možemo odrediti gotovo isti vrjedonosni nivo same vode. U ono vrijeme, kada se voda nalazila na velikim dubinama, bilo je nemoguće doći do njene spasonosne svježine bez odgovarajuće posude spuštene na dno bunara. Tako da najdublje emocije na površinu može iznijeti jedino odgovarajuća osoba.

Jednako nam je važno samo osjećanje ljubavi kao i njen nosilac. Neprikladnim korištenjem i bezobzirnošću možemo razbiti posudu i time prouzrokovati izljevanje vode tj. ljubavi iz srca osoba koje nas vole. S’toga pažljivo… Poistovjetiti Valentinovo sa ljubavlju je, u najmanju ruku, drzovito. Neprikladno i sa moralne i sa vjerske strane.

Moralno gledajući Valentinovo je zanimacija ispraznih duša. Siromašne iskrenim osjećanjima slijepo su prihvatile ovaj paganski običaj. Da li smo se ikada pitali kako je on izgledao u svome izvornom obliku. „Razuzdana rulja polugolih mladića koja trči ulicama i bičuje mlade djevojke trakama napravljenim od svježe isječenih kozijih jezika… Ma kako suludo zvučalo ovaj običaj se upražnjavao u onim krajevima svijeta u kojima su dominirali Rimljani sve do 496. godine nove ere.“

Ponekad ne razumijem kako pokazujemo veliko interesovanje prema tehničkim uređajima koje unosimo u kuću. Čitamo o njihovim specifikacijama, tražimo mišljenja osoba koje su imale priliku taj isti aparat koristili, razmišljamo od kojeg distributera je najbolje da naručimo… a nešto tako bitno, tako utjecajno na našu djecu mi zanemarujemo. Ulaskom Valentinova u našu kuću dopustili smo trojanskom konju da se iskrca direktno u djetinjstvo naše djece. Ovaj naš govor o paganskom blagdanu nije nikakvo izmišljanje „tople vode“. Govorimo o činjenicama.

Oslanjajući se na dokumentaciju pronaći ćemo da se popularizacija ovoga dana desila tek u XIV vijeku. Prvi prizvuk romantike brutalnoj svetkovini dodao je engleski pjesnik Geoffrey Chaucer u svojoj poemi „Ptičji parlament“. Tada je, kako interpretatori njegovih djela rekoše, spomenuo neobjašnjivi učinak ovog praznika koji je čak i ptičiji rod snažno stimulisao na potražnju svojih sudružnika.

Gledajući sa ove perspektive, možda i sam naziv ovoga mjeseca ima slično objašnjenje. Naime, veljača (februar) ima korijen u staroslavenskoj riječi koja znači voljeti. Kažu da se mačke u to vrijeme zaljubljuju tj. sparuju se. Više nego očito je da su osim Chaucera još mnogi uglednici podržavali oslikavanje ovog životinjskog nagona na ljudski život, čim se ova pojava uzdizanja Dana zaljubljenih održala do dana današnjeg. Tačno je zaprepaščujuća količina paganštine koja nas okružuje. Zar je moguće da je čovjeku tako jednostavno omiliti sve što ima veze sa slavljenjem nekoga drugoga mimo Allaha? Ali uzimajući u obzir da smo rođeni u prirodnom stanju monoteizma, mislim da bi bilo jako dobro kada bi svaki pojedinac malo bolje saslušao govor svoga srca, a malo manje dozvolio kičastim mas-medijima da nagrđuju ljepotu njegovog duševnog sklada.

Zanimljivo je napomeniti da se na službenim stranicama sotonističke crkve pojavljuju mnogi opštepriznati praznici od kojih je i Valentinovo. Ne želim da propustim priliku spomenuti i jedan od njihovih najbitnijih svetkovina. Rođendan. Već je postalo toliko rasprostranjeno njegovo obilježavanje od strane velikog broja muslimana koji islam uveliko i praktikuju u svojim životima.

Po iblisovim uputama, čovjek je sam za sebe najveličanstvenije biće koje je jedino vrijedno obožavanja. Sam svoje božanstvo. S toga je njegovo rođenje već dovoljan razlog za slavlje.[4] Nadalje, imat ćete priliku primjetiti kako se krščanstvo, istina, u nekim momemntima, odriče uvoza bezbožničkih znamendana pod plašt svojih vjerovanja. U jednoj enciklopediji stoji: „Prvi kršćani su slavljenje bilo čijeg rođendana smatrali paganskim običajem.“

Bili su to ponizni i skromni muškarci i žene koji nisu smatrali da je njihov dolazak toliko važan da bi se trebao slaviti.[5] „Jer tko se među svima vama vlada kao manji, taj je velik.“ (Luka, 9:4) Sa krščanskog stanovišta, oko same ličnosti Valentina vladala je velika zbrka i kontraverza. Zbog toga je ovog zaštitnika zaljubljenih (primjetite; zaljubljenih, a ne onih koje vole) katolička crkva izbacila iz crkvenog kalendara u šezdesetim godinama XX vijeka. Valentin više nije bio svetac. Međutim, nama muslimanima, uopšte nije bitna istina o Valentinu. Bio on sveštenik kojeg je ubio rimski imperator ili pak sami Nimrod… nama nije bitno.

Mi u samom startu odbijamo i pomisao na bilo koje slavlje mimo dva propisana Bajrama.[6] Mi ne pričamo protiv ljubavi. Mi volimo… dozvoljenom ljubavlju.[7] Mi smo narod vječnosti i ne zadovoljavamo se osim time. Naše ljubavi nastavljaju živjeti sa nama u nedogled.[8] Vjerujte…
Mi nismo primorani da vam na današnji dan priznamo da volimo. Niti koga to volimo.
Nismo dužni da damo svoj doprinos u slavu lažnih božanstava.
Ne želimo da pjevamo o sevdahu zbog praznika onih koji ubijaju pojam istinske ljubavi u našoj zemlji.
Ne dopuštamo da nam dodvorno zakače bedž u obliku srca na prsa dok nam istovremeno bodežom genocidno paraju tijela.
Ne kanimo zamijeniti našeg uzora čije je lice poput mjeseca u uštapu za malu priliku nagog dječaka sa krilima.
Oprosti nam Valentine, ali nas tvoja povijest zapravo i ne zanima.[9]

Ono što mi crpimo iz biografije našeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, je neprocjenjivo.[10] Reče nam da ne čekamo februar kako bi rekli te čarobne riječi, volim te. Svaki puta kada bi osjetili toplinu oko srca, preporuči nam, da ih prozborimo najmilijima.[11] Ne ograniči nam poklone bojom, vremenom niti oblikom. Ohrabrivao nas je na darivanje u svakoj mogućnosti.[12] Naučio nas šta je svrha naše ljubavi…[13] Gospodaru naš, neka Ti je hvala onako kako Ti dolikuje. Zbog Tebe hodimo dunjalukom neopterečeni nebitnim.

LJUBAV JE…

Puka mašta nemogućna.
Igra tijela nezasitna.
Priča lažna prepredena.
Duša crna i slavoljubna.

Dobro, to je ljubav ovozemna.

Mnoge je ona obmanila.
Porodice im razvalila.
Srca čista je pokvarila.
Ponos za čas porazila.

Sada upoznaj šta je to čuvstvo pohvaljeno,
od Gospodara neba odobreno.

Što nije gluma dobro uigrana,
nit’ je magla, siva neuhvatna,
a ni nada kod naivnih uzgajana.

Mudžahid što Bogu svome uporno hrli.
Majka što čedo svoje milostivo grli.
Muškarac što ženu svoju odano ljubi.

Ove ljubavi što Eden nastanjuju,
samo neki od nas priznaju,
jos rjeđi ih upoznaju,
al’ jedino odabrani NE PRODAJU!

Enesa Hotić
________________________________________

[1] „O vjernici, ako neko od vas od vjere svoje otpadne – pa, Allah će, sigurno, mjesto njih dovesti ljude koje On voli i koji Njega vole, prema vjernicima ponizne, a prema nevjernicima ponosite; oni će se na Allahovu putu boriti i neće se ničijeg prijekora bojati. To je Allahov dar, koji On daje kome hoće – a Allah je neizmjerno dobar i zna sve.“ (el-Maida, 54)
[2] „Kunu vam se da budete s njima zadovoljni, i ako budete zadovoljni njima – pa uistinu, Allah nije zadovoljan s narodom grješnika.“ (Et-Tevba, 96)

[3] Ebu Hurejre, radijellahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Tako mi Allaha, u čijoj je moći moja duša, nećete ući u Džennet sve dok ne budete vjerovali, a nećete vjerovati sve dok ne budete voljeli! Hoćete li da vas uputim na djelo kojim ćete se, ako ga budete činili, zavoljeti? Nazivajte selam jedni drugima!“(Muslim)
[4] “E tako mi dostojanstva Tvoga” – reče (Iblis) – “sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!” (Sad, 82-83)

[5] „Ne hodi po Zemlji nadmeno, jer Zemlju ne možeš probiti, niti brda u visinu distići.» (El-Isra’, 37)
[6] Prenosi Enes, radijallahu anhu.: «Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu zatekao je ashabe kako se u dva dana zabavljaju, pa je upitao: „Koja su ova dva dana?“ Rekoše: „Mi smo u džahilijetu obilježavali ova dva dana.“ Pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: „Allah vam ih je zamijenio boljim danima od njih: Kurban i Ramazanskim bajramom.“ (Ebu Davud)
” I oni koji ne svjedoče neistinu, i kad prođu pored besmislice, prođu dostojanstveno;” (El-Furkan, 72)
U tefsiru ovog ajeta objašnjeno je da se on odnosi na proslave nemuslimanskih praznika bilo koje vrste.
“Ko unese nešto novo u ovu našu stvar (vjeru) što joj ne pripada, to je redd (to se odbacuje i ne pridaje mu se važnost).” (Buhari i Muslim)

[7] “I jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su zaista, pouke za ljude koji razmišljaju.” (Er-Rum, 21.)
[8] “Svako će biti proživljen sa onim koga je volio.” (Buhari)
[9] „Ti ono što ti Gospodar tvoj objavljuje slijedi – drugog boga osim Njega nema – i mnogobošce izbjegavaj.” (El-En’am, 106)
[10] „Reci: ‘Ovo je put moj, ja pozivam k Allahu, imajući jasne dokaze, ja, i svaki onaj koji me slijedi, i neka je hvaljen Allah, ja Njemu nikoga ne smatram ravnim.” (Jusuf 108)
„Vi u Allahovom poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onom svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21)

[11] Od Enesa ibn Malika, radijellahu anhu, se prenosi slučaj jednog čovjeka koji reče Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: „Allahov poslaniče, ja zaista volim ovu osobu!“ tad ga Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: „A da li si ga o tome obavjestio?“ Reče: „Nisam.“ Reče mu: „Obavjesti ga!“ ((Ebu Davud)
[12] Od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., rekao: ”Dajite međusobno jedni drugima poklone, voljet ćete se.” (Buhari)

[13] Od Muaza ibn Enesa, radijallahu anhu, se prenosi da je upitao Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, o najboljem vjerovanju, pa je rekao: „Da voliš radi Allaha, prezireš radi Allaha i da svoj jezik uposliš u spominjanju Allaha.“ Ovaj reče: A šta još, Allahov Poslaniče? On reče: „Da voliš ljudima ono što voliš samome sebi i da im mrziš ono što mrziš i samome sebi.“ (Ahmed)

Korišteni izvori:
Prijevod značenja Kur’ana
Hadiske zbirke
Sociologija, Mitrović, M. & Petrović, S.
http://news.discovery.com/
The world book encyclopedia