Novotarije i sujevjerje

Pitanja i odgovori o učenju Kur’ana umrlima za novac

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook44Email this to someonePrint this page

Pitanje: Da li je dozvoljeno, po hanefijskom mezhebu, platiti hodži da prouči suru Jasin na mezaru jednog od roditelja?

ODGOVOR: Učenje Kur’ana mrtvoj osobi nije utemeljeno u šerijatskim izvorima i praksi najboljih pokoljenja. Što se tiče učenja na kaburu, ono se smatra inovacijom u vjeri. Ovaj postupak ima posebnu pogrdu kada se radi o iznajmljivanju učača. Učenje Kur’ana je ibadet, a za ibadet se ne može i ne smije uzimati naknada. Poznati hanefijski učenjak Ibn Abidin kaže: “Iznajmljivanje učača Kur’ana je laž i ništavnost (ar. batil), to nije činio niko od pravednih vladara.“ A Allah najbolje zna.
_____________________________________________

PITANJE: Kakav je stav imama Ebu Hanife u vezi s učenjem Kur’ana na mezarju?

ODGOVOR: Učenje Kur’ana na mezarju nema utemeljenja u hadisu ni u praksi prvih generacija. Imam Ibn Ebul-Iz i Šelebi, dva hanefijska pravnika, i šejhul-islam Ibn Tejmijje, govorili su da je imam Ebu Hanife učenje Kur’ana na kaburu smatrao pogrdnim. Ovaj Ebu Hanifin stav dijele sljedeći učenjaci: Malik, Ahmed, po odabranoj verziji, Ebu Bekr Mervezi, Ibn Tejmijje i neki drugi.
___________________________________________

PITANJE: Kod nas je tradicija da poslije obavljenog bajram-namaza muškarci i djeca masovno odlaze na mezarje i tamo prouče nekoliko sura iz Kur’ana, između ostalog, i suru Jasin. Ima li to utemeljenja u hadisu? Ako ima, hvala Allahu, a ako nema, kako postupiti? Allah vas nagradio!

ODGOVOR: Učenje na mezarju bilo kojih odlomaka iz Kur’ana nije legitimno, svejedno radilo se o Bajramu ili nekoj drugoj prilici. Svi hadisi i mevkuf-predanja koji govore o učenju Kur’ana na mezarju apokrifni su. Tako nisu radile prve generacije koje su najbolje razumijevale i prakticirale islam. Neka se Svevišnji Allah smiluje učenjacima koji su govorili: “Šta za vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba nije bilo legitimno u vjeri, ne može biti legitimno do Sudnjega dana.” Kur’an je objavljen živima, a ne mrtvima. On obiluje propisima vezanim za vjerovanje, obredoslovlja, međusobne odnose itd. Mrtvi to ne mogu prakticirati.

Štaviše, oni uopće ne čuju kada se uči na kaburu, pa kakva onda korist od toga. Musliman mora na najljepši način objasniti da je učenje Kur’ana na mezarju novotarija, da se to ne treba poduzimati, jer izvršavanje obredoslovlja ovisi o postojanju validnog argumenta. Također, neispravno je prilikom svakog bajrama posjećivati mezarja. Posjećivanje mezarja može se činiti u bilo koje vrijeme, i ne treba preferirati jednu priliku nad drugom smatrajući je boljom od ostalih, a Allah, dželle šanuhu, najbolje zna.
_____________________________________________

PITANJE: Kod nas imami uče hatmu umrlom prije ukopa. Naime, sakupi se deset imama, i svaki prouči po tri džuza. Ima li to utemeljenja u islamu?

ODGOVOR:: Učenje Kur’ana mrtvoj osobi nije bila praksa odabranih generacija. Ne znam da postoji vjerodostojno predanje koje govori o učenju Kur’ana umrlom. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poučavao je ashabe dovi koja se uči kod mezara, ali im nije govorio da Kur’an uče za dušu umrlog. Hanefijski učenjaci smatraju da se na dženaza-namazu ne uči čak ni Fatiha, pa kojim je pravom onda učiti prije ili poslije ukopa.

Većina islamskih učenjaka smatra da mrtvi ima koristi od učenja Kur’ana. Učenje ne smije biti na kaburu i ne za protuuslugu. Međutim, mišljenju većine pravnika ne ide u prilog činjenica da prve generacije nisu prakticirale učenje Kur’ana mrtvoj osobi, a Allah najbolje zna.
_______________________________________________

PITANJE: Moja majka zahtijeva da joj se poslije smrti uči tehvid. Da li sam dužan ispuniti njen zahtjev?

ODGOVOR: Nisi dužan, štaviše, ne smiješ izvršiti njenu oporuku, tim prije jer nije u skladu s praksom prvih generacija. Učenje tevhida je novotarija, a novotarije je zabranjeno upražnjavati. Napomena: neispravno je reći “tehvid”, jer to znači: učiniti nekoga židovom, treba kazati “tevhid”. Tevhid, kao obred poznat u običajnom pravu našeg naroda, tretira se novotarijom, dok kao šerijatski termin znači ispoljavanje čistog monoteizma, a Allah najbolje zna.
_____________________________________________

PITANJE: Šta se može, a šta ne smije raditi u pogledu mejita?

ODGOVOR: Po ukopu završava se sve što je vezano za mejita. Spremanje ručka, učenje hatmi, mevluda, tevhida, četeresnica, godišnjica itd., nema utemeljenja u šerijatu. Štaviše, to je zabranjeno. Lijepo je moliti za umrlog muslimana i tražiti oprost za njega. Pohvalo je udijeliti milostinju na njegovo ime. I hadždž se može za njega obaviti, ako to nije mogao lično učiniti. Također se za njega može napostiti obavezni post. Bratu predlažemo čitanje knjige Pravni propisi dženaze-namaza (distributer Kevser – Linc). U knjizi će naći detaljna objašnjenja za sve što se veže za umirućeg i umrlog; u knjizi je ukazano na brojne novotarije vezane za dženazu, a Allah najbolje zna.

Iz knjige “Fetve – pravne decizije (pitanja i odgovori)” – dr. Safeta Kuduzovica

_____________________________________
************************************
************************************

Učenje kur’ana umrlima u fetvama Husein ef. Đoze

Husein-ef. Đozo je markantna ličnost među bošnjačkom ulemom 20. vijeka. Studirao je na čuvenom Al-Azharu prije Drugog svjetskog rata, a radio i djelovao u izuzetno teškim okolnostima Titove komunističke Jugoslavije. Napisao je više članaka i fetvi u tadašnjoj islamskoj periodici. U svojim fetvama rahmetli Đozo je u više navrata razmatrao pitanje učenja Kur’ana za umrle. Interesantni su njegovi odgovori. On zastupa stav da se Kur’an može učiti umrlima i da od toga oni imaju korist, ali učač ne smije uzimati bilo kakvu nadoknadu. Učenje Kur’ana za pare je, smatra Đozo, skrnavljenje Kur’ana kao Božije upute ljudima.

Ta zabluda ima svoje razloge:

1. Opća orijentacija na smrt i mrtva čovjeka, koja je zadesila muslimane u vremenu dekadence. To je velika deformacija islama jer je u islamskim propisima dat samo metafizičko-eshatološki smisao. Ovozmaljski smisao propisa potpuno je zanemaren. Kur’an se prestao učiti živima, umjesto da im posluži kao pravilo i putokaz u životu. On se sada uči mrtvima, iako je sasvim jasno da je došao živom čovjeku da ga pouči kako treba da živi i da u životu na ovom svijetu zaradi vječnu sreću na ahiretu. Zbog takve pogrešne orijentacije došlo je do zloupotrebe Kur’ana, jer se počeo koristiti za sve, samo ne za ono čemu je namijenjen-tvrdi Đozo.

2. Drugi razlog je komercijaliziranje obreda. Mnoge novotarije (bid’ati), običaji i zablude koje su dobile obilježje vjere, nastale su, smatra Đozo, iz komercijalnih razloga. Zato u jednoj od svojih fetvi, rahmetli Đozo poručuje: „Krajnje je vrijeme da se okrenemo živima i da Kur’an počnemo učiti živima. On je došao da žive uči kako treba živjeti. On koristi mrtvima samo onoliko koliko su živjeli po njemu i koliko su primjenjivali u svakidašnjoj praksi njegove principe.

Rahmetli Đozo se s velikim žarom zalagao za ispravljanje pogrešnog odnosa koji znatan broj muslimana ima prema Kur’anu. U fetvi br. 358 on kaže:

Stvar ispravljnja grešaka i zabluda koje su poprimile obilježje vjere nije baš tekla lahko i jednostavno. Mi smo svijesni toga. Zato nas otpor nimalo ne uzbuđuje. Učenje Kur’ana mrtvima za pare samo je detalj jedne pogrešne orijentacije i pogrešnog odnosa prema Kur’anu. Kur’an je prestao biti zakon života. Držimo ga u kući radi berićeta. Pišemo iz njega hamajlije i zapise, učimo ga mrtvima… Uživamo i u njegovoj muzici i u dobrom mekamu. Sve je više nego ono radi čega je objavljen. Bit će mnogo poteškoća u mijenjanju ove koncepcije. Već je u toku proces mijenjanja, ali će on dugo trajati. Za hatar istine, htjeli bismo reći da se u vjerodostojnim i priznatim fikhskim djelima, i kod priznatih fakiha i autora, uopće ne postavlja pitanje učenja Kur’ana mrtvima za novac. Jedino se postavlja pitanje sevapa i ispravnosti učenja Kur’ana mrtvima bez novca: da li od takvog učenja ima koristi umrlom ili nema. Učenje Kur’ana mrtvom dozvoljava se isključivo pod uvjetom da učač ne naplaćuje to učenje.“ (Fetve, I, 335)

Na pitanje „da li se mogu gotove hatme prodavati kao što to neki čine“, Husein-ef. Đozo je odgovorio: „Treba jedanput zauvijek znati da se sa Kur’anom ne može n u kojem vidu trgovati. Trgovina sa kur’anskim ajetima predstavlja težak grijeh. Na mnogo mjesta u Kur’anu se oštro osuđuje takva prljava rabota. Nesumnjivo je da prodaja gotovih hatmi spada u zabranjenu trgovinu. Zaista je veliko poniženje i uvreda za Kur’an da ga upletemo u naše špekulacije i pretvorimo u sredstvo za postizanje naših sebičnih materijalnih interesa.“ (Fetve, I, str. 98)

Na pitanje: „da li se za učenje Kur’ana mrtvima mogu uzimati hedije, bez pogađanja o cijeni“, rahmetli Đozo je odgovorio:

Mi smo nebrojeno puta ponovili stav islama prema učenju Kur’ana mrtvima za pare. Promjena naziva i pretvaranje plaće u hedije je najobičnija priča i nedopustiva špekulacija. Gledali smo sličnu špekulaciju i vrlo prozirnu hileišer’ijju kod prodaje Kur’ana u Turskoj. Umjesto riječi cijena, piše hedija 800 lira. Ova igra, koliko je god odraz jednog naivno formalističkog i primitivnog shvaćanja, ona istodobno prestavlja grubu špekulaciju. I iskati-salat (namaz koji se klanja za umrle s ciljem njihovog oslobađanja od odgovornosti za namaze koje nisu klanjali) u vidu devra, počiva na istoj špekulativnoj osnovi.

Mi forsiramo i peporučujemo da se, umjesto hatmi i tevhida, šalju prilozi medresi, sa uvjetom da sevap od tih priloga ide za dušu umrloga, u čije se ime šalje, ne zahtijevajući od medrese učenje hatmi. Ovo je u potpunom skladu sa učenjem islama. Od ovog priloga umrli će zaista imati veliki sevap. Njemu će trajno teći dio sevapa od svih dobrih djela medrese i učenika, koja su omogućena ovim prilozima.“ (Fetve, II, str. 83)

U fetvi br. 437, na pitanje „da li se može mrtvima pokloniti Jasin na gramofonskoj ploči“, dat je sljedeći odgovor:

Ne može se mrtvima učiti Kur’an na gramofonskoj ploči. Mrtvima se poklanja sevap od učenja. Naime, taj sevap poklanja učač, jer ga je on zaradio i jer je njegov. On ga samo može pokloniti. Ploča nema sevapa od učenja, niti ga može drugom pokloniti. Ploča ne uči sa namjerom, niti svjesno. Otuda ispravnost tvrdnje da se Kur’an ne može učiti mrtvima za pare. Rekli smo da samo učač može pokloniti umrlome svoj sevap od učenja. Ako on taj sevap proda ili naplati, on ga više ne može poklanjati, jer ga je prodao i on nije više njegov vlasnik. Taj sevap nije postao vlasništvo kupca, jer se izgubio i bio poništen u jednoj nedozvoljenoj kupoprodaji. Također je, iz istog razloga, iznos, dat kao naknada za učenje, izgubio svojstvo sadake jer nije dat kao sadaka, nego kao protuvrijednost za učenje, pa zbog toga mrtvome nema ništa ni od tog iznosa. Učenje Kur’ana mrtvima za pare predstavlja nedozvoljeni kupoprodajni akt, u kojemu se, usljed toga, poništava sevap i od učenja i od novca. Mrtvome od svega toga neće biti koristi.“ (Fetve, I, str. 409)

U fetvi br. 557 profesor Đozo pojašnjava šta je to što koristi umrlima i šta živi mogu učiniti za svoje merhume. U tom pogledu on kaže:

„O pitanju učenja Kur’ana mrtvima za pare, pisano je nebrojeno puta. Kada bi se sve sakupilo na jedno mjesto, izašla bi čitava knjiga. U svim tim pisanjima rečeno je jasno i određeno da, prema propisima islama, nije dozvoljeno učiti Kur’an za pare mrtvima. Mrtvima može svako proučiti ono što zna i pokloniti im sevap od toga. Ali je najvažnije i najsevapnije da se pijetet prema mrtvima iskazuje putem dobrih djela, pomaganjem živih i doprinosom za opće, zajedničko dobro.“ (Fetve, II, str. 69-70)

Na kraju, kao zaključak, kažemo:

Kur’an se može učiti pred duše umrlih na način da svako uči svome preminulom i za to ne uzima bilo kakvu materijalnu nadoknadu. Učenje Kur’ana za pare nije ispravno. Pogrešno je, također shvaćanje da umrli imaju koristi isključivo od učenja Kur’ana. Prema jednoglasnom mišljenju islamskih učenjaka mrtvi imaju koristi od: 1. dove koja se upućuje Allahu za oprost njihovih grijeha, 2. sadake koja se za njih dijeli i 3. hadža (i umre) koji za njih budu obavljeni. Ostali oblici sjećanja na umrle su diskutabilni među islamskom ulemom.

Zato je pohvalno da vjernici upućuju dove Svevišnjem Allahu da se smiluje umrlim, oprosti im grijehe, pređe preko njihovih hrđavih djela i uvede ih u Džennet. Također, potrebno je za umrle dijeliti sadaku i činiti djela koja su od opće koristi za društvo pa onda poklanjati sevape od tih djela pred duše merhuma. Ako postoji mogućnost, veoma je lijepo za umrlog obaviti hadž i umru. Od toga umrli, kažu islamski učenjaci, zasigurno imaju koristi.

Allaha Uzvišenog molimo da se smiluje nama i našim umrlim i podari nam Svoju milost i okrilje!

Preuzeto iz knjige Uloga Kur’ana u životu muslimana, dr. Safveta Halilovića

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook44Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH
Close

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: