Problemi i devijacije u društvu

Potresna priča iz života narkomana

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook11Email this to someonePrint this page

”Mama mi je kupovala heroin. Gledala sam je kako se drogira, ispod nastrešnice u vrtu, i pamtila sve detalje tog odvratnog rituala – Pomislila sam da bih i ja to mogla probati i iskoristila sam jedan dan kad nikoga nije bilo kod kuće. Nisam razmišljala o tome kako je van pameti uzimati drogu zajedno sa vlastitom majkom, samo mi je bilo važno da dobijem svoju dozu. Kada sam prvi put uzela heroin, sve mi se zabijelilo pred očima…

Nakon toga, nešto čudno poput žmaraca, prostrujalo mi je kroz tijelo, penjući se munjevito od stopala do glave, da bi se zatim, polagano, vratilo natrag. Odjednom, sve mi je bilo ravno do mora, svi problemi su iščezli…Osječala sam se kao da lebdim ” – započinje svoju ispovijest Britanka Ema Bic (16), koja je, kao desetogodišnjakinja, zakoračila u pakao droge, i nastavlja:

” To što sam probala drogu nije bilo ništa senzacionalno, za mene je to bilo gotovo normalno. Moja mama Karen, naime, drogirala se otkako znam za sebe. Jednom prilikom, kada mi je bilo sedam godina, i kada se mama predozirala, išla sam s njom u bolnicu kako bih ljekarima potanko objasnila šta je uzela. Gledala sam je kako se drogira, a stalno je bila nadrogirana, bilo da je riječ o heroinu ili kreku, i ja sam, odrastajući uz nju, mislila da je to potpuno normalna stvar. Nije mi bilo ništa neobično kada ona nije mogla da ustane ujutro iz kreveta. Većinu vremena sam se osječala kao da sam ja majka, a ona moje dijete. No, to je za mene bio način života i ja nisam znala za nešto
drugo. ”

” Kada sam napunila 12 godina, mama je završila u zatvoru, zbog učešća u pljački, i ja sam se preselila kod oca i mačehe. Kada je, nakon 18 mjeseci, odslužila kaznu, ponovo smo bile zajedno i počele smo da živimo s bakom. Kamo sreće da nije bilo tako! Ispočetka, sve je nalikovalo idili: mama se skinula sa heroina i pronašla posao. Međutim, ubrzo smo počele da se svađamo s bakom i, da bi smo izbjegle mučne scene, mama i ja smo stalno bile vani. Praktično smo se ponašale kao najbolje prijateljice. Većinu vremena provodile smo sa njenim starim prijateljima, narkomanima, i vrlo brzo ona se ponovo navukla na heroin.

Gledala sam je kako se drogira, ispod nastrešnice u vrtu, i pamtila sve detalje tog odvratnog rituala. Zapamtila sam da bi prvo odsjekla četvrtasti komadić folije, zatim bi na nju stavila heroin koji bi se, nakon što bi ispod folije zapalila šibicu, pretvorio u smeđu tečnost. Poslije je to miješala sa duhanom i pušila. Pomislila sam da bih i ja to mogla probati. Iskoristila sam jedan dan kad nikoga nije bilo kod kuće i prekopirala sve što je mama radila. Nisam u stanju da objasnim šta mi je sve prošlo kroz glavu nakon tog prvog šuta.

Uopće nisam razmišljala o očajnom stanju u kojem se moja mama nalazila. Nekako sam sve tumačila time da droga mora da je dobra stvar, čim joj se moja majka stalno vraća. Narednih nekoliko sedmica, ljubomorno čuvajući svoju tajnu, nastavila sam sa svakodnevnim uzimanjem droge. Drogirala sam se u kupatilu, prije polaska u školu, u školskom toaletu, na pauzi za doručak, pa opet kod kuće…Nije prošlo mnogo vremena kada sam shvatila da sam potpuni ovisnik – moje tijelo više nije moglo bez droge.

Kada ne bih uzela heroin, čas bi mi bilo pretoplo, a čas bih se tresla od hladnoće. Oći su mi bile zamagljene, imala sam užasne grčeve u stomaku. Noge su mi se tresle, čak i ako bih ležala u krevetu…Jedino sam mislila o tome kako ću doći do novog šuta i jedino mi je droga pomagala da se osjećam bolje.

Mama, uzela sam heroin

Da bih zadovoljila sve svoje apetite, uzimala sam sve više droge iz maminog skrovišta. Nikome nisu mogle promaći velike promjene na mome tijelu. Samo u nekoliko sedmica drastično sam smršala, lice mi je bilo iznureno, oko očiju su mi se pojavili tamni kolutovi. Izgubila sam apetit i jedino što sam mogla jesti bili su slatkiši.

Vrlo sam se loše osječala, jedva sam se držala na nogama. Jednoga dana, jedva sam uspjela izgovoriti: «Mama, uzela sam heroin». Začudila se i ništa nije kazala, a nakon nekoliko minuta, sasvim pribrano, obećala je da će mi pomoći. Kazala je da će mi dati heroin, ali tek toliku dozu koja će mi otkloniti bolove.. Uopće nije spomenula medicinsku pomoć. Mislila sam da je to zbog toga što se brinula da ne zaglavi ponovo u zatvoru, ako neko sazna da sam i ja postala ovisnik.

Prvi ubod iglom

Sjećam se da mi je jedan mamin prijatelj prvi put dao heroin intravenozno. Kada je ubo iglu u moju venu, nije prošlo nekoliko sekundi, a srce mi je počelo luđaèki udarati. Ponovo me preplavio onaj čudni osjećaj kao kad sam prvi put probala heroin. Činilo mi se da sam okružena anđelima. Poslije sam samo spavala i spavala, dok nisam osjetila potrebu za novom dozom.

Tata, bolesna sam!

Od tada smo se nas dvije nalazile na pauzi za ručak, i odlazile kod dilera da nabavimo drogu. Zatim bih se ja vračala u školu. Nisam razmišljala o tome kako je van pameti uzimati drogu zajedno sa vlastitom majkom, samo mi je bilo važno da dobijem svoju dozu. Cijela ta situacija pretvorila me je u užasnu osobu. Počela sam izostajati sa nastave, a mama je ostala bez posla. Odselile smo od bake i iznajmile stan. Uskoro, svo vrijeme smo provodile sa drugim narkomanima. Prešle smo na injekcije. Sve brže sam propadala i prolazila sam kroz pravi pakao. Ruke su mi bile pune modrih mrlja od uboda injekcije, a ponekad sam morala uzeti drogu i više nego uobičajeno jer su me razdirali užasni bolovi.

Mama i ja smo počele da krademo, najčešće torbice od prolaznika, kako bismo došle do novca. U jednom periodu dnevno smo na drogu trošile i po 100 funti (300 KM, prim. prev.). Mama je ponovo morala da ide u zatvor, ovoga puta na četiri mjeseca, jer je bila osuđena zbog krađe kreditnih kartica. U suzama sam nazvala tatu i sve mu priznala. «Bolesna sam, dođi po mene» – , zavapila sam.

Dugi put oporavka

Tata je bio šokiran kada me je ugledao, a potpuno slomljen kada su mu ljekari kazali da moram da idem na odvikavanje od heroina i da, dok terapija ne počne, i dalje moram uzimati narkotike kako ne bih zapala u stanje šoka. Nije bilo druge nego da mi, svakodnevno, nabavlja potrebnu dozu heroina. Ubrzo sam podvrgnuta metadonskoj terapiji. Nisam imala bolove i želja za drogom je postepeno jenjavala. Ljekari su kazali da će proći godine dok se potpuno ne oporavim, ali da sam na dobrom putu. Ponovo sam se suočila sa realnošć.

Ne mogu sebi ni objasniti niti oprostiti što sam od starijih žena otimala torbice kako bih mogla nabaviti drogu. Ne mogu vjerovati da sam takvo što mogla učiniti. Srećom, danas sam u stanju da donosim racionalne odluke i da razlučim dobro od zla, što ranije, u očajnom stanju u kojem sam bila, nisam uspijevala.vMoje tijelo još uvijek trpi posljedice drogiranja, još imam ožiljke od uboda igle, a, iako mi je skoro 17 godina, još nisam dobila ni prvu menstruaciju.

Još uvijek volim moju mamu. Viđamo se, ali se držimo na distanci. Ne vjerujem da će se ikada moći odreći droge, alivse potajno nadam da bi joj moj primjer mogao pomoći da barem pokuša. Užasno je biti heroinski ovisnik i gaditi se samome sebi. Hvala Bogu pa je sve to iza mene i da ponovo živim život dostojan čovjeka ” -završava Ema svoju ispovijest.

Jednom sam pokleknula

” Na početku odvikavanja, samo sam jedanput pokleknula. Bilo je to kada sam vidjela moju mamu u zatvoru. Ispočetka me je heroin «podigao», ali sam ubrzo dobila jake bolove u stomaku i užasno lupanje srca. Zaista sam se odvratno osječala. Mrzila sam tada samu sebe i čvrsto si obećala: «Nikad više!» ”

____________________

Jako poucna ilahija koja govori o jednom mladicu koji je koristio heroin i na kraju zavrsio kao totalni gubitnik. Ilahija je prevedena na nas jezik :

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook11Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: