Prilozi posjetitelja

Od instruktorice fitnesa do Islama

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Pričati o vlastitom životu poprilično je teško, posebno ako su naš životni put pratila mnogobrojna iskušenja. Prelazak na islam navela bih najvećom blagodati kojom me Uzvišeni počastio, posebno iz razloga što nisam rođena kao muslimanka. Svoju životnu priču započela bih rečenicom da nijedno iskušenje nije veće od Allahove milosti i dobrote kojom nas je počastio kao muslimane.

Zovem se Kata i rođena sam u jednom selu, Štrepci, kod Brčkog. Završila sam srednju školu u Brčkom, kao tekstilni tehničar. Nakon završetka srednje škole, zaposlila sam se u Sloveniji, i radila sam u firmi Delta, gdje smo šili odjeću za inostrane butike. Imam tri sestre i odgojene smo kao katolkinje. Živjeli smo sa majkom do moje dvadesete godine. Otac je živio i radio u Holandiji. Dolazio je jednom godišnje kući na odmor. Život je nekako tekao svojim tokom. Svi smo imali neke zanimacije do momenta kada je otac predložio da se svi preselimo u Holandiju. Ja sam tada imala momka Slovenca u Ptuju, gdje sam i radila. Odlučila sam napustiti posao i otići sa svojom familijom za Holandiju, osim najstarije sestre koja je već bila udata i živjela sa mužem u Njemačkoj.

Tako sam sa svojih dvadeset godina došla u skroz nepoznatu zemlju i počela sve ispočetka. Jezik, koji je meni bio potpuno strani, naučila sam brzo govoriti, elhamdulillah. Radila sam i išla u školu kako bih usavršila jezik. Moj mladić iz Ptuja došao je u Holandiju i skupa smo živjeli nevjenčano. Tada sam imala dvadeset pet godina. Dobili smo sina kad sam imala dvadeset sedam godina. Bili smo tako nevjenčani u vezi sve do moje trideset pete godine. S obzirom na to da naša veza nije mogla opstati, odlučili smo rastati se, te sam ostala sama sa osmogodišnjim sinom. Ja sam u Holandiji studirala sport (instruktor fitnesa i aerobika) to sam i radila dugi niz godina sve do sada, elhamdulillah.

Od djetinjstva sam voljela sport. U Holandiji sam dobila priliku da od svog hobija napravim posao, hvala Allahu na svemu. Radila sam u jednom fitnes centru koji je bio svaki dan krcat, pun. Radila sam kao instruktorica fitnesa i vodila sam grupne treninge: aerobik, step i vježbe za učvršćavanje mišića. To je bio najteži period u mom životu. Sama sam morala zarađivati i sama se brinuti o sinu. Radila sam puno kako bih pobjegla od realnosti i sama sam puno trenirala. Kako sam i sama bila top sportašica, prijavila sam se za miss fitnes cijele Holandije. Tada sam osvojila treće mjesto i nagradu. Bila sam poznata u to vrijeme i u svom gradu i mnogi koji bi me sreli i nisu me poznavali, znali bi da sam to ja, jer sam bila i u različitim časopisima.

S obzirom na to da sam ostvarila zapažene rezultate u tome, trebala sam ići dalje na takmičenja. Međutim, ja nisam svoju sreću pronašla u tome i počela sam čitati Bibliju jer je nikada prije nisam čitala, i niko od moje porodice, koliko znam. Išla sam u crkvu više iz tog razloga jer je moja majka tako htjela, da bih joj ispunila želju, te sam tako i radila, ali ništa nisam osjećala kad bih bila u crkvi, neki spokoj ili slično, ne! Malo sam znala o svojoj vjeri, skoro ništa. Čitala sam Bibliju i to je bio moj novi pokušaj za srećom, jer sam znala da Bog postoji. Pročitala sam možda jednu trećinu Biblije i skoro ništa nisam shvatila. Kako sam radila sa puno klijenata u fitnes centru, pohvalila sam se jednom mladiću da čitam Bibliju. On je bio Marokanac, ali je rođen u Holandiji. Rekao mi je da je to lažna Biblija i da je puno toga izmijenjeno. Ja sam se bunila, ali on mi je naveo neke argumente koji su meni bili logičniji nego ono o čemu se govorilo u Bibliji.

S obzirom na to da sam u tom periodu bila jako zbunjena i tragala za istinom, na sve sam pristala. Ponudio je da mi donese Kur’an i još neke islamske knjige i ja sam pristala. Sljedeći put kad je došao na trening, donio mi je knjige kao što je i obećao. Počela sam da čitam Kur’an na holandskom prijevodu. Brzo sam pročitala Kur’an, mislim u roku od mjesec dana. Kako nisam sve odmah shvatila, ponovo sam počela čitati. Što sam više čitala, sve sam više postajala svjesna da sam prakticirala pogrešnu vjeru, ako tako mogu reći jer svoju vjeru uopće i nisam prakticirala. Ustvari, bila sam u pogrešnoj vjeri, subhanallah. Počela sam da čitam i druge islamske knjige koje govore o Allahoj jednoći, o bogobojaznosti itd.

 Ja sam već znala da je islam istina, ali šta sada!?

  Više nisam mogla nazad, to je bio moj put ka sreći, put istine. Nešto se desilo u meni i nisam mogla zanemariti to što sada znam. Ramazan se približava, a ja hoću da budem muslimanka, ali sam se brinula kako ću uzeti drugu vjeru (islam), šta će reći moji roditelji na to! To me je najviše brinulo. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, šta ako me se odreknu!? Ali ja nisam mogla više nazad! Nazvala sam imama i zakazala razgovor, rekavši da želim prihvatiti islam. Bio je ramazan 2006. godine, drugi dan ramazana. Izgovorila sam šehadet i postala muslimanka, elhamdulillah. Počela sam odmah isti dan i postiti ramazan. U prostoriji gdje sam izgovorila šahadet bilo je prisutno još nekoliko sestara. Sve su bile Marokanke, a između njih i jedna koja je držala lekcije Kur’ana. Učila je sestre da uče sure iz Kur’ana. Zvala se Karima, koja je za mene vrlo značajna, da je Allah nagradi.

Trenutak mog prihvatanja islama bio je jako emotivan, ne samo za mene nego i za sve ostale koji su se zadesili na tom mjestu. Suze su same tekle. To su bile suze radosnice. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova na uputi! Od tog momenta, počeo je moj novi život, tako sam se i osjećala, kao da to nisam više bila ja, ona stara Kata, nego neka druga osoba. Dala sam sebi novo, islamsko, ime. Sada se zovem Maryam. To ime svidjelo mi se jer je jedino žensko ime koje je spomenuto u Kur’anu, i što je ime majke Isaa, alejhis-selam.

 Na dan kad sam prihvatila islam, sestra Karima me pozvala na iftar i ja sam prihvatila, naravno. Nikad prije u životu nisam bila u islamskoj kući gdje se klanjalo. Sestra Karima imala je šestero djece i prihvatila me kao člana porodice. Jako lijepo me ugostila i pričale smo o vjeri. Ona je bila moj primjer, tako strpljiva i blaga, pored toliko male djece, da je Allah nagradi! Učila me suru El-Fatiha, i još nekoliko kratkih sura koje sam trebala znati barem za početak, za namaz. Odmah sam se pokrila i počela da prakticiram islamsku vjeru, korak po korak. Tada sam imala trideset devet godina. Posao koji sam radila, nisam više radila sa strašću kao nekad, osjećala sam se kao da više ne pripadam tu. Sport sam i dalje voljela, ali ne i više tu buku i miješanje muškaraca i žena. Počelo je da mi smeta jer nisam mogla da prakticiram vjeru onako kako bih trebala. Počela sam da tražim drugi posao kako bih uskladila sa svojom vjerom, ali iskušenjima nije bilo kraja, elhamdulillah na svemu. Također sam napustila takmičenje miss fitnesa koja su trebala biti za evropsko prvenstvo. Svi su bili zapanjeni mojom odlukom, moja trenerica Dezire koja se bavila body bildingom i svi ostali koji su me poznavali. Nakon nekoliko mjeseci našla sam drugi posao u jednom sportskom centru samo za žene, i to mi se činilo idealno, jer sam svoj posao kao instruktora za fitnes voljela. Radila sam oko pet mjeseci i dobila otkaz jer nisam htjela da se rukujem sa jednim muškarcem koji je došao sa svojom ženom na razgovor za trening. Opet sam ostala  bez posla. Tada sam uzela bolovanje koje je trajalo skoro godinu dana. Bila sam umorna od svega. Iskušenja su se nizala, jedno za drugim. U svemu tome trudila sam se samo da steknem Allahovo zadovoljstvo. Znala sam da, ako je Allah uz mene, nije važno ko je protiv mene i moje odluke.

 U međuvremenu, moja majka i otac saznali su da sam postala muslimanka. Nisam više mogla kriti. Tata na to ništa nije rekao, on nikad i nije baš pokazivao svoje emocije, dok je mama bila ljuta i šokirana. Moja porodica na početku me nije prihvatila i ja sam ih razumjela. Ali mi je bilo jako teško, niko me od porodice nije razumio, osjećala sam se potpuno sama. Zabranili su mi dolazak kući u Bosnu sa hidžabom, tako da deset godina nisam bila na vlastitoj zemlji, na hajr inšallah. Izgubila sam sve prijatelje koje sam imala prije islama osim jedne Holanđanke Sintije, s kojom sam se družila otkako sam došla u Holandiju.

Kad sam napunila četrdeset godina, udala sam se za mladića čijim sam sebebom prešla na islam. To je mladić kojeg sam na početku spominjala. Mladić  koji mi je poklonio Kur’an. On je imao dvadeset pet godina, a ja četrdeset godina. Bio je petnaest godina mlađi od mene i nije baš praktikovao vjeru. Na početku sam oklijevala da se udam za njega jer nije bio čvrst u vjeri, a onda nakon kratkog vremena i on je počeo da praktikuje vjeru i ja sam se udala za njega. Izgledala sam puno mlađe nego što jesam i niko ne bi rekao da imam toliko godina, niti se među nama vidjela neka razlika u godinama. Naš brak nije baš dobro funkcionirao i rastali smo se nakon tri mjeseca braka. Vremenom smo se pomirili, pokušavali ponovo. Međutim, nije išlo. Sve skupa proveli smo pet godina, elhamdulillah.

Moj sin je također prihvatio islam kada je imao petnaest godina, elhamdulillah. Išao je u srednju školu i bio odličan učenik. I on je počeo da klanja i da posti u mjesecu ramazanu, hvala Gospodaru svih svjetova.  Jedan od veoma bitnih, ali i čudnih događaja u mom životu bio je 2011. godine u mjesecu ramazanu kada su mi u bolnici otkrili da imam rak lijeve dojke, subhanallah. Bila sam veoma uplašena jer su mi rekli šta me sve čeka. Međutim, dan ili dva prije operacije imala sam jako čudan osjećaj, kao da mi neko šapuće na uho: “Tebi nije ništa. Zdrava si.” Nazvala sam bolnicu u kojoj sam trebala biti operisana i rekla sam da ne želim izvršiti operaciju, nego želim ponovne pretrage da radim i u drugoj bolnici, u drugom gradu. Htjela sam mišljenje i drugih doktora. Kad se sve završilo, pretrage na više načina, doktor, profesor van Velden nazvao me i rekao da dođem, ali mi je odmah i rekao da ništa nisu našli kod mene. Ja sam zdrava, nemam rak dojke, elhamdulillah, Allahu ekber! Za njih je to bila i ostala misterija, ali i za mene. Da li me je spasila sadaka ili nečija dova, ili moja dova, Allah zna najbolje.

Kako je vrijeme prolazilo, i život je donio sa sobom sve novije i novije promjene. Majka mi je preselila 2015. godine. Otac je ostao sam i bolestan. Ja sam odlučila da se brinem za njega, moje sestre također, ali ja živim vrata pored njega i tako mu kuham, čistim i za druge sitnice se brinem, elhamdulillah. S obzirom na to da je otac u penziji, i dosta vremena provodi u Bosni, prošle godine me pozvao da i ja dođem u naše selo i posjetim ga. Od sada i ubuduće mogu dolaziti kad god hoću, rekao mi je, ne smeta mu moj hidžab i nije ga briga šta će drugi misliti ili reći za mene. Dovila sam, stalno sam dovila da ga Allah uputi na pravi put, kao i moje sestre, njihove muževe, i njihovu djecu.

 Nakon deset godina ponovo sam u mjestu gdje sam napravila prve korake i mjestu koje sam napustila davno. Za mene više ništa nije bilo isto, pa ni rodno mjesto. Osjećala sam se strancem iako je to moja rodna gruda. Pogledi komšija i rodbine su drugačiji. Okrenuli bi glavu kada bi me vidjeli ili bi se pravili da me ne poznaju, ali elhamdulillah. Moje srce je i dalje puno. Znala sam da imam svoga Gospodara.

Hvala Milostivom Allahu, ovoga ramazana moj otac je izgovorio šehadet i postao je musliman. Još uvijek otac uči o vjeri i molim Uzvišenog Gospodara da ga uputi i učvrsti na putu istine, kao i ostatak moje porodice i sve one koji čeznu za pravom Istinom.

Danas, poslije toliko uspjeha u džahilijetu, kada bi me pitali šta je za mene uspjeh, odgovorila bih da je to Uputa kojom me Uzvišeni Gospodar nagradio. Molim Uzvišenog Allaha da moja priča bude sebeb drugima da pređu na islam, i onima koji su već u islamu da se učvrste na putu jedine prave vjere. Također, molim dragog Allaha da ova priča bude od koristi ummetu i da bude u moju korist na Sudnjem danu, te da svjedoči u moju korist! Amin!

Tekst poslala sestra M. S. 
Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: prilozi_posjetitelja@mail.com

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: