Pismo koje donosi (ne)sreću

Svaki čovjek u svojoj nutrini ima usađenu želju za srećom i blagostanjem na ovom svijetu, koja je toliko jaka da je čovjek spreman uraditi sve kako bi bio sretan, ne razmišljajući o kobnosti svojih postupaka. U svojoj potrazi za srećom čovjek je često sujevjeran, lahkomislen, te prihvata i čini određene stvari koje nemaju utemeljenja u vjeri, već naprotiv, mogu biti upropaštavajuće i za njega i za njegovu vjeru. Rekao je pjesnik: “Ko ne zna razlikovati dobro od zla, sigurno će u zlo zapasti.” Mnogi manipulatori i prevaranti, neprijatelji muslimana i islama, koriste upravo ovu ljudsku želju za srećom i na razne načine plasiraju ‘’pisma koja donose sreću’’…

Ovakva pisma, i njemu slična, kruže internetom, a često ih možemo naći ostavljene ispred kućnih vrata. Nažalost, ova pisma često prosljeđuju obični neuki muslimani i učestvuju u njegovom širenju među muslimanima koji nemaju znanja o osnovnim načelima islamskog vjerovanja. Naravno, u pozadini toga pisma stoji podmukli “pisac” koji želi da posije sjeme zla i nevjerstva u srca neukih muslimana, obećavajući im raznorazne dunjalučke užitke, a prijeteći im istovremeno nesrećama ukoliko ne budu dalje proslijedili to pismo. O čemu se zapravo radi i kakav je stav islama po tom pitanju?
______________________________________________

U tom pismu stoji: “Sorry, ali morala sam …….razumjet ćete i zašto!… Kad dobijete ovo pismo imate obavezu i dug da ovo istinski prihvatite. Ovo nije nikakva bajka niti pripovijetka. Ovo je stvarni doživljaj jedne djevojčice od 13 godina. Tešku sam bolest i patnju imala u svom malom životu. Sve sam doktore obišla tražeći pomoć, uzalud i bez uspjeha… Ja sam otišla na jedno mjesto gdje je bilo turbe (znači građevina na kaburu, njihova izgradnja je haram i to je najčešće mjesto na kojem se čini širk, op.a.)…. Ovo pismo sam poslala jednom siromahu koji je bio dobar vojnik i on je to istinski prihvatio. I nije više bio siromašan.

Drugo pismo sam poslala čovjeku koji je dugo bio bez posla i nakon 13 dana poslao je pismo i našao posao i počeo raditi. Treće pismo sam poslala jednom čovjeku sijede kose. On na pismo nije obraćao pažnju. Nakon 13 dana sve je izgubio, i imanje i porodicu. Zato Vas zadužujem da ovo pismo pošaljete u 13 mjesta, obavezno vjernicima (naravno, ako povjeruju u njega, kako bi ih iz vjere izvelo, op.a.)… Ovo ti je pismo poslano da bi ti donosilo sreću… Već devet puta je prešlo svijet. Sada je sreća poslata Vama. Stići će Vas sreća nakon sedam dana pošto dobijete ovo pismo. Samo ga morate dalje poslati… Stići će Vas sreća nenadano. Nemojte slati novac (naravno, neće oni novac, već vaše vjerovanje, op.a.).

Pošaljite kopije pisma ljudima za koje smatrate da im je sreća potrebna. Nemojte ostavljati ovo pismo. U roku od tri dana morate ga poslati dalje. Pošaljite molim Vas 13 kopija i pratite šta će Vam se desiti u narednih sedam dana. Lanac je krenuo iz Kuvajta, a napisao ga je Teufik Tabanfar iz Irana. Zato što pismo mora proći cijeli svijet, morate poslati 13 ovakvih kopija svojim prijateljima i znancima…. Evo primjera: Mahmud bin Ali dobio je ovo pismo i rekao je svojoj sekretarici da napravi 13 kopija i da ih pošalje. Za nekoliko dana dobio je glavnu premiju na lutriji (naravno, igre na sreću su haram u islamu, op.a.).

Ibrahim Sarakoglu, službenik u Turskoj, dobio je pismo i zaboravio ga poslati. U roku od tri dana dobio je otkaz sa posla. Nakon što je ponovo pročitao pismo, mislio je da se to slučajno dogodilo, ali ga je ipak umnožio i poslao. Dobio je posao bolji od prethodnog. Oficir Ahmed Brbasani dobio je ogromnu svotu novaca nekoliko dana prije nego li će dobiti pismo. Opčinjen bogatstvom odlučio je da prekine ovaj lanac i uskoro je ostao bez novca. Dalon Fairieh nije vjerovao ovom pismu i bacio ga je, da bi nakon 9 dana imao tešku saobraćajnu nesreću. Poučen slučajnošću, zamolio je suprugu da ga pronađe i da ga pošalje prijateljima, želeći da otkloni nesreću.

Godine 1987. pismo je došlo jednoj mladoj ženi iz Anadolije. Pismo je bilo nejasno i nečitko. Obećala je da će ga prepisati i poslati dalje, ali je ostavila za poslije. Počeli su da je okupljaju problemi. Morala je da plati veliku štetu na svom autu. Dok je skupljala novac, u međuvremenu je poslala pismo. Nakon nekoliko dana je na nagradnoj igri dobila nov auto (a zar igre na sreću nisu haram u islamu, op.a.). Ovo ne izgleda čudno, bilo je objavljeno u jednom turskom listu. Mislite na to… Ovo Vam šalje osoba koja Vam želi sreću…”
_____________________________________________________

Da li je doista tako, da li nam pošiljatelji ovog pisma žele sreću?! Ili u pozadini svega ovoga leže mnogo opasnije stvari, i ako ih čovjek počini postaje mušrik (višebožac), stvari koje izvode iz vjere i udaljuju od Allahove milosti. Kao što ste i sami pročitali, u pismu se, nesumnjivo na puno mjesta, ponavlja da će vas zadesiti sreća ako pismo pošaljete u roku od 3 dana u 13 mjesta, na 13 različitih adresa, a ako ne pošaljete, zadesit će vas nesreća. Zastanimo i razmislimo! Šta to zapravo muslimanu donosi sreću i otklanja nesreću? List papira? Hartija? Elektronska pošta? Izmišljena priča nekog neprijatelja islama kako bi muslimane odvojio od svega islamskog i učinio ih mušricima (višebošcima)?

Draga braćo i cijenjene sestre, budite oprezni sa ovakvim pismima i drugim tekstovima pisanim na ovakav način. Jer, u ovom pismu je otvoreni širk (pripisivanje Allahu sudruga – višeboštvo) i vjerovanje da ti neko ili nešto može donijeti sreću ili otkloniti nesreću mimo Allaha. Stoga pogledajmo ovo pismo kroz prizmu islama!