Prilozi posjetitelja

Od instruktorice fitnesa do Islama

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Moj put u islam

Bismillahi Rahmani Rahim. Zovem se Kata i rođena sam u jednom selu Štrepci kod Brčkog. Imam 3 sestre i odgojene smo kao katolkinje. Živjeli smo sa majkom do moje 20 godine. Otac je živio i radio u Holandiji, dolazio je jednom godišnje kući na odmor. Zatim je odlučio da se svi preselimo u Holandiju. Ja sam tada bila u Sloveniji imala sam posao u jednoj firmi Delta gdje sam šila odjeću za inostranstvo za butike. U Brčkom sam završila srednju školu kao tekstilni tehničar. Imala sam dečka Slovenca u Ptuju, gdje sam i radila. Odlučila sam napusti posao i otići sa svojom familijom za Holandiju, osim najstarije sestre koja je već bila udata i živjela sa mužem u Njemačkoj. Tako sam sa svojih 20 godina došla u skroz nepoznatu zemlju i počela iz početka. Jezik koji je meni bio potpuno strani , naučila sam brzo govoriti, el-hamdulillah. Radila sam i išla u školu kako bih jezik usavršila. Moj dječko iz Ptuja je došao u Holandiju i mi smo skupa živjeli nevjenčano. Tada sam imala 25 godina. Dobili smo sina kad sam imala 27 god. Bili smo tako nevjenčani u vezi sve do moje 35 godine. Rastali smo se, i ja sam ostala sama sa osmogodišnjim sinom. Ja sam u Holandiji studirala sport (instruktor fitnisa i aerobika) to sam i radila dugi niz godina sve do sada el Hamudillah.

Sport sam uvijek voljela da radim od djetinjstva. U Holandiji sam dobila priliku da od svog hobija posao napravim, hvala Allahu na svemu. Radila sam u jednom fitnes centru koji je bio svaki dan krcat pun. Ja sam radila kao instruktorica fitnesa i vodila sam grupne treninge kao aerobik, step i vježbe za učvršćavanje mišića. To je bio najteži period u mom životu. Sama sam morala zarađivati i sama se brinuti o sinu. Radila sam puno kako bih pobjegla od realnosti i sama sam puno trenirala. Kako sam i sama bila top športašica, prijavila sam se za mis fitnis Holandije, osvojila sam 3 mjesto i nagradu. Bila sam poznata u to vrijeme i u svom gradu i mnogi koji bih me sreli i nisu me poznavali, znali bih da sam to ja, jer sam bila i u različitim časopisima.

Trebala sam ići dalje na takmičenja. Ja nisam svoju sreću pronašla u tome i počela sam čitati bibliju jer je nikad prije nisam čitala, i niko od moje familije koliko znam. Išla sam u crkvu više iz tog razloga jer je moja majka tako htjela, da bih joj ispunila želju, tako sam i radila ali ništa nisam osjećala kad bih bila u crkvi, neki spokoj ili slično, ne!! Malo sam znala o svojoj vjeri, skoro ništa. Čitala sam bibliju i to je bio moj novi pokušaj za srećom, jer sam znala da Bog postoji. Pročitala sam možda jednu trećinu biblije i nisam ništa skoro shvatila. Kako sam radila sa puno klijenata u fitnes centru, ja sam se pohvalila jednom mladiću da čitam bibliju. On je bio Marokanac ali je rođen u Holandiji. Rekao mi je da je to lažna biblija i da je puno toga izmjenjeno. Ja sam se bunila, ali on je došao sa nekim argumentima koji su meni bili više logični nego kod biblije. S obzirom da sam u tom periodu bila jako zbunjena i tragala sam za istinom, na sve sam pristala. Ponudio mi je Kur’an i još neke islamske knjige i ja sam pristala. Sljedeći put kad je došao na trening donio mi je knjige kao što je i obećao.

Ja sam počela da čitam Kur’an na holanskom prevodu. Brzo sam pročitala Kur’an, ja mislim u roku od mjesec dana. Iako nisam sve odmah shvatala,  ponovo sam počela sa čitanjem. Što sam više čitala, sve više sam bivala svjesna da sam pogrešnu vjeru prakticirala, ako tako mogu reći jer svoju vjeru uopće i nisam praktizirala, ustvari bila sam u pogrešnoj vjeri Subhana Allah!! Počela sam da čitam i druge islamske knjige kao Tawhid (jednoća Allaha), Taqwa itd. Ja sam već znala da je islam istina, ali šta sada!? Ja nisam više mogla nazad, to je bio moj put ka sreći, put istine. Nešto se desilo u meni i nisam mogla zanemariti to što sada znam. Ramazan se približava, a ja hoću da budem muslimanka ali sam se brinula kako ću uzeti drugu vjeru (islam), šta će reći moji roditelji na to! To me je najviše brinulo. Svašta mi je prolazilo kroz glavu, šta ako me se odreknu!? Ali ja nisam mogla više nazad!! Nazvala sam imama i napravila razgovor da želim prihvatiti islam. Bio je ramazan 2006 godine, drugi dan ramazana.

Ja sam izgovorila šahadet i postala muslimanka el Hamdulillah. Počela sam odmah isti dan i postiti ramazan. U prostoriji gdje sam izgovorila šahadet bilo je još par sestara prisutno sve su bile Marokanke, između njih i jedna koja je držala lekcije Kur’ana, učila je sestre da uče sure iz Kur’ana, zvala se Karima, koja je za mene vrlo značajna da je Allah nagradi. Bilo je jako emotivno i ja sam zaplakala kad sam izgovarala šahadet, druge sestre također su plakale. Od tog momenta, moj novi život je počeo, tako sam se i osjećala, kao da to nisam više bila ja, ona stara Kata, nego neka druga osoba. Dala sam sebi islamsko ime Maryam, to mi se ime svidjelo jer je jedino žensko ime koje je spomenuto u Kur’anu, i što je ime od majke Isa alejhi selam. Sestra Karima me pozvala na iftar isti dan i ja sam prihvatila naravno.

Nikad prije u životu nisam bila u islamskoj kući gdje se klanjalo. Sestra Karima je imala šestero djece i mene je prihvatila kao člana porodice. Jako lijepo me ugostila i pričale smo o vjeri. Ona je bila moj primjer, tako strpljiva i blaga, pored toliko male djece, da je Allah nagradi! Učila me suru El-Fatiha, i još par kratkih sura koje sam trebala znati bar za početak, za namaz. Odmah sam se pokrila i počela da prakticiram islamsku vjeru, korak po korak. Tada sam imala 39 godina. Posao gdje sam radila, nisam više radila sa strašću kao nekad, osjećala sam se kao da više ne pripadam tu. Sport sam i dalje voljela ali ne i više tu buku i miješanje muškaraca i žena.

Počelo je da mi smeta jer nisam mogla da praktiziram vjeru onako kako bih trebala. Počela sam da tražim drugi posao kako bih uskladila sa svojom vjerom, ali iskušenjima nije bilo kraja, el Hamudillah na svemu. Također sam napustila takmičenja mis fitnesa koja su trebala biti za evropsko prvenstvo. Svi su bili zapanjeni mojom odlukom, moja trenerka Dezire koja se bavila body bilderom i svi ostali koji su me poznavali. Nakon nekoliko mjeseci našla sam drugi posao u jednom sportskom centru samo za žene, i to mi se činilo idealno, jer sam svoj posao kao instruktora za fitnes voljela. Radila sam oko 5 mjeseci i dobila otkaz jer nisam dala ruku jednom muškarcu koji je došao sa svojom ženom na razgovor za trening. Ostala sam bez posla. Tada sam uzela bolovanje koje je trajalo skoro god dana, bila sam umorna od svega.

 U međuvremenu, moja majka i otac su saznali da sam postala muslimanka, nisam više mogla kriti. Tata nije ništa na to rekao, on nikad i nije baš pokazivao svoje emocije, mama je bila ljuta i bila je šokirana.Moja familija na početku me nije prihvatila i ja sam ih razumjela. Ali mi je bilo jako teško, niko me od familije nije razumio, osjećala sam se potpuno sama. Izgubila sam sve prijatelje koje sam imala prije islama osim jedne holanđanke Sintije, s kojom sam se družila od kako sam došla u Holandiju. Kad sam napunila 40 godina udala sam se za mladića kojim sam sebebom prešla na islam, to je mladić kojeg sam na početku spominjala koji mi je poklonio Kur’an. On je imao 25 godina a ja 40 godina. Bio je 15 godina mlađi od mene i nije baš praktikovao vjeru. Na početku sam oklijevala da se udam za njega jer nije bio čvrst u vjeri a onda nakon kratkog vremena je i on počeo da praktikuje vjeru i ja sam se udala za njega.

Ja sam izgledala puno mlađe nego što jesam i niko mi nije dao tolike god, niti se neka razlika vidjela među nama u godinama. Moj sin je također prihvatio islam kad je bio 15 godina star el Hamudillah. Kako sam mijenjala svoje stare navike i počela se pridržavati vjerskih propisa, ja više nisam mogla raditi u sportskoj školi gdje sam radila. Našla sam sebi isti posao samo sa ženama( fitness). Moj brak nije baš dobro funkcionirao i mi smo se rastali nakon 3 mjeseca braka. Onda smo se ponovo vjenčali i pokušali ponovo, nije išlo, sve skupa smo bili 5 god el Hamdulillah. Moj sin je išao u srednju školu i bio dobar učenik. I on je počeo da klanja i da posti u mjesecu ramazanu el Hamudillah. Meni je bilo zabranjeno da dolazim kući u Bosnu sa hijabom i ovako obučena, tako da 10 god nisam bila hajr InschaAllah.

2011-te  godine u mjesecu ramazanu u bolnici su mi otkrili da imam rak lijeve dojke Subhana Allah. Bila sam i malo uplašena jer su mi rekli sta me sve čeka el Hamdulillah. Međutim dan ili dva pred operaciju ja sam imala neki čudan osjećaj, i kao da mi neko šapuće na uho.. tebi nije ništa, zdrava si.  Ja sam nazvala bolnicu gdje sam trebala biti operirana i rekla da neću da se operišem, nego da želim ponovo pretrage da radim i u drugoj bolnici i drugom gradu. Htjela sam mišljenje i drugih doktora. Kad se sve završilo, pretrage na više načina, doktor profesor van Velden me nazvao i rekao da dođem ali mi je odmah i rekao da ništa nisu našli kod mene, nemam rak dojke el Hamudillah, Allahu Ekber. I na kraju se ispostavilo da ja nemam nikakvu bolest hvala Allahu Svevišnjem. Za njih je to bila i ostala misterija, a i za mene. Da li me je spasila sadaka ili nečija dova, ili moja dova Allah zna najbolje..

Majka mi je preselila 2015 god i otac je ostao sam i bolestan. Ja sam odlučila da se brinem za njega, moje sestre također ali ja živim vrata pored njega i tako mu kuham, čistim i za druge sitnice se brinem el Hamudillah. Moj otac odlazi svake godine u Bosnu, Štrepci kod Brčkog, tamo ima kuću, i ostane po par mjeseci tamo. Godine 2017-te me pozvao da dođem i ja kući nakon 10 godina. Allah mu srce omekšao i mene nagradio za moje strpljenje hvala Milostivom Samilosnom Gospodaru svih svjetova. Od sada i u buduće mogu dolaziti kad god hoću, rekao mi je, ne smeta mu moj hidžab i nije ga briga šta će drugi misliti ili reći za mene. Dovila sam, stalno sam dovila da ga Allah uputi na pravi put, kao i moje sestre, njihove muževe, i njihovu djecu.

Hvala Allahu Milostivom, moj otac je izgovorio šahadet, postao je musliman. Još uvijek otac saznaje o vjeri i molim Uzvišenog Gospodara da ga uputi i učvrsti na putu istine, kao i ostatak moje porodice i sve one koji čeznu za pravom Istinom. Molim Uzvišenog Allaha da moja priča bude sebeb drugima da pređu na islam, i onima koji su već u islamu da učvrste Jedinu pravu vjeru. Također, molim dragog Allaha da ova priča bude od koristi Ummetu i da bude u moju korist na Sudnjem danu, te da svjedoči u korist moju. Amin.

Tekst poslala sestra M. S. 
Pošaljite nam i vi vašu priču na adresu: prilozi_posjetitelja@mail.com

 

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: