Pokajnici

Manekenka Sara

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Veoma dirljiva priča o povratku islamu jedne djevojke, manekenke i konobarice u jednom noćnom baru

Ja sam djevojka iz Libana, kći oca muslimana i majke kršćanke. Živjela sam prvih deset godina svoga života u Libanu, prije nego što se sa roditeljima iselih u Australiju i time okončah sve svoje veze sa Srednjim Istokom. Sada imam 22 godine. Preseljenjem u Australiju prekidaju se i sve moje veze s vjerom. Sve što znam jeste da sam muslimanka, i to je to. Ne znam ni kako Sveta knjiga (Kur’an) izgleda, ne znam šta je to Fatiha, niti znam da klanjam – pisala je djevojka Sara prof. Amru Halidu, poznatom islamskom daiji.

A zatim nastavlja: Religija ne predstavlja nikakvu važnost u mome životu. Otac je napustio mater prije nego sam pošla na fakultet, i sada su oboje ponovno vjenčani s drugim partnerima. Oba su mi roditelja, zatim, napustila Australiju, ostavljajući me sâmu, bez rodbine i familije, i bez ikakvih informacija o mojim djedovima i nenama u Libanu.

Živjeh sâma, stoga morah osigurati sredstva za život. Ujutro bih išla na fakultet a uvečer radila u baru. Imala sam momka, u Zapadnome smislu te riječi, ne izostavljajući ni jedan grijeh ne počinjen, ne stideći se pritom, jer bijah potpuna Zapadnjakinja. Samo sam nešto malo znala arapski jezik.

Zato što sam veoma lijepa, prijavila sam se na takmičenje u ljepoti koje se održavalo u Novome Zelandu i dobila nagradu grada u kojemu se takmičenje održavalo. Postala sam model s naslovne strane nemoralnih magazinâ. Nekako u to vrijeme, posjetila sam jednu familiju iz Libana a koja također živješe u Australiji. Sjedeći kod njih u gostima, pogledala sam jednu epizodu emisije koja je govorila o čestitosti, krijeposnosti, i tada vidjela adresu web stranice na ekranu. Doživjela sam nekoliko slomova živaca jer ta emisija kao da je bila posvećena meni, kao da se izravno meni obraćala. Zato vam evo pišem pitajući vas da li je moguće da me Nebo prihvati. Može li me moj Bog prihvatiti, mogu li Mu se vratiti?”

Odgovor Amr Hâlida:

“Dobih ovo pismo i rekoh sebi: ‘Subhanallah, ljudska duša kako god nisko pala, i dalje čezne za Bogom dragim.’ Stoga joj poslah uzvratno pismo pišući joj normalno da će Bog dragi prihvatiti tvoje pokajanje, i poslah joj i nekoliko kasetâ na kojima se govori o pokajanju.”

Amr Hâlid dalje kazuje:

“Nazvala me nakon dva dana i rekla: ‘Pokajala sam se dragome Allahu, ostavila sam svog momka. Od danas ga više neću vidjeti.’
Ponovno nakon dva dana, nazvala me i rekla: ‘Želim naučiti kako da klanjam.’

Opet nakon dva dana reče: ‘Željela bih kasete na kojima je snimljeno učenje Kur’ana.’ Tako smo joj preko DHL poslali snimljen glas učačâ el-‘Adžemija, Mišârî Rešîda, te sve moje kasete.

Jednu sedmicu nije se javljala, a onda je nazvala i rekla da se odrekla svoje titule misice ljepote. Pravo iznenađenje nastupilo je kada je nakon četiri dana nazvala i rekla mi da se pokrila, da sada nosi mahramu.

Priča se ovdje ne završava. Nekoliko danâ nakon što mi saopći da se pokrila, reče mi da osjeća strašne bolove u glavi, zbog čega je i otišla doktoru na pregled. Nakon pregleda doktor je obavijesti da ima rak na mozgu i svega nekoliko dana pred sobom.

Slijedećega petka, ova djevojka odlazi na operaciju u jednu bolnicu u Australiji, operaciju mozga, a izgledi su svega 20% da će zahvat uspjeti, tako kažu doktori. Tako su rekli doktori ali ona, slala je poruku na kojoj su naučnici pali, naime: ‘Izuzetno sam sretna što ću se sastati s Bogom. Radosna sam što se pokajah prije nego što saznah da sam bolesna. Ne znam hoće li moji mati i otac znati šta se sa mnom događa jer me inače rijetko zovu. Ali se pokajah tek prije tri sedmice a prije toga griješih i bijah neposlušna Bogu dvadeset godinâ. Molim se Bogu da me primi u Džennet (Raj), a ako mi dadne da poživim, molim Ga da mi omogući da služim islamu preko ove web stranice, jer ova stranica bijaše moj prozor (Window) u islam.’

Zato vas molim da zajedno sa mnom molite Boga dragoga da je izliječi a nove informacije pružit ću vam ako Bog da u petak.”

Posljednje javljanje Amr Hâlida na forum:

“Sara, djevojka od 22 godine, umrla je danas. Nakon džuma-namaza klanjali su joj dženazu a potom je ukopali u muslimansko greblje u Novome Zelandu. Prije ulaska u operacionu salu poslala mi je poruku:

Živjeh daleko od Boga 22 godine, ali se pokajah prije tri sedmice. Ali tebe pozivam da posvjedočiš, da sam se pokajala Bogu dragome, ostavila momka, napustila posao u baru, odrekla se titule misice ljepote. Nosila sam valu (mahramu) i bila ustrajna u svojim molitvama Bogu jedinome. Pozivam te za svjedoka da sam sve ovo uradila samo za moga Boga dragog, a ne poznajem ni jednoga muslimana osim tebe preko ovoga foruma, zato te molim da zamoliš Allaha da mi Se smiluje i da mi oprosti. I moli dragog Boga da uputi moju mater jer ona ne zna ništa o meni.

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: