Odgovori

Osam novih pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Boravak žene u muževoj kući u toku iddeta

Pitanje: Esselamu alejkum, Da li žena koja je puštena mora čekati iddet u muževoj kući?

ODGOVOR: Alejkumusselam! Ženi koja je puštena talakom (prvim ili drugim) pri kojem muž ima pravo da je vrati dok je u iddetu nije dozvoljeno da…

izlazi iz muževe kuće, ona ima pravo na stanovanje i izdržavanje sve do kraja iddeta. Niti je njenom mužu dozvoljeno da je istjera iz svoje kuće sve do kraja iddeta osim ako je ona učinila nemoralno djelo. Oko toga šta se podrazumijeva pod tim nemoralnim djelom učenjaci imaju dva stava.

Prvi stav, na čemu je većina učenjaka, da se misli na djelo zinaluka, a drugi da se odnosi i na neposlušnost žene mužu ili na njen ružan odnos prema njegovoj familiji pri čemu ih je uznemirila riječima i djelom. Dokaz za ovo su riječi Uzvišenog: “Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sâm sebi nepravdu čini” (Et-Talak, 1).

Mudrost toga da njima nije dozvoljeno da napuste kuću, niti njihovom muževima da ih istjeraju, je u tome što se prilikom njenog boravka u kući kod muža može javiti želja da je vrati na što on ima pravo htjela ona ili ne. Zato kaže Uzvišeni u nastavku istog gore spomenutog ajeta: “Ti ne znaš, Allah može poslije toga priliku pružiti” (Et-Talak, 1). Kaže Ibn Kesir u tefsiru ovog dijela ajeta: “To jest, Mi smo ostavili puštenu ženu u kući muža u periodu iddeta jer će se muž možda pokajati zbog talaka i Allah će mu u srcu dati želju za njenim vraćanjem pa će mu tako biti lakše”. Takođe, prenosi Ibn Kesir od Zuhrija a on od Fatime bint Kajs, radijallahu anha, da je protefsirila riječi “priliku” sa vraćanjem žene.

Prema tome, puštenoj ženi nije dozvoljeno da samovoljno izađe iz kuće muža, a ako to uradi na nju se odnose riječi Uzvišenog u spomenutom ajetu “To su Allahovi propisi. Onaj koji Allahove propise krši – sâm sebi nepravdu čini” (Et-Talak, 1). Ve billahi
tevfik.
*******************************

2. Iddet u sporazumnom razvodu

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Kakav je propis iddeta u slučaju sporazumnog razvoda?
Allah vas nagradio!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Prekidanje bračnog ugovora između muža i žene u islamskom pravu može biti na jedan od tri načina:

Prvi je davanje talaka (tj. puštanje žene) koje je isključivo pravo muža, oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zato žena ne može niukom slučaju dati talak (pustiti) mužu.

Drugi način je traženje poništenja bračnog ugovora (takozvani fesh), svejedno bilo to od strane muža ili žene, a koji ima svoje razloge, povode i uvjete. Poništenje bračnog ugovora može dati samo kadija (šerijatski sudija), a u slučaju nepostojanja zvaničnog kadije učenjak ili daija.

Treći način prekidanja bračnog ugovora između supružnika je da žena zatraži od muža da joj da talak (tj. da je pusti, a talak je isključivo njegovo pravo) iz određenog razloga uz obavezu vraćanja vjenčanog dara (mehra) mužu (ova vrsta prekidanja braka u islamskom pravu se zove hul’u). Ovakav način prekidanja bračnog ugovora se može učiniti bez posredovanja kadije (šerijatskog sudije), ako muž pristane na zahtjev žene. A ako on odbije da joj da talak a ona ima opravdan razlog, o čemu će biti govora u narednom dijelu teksta, onda je kadiji dozvoljeno da im poništi bračni ugovor.

U osnovi ženi nije dozvoljeno da traži razvod braka od svog muža bez opravdanog razloga, našto upućuje jasan hadis u kojem Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Koja god žena bude tražila od svog muža razvod braka bez opravdanog razloga, biće joj zabranjen miris Dženneta” (Ebu Davud (2226), Tirmizi (1178) i Ibn Madže (2055), a Albani ga je ocijenio vjeodostojnim u “Irva’ul-galil” (2035)).

Međutim, da bi ženi bilo dozvoljeno da traži razvod braka od svoga muža uvjet je da se žena boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu zato što ga mrzi (prezire) iz određenog razloga. Žena može zamrziti svoga muža zbog njegovog ružnog izgleda, lošeg ahlaka, nepraktikovanja vjere, starosti, slabosti i slično, pa se zbog toga boji da Allahove propise neće izvršavati prema njemu. U tom slučaju dozvoljeno joj je da traži razvod braka s tim da je dužna vratiti svom mužu vjenčani dar (mehr) koji je uzela (El-Mugni (7/51)).

Dokaz za ovo je ajet: “A ako se bojite da njih dvoje Allahove propise neće izvršavati, onda im nije grehota da se ona otkupi”. (El-Bekare 229) I hadis od Ibn ‘Abbasa, radijallahu anhuma, u kojem stoji da je žena Sabit ibn Kajsa, radijallahu anhu, došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: “Allahov Poslaniče, ne nalazim Sabitu mahanu ni u vjeri niti u ponašanju, ali se bojim nezahvalnosti (kufrul-a’šire)”. A on je upita: “Hoćeš li mu vatiti njegov vrt?” Ona odgovori: “Hoću”. Onda je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao njenom mužu: “Uzmi vrt i daj joj talak (tj. pusti je)” (Buharija (5276)).

Ovo spomenuto je uopćeno što se tiče vrsta razvoda braka.

Pa ako si ti pod sporazumnim razvodom braka mislila na ovaj treći (hul’u) gdje žena traži od muža da joj da talak a zauzvrat ona mu vraća mehr koji joj je dao, onda su posljedice te vrste razvoda sljedeći propisi:

Prvo – njen iddet je, po ispravnom mišljenju učenjaka, jedno mjesečno pranje na osnovu hadisa kojeg bilježi Ebu Davud od Ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da je iddet žene Sabita ibn Kajs, radijallahu anhu, kada joj je dao hul’ jedno mjesečno pranje. Šejh Albani je ovaj hadis ocijenio vjerodostojnim.

Drugo – da njen muž u toku iddeta nema pravo da je vrati oko čega nema razilaženja.

Treće – učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko toga da li se ova vrsta razvoda hul’u smatra talakom (misli se na to da joj je dao tri talaka) ili feshom (poništenjem braka).

Bliže je, a Allah zna najbolje, da je ovo fesh jer da je bio talak iddet bi joj bio tri mjeseca ili tri mjesečna pranja.

Četvrto – oko toga da li žena puštena na ovaj način (hul’om) ima pravo na stanovanje i izdržavanje u toku iddeta učenjaci imaju podijeljeno mišljenje. Jedni smatraju da ima pravo i na stanovanje i na izdržavanje, drugi da nema pravo ni na stanovanje ni na izdržavanje a treći da ima pravo na stanovanje ali nema na izdržavanje.

A najbliže ispravnom je, a Allah zna najbolje, je drugi stav učenjaka, tj. da nema pravo ni na stanovanje ni na izdržavanje zbog hadisa od Fatime bint Kajs kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da ju je muž pustio triput a da joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije dao pravo na stanovanje i izdržavanje. Iako hadis govori o ženi koja je puštena tri puta on se odnosi i na način razvoda hul’om koji se smatra feshom (poništenjem braka) jer im je zajedničko da muž nema pravo da ih vrati u toku iddeta. Ve billahi tevfik.
*****************************

3. ŠTA KVARI ABDEST

Pitanje:

– Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

Da li ja izgubim abdest ako se presvlačim i pri tome otkrijem avret za muškarca a niko me nije vidio? I ako žena uzme abdest i skine mahramu pred mahremima da li time gubi abdest?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Stvari koje kvare abdest su:

Prvo: sve što izađe na dva prirodna otvora (polni organ i analni otvor) a došlo je u šerijatskim tekstovima da kvari abdest, poput izmeta, mokraće, mezja, vedja i vjetra. Ispravno je da u ovo ne ulazi bijelo pranje, razni iscjedci kod žena, zrak koji izlazi iz polnog organa žene i slično.

Drugo: gubitak svijesti i duboki san, dok drijemanje i kunjanje ne kvare abdest.

Treće: dodirivanje šakom bez zastora svog ili tuđeg polnog organa (svejedno od strane žene ili muškarca) sa strašću. Dok dodirivanje polnog organa drugim dijelovima tijela (mimo šake) ili bez strasti ne kvari abdest.

Četvrto: jedenje devinog mesa.

Sve gore spomenute stvari koje kvare abdest su zasnovane na vjerodostojnim dokazima čije navođenje bi nam oduzelo puno prostora.

Naravno, postoje i druge stvari oko kojih učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li one kvare abdest, poput diranja tijela žene bez zastora, izlazak krvi i gnoja iz tijela, povraćanje i slično. Ispravno je da sve ove stvari ne kvare abdest.

Prema tome, otkrivanje stidnog mjesta od strane žene, svejedno bilo ispred muškaraca ili ne, kao otkrivanje pred mahremom apsolutno ne utiče na ispravnost i valjanost abdesta oko čega nema razilaženja među učenjacima. Zapamti ove četiri stvari koje kvare abdest a na sve mimo toga ne obraćaj pažnju. Ve billahi tevfik.
**************************************

4. KAKO SE KLANJA VITR NAMAZ

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Kako se klanja Vitr namaz?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Vitr namaz je potvrđeni sunnet, na čemu su skoro svi islamski učenjaci, za razliku od Ebu Hanife koji smatra da je vitr namaz vadžib. Najjasniji dokaz da vitr namaz nije vadžib je to da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao vitr namaz na jahalici, a složni su učenjaci da farz namaz nije dozvoljeno klanjati na jahalici osim u nu

ždi i ako se boji da će mu isteći namasko vrijeme. Vrijeme klanjanja vitr namaza je poslije jacije namaza pa sve do zore, a najbolje je da se klanja u zadnjem dijelu noći. Nije dozvoljeno klanjati dva puta vitre u jednoj noći, zbog hadisa: “Nema dva vitreta u jednoj noći”, bilježe ga Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. Vitr namaz se može klanjati jedan, tri, pet, sedam i devet rekata i to spojeno bez predavanja selama među rekatima što je došlo u vjerodostojnim hadisima.

Prenešeno je, takođe u vjerodostojnom hadisu i da se sedam rekata klanja tako što se na šestom preda selam a zatim klanja jedan rekat. Dok se klanjanje vitr namaza tri rekata klanja tako da se klanjaju sva tri rekata odjedanput sa jednim sjedenjem. A ako se na drugom rekatu preda selam, onda se vitr klanja jedan rekat. Praksa poznata kod nas da se prilikom klanjanja vitr namaza sa tri rekata uči etehijatu na drugom rekatu kao kod akšam namaza, a na čemu je hanefijski mezheb, je oprečna vjerodostojnom hadisu kojeg bilježe Hakim i Bejheki od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemojte klanjati vitr namaz tri rekata tako da liči akšam namazu …”. Iraki, Hakim i Zehebi ocjenjuju ovaj hadis vjerodostojnim.

Ostaje pitanje da li ovaj hadis upućuje na zabranu klanjanja vitreta poput akšama (misli se sa dva sjedenja), na čemu je većina učenjaka, ili je to samo pokuđeno a što kažu neki učenjaci.

Prema tome, vitr namaz koji se klanja tri rekata se klanja tako što se klanjaju dva rekata i preda selam, a ovo se broji u kijamu lejl, a zatim se klanja jedan rekat vitr namaza na kojem se uči kunut dova koja je mustehab a ne vadžib. Prenešano je u vjerodostojnim predajama da se kunut dova može učiti prije odlaska na ruku kao i nakon vraćanja sa rukua, i jedno i drugo je ispravno. Svi gore spomenuti propisi su zasnovani na vjerodostojnim hadisima ali zbog dužine teksta izostavili smo njihovo navođenje. Ve billahi tevfik.
*************************************

5. KAKO SE KLANJA DŽENAZA NAMAZ

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Ako nije dugo pitanje kako se klanja dženaza namaz?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Način klanjanja dženaze namaza je široko i kompleksno pitanje ali nastojaćemo da na ovom mjestu osnovno što bi jedan obični musliman trebao da zna.

Prvo – Mejit koji je ogasuljen i obučen u ćefine se postavi između klanjača i pravca kible tako da mu glava bude na desnoj strani a noge na lijevoj.

Drugo – Imam staje kod glave mejita ako je mejit muško, a kod pasa mejita ako je mejit žensko, a muktedije se safaju iza imama. Ovo se prenosi od Enesa, radijallahu anhu, da je on tako postupio, a zatim je rekao da je tako radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Hadis bilježi Ebu Davud i Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, a Albani vjerodostojnim.

Treće – Dženaza se klanja tako što se u stojećem stavu donose četiri tekbira. Kod nekih učenjaka svi ovi tekbiri su ruknovi dženaze, dok kod drugih ušenjaka rukn je samo početni tekbir a ostala tri su sunnet. Propisanost tekbira je prenešena u mnogim hadisima s tim da nema smetnje da se ponekad donese pet, šest, pa sve do devet tekbira, jer se ovo prenosi u vjerodostojnim hadisima od Zejd ibn Erkama, Alije i drugih ashaba, radijallahu anhum.

Četvrto – Nakon početnog tekbira uči se Fatiha čije učenje je po nekima rukn, po drugima vadžib a po trećima samo sunnet. Dokaz da se ona uči je hadis kojeg bilježi Buharija od Talhe ibn Abdullaha, radijallahu anhu, da je klanjao iza Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, dženazu pa je proučio Fatihu, a zatim rekao: “Da znate da je to od sunneta”. Po nekim učenjacima sunnet je proučiti i suru jer je to prenešeno u dodatku istog hadisa kod Nesaija. Sunnet je da sve što se uči u dženazi namazu da se uči u sebi osim tekbira od strane imama.

Peto – Izgovori se drugi tekbir i nakon njega se donosi salavat na Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kao što se prenosi u hadisu od Ebu Umame a on nekog od ashaba da je rekao: “Sunnet je prilikom klanjanja dženaze da imam donese tekbir a zatim da se uči Fatiha u sebi nakon početnog tekbira. Zatim se donosi salavat na Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i upućuje se iskrena dova mejitu u ostala tri tekbira nakon koje se ništa ne uči a zatim se preda selam u sebi. Hadis bilježi Bejheki a Ibn Hadžer ga ocjenjuje vjerodostojnim.

Džumhur učenjaka je na tome da se salavat uči poslije drugog tekbira što je podržao i šejh Albani. Dok Ibn Hazm i Ševkani, oslanjajući se na ovaj hadis, smatraju da se i Fatiha i salavat uče nakon prvog tekbira. Način donošenja salavata u dženazi namazu nije preciziran ni u jednom vjerodostojnom hadisu tako nema smetnje da se uči isti salavat kao na Ettehijatu ili bilo koji drugi oblik.

Šesto – zatim se izgovore ostali tekbiri i poslije svakog se uputi dova umrlom kao što je došlo u hadisu Ebu Umame. Prenosi se od nekih učenjaka da se poslije trećeg tekbira dova upućuje umrlom a poslije četvrtom uopćeno svim muslimanima, međutim za ovako nešto nema dokaza.

U vjerodostojnim hadisima se prenosi nekoliko dova koje je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio na ovom mjestu na dženazi namazu. Najpoznatija od njih je ono što se prenosi od Avf ibn Malika, radijallahu anhu, a bilježi Muslim: “ALLAHUMMEGFIR LEHU VERHAMHU VE AFIHI V’AFU ANHU, VE EKRIM NUZULEHU, VESSI’A MUDHALEHU, VAGSILHU BILMAI’ VES-SELDŽI, VE NEKKIHI MINEL-HATAJA KEMA JUNEKKA ES-SEVBU EL-EBJEDU MINED-DENESI, VE EBDILHU DAREN HAJREN MIN DARIHI, VE EHLEN HAJREN MIN EHLIHI, VE ZEVDŽEN HAJREN MIN ZEVDŽIHI VE EDHILHU EL-DŽENNETE, VE EIZHU MIN AZABIL-KABRI, VE MIN AZABIN-NARI”.

Takođe, od poznatijih dova je i ono što se prenosi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, a bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Nesai i Ibn Madže:

“ALLAHUMMEGFIR LIHAJJINA VE MEJJITINA, VE ŠAHIDINA VE GAIBINA, VE SAGIRINA VE KEBIRINA, VE ZEKERINA VE UNSANA, ALLAHUMME MEN AHJEJTEHU MINNA FEAHJIHI ALEL-ISLAM, VE MEN TEVEFFEJTEHU MINNA FETEVEFFEHI ALEL-IMANI, ALLAHUMME LA TAHRIMNA EDŽREHU VE LA TUDILLENA BADEHU”.

Sedmo – Zatim predaje selam pri čemu je ispravno da se preda selam na jednu stranu, kao i da se preda selam na obje strane, jer je oboje prenešeno u prihvatljivim i validnim hadisima, prvo od Ebu Hurejre a drugo od Abdullaha ibn Mes’uda, radijallahu anhuma.

Na ovom mjestu je lijepo spomenuti nekoliko napomena a koje su zasnovane na ajetima i vjerodostojnim hadisima, a koje su vezane za dženazu namaz:

– Nije dozvoljeno klanjati dženazu kjafiru, niti doviti da mu se Allah smiluje i oprosti.

– Mustehab je da se pravi što više safova iza imama, tj. da bude tri ili više.

– Ako bi dženazu klanjali samo imam i jedan muktedija, safaju se tako što muktedija stane iza imama.

– Dozvoljeno je da i žene klanjaju dženazu.

– Najpreči je da predvodi dženazu onaj koga je ovesijetio mejit, a zatim namjesnik tog mjesta ili njegov zamjenik u što ulazi i imam mesdžida u tom mjestu.

– Ako se desi da na jednom mjestu ima više umrlih dozvoljeno je svakom pojedinačno klanjati dženazu a ispravno je klanjati jedan dženaze namaz za sve njih.

– Dozvoljeno je klanjati dženazu i u mesdžidu ali je bolje da se klanja van mesdžida na mjestu određenom za to.

– Propisano je dizanje ruku prilikom izgovaranja početnog tekbira na dženazi namazu, a nije prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kod svakog tekbira dizao ruke, nego se to prenosi od Abdullaha ibn Omera.

– Nije prenešeno u hadisima kako da upotpuni dženazu namaz onaj koji zakasni na nju te je najbliže da to potpada pod način doklanjavanja namaza mimo dženaze, tj. da upotpuni ono što ga je prošlo a da ono na što je stigao da mu to bude početak namaza.

Ovo je rezime onoga kkao se prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je klanjao dženazu namaz. Ve billahi tevfik.
*******************************

6. Da li se zikri poslije farza ili poslije suneta

Pitanje:

SELAM ALEJK!

DA LI SE DOVI POSLE FARZA NAMAZA ILI NA KRAJU KAD SE SVE ZAVRSI I POSLJEDNI SUNETI. ALLAH VAS NAGRADIO!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Kao prvo, poslije namaza se uopće ne dovi na način kako se to radi kod nas da se džematski zikr i poslije toga uči Namaska dova i Fatiha. Namaska dova nije prenešena u Sunnetu te je zato novotarija kao i zajedničko zikrenje poslije namaza i učenje Fatihe koji su, takođe novotarija.

Ispravno je da se poslije farza namaza zikri zikrovima koji su prenešeni u vjerodostojnim hadisima, poput izgovaranja odmah nakon predavanja selama 3 puta Estagfirullah i riječi: ALLAHUMME ENTESSELAMU VE MINKESSELAMU TEBAREKTE JA ZEL DŽELALI VEL IKRAM. A zatim se uči Ajetul-kursijj, sure: Ihlas, Felek i Nas, 33 puta Subhanallah, 33 puta Elhamdulillah i 33 puta Allahu ekber i izgovaranja riječi LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHUL MULKU VE LEHUL HAMDU VE HUVE ALA KULI ŠEJIN KADIR, kao i drugi zikrovi koji se prenose od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.

Kao drugo, propisano je razdvajanje između farz (obaveznih) namaza i sunneta, svejedno potvrđenih ili nepotvrđenih ili općih nafila. Razdvajanje između farza i suneta se vrši na jedan od dva načina:

Prvo – govorom, tj. zikrenjem ili bilo kojim drugim razgovaranjem sa kojim se napravi razmak između farza i suneta.

Drugo – promjenom mjesta, tj. izlaskom iz mesdžida ili da se ode sa mjesta na kome se klanjao farz.

Dokaz za ovo je vjerodostojan hadis kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu u kojem je došlo da je tabi’in Es-Saib ibn Jezid klanjao džumu sa Muavijom, radijallahu anhu, kada je bio halifa. Pa čim je imam predao selam on je ustao i klanjao sunet, pa ga je pozvao Muavija, radijallahu anhu, i rekao: “Nemoj više raditi to što si uradio, kada klanjaš džumu nemoj je spajati sa drugim namazom (sa nafilom, sunetom) sve dok nešto ne progovoriš ili ne izađeš, jer nam je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako naredio da ne spajamo namaz (farz) sa namazom (nafilom) sve dok nešto ne progovorimo ili ne izađemo”.

Propisanost razdvajanja farzova od nafila je propisano i u drugim ibadetima mimo namaza. Pa tako nije dozvoljeno dan ili dva pred Ramazan postiti nafilu osim kome je praksa da stalno posti nafilu, takođe, nakon Ramazana, tj. dan Bajrama nije dozvoljeno postiti. Ovo se prenosi u vjerodostojnim hadisima Buharije i Muslima.

Prema tome, zikri se odmah poslije farza (a ne dovi), a ne poslije suneta jer poslije suneta uopće zikr nije propisan. Ve billahi tevfik.
********************************

7. Kako se sprema i dijeli akika

Pitanje:

Selam alejkum!

Poštovani brate, imam pitanje je vezano za akiku. Znam da se za muško dijete kolju dva kurbana, dok za žensko jedan. U jednoj sam knjizi pročitala da bi bilo bolje da se to meso skuha i da mu se dodaju neki začini, nego da se samo onako podijeli. Mene zanima da li se to meso može ispeći kao pečenje i tako podijeliti?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Klanje dva kurbana za muško i jednog za žensko je mustehab a ne vadžib iako je u vjerodostojnom hadisu kojeg bilježi Tirmizi od Aiše, radijallahu anha, došlo da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se za muško dijete kolju dvije iste ovce a za žensko jedna ovca.

Dokaz da je to samo mustehab je hadis kojeg prenosi Abdullah ibn Abbas, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zaklao kao akiku za Hasana ovna i za Husejna ovna. Hadis bilježe Ebu Davud, Nesai i Ahmed a vjerodostojnim ga ocjenjuju Ibn Huzejme, Ibnul-Džarud, Abdulhak El-Išbili, Albani i Šuajb Arnaut.

Većina učenjaka smatra da je propis mesa akike, njegove kože i ostalih dijelova poput mesa kurbana u raspodjeli (da se ostavi nešto sebi a ostalo da se podijeli siromašnim, poznanicima i komšijama) i zabrani da se prodaje (da se prodaje njeno meso, koža, glava i ostalo). Pa tako po nekim učenjacima akika i kurban se slažu u tri stvari a razlikuju u tri. Tri stvari u kojima se slažu su:

Prvo- da životinja koja se kolje i za kurban i za akiku mora biti jedna od četiri: koza, ovca, krava i deva, s tim da neki učenjaci kažu da se akika kolje samo od koze i ovce.

Drugo- da životinja mora dostići određenu starosnu dobu, a to je šest mjeseci za ovcu, godina za kozu, dvije godine za kravu i pet godina za devu.

Treće- da životinja koja se kolje nema mahana zbog kojih se ne prima njen kurban.

A tri stvari u kojima se razlikuje akika od običnog kurbana su:

Prvo- da je njeno kuhanje ili pečenje akike bolje od dijeljenja mesa (mada za ovo nema dokaza).

Drugo- da se kosti zaklane akike ne smiju lomiti, dok se kod kurbana mogu lomiti.

Treće- da klanje akike se ne može dijeliti sa drugim kurbanom ili akikom, odnosno, da ako bi se zaklala krava ili deva za akiku nije dozvoljeno niti ispravno da se krava ili deva dijele na dvije ili više akika ili na akiku i kurban, nego mora čitava krava ili deva biti samo za jednu akiku (dok se za kurban krava i deva mogu podijeliti na sedam dijelova).

U Sunnetu nije prenešeno kako se akika priprema za jelo i kako se i kome dijeli osim ako bi rekli da akika ima iste propise kao i bilo koji drugi kurban. Bilježi Muslim u svom Sahihu od Aiše, radijallahu anha, u dugom hadisu da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao govoreći o tome šta se radi sa mesom kurbana: “Jedite, uskladištite (tj. ostavite za poslije) i podijelite kao sadaku”. Zbog toga što nije nešto prenešeno o načinu spremanja i dijeljenja akike, što bi obavezivalo da se slijedi kao sunnet, učenjaci imaju različito mišljenje oko toga, a što predstavlja njihov čisti idžtihad (mišljenje) u kojem ima širine.

Pa tako po malikijama ljudi se ne zovu da bi im se pripremila akika kako bi je jeli jer je imam Malik rekao: “A što se tiče toga da se ljudi pozovu da jedu akiku, ja prezirem hvalisanje” (Hašijetu Dusuki 2/126). Kaže malikijski učenjak Badži da se iz ovih riječi imama Malika razumije da je sunnet dijeljenja akike tako da se ona podijeli ljudima (El-Munteka 3/104). Dok šafije (Mugnil-muhtadž 4/294) i hanabile (El-Mugni 11/124) smatraju da je bolje da se akika skuha (pripremi za jelo svejedno skuhalo se ili pečeno na ražnju) i da se pozovu prijatelji i rodbina.

Upitan je imam Ahmed da li akiku treba skuhati a on je potvrdno odgovorio, zatim mu bi rečeno da je to dodatna obaveza ljudima a on im odgovori da to trebaju podnijeti. Kaže Ibnul-Kajjim u svojoj knjizi “Tuhfetu mevlud” (str. 179) nadovezujući se na riječi imama Ahmeda: “To je tako jer kada skuha akiku time je olakšao obavezu njenog kuhanja od strane siromaha i komšija, a u tome je dodatno dobročinstvo i zahvalnost na blagodati, a radost onoga kome se akika pokloni skuhana je potpunija”.

Prema tome, nema nikakve smetnje da se akika ispeče na ražnju a zatim podijeli jer u njenom načinu spravljanja i dijeljenja ima širine. Ve billahi tevfik.

************************************

8. Je li obavezno uzimanje abdesta nakon gusula

Pitanje:

Selam alejkum, moje pitanje je vezano za abdest i kupanje. Zanima me da li je neophodno poslije kupanja uzimati abdest da bi se obavio namaz?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Postoje dvije vrste kupanja: prva je kupanje radi rashlađivanja, otklanjanja nečistoće, znoja i slično pri čemu se ne nijeti šerijatsko kupanje, tj. gusul. Pa onaj ko se tako okupa onda to kupanje ne obuhvata abdest nego je obaveza nakon njega uzeti abdest za ono što se inače uzima abdest. Oko ovoga nema razilaženja među učenjacima.

Druga vrsta kupanja je šerijatsko uzimanje gusula, tj. pranja čitavog tijela vodom sa nijetom uzimanja gusula, a to je, u stvari, kupanje poslije džunubluka, hajza, nifasa, primanja Islama (oko ovoga je veliko razilaženje među učenjacima) i slično a što je vadžib. Ovakvo uzimanje gusula obuhvata i sam abdest po ispravnom stavu učenjaka pod uslovom da se u toku gusula ne uradi nešto što inače kvari abdest, poput puštanja vjetra, mokrenja ili diranja šakom polnog organa sa strašću.

Svejedno da li se abdest uzeo onako kako je došlo u sunnetu da ga je uzimao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pri čemu bi na samom početku gusula uzeo abdest a zatim oprao čitavo tijelo, prvo desnu a zatim lijevu stranu tijela (što je prenešeno u vjerodostojnim hadisima), ili se gusul uzimao tako što bi se samo okupalo čitavo tijelo bez abdesta. Takođe, na valjanost abdesta ne utiče to da li je prilikom uzimanja gusula nijetio abdest ili ne.

Kaže Ebu Bekr ibnul-Arebij: “Nema razilaženja među učenjacima da abdest ulazi pod gusul i da nijjet čišćenja od džunubluka je dovoljan da bi čovjek bio čist za ono za što treba i gusul i abdest”. Međutim, istina je da oko ovoga postoji razilaženje. Od jasnih dokaza koji ukazuju da je sa uzimanjem gusula uzet i abdest je hadis od Aiše, radijallahu anha, u kojem ona kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi uzimao gusul, klanjao dva rekata i sabah namaz i ne bi ga vidjela da je abdestio poslije gusula”. Hadis bilježi Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže, a šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim.

Prema tome, nakon uzetog šerijatskog gusula ne treba uzimati naknadno abdest. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: