Brak i islamska porodica

Potcjenjivanje i omalovažavanje djece / Stvari koje nikada ne treba reći djeci

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Potcjenjivanje i omalovažavanje djece

Često se događa da se roditelji prema svom djetetu ponašaju na potpuno neadekvatan način, nesvjesni da njihovo ponašanje u datom momentu može imati izrazito negativno, pogubno i razarajuće djelovanje na dijete. Oblici ponašanja koji prouzrokuju takve posljedice jesu sljedeći:

Ušutkivanje djeteta kad progovori: Ušutkivanje i ismijavanje djeteta i njegovog načina govora u samim temeljima potresa dijete i razara njegovo samopouzdanje. Nakon takvog postupka roditelja, dijete će početi manje govoriti i povući će se u sebe, što će dovesti do smanjenja komunikacije, a samim tim i do smanjenja djetetovih intelektualnih sposobnosti.

Iživljavanje nad djecom kad pogriješe: Kad se roditelji okome na dijete radi neke njegove očevidne greške, kažnjavajući ga i kritizirajući ga, to će kod djeteta izazvati osjećaj teške krivice i, što je još opasnije, osjećaj vlastite nesposobnosti. Ta osjećanja teško podnosi odrasli čovjek, a pogotovo su teška malom djetetu. Uporedo sa tim pogubnim osjećanjima, otac će se u očima svoga djeteta pretvoriti u brzopleto, oholo, nemilosrdno “čudovište”. U takvom stanju podići će se ogromna i nepremostiva barijera između oca i djeteta. Nakon toga, otac vrlo lahko može u potpunosti izgubiti autoritet kod djeteta i u tom slučaju nikada više neće moći pozitivno utjecati na dijete.

Preziranje i podsmijavanje djece kada se osamostale: Ovo je najteži oblik omalovažavanja i ponižavanja djeteta. Međutim, iako zvuči nevjerovatno, pojedini roditelji omalovažavaju i ponižavaju svoju djecu kad god kod njih primijete znakove odlučnosti, bogobojaznosti, dobrote i slijeđenja upute. Takav postupak često rezultira udaljavanjem djece od Pravoga puta i njihovim potpunim prelaskom na krivi put. Posljedice ovakvog postupanja nesagledive su i onoga ko prema svome djetetu zauzme ovakav stav prate dokle god je živ. Nakon takvih postupaka svojih roditelja i vlastite slabosti, djeca, po pravilu, svojim postupcima na sebe i na svoje roditelje navlače veliku sramotu i poniženje i postaju predmetom ibreta. Iako je dijete to koje donosi odluke o svom ponašanju, roditelji koji svjesno iskvare svoju djecu i udalje ih od Pravog puta snosit će paralelno odgovornost za svaki negativni postupak svog djeteta.

Pripremio: Nezir Halilović
______________________________________________

STVARI KOJE NIKADA NE TREBA RECI DJECI

Kad ste nakraj živaca, lako je planuti i izgovoriti ono što ne mislite. Ipak, granice moraju postojati i što ih prije postavite, bit će vam se lakše suzdržati. Nekoliko je savjeta koji se tiču onoga što svojoj djeci ne biste trebali nikada reći, ako želite da vaš odnos bude bolji.

Zašto ne možeš biti kao tvoj brat/sestra?

Poređenja djece neće učiniti da se ona osjećaju dobro, zapravo samo mogu doprinijeti razdoru, rivalstvu i svađama. Ekspert za odgoj djece Joe Elliott sa Durham univerziteta savjetuje: “Umjesto da pokuša biti jednako dobro kao brat ili sestra, dijete će prije pomisliti kako se ne može takmičiti s njima te neće ni pokušati da napreduje.” Zato prihvatite da je svako vaše dijete drugačije od drugih i fokusirajte se na izgrađivanje njegovih individualnih talenata i vještina.

Sačekaj dok ti otac dođe kući

Kad ‘predajete palicu’ partneru tako potkopavate vlastiti autoritet, tako da će se djeca vrlo vjerovatno upitati zašto da vas slušaju. Ovo može izazvati i tenzije, naprimjer u slučaju kad jedan roditelj dođe kući umoran i ne želi izigravati policajca među djecom koja su nešto pogriješila. Tako će djeca zaboraviti da je to što su napravili uopšte i bilo loše. Umjesto što prebacujete odgovornost i prijetite, sami i odmah izađite nakraj sa lošim ponašanjem svoje djece.

Ako to nastaviš raditi, doći će vještica i odnijet će te

Prestašivanje nema dugotrajan efekat, a postoji mogućnost traumatizovanja djece koje vodi do noćnih mora. Dijete će vjerovatno shvatiti da ga lažete i više vam neće vjerovati. Važno je da autoritet dolazi od vas samih, a ne od neke ‘vanjske sile’. Ako dijete ne uradi ono što ste mu rekli, promijenite ton ili se oslonite na govor tijela. Spustite se na njihov nivo, pogledajte ih direktno u oči i govorite im mirno šta želite od njih da učine.

Ako ne požuriš, ostavit ću te ovdje

Jedan od najvećih strahova svakog djeteta je da će biti ostavljeno ili da će se izgubiti. Pa iako vi znate da ih nećete ostaviti, oni ne znaju i možete samo izazvati njihovu nervozu. Umjesto ovakvih prijetnji, bolje pogledajte zašto vaše dijete još nije spremno i zapamtite da je djecu lako omesti i da nemaju isti princip hitnosti kao odrasli. Pronađite mirne načine da ubrzate stvari. Naprimjer – isključite televiziju ili im dozvolite da ponesu omiljenu igračku sa sobom.

Ti si tako zločesto dijete

Djeca ovako počinju vjerovati da je zloba dio onoga što oni stvarno jesu i tako se nastavljaju ponašati. Odvojite dijete od onoga što radi. Radije recite: ‘Ti si zločest. Ne sviđa mi se kako se ponašaš.’ Isto tako, ne zaboravite reći kad dijete nešto učiniti dobro. Pohvalite ga da zna da želite da se uvijek tako ponaša.

Tako je lahko, zašto to ne možeš?

Ako djeca imaju problema sa zadaćom ili čitanjem, najgore što možete uraditi je da pogoršavate stvari. Postavljanje pitanja kao što je ovo samo ih čini nervoznim i zajedno se počinjete vrtiti ukrug. Kažite im da vjerujete da mogu malo bolje ako se skoncentrišu. Ako i pogriješe, dajte im još koju šansu. Nemojte bivati isfrustrirani već učenje učinite zanimljivim. Pokažite im nešto zanimljivo u knjizi, naprimjer.

Bolje da se nisi ni rodio

Ovo je najgore što možete reći svom djetetu i ma šta ono uradilo pogrešno, to nije nikakav izgovor za ove teške riječi. Isfrustrirani roditelji obično to kažu u afektu, a samo rijetki to stvarno i misle. Ipak, djeca povjeruju u to, teško to zaboravljaju i ovakve riječi mogu trajno uništiti njihovo samopoštovanje. Ako osjetite da ste blizu ovakvih ispada, otiđite u drugu prostoriju dok se ne smirite.

Zašto nikad ne uradiš ono što ti kažem?

Ovo može izgledati kao mala zamjerka, ali ako se stalno ponavlja postaje prijetnja. Djeca dobiju predstavu da ništa ne mogu uraditi kako treba pa se prestanu truditi. Ovakva pitanja ne traže odgovor od djeteta pa ih ne treba ni postavljati. Pametnije je biti određen i tačno navesti šta želimo od njih da urade i kako.
____________________________________

ISKAZIVANJE LJUBAVI PREMA DJECI

Milost je temelj islamske etike, ona je bila najistaknutija odrednica moralnih osobina plemenitog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovih visokih odlika. Enes, radijallahu anhu, kaže: “Nisam vidio nikog milostivijeg prema porodici od Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem. Njegov sin Ibrahim bio je dat na dojenje u Gornju Medinu (Avalil-Medine), pa je odlazio do svog sina, a i mi s njim. Ušao bi u kuću, uzeo ga i poljubio, a potom bi se vratio…” (Hadis bilježi Muslim)

Milost plemenitog Poslanika protezala se na otvorene muslimanske pupoljke. On je pružao njen zasjenjujući trijem i dosezao i djecu koja su se igrala obasipajući ih simpatijama i nježnošću. Enes, radijallahu anhu, prenosi i da bi se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, nasmiješio kada bi prolazio pored djece i nazivao im selam! Sljedeća Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, rečenica jedan je od trajnih pedagoških postulata: “Nama ne pripada onaj ko nema milosti prema našim mlađima i onaj ko ne priznaje pravo našim starijima.” (Ahmed)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, poljubio Hasana, sina Alijinog, pa mu je Akra b. Habis kazao: “Ja imam desetero djece i nijedno od njih nikada nisam poljubio!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Milost neće biti ukazana onome ko nema milosti.” (Buhari)

Niko se ne može porediti, kada je o odgajatelju riječ, s Muhammedom, sallallahu alejhi ve sellem. Izgrađujući duše, on je stalno nastojao da iz njih provriju izvori milosti, da se otvore njihovi skriveni potencijali ljubavi i nježnosti – najkarakterističnije ljudske osobenosti. Jednog dana došao je neki beduin i rekao: “Vi ljubite svoju djecu? Mi svoju ne ljubimo.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio je: “Šta ja mogu kada je Allah iz tvog srca odstranio milost.”

Aiša, radijallahu anha, majka pravovjernih, prenosi da bi Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi kod njega ušla njegova kćerka Fatima, radijallahu anha, ustao prema njoj, poželio joj dobrodošlicu, poljubio je i ponudio joj da sjedne na njegovo mjesto. Kada bi on ušao kod nje, ona bi ustala prema njemu, uzela ga za ruku, poželjela mu dobrodošlicu, poljubila ga i ponudila mu da sjedne na njeno mjesto. Fatima je ušla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, njega onda kada je bio na smrtnoj postelji, a on joj je tada poželio dobrodošlicu i poljubio je. (Buhari)

Istinski musliman, nakon ovih uzvišenih poslaničkih uputa, ne može da bude namršten prema svojoj djeci, grub u ophođenju s njima, oštar u razgovoru, pa makar i prirodno bio krut, osoran i stisnut. Sve to zato što ova vjera, dolazeći sa svjetlom upute, razmekšava srca, otvara izvore blagosti, te pospješuje žar ljubavi, tako da djeca postanu dijelom našeg srca koje trčkara po zemlji, kao što je pjesnik spjevao:

“Ova naša djeca među nama samo su
džigerice naše koje se zemljom kreću
Ako na njih neki vjetar zapuše
Naše oči sna ne imaše.”

Roditelji su rastopljena nježnost, izljev suosjećajnosti, talas brige, požrtvovanosti i zagrljaja.

Mensur Valjevac (časopis Novi Horizonti)

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: