Nedamo te Allahov Poslaniče…

Allaha hvalim na svakom početku,
Na belaju, ni’metu i završetku

Njemu iskreno činimo ibadet,
U tome je, Bošnjo, jedino selamet

Salavat Resulu šaljem i selam,
I zbog njega pišem ovaj kelam

Draži nam je od majke i oca,
I to tvrdimo iz dubine srca

I od nas samih nam je draži,
Tako je za onog ko hak traži

U hadisu, bilježe ga Buhari i Muslim,
Od Enesa, svi ga znaju bar mislim

Navodi se da je Resul rek’o,
Dobro pazi da bi znanje stek’o

Od oca, sina i svih ljudi je draži,
Resul svakom ko iman traži

Od Allaha k’o milost je poslat,
Od svih ljudi ciljano probrat

Prvak svih Ademovih sinova,
Bolji od svih ljudi i džinova

Njegov put jedino vodi Allahu,
To im tvrdimo u miru i strahu

A ne k’o što neki filozofi zbore,
Pa neuki narod jos više smore

Ne damo nikom Resula da dira,
Pa nek’ svako dobro riječi bira

Proklet je svako ko mu se ruga
Takvog će vječno pratiti tuga

Prokletnici crteže prave i kažu,
“Ovo vam je Resul” bez stida lažu

Resul je znajte vel’k i slavan
A vama ni hajvan nije ravan

Ko se usuđuje Miljenika grditi,
Pa Gospodara svjetova srditi

Teško se njemu od Vel’kog Allaha,
Pa zar neko da crta Resulullaha

Nesretnike čeka vel’ka patnja,
Zebanije će im biti pratnja

Naglavačke u Džehennem će da lete,
Od glave da gore pa do pete

Al’ ne smije jedinka krv da proljeva,
Tako samo na vatru ulje doljeva

Treba imat ovlast da budeš sudija,
Inače će svako svakog da ubija

U vremenu slabosti naređen je sabur,
Na istini dok te ne stave u kabur

Nepromišljen potez pravi puno štete,
Jer će nevini muslimani biti mete

Grdit lažne bogove djelo je propisano,
U objavi nam je jasno opisano

Al’ ako će to dušmane izazvat
Pa će Rabba svakako nazvat

Lažno Ga psovati i grditi
Pa Ga jako puno srditi

Onda nam je to haram činit
Jer time ćemo veće zlo učinit

Tako se navodi u suri El-En’am,
Ako sumnjaš provjeri to sam

Ako brate želiš to da shvatiš,
Moraš na ulemu da se vratiš

Al’ ulemu onu iskrenu i pravu,
Što u ime Rabba čine da’vu

Što se samo Boga boje i zbore,
Pa din dušmane sve redom more

Što im djela potvrđuju riječi,
A njihov kelam srca nam liječi

Od uleme lažne bjež’ ti daleko,
Dobro slušaj šta sam ti sad rek’o

Njima je stalo do stolice svoje,
Svega se više neg’ Rabba boje

Baš ih briga šta se s vjerom zbiva,
Bitno je da njih niko ne dira

Ruganje Resulu oni zovu slobodom,
Nikad se ne opraše kelamom ni vodom

O kakvoj slobodi bolan vi zborite,
Jel’ to hoćete u Vatri da gorite

Zar je sloboda prkosit Bogu,
Da bi postigli k’o neku slogu,

Kako da uvrede budu sloboda,
Da to nije neka nova moda

Umjesto da se iz sna probude,
Pa da žestoko te crteže osude

Oni se izvinjavaju onim rugobama,
I njihove crteže zovu slobodama

Teško se njima na Sudnjem danu,
Allahu se vraćamo u svakom stanju

Nek se pokaju prije neg’ je kasno,
Pa osude lažove jasno i glasno

Inače Resula su nam izdali,
Za mali šićar vjeru bi prodali

Salavat šaljem Resulu i selam,
I time završavam svoj kelam

Amir I. Smajić
21. rebiul-evvel, 1436 god.

(nisam pjesnik, po slobodnom stilu