Odgovori

Pet novih pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Zabranjeni dodiri

Pitanje: Selamu alejkum! Tri mjeseca se serijetski zabavljam s momkom, medjutim ja i on smo skoro pocinili grijeh kada smo po prvi put sjeli jedno pored drugog i on mi se prilizio tj. stavio ruku na moje rame a nakon toga na nogu. Malo smo se tjelesno prilizili. Ja sam mu rekla da nije ispravno i prestalo je. Kada sam ga ponovno…

vidjela osjecala sam takav stid i kajem se iskreno ali pitam se da li trebam biti s njim jer i on se kaje i kaze da se to nikad vise nece desit. Ipak, ne znam da li imamo hairli buducnost zajedno i ne mogu sebi oprostit da su se dodiri desili.

Odgovor:

Alekjkumusselam!

Nije mi poznato da ima nešto u Šerijatu što se zove šerijatsko zabavljanje, jer zabavljanje koje je prisutno u praksi šerijatski zabranjeno. Što se tiče zabavljanja i ašikovanja vrati se na pitanja i odgovore oko te teme koja su objavljena na ovoj stranici pa će ti biti mnogo jasnije ovo gore što sam negirao. A to da dovodiš u pitanje vašu budućnost ako bi se uzeli zbog toga što ste se dodirnuli nije ispravno niti ima direktne veze jedno sa drugim a naročito ako ste se iskreno pokajali zbog toga. Ve billahi tevfik.
***************************************************

2. Moramo li se ponovo vjenčati

Pitanje:

Esselamu alejkum,

Pitanje: Rastavila sam se od muža prije 3 mjeseca, posvađali smo se i ja sam otišla u drugi stan. On je 3 puta reko da sam puštena. Nismo se viđali svo to vrijeme, međutim kada smo se vidjeli poslije 3 mjeseca i 4 dana opet smo se zaljubili jedno u drugo. Znam da me smije vratit da opet mu budem žena, čitala sam da može mi samo reći “Vratio sam te”. Da li je to tačno, ili se moramo opet šerijatski vjenčati? Bila sam u čistoći i imala sam od tada 4 puta pranja od kada sam otišla od njega. Allah vas nagradio..

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Ovo što se među vama desilo ima tri bitna momenta sa šerijatske strane:

Prvo – to što si ti nakon što ste se posvađali otišla od njega. To nisi smjela uraditi sama od sebe, niti je njemu (tvome mužu) dozvoljeno da kada ti da talak da te istjera iz kuće sve dok ne istekne iddet. Kaže Uzvišeni: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet i Allaha, Gospodara svoga, bojte se. Ne tjerajte ih iz stanova njihovih, a ni one neka ne izlaze, osim ako očito sramno djelo učine. To su Allahovi propisi” (Et-Talak, 1). Znači, Uzvišeni zabranjuje da muž, nakon što da talak ženi, da je istjera iz kuće a takođe, naređuje da one same od sebe ne izlaze. Smisao ovoga je u tome da kada puštena žena ostane zajedno sa čovjekom u kući stvaraće se prilika da je on vidi i da je kao ženu poželi (to je ono što ti kažeš da ste se ponovo zaljubili jedno u drugo).

Pa ako je imalo u njihovom braku hajra neminovno je i neizbježno je da je vrati, a ako je zaista ne može podnijeti i ne može sa njom da živi tada će to potvrditi i još bolje učvrstiti. Ovo je prva greška koju ste napravili i koja se, nažalost, uobičajeno čini prilikom davanja talaka i svađa među supružnicima.

Drugo – nije dozvoljeno mužu da kada već daje talak ženi da joj tri puta odjedanput daje talak. Dokaz za to su riješi Uzvišenog: “O Vjerovjesniče, kada htjednete žene pustiti, vi ih pustite u njihovom iddetu, i brojte iddet …” (Et-Talak, 1). I kaže: “Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati” (El-Bekare, 229). Iz ovih ajeta se razumije da puštanje žene biva davanjem jednog talaka i brojanjem jednog iddeta a ne da se odjedanput daju sva tri talaka i da im se broji jedan iddet. A što se tiče mes’ela da kada već muž dadne ženi odjedanput tri talaka da li je pao talak ili nije učenjaci imaju podijenjeno mišljenje.

Naime, ako muž da ženi talak riječima: Puštena si triput, ili kaže: Puštena si, puštena si, puštena si, ili joj kaže: Puštena si, zatim nakon nekoliko dana dok je još u iddetu kaže joj: puštena si, pa se to još jednom ponovi nakon nekoliko dana dok je u iddetu, u sve tri ova slučaja se smatra da je muž izgovorio ženi talak tri puta, s tim da su se učenjaci razišli da li je talak pao tri puta ili samo jednom. Zanimljiva je stvar da su sve četiri poznata mezheba hanefije, malikije, šafi’ije i hanbelije, na tome da se talak dat tri puta odjedanput broji tri puta. Međutim, ispravno mišljenje je da talak pada samo jedanput.

Najjači argument koji ukazuje na ispravnost ovog mišljenja je ono što bilježi Muslim od Abdullaha ibn Abbasa, radijallahu anhuma, da mu je rekao Ebu Es-Sahba’i: “Zar ne znaš da se u vrijeme Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, Ebu Bekra i na početku hilafeta Omera, radijallahu anhuma, talak dat tri puta brojao samo jednom?” A on je odgovorio: “Da”.
Prema tome, tri talaka koja ti je dao tvoj muž se broje samo jednim talakom, te da si ti sada još uvijek u iddetu, on bi imao pravo da te vrati zašto bi mu bilo dovoljno da izgovori riječi da te je vratio ili da ti priđe u postelji.

Treće – učenjaci se razilaze po pitanju brojanja iddeta koji je spomenut u kur’anskom ajetu: “Raspuštenice neka čekaju tri kuru’a” (El-Bekare, 228): da li je kuru’ tri mjesečna pranja ili tri čistoće između dva hajza. A s obzirom da su već prošla četiri pranja (hajza) to znači da je tvoj iddet istekao i po jednom i po drugom mišljenju. A to onda znači da mu ti više nisi žena, tj. da si mu haram sve dok se ponovo ne vjenčate sa svim šartovima sklapanja braka: dozvolom staratelja, prisustvom svjedoka i slično, odnosno kao da se prvi put uzimate. Sada nakon što ti je istekao iddet nije ispravno niti dovoljno da ti on samo kaže da si vraćena ili da ti priđe u postelji.

Prema tome, pogriješila si što si otišla od njega, a njemu je bilo haram da ti da talak tri puta odjedanput iako se to brojao jedan talak, a sobzirom da ti je istekao iddet trebate ponovo da se vjenčate kao da se prvi put uzimate ako hoćete da živite. Ve billahi tevfik.
***********************************************

3. Poklanjanje hatme umrlim

Pitanje:

Selam alejkum braćo,

interesuje me jedno a to je kada prouči čovjek hatmu da li može mrtvom da je pokloni i kako? Ako može objašnjenje na primjer roditeljima svojim ili bližnim svojim.

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Da bi se na ovo odgovorilo potrebno je ukratko i uopćeno pojasniti pitanje činjenja dobrih djela i poklanjanja njihovog sevapa umrlima. Naime, nema razilaženja među učenjacima Ehli sunneta da umrli imaju koristi od djela živih u dvije stvari. Prva – ono što je umrli uzrokovao tokom svoga života pa mu teče nagrada nakon njegove smrti, a u ovo ulaze troje: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično), dobro dijete koje dovi svome roditelju i znanje od kojeg se koriste ljudi.

Ove tri stvari su spomenute u hadisu kojeg bilježi Muslim u svom Sahihu (1631): “Kada umre sin Ademov prekida mu se djelo osim u trome: trajnoj sadaci, dobrom djetetu koje mu dovi i znanju od kojeg se koriste oni poslije njega”. Druga stvar: dobra djela koja čine drugi ljudi za umrlog, tj. sa nijetom da umrlom stigne nagrada tih djela, od tih stvari su: dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega i obavljanje Hadždža za njega. Za ove četiri stvari su došli šerijatski tekstovi Kur’ana i sunneta koji potvrđuju da umrli ima koristi od njih ako ih živi učini za njega. Oko posta za umrlog postoji razilaženje među učenjacima, a ispravno je da umrli od toga ima koristi kao što je došlo u vjerodostojnom hadisu koje bilježe Buharija (1952) i Muslim (1147): “Ko umre a ostao je dužan post neka posti za njega njegov velij (dijete)”.

Znači, ovo su djela od kojih umrli ima koristi kada ih za njega učini neko od živih. Da još jednom ponovimo ta djela su: trajna sadaka (tj. uvakufljena džamija i slično) koju je dao umrli, dobro dijete koje dovi svome roditelju, znanje (knjige, predavanja i slično) koje ostavio umrli od kojeg se koriste ljudi, dova muslimana za umrlog, činjenje istigfara umrlom (traženje oprosta od grijeha), udjeljivanje sadake za njega, obavljanje Hadždža za njega i post. Sve ovo je potvrđeno u šerijatskim tekstovima i oko njih nema razilaženja među učenjacima osim oko posta.

A što se tiče ostalih dobrih djela poput namaza, učenja Kur’ana i zikrenja sa nijetom da sevap od tih djela ide umrlim, islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje da li uopće stiže nagrada ovih djela umrlima. Takođe, u ovo ulazi i klanje kurbana umrlom, jer o tome nije ništa prenešeno. Pa tako imami Ebu Hanife i Ahmed smatraju da ko uradi ova djela i pokloni njihov sevap umrlim da mu to koristi. Dok imami Malik i Šafija smatraju da umrli od toga nema koristi. I jedni i drugi su složni da po ovim pitanjima nije prenešeno ništa vjerodostojno. Oni koji smatraju da umrlima koristi učenje Kur’ana i drugih gore spomenutih djela dokazuju to kijasom (analogijom) na ona dobra djela (poput sadake, dove i Hadždža) za koja je došlo u Šerijatu da od njih ima koristi umrli. Znači oni nemaju drugog dokaza osim kijasa, tvrdeći da nema razlike između dove, istigfara i sadake od kojih umrli ima koristi kada mu ih pokloni živi i između namaza, učenja Kur’ana i zikra i poklanjanja sevapa istih umrlima.

Učenjaci koji smatraju da poklanjanje sevapa učenja Kur’ana, klanjanja namaza i zikrenja umrlom ne koristi dokazuju to sa tri dokaza koja vrijedi ovdje spomenuti:
Prvi: riječi Uzvišenog: “I insanu ne pripada osim ono što je on uradio” (En-Nedžmu 39), u kojima se negira da čovjek ima koristi od tuđih djela. I kažu da je ovo opće pravilo iz kojega se izuzima ono što je došlo od dobrih djela da koristi umrlom u drugim šerijatskim tekstovima.

Drugi: da učenje Kur’ana (zikrenje i namaz) i poklanjanje sevapa tog djela umrlom nije prenešeno ni riječima niti djelom od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a da tome pouči svoj Ummet imalo je itekako potrebe. Takođe, to nije bila praksa ashaba niti tabi’ina.

Treći koji je ujedno i najjači dokaz: da je pitanje stizanja sevapa nekog djela koje čini živa osoba umrlom stvar gajba, tj. nepoznatog, kojeg jedino Allah zna. A nije nam prenešeno da umrlima stiže sevap učenja Kur’ana kada ga živi pokloni njemu.
Ovaj drugi stav učenjaka, na čemu su imam Šafija i Malik je bliži ispravnom gledajući na snagu dokaza.

Prema tome, učenje Kur’ana i poklanjanje nagrade tog učenja umrlom nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti ashaba, ridvanullahi alejhim. Takođe, poklanjanja hatme za dušu umrlog nema osnova u vjerodostojnom sunnetu. Na tebi je da činiš dobra djela za koja je prenešeno u šerijatskim tekstovima da umrli imaju koristi od njih, jer to je ono što je sigurno. Ve billahi tevfik.
**************************************************

4. Odlazak muža ili žene u centar za masažu

Pitanje:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu,

molio bih vas da mi odgovorite, kada budete nasli vremena, na sljedece pitanje: Kako se, prema serijatu, tretira sljedeca situacija u kojoj npr zena bez dozvole muze ode u centar za masazu (welnes centar i slicno), razlog “eto da proba”, dakle ne iz neke medicinske potrebe, u kojoj naravno biva tretirana 1. od muske osobe ili 2. od zenske osobe. Zena je u oba slucaju, uglavnom gola ili polugola prekrivrena peskirom preko straznjice. Bilo da je rijec o masazi cijelog tijela ili samo ledja.
Kako se to moze okarakterizirati? ako znamo da zena koja izadje na ulicu naparfemisana je “takva i takva”…kako onda ovo opisati, kategorizirati, sta je onda ovo? Kako se gleda i u obrnutom slucaju da muz ode na takav tretman (ne bi trebalo biti razlike u kvalifikaciji?) i dopusti da ga tamo neka zenska osoba masira polugolog, prekrivenog samo peskirom?

ODGOVOR:

Alejkumusselam we rahmetullahi we berekatuhu!

Nema sumnje da ženi i muškarcu koji vjeruju u Allaha i Sudnji dan nije dozvoljeno da odlaze na takva mjesta na kojima otkrivaju svoja stidna mjesta, omogućuju da ih drugi spol dira i gleda i vjerovatno to čine uz osamljivanje bez mahrema. Ovdje se radi o tri šerijatska prekrašaja a dovoljan je samo jedan da bi to bilo zabranjeno.

Od dokaza u kojima je došla zabrana za sve tri spomenute stvari su sljedeći šerijatski tekstovi: Kaže Uzvišeni: “I oni koji stidna mjesta svoja budu čuvali osim od žena svojih ili onih koje su u vlasništvu njihovu – oni, doista, prijekor ne zaslužuju” (Me-aridž, 29-30). I kaže: “Reci vjernicima neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; to im je bolje, jer Allah, uistinu, zna ono što oni rade. A reci vjernicama neka obore poglede svoje i neka vode brigu o stidnim mjestima svojim; i neka ne dozvole da se od ukrasa njihovih vidi išta osim onoga što je ionako spoljašnje” (En-Nur, 30-31).

Od M’akel ibn Jesara, radijallahu anhu, se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Da nečija glava od vas bude ubodena željeznom iglom bolje mu je nego da dodirne ženu koja mu nije dozvoljena“(Taberanu u Kebiru (486), kaže Hejsemi “Medžme’i” (4/326): “Njegove ravije su ravije Sahiha”, a Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Sahiha” (226) i “Sahihul-džami’i” (5040)).

A dokaz za zabranu osamljivanja sa ženom bez njenog mahrema je hadis u kojem je došlo: “Neka se niko od vas ne osamljuje sa ženom osim ako je sa njom mahrem (otac, brat, dajdža i slično)” (Buharija i Muslim). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je zabranio gledanje u ženu osim prvi nehotični pogled. Ve billahi tevfik.
***********************************************

5. Da li prvo rukama ili koljenima na sedzdu

Pitanje:

Esselamu alejkum

Moje pitanje glasi: Da li, prilikom spuštanja na sedzdu, u skladu sa praksom Muhammeda s.a.w.s., treba da spuštamo na pod prvo ruke ili prvo koljena? Veoma sam zbunjena povodom ovoga jer sam pronašla različita mišljenja. Naime, neki smatraju da je ispravno da se spuštaju prvo ruke, neki da je ispravno da se spuštaju prvo koljena, a neki smatraju da treba uraditi kako ti je lakše.
Oni koji pisu o ovoj temi, pozivaju se najćešće na hadis Poslanika s.a.w.s. o tome kako prilikom spuštanja na sedždu ne treba oponašati devu. Deva prvo spušta svoje prednje noge, odnosno koljena, međutim neki devine prednje noge poistovjećuju sa nasim rukama, a neki sa nogama. Šta je ispravno? Allah da vas nagradi za odgovor.

ODGOVOR:

Ovo pitanje, kao što se da primjetiti, je jedno od mnogih pitanja oko kojih postoji razilaženje među islamskim učenjacima. Koji god mi stav izabrali od tri postojeća po ovom pitanju, a prvo je da se spušataju najprije koljena, drugo da se spuštaju prvo ruke a treće da se klanjač spušta na ruke ili noge shodno šta mu je lakše, pa šta god ko od učenjaka izabrao da je ispravnije mišljenje ovo razilaženje će ostati do Sudnjeg dana.

A moje zauzimanje stava da je ispravnije ovo ili ono mišljenje neće donijeti ništa novo osim da ću se pridružiti ovoj ili onoj skupini učenjaka. Naravno, ovo kažem na ovom mjestu zato što dokazi sa kojima se argumentiraju sva tri mišljenja imaju svoju težinu. Međutim, pošto istina ne može biti mnogostruka nego samo jedna pa tako i po ovom pitanju samo je jedno od ova tri mošljenja ispravno. A pošto sam ovdje ja upitan smatram da je stav da se prvo spuštaju ruke bliži istini zbog sljedećeg.

Prvo: hadisa u kojem je došlo: “Kada neko od vas čini sedždu neka se ne spušta kao što se spušta deva, neka spusti svoje ruke prije svojih koljena”. Hadis bilježe Ebu Davud i Nesai’ a Ibn Hadžer i Albani ga ocjenjuju vjerodostojnijim od hadisa u kojem je došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, spuštao ptvo koljena. A u rječnicima arapskog jezika se prednje devine noge nazivaju nogama a ne rukama, a da se devine prednje noge u arapskom jeziku nazivaju noge a ne ruke ukazuje sam nastavak hadisa “neka spusti svoje ruke prije svojih koljena”. Zabrana spuštanja koljena koja je došla u ovom hadisu ne znači da je to haram nego da je pokuđeno prvo spustiti koljena jer se pri tome pravi buka, kako to pojašnjavaju neki učenjaci.

Drugi dokaz je ono što je prenešeno od Abdullah ibn Omera, radijallahu anhuma, da bi on prvo spuštao ruke a zatim koljena i rako je da je tako radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Ovo bileži Buharija u svom Sahihu, Ibn Huzejme, Hakim i Bejheki, a predaja je vjerodostojna kako je ocjenjuju Hakim, Zehebi i ostali. A općepoznato je da je Ibn Omer, radijallahu anuhma, bio najgorljiviji ashab u slijeđenju postupaka Poslanika, sallalllahu alejhi ve sellem , u svim detaljima života a posebno ibadeta. A ono što se prenosi od Omera, radijallahu anhu, da bi spuštao prvo koljena a zatim ruke, to ukazuje na dozvolu spuštanja prvo koljena i da to nije haram, ali da je sunnet prvo spustiti ruke. A Allah zna najbolje.

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: