Pokajnici

Mladić iz Bihaća koji je prošao težak put od sataniste do vjernika

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Mnogo puta smo bili u prilici da čitamo, slušamo ili gledamo priče onih koji su se vratili vjeri i okajali svoje grijehe. Te priče nas diraju u srce i bude u nama korisne emocije. Ovo je priča o mladiću koji je prošao trnovit put od satanizma do islama…

Odrastajući u muslimanskoj porodici koja je bila daleko od vjere i sam nije imao nikakvu spoznaju niti viziju o Bogu. O islamu je slušao samo na časovima vjeronauke, međutim, to nije bilo dovoljno da ga okrene vjeri. U periodu adolescencije „upao“ je u loše društvo i ono malo osjećaja za vjeru što se razvilo na tim časovima, otišlo je i nestalo. Provodeći tako dane u beskorisnom hodanju, ispijanju kahva i naglabanju, upoznao je neke nove klince koji su nudili jedan drukčiji oblik religije.

Bili su to sljedbenici satanizma ili u Bihaću poznati kao „darkeri“ što bi se slobodnim prijevodom moglo označiti kao ljudi u tamnoj odjeći, a razlog tome bio je što su stalno bili obučeni u odjeću crne boje. Tako je otpočeo njegov „mračni put“ obožavanja satane i prizivanja duhova. To su uglavnom radili na groblju, a glavno okupljalište za te prilike bio je grob pored crkve sv. Ante Padovanskog, koja se nalazi nadomak od gradskog mosta u Bihaću. Uglavnom su to radili u kasne večernje sate, crtajući pentagrame i ostale znakove koje koriste satanisti u svom „prizivanju“ zlih demona ili duhova.

Počeo je vjerovati u magiju i njome se služiti, mada još uvijek nedovoljno dobro i neviješto. Sjećam se da mi je pričao kako je koristio nekakvu magiju koja mu je navodno trebala pomoći da iz nekog predmeta u školi dobije dobru ocjenu. Međutim, dešavalo se upravo suprotno i sve bi se okrenulo kada bi se koristio time, te je uglavnom iz tih predmeta dobivao jedinicu, što ga je nagnalo da počne razmišljati o uzrocima takvog izhoda. Došao je do zaključka da je magija zlo koje ubija one koji se njome služe, uzimajući krvavi danak onima koji njoj robuju, te da kao takva nije vrijedna da bude nešto na čemu će se zasnivati njegov život i što će mu biti religija.

U međuvremenu Uzvišeni Allah je dao da u njegov život ponovo dođe (poveže se s njim) njegov drug iz djetinjstva koji živi u istom mjestu gdje i on, a koji se okrenuo vjeri i počeo da je praktikuje sve više i više. On mu je malo pričao o Allahu, islamu i namazu, te ga pozvao da pođe s njim u džamiju, što je ovaj prihvatio jer mu je srce žudjelo za istinom i pravim smislom života, kojeg nije mogao pronaći u satanizmu. Ubrzo je prestao da nosi lančiće sa pentagramima i majice sa satanskim znakovima, a loše društvo ostavio je u potpunosti.

Pričao nam je jednom o tim tamnim danim svoga života, objašnjavajući kako je to zabluda i pogrešan put, te kako je nakon svega što je prošao uvjeren da nad Allahom veće sile nema, niti bilo ko ima moć da pobjedi božansku snagu. Satanisti su ga učili drukčije i vjerovali su u snagu šejtana, ali Allah je htio da ga okrene ka Sebi i pokaže mu istinski put i sreću u životu.

Za N-um Fahrudin Vojić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: