Nada u lijep kraj i strah od lošeg završteka

Covjece, pripremi dobro ili nesto drugo, ali znaj i upamti – naci ces pred Allahom (na Sudnjem danu) ono sto si pripremio. Isto tako, odgodi sto god zelis, ali znaj da nema povratka, iako ce covjek moliti da bude vracen na ovaj svijet…

Rekao je Uzviseni:

Kada nekom od njih smrt dodje, on uzvikne: ‘Gospodaru, povrati me da ucinim kakvo dobro u onome sto sam ostavio!’ Nikada! To su rijeci koje ce on uzalud govoriti!” (Mu’minun, 99 i 100)

Poznati ucenjak Katade, tumaceci ovaj ajet, rekao je: “Tako mi Allaha, jedina ce mu zelja biti da se vrati kako bi bio pokoran Allahu.” Razmislite zato o zelji nemarnoga koja ce se roditi kod njega nakon odlaska sa ovoga svijeta i radite shodno tome kako ne biste zaljenjem ispunili vrijeme na ahiretu.

Znaj da je obaveza otici sa ovoga svijeta izgovarajuci Kelimei-sehadet (La ilahe illallah – Ne postoji niko ko zasluzuje da se obozava osim Allaha), svjedociti tevhid (jednocu Allaha dz.s.), potvrdjujuci tako da je Allah dz.s. jedini dostojan obozavanja, a to je i svrha stvaranja svih ljudi. Kaze Uzviseni:

“A ljude i dzine stvorio sam samo da Meni robuju” (Zarijat, 56)

Mnogi ce pomisliti: “Lahko cu izgovoriti na samrti la ilahe illallah.” Da li ce to, zaista, biti tako? Ko ustraje u svojoj nepokornosti, izbjegavanju Kur’ana, nemarnosti prema sunnetu Resulullaha s.a.w.s., zaboravljanju Allahovih propisa, ko svoje postupke nije uskladjivao sa onim sto od njega zahtijeva La ilahe illallah, uistinu ce tesko izgovoriti ove rijeci u trenucima smrti. Zbog toga strah od loseg zavrsetka kida srca onih koji znaju sta to znaci, a nada u Allahovu milost, koja je velika, siroka i duboka budi nadu i zelju za pokornoscu u covjekovoj dusi.

Mnogo je primjera i slucajeva loseg zavrsetka ljudi koji su pozivani da izgovore sehadet u posljednjim trenucima njihovih zivota. Prenosi se da je jedan od ljudi umirao, pa mu je receno: “Reci La ilahe ilallah!” On uzviknu: “Ne vjerujem ni u jednu rijec od La ilahe ilallah!” Drugi je u istom stanju, na samrti, govorio: “Kasno je za mene da to izgovaram.” Takodjer, navodi se primjer covjeka koji je na samrti trpio teske bolove i muke. Govorio je u tim trenucima: “Iskusao me je Allah raznim iskusenjima i da mi je zelio dati Dzennet – zasto bi mi davao sada ovakve muke?” Ovo su ziva upozorenja za one koji su pretjerali u grijesenju i udaljavanju od Allaha dz.s. Uistinu ce smrtni cas nalikovati zivotu covjekovom. Rijeci kojima se sluzio i koje je za zivota koristio i izgovarao, izgovarat ce i na samrti. Prenosi se da je jedan trgovac na samrti govorio: “Tri i po, cetiri i po.” S tim rijecima je i napustio ovaj svijet. Pijanac je izgovarao: “Popij, napij se.” Tako je i umro.

To su bile rijeci koje su, u svome zaboravu na Allaha i Njegovu vjeru, najcesce u zivotu koristili, pa je njihova smrt bila samo slika njihovih zivota. Tako nece biti samo sa onima koji se pokaju i nakon toga Allahu istinski povrate, zatim se okite nakon toga dobrim djelima, a Uzviseni Allah zna ko zasluzuje uputu na Pravi put. Takvima ce Allah dodijeliti obilje Svoje milosti.

***

Kakve li razlike izmedju ove smrti i ovakvog kraja i kraja mladica koji se pokajao, pao Allahu na sedzdu, krenuo pravim putem i postao primjer muslimana, Allahovog roba. Kada je umirao, kada je ispustao svoju plemenitu dusu podigao je kaziprst uvis i izgovarao: “La ilahe illallah”, sve dok mu dusa nije otisla ka Allahu. Ili primjer mladica koji se pokajao za zlo i grijehe koje je cinio, a zatim postao pokoran Allahov dz.s. rob i primjer muslimana. Klanjao bi redovno ikindiju u dzamiji, a zatim odlazio kuci na rucak. Nakon toga, vracao bi se u dzamiju i vrijeme do aksama provodio u zikru, spominjanju Allaha dz.s. i sjecanju na Njega i Njegove blagodati. Jednom prilikom, dzematlije su ga, pred aksam namaz, zatekle na sedzdi. Proucen je ezan, a on je i dalje bio na sedzdi. Proucen je ikamet, nakon toga, a on se nije pomjerao sa sedzde. Kada mu je prisao njegov otac i prodrmao ga, on se prevrnuo na bok. Bio je mrtav. Allah ga je, Uzviseni, usmrtio na sedzdi. Postoji li mu’min, musliman, vjernik, koji ne bi pozelio ovakvu smrt? Smrt na sedzdi. Rekao je Allah Uzviseni:

“Allah prima pokajanje samo od onih koji ucine kakvo hrdjavo djelo iz lakomislenosti i koji se ubrzo pokaju, njima ce Allah oprostiti. A Allah sve zna i Mudar je. Uzaludno je kajanje onih koji cine hrdjava djela, a koji, kad se nekom od njih priblizi smrt, govore: ‘Sad se, zaista, kajem!” (Nisa, 17 i 18)

Uzviseni kaze:

“Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” – pa poslije ostanu pri tome – dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan. Mi smo zaštitnici vaši u životu na ovome svijetu, a i na onome; u njemu ćete imati sve ono što duše vaše zažele, i što god zatražite – imaćete, bićete počašćeni od Onoga koji prašta i koji je milostiv.” (Fussilet, 30-32)

Kada je umirao velikan ovog ummeta, Omer b. Abdulaziz, naredio je svima da izadju iz sobe. Culi su ga, nakon toga, kako govori: “Dobro dosla ova lica koja nisu lica ljudi niti dzina”, a zatim je proucio kur’anski ajet: “Taj drugi svijet daćemo onima koji ne žele da se na Zemlji ohole i da nered čine, a oni koji se Allaha boje čeka sretan kraj.

I zaista, sretan kraj i lijep zavrsetak pripast ce onima koji dobra djela cine, a zla se klone. To su bogobojazni.
Pripovjeda uvazeni islamski ucenjak, Selman el Avde: “Sjecam se svog savremenika koji je proveo zivot pozivajuci ljude Allahu dz.s.. Jedne godine, nakon obavljene umre, obolio je i ostao lezati u bolnici. Smrt mu se priblizavala i kada je osjetio posljednje trenutke trazio je da mu se donese Kur’an. Nakon sto je proucio odlomak iz Allahove knjige, stavio je Mushaf na svoja prsa, zatvorio oci, a zatim predao dusu svome Stvoritelju. Nadam se da je ovakav njegov zavrsetak isaret koji ukazuje samo na hajr.” Je li doslo vrijeme da se probudimo? Allah Uzviseni ceka na nase pokajanje (teobu). Ali dokle…?
Nada u dug zivot mnoge je zavarala, srca im lancima privezala, pokajanje im odgodila, pa ih je smrt nespremne zatekla. Allaha Uzvisenog molimo da ne budemo od takvih, a da budemo od robova Njegovih bogobojaznih, sa kojima je On zadovoljan.

Iz knjige: Uljepsaj svoj zivot, Sanin Musa