Odgovori

Pet pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Možete li mi pomoći da mi se muž vrati

Pitanje: Zovem se xxxxxxx, rodjena sam xxxxx. Muž mi se zvao xxxxxxx, rođen xxxxx (imena poznata redakciji). Ostavio me i našao odmah drugu ženu, kao da nikad nije ni bio sa mnom, pa se pitam možete li mi pomoći da se taj čovjek meni vrati, ima li pomoći?

ODGOVOR: Esselamu alejkum. Ako misliš da bi mi mogli da napravimo neki zapis tvom mužu ili tako nešto pa da se on tebi onda vrati, treba da znaš da je to veliki grijeh i onaj ko se time bavi je izašao iz Islama jer se bavi sihrom. Pa onaj ko samo ode sihirbazu da ga pita za nešto ne prima mu se namaz četrdeset dana, a onaj ko mu povjeruje u to zanijekao je (porekao) ono sa čim je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a znamo da je on došao sa vjerom Islam. Sve ovo je došlo u vjerodostojnim hadisima.

Mi na ovoj stranici učimo ljude ispravnoj vjeri i upozoravamo ih na sve što je pogrešno a posebno na sihr. Tako da nam se ljudi obraćaju kada hoće da se ispravno liječe i da ne upadaju u sumnjive i haram metode liječenja, poput toga da idu “hodžama” koji prave zapise, saljevaju strave, prave sihre da razdvajaju ljude, stvaraju neprijateljstvo i mnoge druge ružne stvari.

A od prepoznatljivih znakova da se neko bavi sihrom je da traži podatke koje si ti nama poslala, što nam je dalo povoda da pomislimo da nas smatraš od njih, da nas Svevišnji Allah sačuva tog zla a pogotovu da se mi njime bavimo. Te podatke nikom više ne daji i znaj da onaj ko ti ih traži da ne liječi ispravno. Time se izlažeš velikoj opasnosti da ti sihirbazi na osnovu toga mogu praviti svoje sihire i spletke.

Ako sumnjaš da je vama dvome napravljen sihr da se razdvojite onda ti trebaš (a ako možeš ubijediti i njega da ide i on to je najbolje) da odeš kod onih koji liječe Kur’anom, a nipošto kod sihirbaza, i da se liječiš kod njih. Pa ako oni utvrde da imaš sihr liječi se kod njih. A ako te je muž ostavio bez sihra, zbog nekih drugih razloga to je sasvim prirodna stvar u životu da se to desi.

Ne treba da se puno sikiraš zbog toga, primi to stoički, okreni se Allahu i Njegovoj vjeri, traži utočište kod Njega od problema koji su te zadesili. On najbolje zna šta je dobro za Njegove robove pa nekada nam nešto bude mrsko i strašno a poslije se pokaže da nam je u tome bio veliki hajr, Allah zna a mi ne znamo. Kaže Uzvišeni: “Moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao”. (En-Nisa, 19) i kaže: “Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate (El-Bekare, 216).

Pouzdaj se u Allaha, On je tvoj Gospodar, dovi i traži od Njega da ti olakša tu situaciju i da ti je zamijeni boljom, a On se odaziva onima koji Ga dozivaju i traže od Njega. Ve billahi tevfik.
*********************************

2. Sklapanje braka bez ičijeg prisustva

Pitanje:

Esselamu alejkum!

Procitao sam skoro na jednoj internet stranici koja se smatra islamskom da je moguce sklopiti brak sa djevojkom bez ičijeg prisustva. Navodno, treba samo izgovoriti određene riječi. Ukoliko to nije tacno, molim vas da mi detaljno objasnite koji su nezaobilazni uslovi za sklapanje samog cina braka. Allah vas nagradio svakim dobrom!!!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Sklapanje braka ima dva rukna i četiri šarta.

Prvi rukn su mladoženja i mlada, koji nemaju prepreka da se međusobno vjenčaju zbog rodbinstva po krvi, tazbinstvu i mlijeku. Kao i da žena ne smije biti u iddetu zbog talaka ili smrti muža.

Drugi rukn je jezička forma sklapanja braka, tj. ponuda i prihvatanje, koja se izriče ispred svjedoka. A ovaj drugi rukn je ono što Uzvišeni Allah naziva u suri En-Nisa, 21.ajet “misakan galiza” (čvrsta obaveza).

Oko ova dva rukna nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta, tj. na tome je konsenzus.

Prvi šart je određivanje budućih supružnika imenom ili prepoznatljivim opisom, pa na primjer nije ispravno sklapanje braka da staratelj kaže: udajem za tebe jednu od svoje dvije ili tri kćerke, i tome slično.

Drugi šart je obostrano zadovoljstvo budućih supružnika da sklope brak. Znači ni jedno od supružnika ne smije biti prisiljeno na brak. Oko ova dva šarta nema razilaženja među učenjacima te nije potrebno spominjati njihove dokaze.

Treći šart je pristanak staratelja (a on je muška osoba mahrem mladi sa očeve strane po džumhuru a i sa ženske po hanefijama) na čemu je većina učenjaka ovog Ummeta. Dokaz za ovaj šart su riječi Uzvišenog: “A kada pustite žene i one ispune njima propisano vrijeme za čekanje, ne sprečavajte ih da se ponovo udaju za svoje muževe, kada se slože da lijepo žive” (El-Bekara, 232), i hadis: “Nema braka bez staratelja”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže. Takođe i hadis od Aiše, radijallahu anha, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Koja god se žena uda bez dozvole staratelja njen brak je batil …”. Bilježi ga Ebu Davud, Tirmizi, Ibn Madže i Ahmed.

Četvrti šart su svjedoci kod tri mezheba, a kod malikija razglašavanje braka. Dokaz kod prvih je hadis: “Nema braka bez staratelja i dva pravedna svjedoka”. Bilježe ga Darekutni, Bejheki i Ibn Hibban, šejh Albani ga ocjenjuje vjerodostojnim a neki učenjaci slabim. A dokaz kod Malikija je hadis: “Razglasite brak”. Bilježe ga Ahmed, Ibn Hibban, Hakim, Bejheki i Taberani, a vjerodostojnim ga ocjenjuju Hakim i Ibn Hibban, a dobrim Albani.

Prema tome, ovo su ruknovi i šartovi braka bez kojih on nije valjan a to što je spomenuto na toj internet stranici je batil. Ve billahi tevfik.
*****************************************

3. Ko je velij (staratelj) pri vjenčanju djevojki koja primi islam

Pitanje:

Esselamu alejkum, kao prvo, da Vas Allah nagradi na tako korisnoj stranici gdje sam mnogo toga naučila i riješila neke nedoumice oko kojih nisam bila sigurna.

Rođena sam i odgajana kao katolkinja, ali sam se elhamdulillah prije godinu dana vratila islamu i od tada živim po propisima islama, i presretna sam. Moji roditelji nisu nikako sretni mojom odlukom, čak šta više, ogorčeni su, i ne mogu to nikako da prihvate, sestre ili brata nemam. Pošto sam studentica, primorana sam da živim s njima, i bilo je jako ružnih scena u našem zajedničkom životu.

Zabranili su mi klanjanje u kući, što ja nisam poštovala i klanjala u tajnosti, mama mi je bacila tespih, željela da izbacim iz kuće sve islamske knjige i marame. Nisam se pokrila jer bi me izbacili iz kuće, a ja zaista nemam gdje jer studiram, a nemoguće je raditi i studirati). Jako je teško živjeti u takvoj sredini, jer ne mogu biti ono što želim, a sva ta situacija jako utječe na mene psihički, i boli me.

Iako znam da u Islamu nije dozvoljeno ašikovanje, ja se već dvije godine zabavljam sa jednim mladićem, musliman i po imenu i po svojoj vjeri (da ga Allah nagradi). Drži se islamskih propisa svim svojim srcem. Preko njega sam i ja zavoljela Islam i postala ovo što sam danas, elhamdulillah. Kad kažem da se zabavljamo, mislim na to da je naša veza temeljena isključivo na razgovorima, i nikad nije bilo ni pokušaja da se fizički približimo, elhamdulillah.

Veliki mi je oslonac u ovoj situaciji sa roditeljima i planiramo se inshAllah uzeti. Zbog moje situacije, da mi vjera ne bi stradala pod pritiskom roditelja, počeli smo se dogovarati oko našeg vjenčanja. Mi bismo inshAllah željeli što prije okončati ovo naše zabavljanje i uzeti se šerijatski, da sačuvamo našu vjeru. Znam da je za validan šerijatski brak potreban pristanak moga oca. Isto tako znam da mi on tu dozvolu dok je živ neće dati, kao ni njegova braća. Nema nikakvih šerijatskih razloga, nego samo zato što ne želi da mu je kćerka muslimanka i da joj je muž musliman (zaboravih napomenuti da su ubijeđeni da sam prešla na islam zbog njega, da je to bio njegov uslov da ostanem s njim, neuzubillah). Mene zanima da li ja u takvoj situaciji moram dobiti njegovu dozvolu, i da li se mi unatoč njegovom protivljenju možemo uzeti?

Takođe me zanima da li mi možemo sklopiti sada samo šerijatski brak, a za par godina, kad budemo inshAllah oboje zaposleni, općinski? Molim Vas od sveg srca da mi što prije odgovorite na pitanje, i posavjetujete me oko svega, stvarno mi je teško. Hvala unaprijed, i da Vas Allah nagradi i na ovom i na onom svijetu! Selam!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Molim Uzvišenog da te učvrsti na pravom putu i da ti da snage da istraješ.

Jedan od šartova validnosti sklapanja braka je dozvola velija, odnosno staratelja. A da bi neko bio velij (staratelj) treba ispuniti određene uvjete. Ti uvjeti su (El-Mevsua el-kuvejtijje el-fikhijje, 41/250-257):

1- da je pametan i punoljetan,

2- da je slobodan (da nije rob) – po većini učenjaka,

3- da je musliman – oko čega nema razilaženja,

4- da je pravedan – oko čega su se razišli,

5- da je muško – po većini učenjaka,

6- da nije pod ihramima (zanijetio obrede hadža ili umre) – po većini učenjaka,

7- da nije prisiljen – oko čega su se razišli,

8- razboritost (rušd) – po većini učenjaka.

Znači, dva šarta oko kojih nema razilaženja, a to je da je pametan i punoljetan i da je musliman. Ono što nas ovde interesuje je Islam velija (staratelja).

Kažu hanefije (El-Bedai’u es-senai’u, 2/237) da nema starateljstva kjafiru nad muslimanom, jer među njima dvojicom nema nasljeđivanja kao što je došlo u hadisu: “Ne nasljeđuju se dva milleta (vjere) međusobno niučemu”. Bilježi ga Ebu Davud, a vjerodostojnim ga ocjenjuje Ibnul-Mulekin. I zato jer je Šerijat prekinuo starateljstvo kjafira nad muslimanima na što ukazuju riječi Uzvišenog: “Allah neće dati priliku kjafirima nad mu’minima” (En-Nisa, 141).

Takođe, u starateljstvu kjafira nad muslimanom je vid poniženja za muslimana a to nije dozvoljeno i zbog toga je zabranjeno muslimanki da se uda za kjafira, jer će on kao muško biti iznad nje kao glava porodice. Kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad njega”. Bilježi ga Darekutni, a Ibn Hadžer i Albani su ga ocijenili dobrim. Muslimanu nije dozvoljeno da nasljeđuje od roditelja kjafira njihov imetak jer je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim: “Musliman ne nasljeđuje kjafira niti kjafir nasljeđuje muslimana”.

Kažu malikije (Eš-Šerhu es-sagiru, 2/370) da je zabranjeno da kjafir bude staratelj muslimanki i obrnuto, tj. ne može musliman biti staratelj ženi kjafirkinji (znači, kada se kitabijka udaje za muslimana staratelj joj mora biti kjafir, ne može biti musliman).

Kažu šafije (Mugnil-muhtadž, 3/156) da muslimanku ne može udati (da joj bude staratelj) njen rođak kjafir, niti može kjafirkinju udati njen rođak musliman.

Takođe, kod hanabila (Keššaful-kinna’a, 5/53) nije dozvoljeno da kjafir udaje (kao staratelj) muslimanku niti obrnuto.

Od argumenata sa kojima dokazuju zabranu da staratelj muslimanke bude njen rođak kjafir ili neki drugi kjafir je ajet: “Nevjernici su jedni drugima veliji (staratelji i nasljednici)” (El-Enfal, 73).

Prema tome, nije dozvoljeno da tvoj otac bude tebi staratelj niti tebi treba njegova dozvola niti on ima pravo sa šerijatske strane da te u tome spriječi. U tvom slučaju tebi staratelj treba biti šerijatski kadija, a pošto te institucije kod nas nema na njegovo mjesto dolazi učeni ili daija.

A što se tiče tvog šerijatskog vjenčanja prije sudskog, u tome nema nikakve smetnje jer je ibret u šerijatskom vjenčanju a sudski je samo radi formalnosti, pa kada ga i ne bi bilo ne utiče na valjanost braka. Ve billahi tevfik.
**************************************

4. Pred kim je dozvoljeno skinuti nikab

Pitanje:

Eselamu Alejkum w.r.w.b. poštovana braćo, zanima me ispred koga mi nije dozvoljeno da skinem svoj nikab. Da vas UZVIŠENI nagradi.

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Lakše je da ti odgovorimo ispred koga je dozvoljeno da skineš nikab jer je njihov broj manji. Dozvoljeno ti je da skineš nikab ispred tvog vlastitog muža (naravno), oca, djeda, sina, unuka i njegovog unuka, brata i njegove muške dijece, sestrine muške djece, amidže, dajdže, muža od tvoje kćerke (zeta) i muža od tvoje majke (očuha).

A svi ovi ljudi su oni kojima je zabranjeno za sva svremena da te ožene a ujedno su svi oni tebi mahremi. Svi ostali mimo spemenutih koji ti nisu mahremi, tj. kojima je dozovljeno da te ožene (da nisi udata naravno) pred njima ti je haram da otkrivaš svoje lice. Od onih pred kojima ti je zabranjeno da otkrivaš lice između ostalih su i amidžići, dajdžići i tečići. Ve billahi tevfik.
********************************************

5. Proklinjanje djece od strane roditelja

Pitanje:

Esselamu alejkum.

Neki roditelji u stanju srdžbe a i izvan nje proklinju svoji djecu zato što su im neposlušni ili neće da klanjaju ili čine neke velike harame i slično, pa je li to dozvoljeno?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Pojedinačno proklinjanje bilo kojeg muslimana je veliki munker na kojeg je upozorio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima u kojima je uopćeno zabranio proklinjanje bilo koga, to nije od ahlaka mu’mina, umanjuje iskrenost, sprečava činjenje šefa’ata i šehadet na Sudnjem danu, niti je zbog toga poslan Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem.

Jer proklinjanje znači doviti protiv nekoga da ga Allah, dželle še’nuhu, udalji od svoje milosti, a doviti tako nešto ne može biti od ahlaka mu’mina jer od lijepih osobina mu’mina je da su milostivi, međusobno se pomažu, čine dobročinstvo, bogobojazni su i žele svome bratu ono što žele samima sebi. Pa tako, ko proklinje neku osobu dovi Allahu da je udalji od Njegove milosti što predstavlja krajnji vid neprijateljstva, zla i zavjere prema njemu.

Zato je došlo u hadisu kojeg bilježi Buharija i Muslim u svojim Sahihima a prenosi ga Ebu Zejd ibn Sabit, radijallahu anhu, da kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Proklinjanje mu’mina je kao njegovo ubistvo“.

Prenosi Ebu Hurejre u hadisu kojeg bilježi Muslim da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ne treba iskreni Allahov rob da bude onaj koji mnogo proklinje“. A u rivajetu od Ebu Derda’, radijallahu anhu, takođe kod Muslima se kaže: “Oni koji mnogo proklinju neće biti šefa’adžije niti šehidi na Sudnjem danu“.

Prenosi Ebu Hurejre da je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rečeno: O Allahov Poslaniče, dovi protiv mušrika, pa je rekao: “Nisam poslan da proklinjem, nego sam poslan kao milost“. Bilježi ga Muslim. A u hadisu kojeg prenosi Semurete ibn Džundub, radijallahu anhu, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Nemojte se međusobno proklinjati Allahovim prokletstvom, niti Njegovom srdžbom, niti Vatrom“.

Takođe, Abdullah ibn Mes’ud, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nije mu’min onaj koji mnogo vrijeđa i mnogo proklinje, niti koji je vulgaran i prost“. Bilježi ga Tirmizi i ocjenjuje ga dobrim, a Hakim i Ahmed Šakir vjerodostojnim.

Iz ovoga se izuzima uopćeno proklinjanje osoba koje rade određene velike grijehe a što je došlo u šerijatskim tekstovima njihovo proklinjanje od strane Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, poput onog ko čini zulum, konzumira kamatu, ko stavlja periku i ko je nosi, ko čupa obrve, ko krade, ko proklinje svoje roditelje, ko zakolje kurban u nečije drugo ime mimo Allaha, dželle še’nuhu, muškaraca koji oponašaju žene i žena koje oponašaju muškarce i tome slično. Takođe, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je prokleo Židove koji su od kaburova njihovih vjerovjesnika načinili mesdžide.

Prema tome, nije dozvoljeno roditeljima da proklinju svoju djecu ma šta da rade od harama, nepraktikovanja vjere pa čak i kufra. Nego je na njima da dove za njih da ih Allah uputi i da popravi njihovo stanje. Ve billahi tevfik.

Na pitanja odgovorio dr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: