Naricanje zbog smrti

U obicaje koje je islam nazvao dzahilijetskim spada i jadikovanje, tuzenje i pokazivanje pretjerane zalosti zbog smrti. Islam poducava svoje sljedbenike da smrt nije iscezavanje covjeka ,da ona ne vodi u nepostojanje, vec da je to putovanje iz jednog svijeta u drugi, i da nikakvo naricanje nece umrloga vratiti u zivot ili promijeniti Allahovu dzelle sanuhu odluku. Vjernik treba prihvatiti smrt drugih kao svaku drugu nevolju koja ga moze zadesiti, treba je prihvatiti sa strpljenjem i dostojanstveno, uzimajuci pouku i nadajuci se vjecnom susretu na ahiretu i ponavljajuci rijeci iz Kur’ana: “Mi smo Allahovi i mi cemo se Njemu vratiti“(El Beqare:156)

Predislamski obicaj naricanja za umrlim je strogo zabranjen muslimanima. Muhammed – alejhis selam-je rekao: “Ne pripada nama onaj ko se udara po obrazima, razdire svoju odjecu i zagovara postupanje kao u dzahilijjetu“(El Buhari) Muslimanima je zabranjeno da nose traku zalosti, da bacaju svoje ukrase ili da mjenjaju svoju svakodnevnu odjecu kako bi izrazili svoju tugu i zalost, osim u slucaju kada hudovica mora provesti period zalosti(iddet) od cetiri mjeseca i deset dana zbog umrlog muza-u vjernosti uzvisenoj bracnoj vezi: u islamu se ovaj period smatra produzetkom braka i hudovici nije dozvoljeno da prima ikakve nove bracne ponude u ovom periodu. Ona je obavezna da se uzdrzi od ukrasavanja za ovo vrijeme kao znak zalosti i kako bi od sebe odagnala pomisao na novi brak i potencijalne prosce.

Ali, ukoliko je umrli neko ko nije njezin muz, npr. njezin babo, brat ili sin, njoj je haram da ih (na ovaj nacin-op.prev.) zali vise od tri dana. El Buhari prenosi od Zejnebe binti Ebi Seleme, koja prenosi od Ummi Habibe-obje zene Bozijeg Poslanika-alejhis-selam-slijedeci hadis: “Kad je umro Ummi Habibin otac, Ebu Sufjan ibni Harb,i Zejnebin brat,i jedna i druga su se namirisale govoreci:-Allaha mi, ja nemam zelju za mirisom, ali sam cula Allahova Poslanika-alejhis-selam-kako je rekao: “Nije dozvoljeno zeni koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan da zali umrlu osobu vise od tri noci, osim umrlog muza, koji se zali cetri mjeseca i deset dana“! (El Buhari u poglavlju o dzenazi svoga Sabiba)

Period zaljenja umrlog muza je obavezan i on ne smije biti prekrsen. Jedna zena je dosla Resulullahu-alejhis-selam-i rekla mu: – Mojoj kceri je umro muz i oci su joj se zarazile. li ona staviti surmu?(Osim kao ukras, surma ima i medicinsku vrijednost – op.prev.) Muhammed-alejhis-selam-rece: “Ne!”, i to ponovi dva ili tri puta. (Ovo prenosi El Buhari u Poglavlju o razvodu braka svoga Sabiba: radi se o istoj izjavi Ummi Habibe i Zejnebe)

Ovo pokazuje da je ukrasavanje ili uljepsavanje za vrijeme propisanog perioda – iddeta – zabranjeno udovici. Posto su tuga i izrazavanje zalosti prirodni, ona moze zaliti i plakati, ali bez jadikovanja i naricanja. Kad je umro Halid ibni Velid, hazreti Omer je cuo zene kako placu. Neki ljudi su htjeli da ih sprijece u tome, ali Omar rece: “Pustite ih neka placu za Ebu Sulejmanom(ime kojim je dozivan Halid) sve dok ne pocnu bacati prasinu sebi na glavu ili dok ne pocnu naricati.”

Tekst poslala sestra Amela