Odgovori

Pokrivanje stopala žene u namazu / Udaja muslimanke za nevjernika

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Pokrivanje stopala žene u namazu

PITANJE: Selam alejkum! Da li je dozvoljeno ženi klanjati kod kuće bosih nogu? Da li je žena dužna oblačiti čarape prilikom obavljanja farz namaza, i da li po ovom pitanju ima razlike između žene i nepunoljetne djevojčice, znači da li su i jedna i druga dužne oblačiti čarape prilikom namaza?

ODGOVOR: Alejkumusselam! Nema razilaženja među učenjacima da je vadžib pokriti stidno mjesto prilikom obavljanja namaza. Kaže Ibn Hazm u knjizi “Meratibul-idžma” (1/28): “Složni su daje prekrivanje avreta u namazu stroga obaveza onome ko posjeduje odjeću koja mu je dozvoljena”. S tim da su se razišli oko toga da li je prekrivanje avreta u namazu šart valjanosti namaza ili ne, tj. da onaj ko klanja otkrivenog stidnog mjesta, da li mu je time pokvaren namaz ili je on samo griješan a namaz mu je ispravan.

Na ovom zadnjem stavu su Malik i Šafija u jednom od njegova dva mišljenja. Dok je veći dio učenjaka na stavu da onaj ko klanja otkrivenog stidnog mjesta da mu je namaz batil.

Oni koji smatraju da je pokrivanje stidnog mjesta šart valjanosti namaza to dokazuju riječima Uzvišenog: “O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoćete molitvu obaviti!” (El-Earaf, 31). Međutim, može se prigovoriti da najviše na što upućuje ajet je obaveza pokrivanja i da ne upućuje na to da je pokrivanje stidnog mjesta šart primanja namaza. Takođe, oni koji smatarju da je pokrivanje u namazu samo vadžib ili čak sunnet dokazuju to sa hadisom mutefekun alejhi u kojem Sehl ibn S’ad kaže: “Muškarci su klanjali sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, tako što bi vezali krajeve svoje odjeće ispod pasa na svoje vratove poput onoga kako rade djeca, a ženama bi bilo rečeno da ne podižu svoje glave sve dok se muškarci ne isprave na sjedenju”. Ovaj hadis ukazuje da pokrivanje stidnog mjesta nije čak ni vadžib a kamoli šart.

Prema tome, ispravno je da je pokrivanje stidnog mjesta u namazu vadžib a ne šart valjanosti namaza. A što se tiče toga šta je stidno mjesto kod žene u namazu, oko toga islamski pravnici imaju podijeljeno mišljenje.

Pa je tako kod hanefija stidno mjesto kod žene u namazu njeno čitavo tijelo izuzev lica, unutrašnjeg dijela šaka i gornjeg dijela stopala.

Kod šafija stidno mjesto žene u namazu je njeno cijelo tijelo izuzev lica i šaka.

Kod hanabila je takođe, cijelo tijelo žene stidno mjesto u namazu izuzev lica.

Dok malikije stidno mjesto dijele na dva dijela: dijelovi tijela koja je stroga obaveza pokriti i dijelovi tijela koja nije stroga obaveza pokriti. Oni dijelovi koje je stroga obaveza pokriti po njihovom propisu je od pupka do koljena, a dijelovi tijela koje nije stroga obaveza pokriti je čitavo tijelo žene izuzev lica i šaka.

Prema tome, oko pokrivanje stopala u namazu dva su stava učenjaka:

Prvi: da su stopala avret u namazu i da je vadžib da se pokriju na čemu je džumhur (većina) učenjaka ovog Ummeta od malikija, šafija i hanabila, a od savremenih učenjaka ovaj stav zastupaju Bin Baz i Albani.

Drugi: da stopala nisu avret u namazu i da je ženi dozvoljeno klanjati namaz otkrivenih stopala. Na ovome su hanefije, Sevri, Muzeni a njemu naginju i Ibn Tejmije i Usejmin. Od najjačih dokaza sa kojima se dokazuje obaveza pokrivanja stopala, mimo općeg značenja gore spomenutog ajeta, su dva hadisa.

Prvi hadis: Ono što se prenosi id Umi Seleme, radijallahu anha, da je pitala Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: Da li žena može klanjati u košulji i marami a da nema izara (ogrtač ispod pasa)?” A on joj je odgovorio: “Nema smetnje ako košulja prekriva gornji dio stopala”. Hadis bilježe Ebu Davud, Hakim i Malik. Kaže Darekutni da je hadis mevkuf, tj. da su ovo riječi Umu Seleme, radijallahu anha, i na ovome su složni muhadisi. S tim da hadis ima drugu mahanu a to je da je ravija na kojem se spajaju svi rivajeti Umu Muhammed ibn Zejd ona nepoznata osoba. Pa tako, kako pojašnjava šejh Albani u knjizi “Temamul-minne” (strana 161) hadis je slab, svejedno bio merfu’un (da je pripisan Poslaniku, sallallahu alejhi ve selem) ili mevkufun (da je pripisan ashabu). Ovo znači da ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju.

Drugi hadis je ono što se prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko spusti svoju odjeću ispod članaka iz oholosti Allah ga neće gledati na Sudnjem danu”, pa je upitala Umu Seleme, radijallahu anha: “Šta da rade žene sa odjećom koja je spuštena ispod članaka?”, pa je odgovorio:”Neka je spuste jedan pedalj”. A ona priupita: “Znači otkriće im se njihova stopala”? A on joj odgovori: “Pa onda neka je spuste jedan lakat i ne prelazeći tu dužinu”.

Prvi dio hadisa bez dodatka Umu Seleme, radijalalhu anha, je mutefekun alejhi, dok je dodatak od Umu Seleme ubačen od strane ravije Nafije, te zbog toga ovaj dio hadisa nisu ni naveli Buharija i Muslim, a kako kaže Ibnul-Dževzi Nafija nije živio u vrijeme Umu Seleme, te nije mogao čuti hadis od nje. Ovaj hadis bilježe Tirmizi, Nesai, Ahmed i ostali. Prema tome, ovaj rivajet je slab, međutim prenešen je u drugim rivajetima kod Nesaia i Malika u rivajetima koji su prihvatljivi. Oni koji dokazuju sa ovim hadisom obavezu pokrivanja stopala u namazu može im se prigovoriti da se u hadisu uopšte ne spominje namaz, tako da on ne može biti dokaz po ovom pitanju.

Učenjaci su složni na tome da se izuzima iz obaveze pokrivanja žene u namazu pokrivanja lica, a razišli su se oko pokrivanja šaka i stopala izuzev u prisustvu muškaraca. Dokaz za ovo izuzimanje im je nelagodnost i teškoća pokrivanja spomenitih dijelova. Opći dokazi sa kojima se dokazuje obaveza pokrivanja žene u namazu ne preciziraju koji dijelovi se moraju pokriti, a oni koji obavezuju ženu da mora pokriti stopala u namazu nemaju vjerodostojnog dokaza za to.
___

Prema tome, nema smetnje da žena klanja otkrivenog lica, šaka i stopala, na čemu su Ebu Hanife, Sevri, Muzeni, Ibn Tejmije i Usejmin od savremenih učenjaka. A što se tiče djevojčice, ako je punoljetna potpada pod ovaj propis, a ako nije punoljetna onda nije griješna ako klanja a nije pokrila sav avret u namazu koji bi inače trebala pokriti da je odrasla. Ve billahi tevfik.

Mr. Zijad Ljakic
_______________________________________

2. Udaja muslimanke za nevjernika

PITANJE: Es-Selamu alejkum. Htio sam vas upitati kakav je status muslimanke poslije udaje za nemuslimana, da li ostaje muslimanka grijesnica ili?

ODGOVOR: AlejkumusSelam! Pošto je pitanje udaje muslimanke za kjafira ili inovjerca, kako se kod nas kaže, veliki musibet u našim krajevima, evo kompletna studija o tom pitanju.

Nema razilaženja među učenjacima ovog Ummeta da muslimanki nije dozvoljeno da se uda za bilo kojeg kjafira, kršćana, Židova, međusiju, budistu i slično[1]. Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “One (muslimanke) njima (mušricima) nisu dopuštene, niti su oni (mušrici) njima (muslimankama) dopušteni“, (El-Mumtehine, dio 60. ajeta) i kaže: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao”. (El-Bekare, dio 221. ajeta) Sa ova dva ajeta Uzvišeni je zabranio da se muslimanke udaju za nevjernike i učinio taj brak ništavnim.

Kaže Kurtubi: “Idžmau’ Ummeta je na tome da apsolutno nije dozovoljeno da mušrik ženi mu’minku zbog toga što je u tome poniženje za Islam”[2]. Kaže Šejhul-islam Ibn Tejmije: “Muslimani su složni da kjafir ne nasljeđuje muslimana niti kjafir ženi muslimanku”[3]. Kaže Vehbetu Ez-Zuhajli: “Idžmau’ učenjaka je na zabrani ženidbe kjafira muslimankom”[4].

Kaže Uzvišeni u prijevodu značenja: “Allah neće dati priliku kjafirima nad muslimanima” (En-Nisa’ 141). A kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Islam se uzdiže i ne uzdiže se iznad Islama“[5]. A u ženidbi kjafira sa muslimankom on bi bio iznad nje i imao bi priliku nad njom što znači da bi kufr bio iznad Islama a to nije dozovoljeno po ajetu i hadisu gore spomenutim.

U udaju muslimanke za kjafira je bojazan da je on ne odvede u kufr, jer će je muž pozivati u njegovu vjeru a obično žene slijede svoje muževe u onome na čemu su od vjere. Na to Uzvišeni išareti na kraju 221. Ajeta sure El-Bekare: “Ne udavajte vjernice za mnogobošce dok ne postanu vjernici; uistinu je rob-vjernik bolji od mnogobošca, makar vam se i dopadao. Oni zovu u Džehennem…“. Kafiri pozivaju mu’minke u kufr a pozivanje u kufr je pozivanje u Vatru, jer kufr obavezuje Vatru, pa je tako ženidba kjafira sa mu’minkom sredstvo koje vodi u haram te je zbog toga haram[6].

Muškarac ima vlast nad ženom a nije dozovljeno da kjafir ima vlast nad muslimankom, jer je Islam vjera istine i sve vjere mimo Islama su batil.
Ako se muslimanka uda za kjafira a poznat joj je propis zabrane ona je zinalučarka i njena šerijatska kazna je kazna za zinaluk, a ako nije znala za propis zabrane udaje muslimanke za kjafira u tome ima opravdanje, vadžib je da se njih dvoje odmah razdvoje bez potrebe da joj daje talak (da se razvede sa njom) jer im je brak batil (ništavan) u osnovi.

Prema tome, udaja muslimanke za kjafira bilo koje vrste je ništavna i uopće se ne ubraja u udaju po idžmau’ učenjaka. Šerijatski status ovog braka je da se smatra zinalukom i vadžib je da se njih dvoje razdvoje. A ko dozvoli taj brak on je kjafir pod šartom da znao da je zabranjen. A sama udaja muslimanke za kjafira ne smatra se djelom koje izvodi iz Islama osim ako to ona smatra dozovljenom. Naravno, ovdje se misli na osobu koja se pridržava osnovnih obilježja vjere, poput namaza i slično a ne čini neko djelo koje je izvodi iz Islama. A ako ona mrzi Islam i voli kjafire i prisni je prijatelj sa njima ona je time postala otpadnica od Islama ako je prije toga bila muslimanka.

Ako bi se u islamskoj državi koja sudi po šerijatskom zakonu muslimanka udala za nevjernika, pošto je taj brak šerijatski nevalidan, kadija bi naredio da se razdvoje. A ako bi odbili bili bi silom razdvojeni i kažnjeni bičevanjem shodno koliku kaznu kadija odredi, u slučaju ako ona nije znala da je udaja muslimanke za kjafira haram.

A u sredinama u kojima se po ovom pitanju ne sudi po Šerijatu, kao što je u većini današnjih islamskih zemalja, najveću odgovornost u riješavanju ovog problema, kada se već desi, ima velijj, tj. staratelj. Staratelj je muška osoba koja je glava porodice, na prvom mjestu to je otac, a ako njega nema onda moze biti najstariji brat i slično. Naravno, na roditeljima je da se potrude da se tako nešto ne desi, ali sama činjenica da se to još uvijek dešava u našim krajevima ukazuje da postoje veliki promašaji u odgoju i da su takve porodice daleko od uputa Islama. Pa tako, otac musliman čija se kćerka uda za nevjernika je obavezan da da sve od sebe, upotrebljavajući autoritet očinstva, društvenu ili neku drugu moć, kako bi vratio svoju kćer. Jer taj brak je ništavan, njihov zajednički život je život zinalučara, a djeca koja se rode u tom braku su kopilad.

Tako isto treba da postupi njena majka. A ako to ne urade, a u moćnosti su da ih razdvoje, oni su griješni, jer je Uzvišeni naredio vjernicima da čuvaju svoje porodice od vatre: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti” (Et-Tahrim 6). A Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: “Svako od vas je pastir (čuvar) i odgovoran (biće pitan) je za one koji su mu potčinjeni. Čovjek je čuvar u svojoj porodici i odgovoran je za nju. Žena je čuvar u kući njenog muža i odgovorna je za one koji su joj potčinjeni…”[7].

Ako nastojanja oca i majke ne urode plodom dužni su, a takođe i ostala rodbina, da prekinu odnose sa kćerkom sve dok ona ne prestane živjeti sa nevjernikom ili dok on ne primi Islam. A u protivnom, ako bi se roditelji i rodbina pomirili sa tim brakom i imali normalne odnose sa njima, to bi značilo da su prihvatili brak koji je šerijatski nevalidan i koji u suštini predstavlja čin zinaluka. A ovo ni u kom slučaju nije dozvoljeno. Ve billah itevfik.

Mr. Zijad Ljakic
_______________________

[1] El-Mebsut (4/211), Eš-Šerhu el-kebir (2/267), El-Medžmu’ (16/136) i El-Mugni (7/131).

[2] Tefsirul-kurtubi (3/72).

[3] El-Fetava el-kubra (3/130).

[4] El-Fikh ve Edilletuhu (9/110).

[5] Darekutni (3663), Bejheki (6/205) i ostali, keže Ibn Hadžer u “Fethul-bari” (3/175) da mu je sened hasen (dobar), takođe takvim ga je ocijenio Albani u “Irvaul-galil” (5/107).

[6] Bedai’us-sanai’i (2/271-272).

[7] Buharija (2409).

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: