Odgovori

Pet novih pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Asikovanje i ramazan

Pitanje: Selam alejkum! Imam jedno pitanje i ja mislim da ste pravi koji bi meni mogli dati odgovor. Da li muskarac za zenom (momak sa djevojkom) smije izlaziti za vrijeme Ramazana ako oboje ne poste? Hvala unaprijed!

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Kao prvo: da bi bilo mladiću i djevojki dozvoljeno da stupe u kontakt uvjet je da on bude na ženidbu, tj. da mu je cilj susreta sa djevojkom stupanje u brak a ne ašikovanje i zabavljanje. Takođe, djevojka treba da bude od onih koje su na udaju, tj. njen cilj od susreta je takođe udaja a ne ašikovanje ili zabavljanje. Pa ako momak hoće da se ženi a djevojka nije na udaju on ne treba da stupa sa njom u kontakt i obrnuto. Kontaktiranje između momka i djevojke bez ispunjavanja ovog šarta, tj. da je on na ženidbu a ona na udaju, vodi u ono što je poznato kao ašikovanje ili zabavljanje a koji su šerijatski zabranjeni. Tako da njihovo zajedničko izlaženje, svejedno da li u ramazanu ili izvan njega, ako ne ispunjava ovaj šart je zabranjeno.

Drugo: ako ispunjavaju ovaj šart, tj. on je na ženidbu a ona je na udaju, nakon što vide jedno drugo, oni ne trebaju da se sastaju, izlaze ili kontaktiraju osim onoliko koliko je potrebno da se dogovore oko sklapanja braka.

Treće: prilikom susretanja jednog sa drugim nije dozvoljeno da se osmaljuju bez prisustva mahrema sa njene strane. S tim da mahrem ne može biti žena pa makar bila i punoljetna niti muška osoba koja nije punoljetna. A dozvoljeno im je da se nađu, vide i porazgovaraju na javnom mjestu, tj. gdje su prisutni ljudi. Za sve ovo gore spomenuto postoje šerijatski dokazi i argumenti, s tim da bi njihovo izlaganje uzelo mnogo prostora.

Četvrto: Obaveza je svakom odraslom muslimanu i muslimanki, koji su dostigli šerijatsku punoljetnost da poste mjesec ramazan jer je ostavljanje posta u tim danima veliki grijeh. Postoje opravdane situacije kada je dozvoljeno ostavljati post kao što je bolest, putovanje i hajz i nifas za žene. Pa tako momak i djevojka ako nemaju opravdan razlog za ostavljanje posta treba da znaju da je to veliki grijeh te se trebaju pokajati Allahu, Subhanehu ve te’ala, i da počnu postiti i da se ne vraćaju na taj grijeh. Ve billahi tavfik.
****************************************************

2. Gubljenje emocija kod supruznika

Pitanje:

Selam alejkum!

Da li je tacno da se supruznici tretiraju vec razvedenim ako ne spavaju zajedno vise od tri mjeseca, te da moraju ponovo serijatski da se vjencaju u takvom slucaju. Razlog razdvojenosti je nestanak emocija medju supruznicima. Razlog zajednickog zivota, iako bez njeznosti, ljubavi, intimnosti, sloge, podrske… su zajednicka djeca.

Malo vise savjeta u pogledu postupanja na ispravan nacin u vezi opisane situacije, cak i prijedlog kome se obratiti za pomoc bi mnogo pomogli, obzirom da je nerado prihvacena opcija da vjernik posjecuje psihologa ili bracnog savjetnika. Unaprijed se zahvaljujem.

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Supružnici se ne smatraju razvedenim zbog spomenutog razloga, tj. ako muž nije prišao ženi više od tri mjeseca. Razvod po Šeriatu se dešava po jednom od dva načina: 1- da muž jasnim riječima ili manje jasnim sa nijetom talaka (puštanja žene) kaže ženi da je puštena, 2- da kadija (ili učen čovjek, daija i slično) poništi brak zbog opravdanog šerijatskog razloga. Jedino na ova dva načina pada talak. A ono što ima veze sa gore spomenutim u pitanju je ono što je spomenuto u dva kur’anska ajeta: “Oni koji čine ILA’ (zakunu se da neće prići svojim ženama) daje im se rok četiri mjeseca, pa ako se vrate (odustanu od ILA’A ili priđu svojim ženama) zaista Allah mnogo prašte i milostiv je. A ako odluče dati talak pa zaista Allah sve čuje i zna“. (El-Bekare 226-227) Ovo je poznato fikhsko pitanje ali nema veze sa spomenutim pitanjem pa je moguće da je neko greškom to spojio sa ovim.

Što se tiče savjeta za brak koji je ispunjen ljubavlju, nježnosti, slozi i drugim treba da se obratiš učenom čovjeku u čije znanje imaš povjerenja, iskusnijim ženama, u koje isto tako imaš povjerenja, pa da se okoristiš od njihovog znanja i iskustva. Treba da znaš da brak nije ono što nam se prikazuje na filmovima i serijama, nego je zasnovan na interesima dva bračna druga u kojima nije nužno da postoji ljubav i nježnost, ako je ima dobro i jest, a ako je nema to ne mora da utiče na normalnost bračnog života. Potrebno je da pokledaš koliko koristi imaš u tom braku, npr. djeca koja su ti sigurno radost tvojih očiju, njihovo normalno razvijanje uz oca i majku, nane i djedove.

Takođe, tu je pridržavanje vjere koje je olakšano ako si udata za muža koji isto tako praktikuje vjeru. A da bi se vratila ljubav i nježnost morate se malo oko toga potruditi, porazgovarati otvoreno, jedno drugom oprostiti greške, neko mora biti prvi pa se nemoj libiti da to budeš ti. A prije svega toga treba da se iskreno obratiš Allahu, Subhanehu ve te’ala, da vam olakša tu situaciju, da vam pomogne da vratite izgubljene emocije a On se uistinu odaziva molitvama onima koji ga mole. Ve billahi tevfik.
***************************************************

3. Mladic i strah od Allaha

Pitanje:

Selam i poštovanje!

Evo ovako, imam 16 godina i potičem iz vjerske porodice (otac, majka, brat i ja smo vjernici. Vjerujem u islam i u Allaha dž.š . Postim od svoje 7 godine i nepsujem ne pijem i “razuman” sam. Nikad roditeljima nisam odbio zapovjed. Klanjam onako srednje, petkom sam redovan na Džumi kad sam kod kuce i idem u mekteb i mujezinim na teraviji namazu. Imam 2 dobra druga. Jedan je iz vjerske porodice i isti smo samo sto je godinu mlađi od mene ali smo isti po statusu vjere,
a ovaj drugi da mu Allah podari sto je najbolje za njega , ne klanja nista , ne posti …. ali mu je porodica dobra uglavnom niko ne ide u dzamiju ne poste i itd
Ja se bojim da neću zavrsiti u NEDO BOG dzehenemu i dok pisem ovu recenicu gotov sam zapalkao od straha.

Molim te dobri čovječe da mi kažeš da li je ovo dovoljno za jednog muslimana.
Ponekad mi bude svejedno, ali kad se zamislim bude mi tesko pomisliti da cu mozda zarsiti u dzehenmu. Nedo Allah nikom. Molim se kad klanjam da mi podari i na ovom i na onom svijetu sve sto je najbolje za mene. Možda ću vam zvučati kao neko dijete koje nema pojma o cemu prica ali strah me je!! Molim vas da mi odgovorite i da vas Allah nagradi i podari vam sve sto je najbolje za vas.

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Tvoj strah od Allaha, dželle še’nuhu, odnosno od Allahove kazne, je znak imana i vjerničke duše. Međutim, istinska bogobojaznost i strah od Allahove kazne se zasniva na ostavljanju onoga što su Uzvišeni Allah i Njegov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranili i izvršavanju onog što su naredili. A od najvećih obaveza ove vjere nakon izgovaranja šehadeta je klanjanje pet vakat namaza. Prema tome, prvo što trebaš popraviti kod sebe je da uspostaviš klanjanje beš vakat namaza. A zatim da učiš vjeru Islam shodno vremenu i okolnostima u kojima živiš od učenih ljudi i pouzdanih izvora. Sve ono što naučiš da je od ove vjere trebaš primjenjivati u praksi, tj. živjeti i praktikovati vjeru, a ne da bude zbir informacija ili intelektualna nadogradnja. Uz sve ovo na tebi je da i one sa kojima živiš pozivaš na ono na čemu si ti lijepim savjetom i sa mudrošću.

Naravno, trebaš biti spreman na neprijatnosti i poteškoće koje ćeš sresti na ovom putu. Prema tome, treba da učiš vjeru, radiš po onome što si naučio, druge pozivaš na to i saburaš na tom putu. Dokaz za ovo je sura El-Asr: “Tako mi vremena svaki čovjek je na gubitku. Osim onih koji vjeruju i rade dobra djela, jedni drugima preporučuju istinu i jedni drugima preporučuju strpljenje“. Treba još dodati da pravi vjernik, uz to što se treba bojati Allaha i Njegove kazne, treba da gaji nadu u Njegovu milost, kao i da radi i izvršava ono što mu je naređeno iz ljubavi prema Allahu, dželle še’nuhu. Jer ispravan i uravnotežen odnos Allahovog roba prema svome Gospodaru se zasniva na ovome trome: strahu od Allahove kazne, nadi u Njegovu milost i ljubavi prema Njemu.

Svaka poremećenost i prevaga jednog od ovoga troga vodi u devijaciju i skretanje. Pa tako ko se samo boji Allaha, dželle še’nuhu,bez nade i ljubavi prema Njemu, ima osobinu haridžija, koji smatraju nevjernicima one koji čine velike grijehe. A ko se samo nada Njegovoj milosti bez straha i ljubavi ima osobinu murdžija koji smatraju da vjerniku ne šteti grijeh i da što god da radi od harama da će im Allah oprostiti i pod tim izgovorom čine harame. A onaj ko samo gaji ljubav prema Allahu, dželle še’nuhu, i radi dobra djela samo iz ljubavi prema Njemu bez straha od Allahove kzne i nade u Njegovu milost liči na sufije koji kažu da izvršavaju obaveze prema Allahu, ne iz straha od Njega, niti iz želje za Njegovim Dženetom, nego čisto iz ljubavi bez interesa, što je čisti dalalet i zabluda. Prema tome uravnoteži svoj iman sa strahom, nadom i ljubavi prema Allahu, subhaneh. Ve billahi tevfik.
****************************************

4. Dova i protiranje lica poslije nje

Pitanje:

Selam alejkum!

Zanima me kako postupati i klanjati u džematu kod kojeg uočavam neke postupke za koje nisam sigurna da su ispravni. Naime, prilikom odlaska na teraviju uočila sam da svi potiru lice rukama nakon predavanja selama kao i da dižu ruke i ponavljaju “amin” dok imam dovi. Cula sam da je to pogrešno, ali ne znam da li je to tačno. Ako jeste, kako ja da postupam u takvim situacijama?

Odgovor:

AlejkumusSelam!

Potiranje rukama po licu svejedno poslije namaza ili poslije dovljenja dignutih ruku nije prenešeno ni u jednom vjerodostojnom hadisu. A hadis u kojem je došlo da bi Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi podigao ruke prilikom dovljenja ne bi ih spustio sve dok ne potare njima svoje lice[1], ovaj hadis je munker (veoma loš) kao što ga takvim ocjenjuje Ebu Davud i Ebu Hatim[2]. U senedu rivajeta od Tirmizija je Hamad ibn ‘Isa El-Džuheni oko kojrg su složni učenjaci da je slab[3]. Imam Malik negirao potiranje lica nakon dovljenja, a Sufjan Sevri prezirao, imam Ahmed o tome nije ništao čuo, a imam Bejheki je ono što je prenešeno ocijenio slabim. A šejh Albani je i hadis koji bilježi Tirmizi i hadis koji bilježi Ebu Davud ocijenio veoma slabim[4]. Takođe, dodaje Albani da nije isparavan stav da ova dva hadisa podupiru jedan drugog zbog velike slabosti u senedima. Prema tome, potiranje lica poslije dovljenja dignutih ruku nije propisano.

A što se tiče aminanja prilikom zajedničkog zikra i jedno i drugo (aminanje i zajednički zikr) su novotarija, jer to nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od ashaba niti od selefa ovog Ummeta. ispravno je da svaki klanjač za sebe zikri nakon klanjanog farz namaza. Ve billahi tevfik.

[1] Ebu Davud (1485) od Ibn Abbsa i Tirmizija (3386) od Omera, radijallahu anhum,

[2] El-‘Ilel (2/351).

[3] Tehzibul-kemal (7/281).

[4] Irvaul-galil (433 i 434).
**********************************************

5. Da li analni seks izvodi iz islama?

Pitanje:

Assalamu Alaykum wrwb,

izvinite za ovakvo pitanje: kada bi muz sa svojom suprugom imao analni sex – da li je sam taj postupak kufr? Mislim, dali su oni s time postali nevjernici, ili je to grijeh koji ne izvodi iz Islama? Allah vas nagradio.

Odgovor:

Polno općenje u stražnjicu žene je haram našto ukazuju jasni hadisi. Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu od Huzejme ibn Sabita, radijallahu anhu: “Zaista se Allah ne stidi istine, ne prilazite ženama u njihove stražnjice”[1]. Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, u više rivajeta i različitih tekstova se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allah neće gledati u čovjeka koji je polno općio sa svojom ženom u njenu stražnjicu”[2], “Proklet je onaj ko priđe svojoj ženi u njenu stražnicu”[3], “Ko ode proroku i povjeruje mu u ono što kaže, ili priđe ženi koja je u stanju hajza, ili priđe ženi u njenu stražnjicu, on je čist od onoga što je objavljeno Muhammedu”[4].

Međutim, počinilac tog djela samim tim djelom ne izlazi iz Islama po idžmau’ (konsenzusu) učenjaka, osima ako to djelo ohalali nakon što su mu šerijatski tekstovi zabrane poznati i jasni.

[1] Darimi (2213), Nesai’ u “El-Kubra” (8982), Ahmed (21907), Ibn Madže (1924), Bejheki (13894), Ibn Hibban (4200), Albani ga je ocijenio vjerodostojnim u “Irvaul-galil” (2005).

[2] Ahmed (2/344).

[3] Ebu Davud (2162), Darimi (1140), Nesai’ u “El-Kubra” (9012), Ibn Madže (1923), Ahmed (2/272) i ostali.

[4] Ebu Davud (3904), Tirmizi (135), Ibn Madže (639) i Darimi (1136), Ahmed (10170).

Na pitanja odgovorio mr. Zijad Ljakic!

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: