Moja je duša gledala moje beživotno tijelo

Da se već neko vratio iz mrtvih, i ja bih se zaklela da se to prošle noći dogodilo i meni. Sinoć, nakon jacija-namaza, uzela sam Kur’an u ruke sa namjerom da malo učim. Sramota je reći “malo”, ali činjenica je da sam ga posljednjih dana zapostavila iz hiljadu razloga koje mi je vjerovatno sami šejtan nametnuo. Prije spavanja još sam neko vrijeme provela na internetu i onda sam otišla u krevet. Dugo nisam mogla zaspati i kada sam zadnji put pogledala na sat, bila je prošla ponoć i nekako sam tada vjerovatno i zaspala. Odjednom sam počela osjećati neku čudnu bol u grudima. Nešto me toliko zaboljelo da sam imala osjećaj da mi kida srce i pluća. Znala sam da je došao čas smrti….

Počela sam da učim: “Ve la havle vela kuvete illa billahi”, ponavljajući te riječi dok sam obje ruke jako stisnula, držeći samo kažiprste uspravno. Neki val počeo je polahko da struji kroz moje noge, i sve se više pojačavao krećući se prema glavi. Osjećala sam da to strujanje, taj val, kako se pomjera prema glavi, ostavlja moje noge i ostale dijelove tijela kroz koje je prolazio – beživotnim. Kao da je gasio sve ono što je čovjeku potrebno za život. Nisam se opirala niti bojala, znala sam da mi je otkucao zadnji čas i da su moji udisaji odbrojani. Kada je “to nešto”, a ja mislim da je to bila duša, došlo do glave, rekla sam: “La ilahe illallah”, i duša me je napustila.

Tijelo se umirilo, a ja sam odjednom vidjela sebe kako mrtva i nepomična ležim na krevetu, to jest moja duša, koja je izašla na usta, bila je iznad moje glave i gledala moje tijelo. Osjećala sam prazninu i neku neizvjesnost, znala sam da je za mene došao sudnji dan i sjetih se da sam tu noć pred spavanje učila Kur’an pa pomislih da će mi to sad, valjda, koliko-toliko biti od koristi.
Nisam osjećala ni tugu ni strah, znala sam: što je bilo, bilo je! Znala sam da mi ni strah ni plač sada ništa ne pomažu, sada je vrijeme da se vidi šta sam zaslužila. Sada ću da vidim da li sam položila najvažniji ispit i da li će moja dobra djela biti veća od loših.

Neko je došao i zamotao moje tijelo u bijelo, znala sam da ću se uskoro sresti sa sa dva meleka koji će me ispitivati. …Valjda sam se tad probudila, a još uvijek sam izgovarala naglas: “La ilahe illallah!” Taj san mi se čini toliko stvarnim da cijeli dan imam osjećaj da sam stvarno bila umrla. Posebno je upečatljivo da u tom snu, u tim momentima, ni na trenutak nisam pomislila na svoju djecu, samo mi je bilo važno da čujem da li idem u Džennet ili Džehennem. Ponekad kad razmišljam o smrti, pomislim šta će biti sa mojom malom dječicom, a sinoć mi nisu bili ni na kraj pameti.

Braćo i sestre, stvarno, sa sobom ćemo ponijeti samo svoja djela, jer zaista, kako je to neko napisao: “Ćefini nemaju džepova”. Na Sudnjem danu svako će se o sebi zabaviti!

Sestra S. B.
________________

Pošaljite nam i vi vašu priču/prilog na adresu: Prilozi_posjetitelja@mail.com / ili  putem naše FB stranice