Poučne priče i tekstovi

Pouke iz gasulhane – Stravični prizor crne i zguljene kože umrle

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook167Email this to someonePrint this page

Ispovjest žene koja gasuli (kupa) umrle

Još jedan slučaj ostao mi je posebno u sjećanju i mislim da ga nikad neću zaboraviti, dok sam živa. Tog hladnog zimskog dana, kao i obično, rado sam iščekivala da obavim posao kojim me Allah počastio. Dva čovjeka donijela su metalni sanduk i izvadila jednu kesu u kojoj je bila umrla. Čudila sam se zašto je u vreći jer obično ne bude, ako  nije bila saobraćajna nesreća. Kad sam otkopčala rajfešlus na vreći, vidjela sam prizor od kojeg  mi se sledila krv u žilama. Zamalo da ne vrisnem od strahote, htjedoh pobjeći…

Inače nisam strašljiva osoba i navikla sam na bolesne,  isječene  i u svakakvom stanju da vidam mejite, ali ovo još nisam nikad mogla ni zamisliti da može biti.  I ostale dvije sestre su se skamenile, vidjela sam da su me gledale širom otvorenih očiju od straha i, kako su mi kasnije rekle, očekivale su od mene da samo kažem da odemo odatle. Ne znam da li sam ikada u životu kao tada sebi rekla:”Moraš da ovo odradiš, u ime Allaha, da ovaj gasul obaviš do kraja, da ide pod zemlju kao muslimanka.” I ne znam da li sam išta u životu iskreno samo radi Allaha uradila kao taj gasul.  Kad bi mi se cijeli dunjaluk pružio za nagradu tog gasula, samo da ga obavim, ja bih odbila.  Inače, nikad gasul ne naplaćujem jer to je posljednje što mogu svojim rukama da uradim za sestru zbog koje ću imati, inšallah, veliku nagradu od Gospodara svjetova.

Umrla je  ležala u lokvi krvi.  Krv je izašla u velikoj količini iz nosa i usta, pa je morala biti u kesi. To su bile litre krvi. Njene su ruke prekrivale strašno izobličeno, crno lice. Ruke su bile uvijene u svakom zglobu i uvrnute. Kao da ju je neko tukao, a ona se branila. Subhanallah! Odmah nam je ovaj gore navedeni ajet naumpao. Nismo mogle vjerovati da je to ta žena koju smo vidjele na slici smrtovnice. Pa ona je bila sva crna, kao da je iz vatre izvađena. Jedna je sestra rekla da joj moramo skinuti štrample, međutim, to nisu bile štrample, cijelo je tijelo bilo prekriveno crnom nagorjelom kožom punom plikova.  Pomislila sam da je bolovala od neke kožne bolesti, jer joj  je sva koža potpuno spala prilikom kupanja. Sama se gulila prilikom kupanja, tako da smo stalno iz otvora za odvod morale vaditi njenu kožu koja se razvačila kao crijeva, pa  nam se odvod od tog stalno zapušavao  i voda nije mogla da otiče.  Smrad, koji nikad u životu  nisam osjetila ni nakon nužde ili bilo čega što smrdi, gušio nas je toliko da smo povraćale od smrada, ni maske nisu pomagale, to je bio odvratan smrad. Nemam snage opisivati još mnogo toga…

Na kraju, kad smo sve sa velikom poteškoćom završile,  izraz lica i crnina koja je izbijala gora od crnine ćumura bio je strašan. Ne znam koliko smo puta i ostale sestre i ja pokušavale reći da joj se Allah smiluje, ali dalje od riječi Allah nismo mogle ništa reći. Samo smo izgovarale Allah, Allah… i tako, nekoliko puta. Vidjela sam i osjetila da zaista nešto nije uredu. Danima su mi ona crnina i strašan izraz njenog lica bili pred očima i prosto sam sklanjala pogled sa crne boje jer bi momentalno na nju prisjetila. Tražila sam da razgovaram sa nekim od njene familije. Nisu me interesovali njeni grijesi zbog nje, nego zbog ibreta da se ja klonim toga i da druge opomenem i udaljim od takvog grijeha jer sam vidjela da se radi o nečemu što Allah mrzi i zbog čega slijedi velika kazna. Jedna osoba mi se javila na telefon i rekla da je ona poznaje kao jako finu i jedinstvenu osobu iako nije baš dugo u njihovoj familiji. Kad sam pitala za način njenog života i objasnila o čemu se radi, osoba je bila začuđena. Nije mogla vjerovati da je imala takvu kožu jer u kući je preselila prirodnom smrću i nije imala nikakvu kožnu bolest.

U tom trenutku prisjetila se da je jedino mnogo vjerovala hodžama.  Upitala sam da li je klanjala redovno i kada mi je odgovoreno da nije, rekla sam da, ako je trebala šta povjerovati hodžama, onda je to da klanja redovno pet vakata namaza. Ali, tad mi je bilo sve jasno kod kakvih je “hodža” ona išla: kod ljudi koji se bave sihrom. Žao mi je što spominjem zvanje čestitih i pravih hodža koji nas podučavaju svemu što vodi Džennetu, a upozoravaju na ono što vodi ka Džehennemu, a mnogi se kriju pod  imenom ove časne titule.
***

I šta mi još bude žao i teško: kad stavljam mahramu na glavu umrle koja je sastavni dio ćefina za ženu, a nije je nosila na dunjaluku dok je bila živa. Sestro moja mila, ti koja ovo čitaš, nemoj da ti ja ili neka druga sestra na gasulu stavimo mahramu na glavu kad te ponesu pod zemlju, a ti je nisi stavljala dok si hodala na zemlji. Nemoj da ti tvoj prvi dan sa mahramom  na glavi bude i zadnji dan na dunjaluku! Molim Allaha da živimo  i umremo čineći djela kojima je Svevišnji zadovoljan  da žudimo za onim u čemu je Njegovo zadovoljstvo, a klonimo se svega što je Njegova srdžba i da budemo, kako imam običaj reći, “lijepi mejiti”, a svi smo mi potencijalni mejiti, prije  ili  kasnije.

Za muslimanka.org piše Nihada Selava Musić 

________________________

Sihrom sam uništila svoju rodicu

PITANJE: Imala sam “vezu” s jednim momkom nekoliko godina pa me ostavio bez dovoljno uvjerljivog razloga, a ja ga nikad nisam preboljela. Nedugo zatim upoznao je moju rodicu, jednu od mojih najboljih prijateljica i počeo s njome “hodati”. Premda mi je to bilo teško, nisam se nikom povjerila. Poslije nekoliko mjeseci njih su dvoje stupili u brak i, kako su oko pola godine sretno živjeli, nisam to mogla podnijeti te sam posjetila jednog hodžu (ne znam bavi li se zapisima, tek ljudi ga zovu hodžom i odlaze kod njega radi ostvarivanja hrđavih namjera). Platila sam mu da napravi sihr koji će rastaviti sretni bračni par o kojem govorim. Sihr koji je napravio stavila sam u hranu. I zaista, domalo zatim počeli su problemi i učestale svađe u njihovu braku; mnogo je mjeseci otad prošlo a svađa ne prestaje. Kako smo bile dobre prijateljice, održavam vezu s rodicom i ona mi govori o problemima koji su je snašli. Postala je jako depresivna jer on napušta kuću, a počeo se i opijati. Skoro sa sigurnošću mogu tvrditi da sam ja izavala ove njihove probleme; nisam ni bila svjesna da će moj postupak imati ovakve nesagledive posljedice. Mnogo se kajem zbog ovog sto sam im uradila, a pogotovu mi je teško zbog djeteta koje su nedavno dobili.

Šta da radim sada, jer osjećam se očajno kad vidim da se uništavaju, a ne smijem ni spomenuti da sam ja krivac? Trebam li ponovo posjetiti onog hodžu i zamoliti ga da skine sihr, ili da im preporučim da se odu lječiti kod nekog ko ispravno liječi Kur’anom? Čitala sam na vašem web-portalu o tome da su zapisi zabranjeni i da je strogo zabranjeno posjećivati hodže, ali kako da im objasnim da posjete nekog ko uči rukju, kad oni u to ne vjeruju? Molim vas, pomozite mi, ne znam sta da radim!

ODGOVOR:

Milostivi Allah rekao je: “…i povode se za onim što su šejtani o Sulejmanovoj vladavini kazivali. A Sulejman nije bio nevjernik ” šejtani su nevjernici: učili su ljude vradžbini i onome što je bilo nadahnuto dvojici meleka, Harutu i Marutu, u Babilonu. A njih dvojica nisu nikoga učili dok mu ne bi rekli: “Mi samo iskušavamo, i ti ne budi nevjernik!” I ljudi su od njih dvojice učili kako će muža od žene rastaviti, ali time nisu mogli nikome bez Allahove volje nauditi. Učili su ono što će im nauditi i od čega nikakve koristi neće imati, iako su znali da onaj koji tom vještinom vlada neće nikakve sreće na onome svijetu imati. A doista je jadno ono za šta su se prodali, kada bi samo znali! A da oni vjeruju i boje se, nagrada od Allaha bi im bila bolja, kada bi samo znali!” (el-Bekara, 102, 103)

Safijja b. Ebu Ubejd prenosi da jedna od majki pravovjernih kazuje da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i upita ga nešto u vezi s gajbom, pa mu povjeruje, njegov namaz neće biti primljen četrdeset dana.” (Muslim)

Ebu Hurejra, radijallahu anhu, pripovijeda da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko posjeti vračara i povjeruje u ono što govori odrekao se onog što je objavljeno Muhammedu…” (Ebu Davud i et-Tirmizi)

Ebud-Derda, radijallahu anhu, prenio je sljedeće Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Visoke džennetske stupnjeve neće zaraditi onaj ko se bude bavio vračanjem, niti onaj ko se bude povodio za strelicama mejsira, niti onaj ko se vrati s puta iz zloslutnje.” (Temmam)

Imran b. Husajn, radijallahu anhu, prenosi da je Božiji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “…i ne pripada nam onaj ko se bavi sihrom ili traži da se nekome napravi sihr.” (el-Bezzar)

Prema navedenim ajetima i hadisima, Vi ste, sestro u islamu, počinili grijeh koji izvodi iz islama i navukli ste na sebe Allahovu, džellešanuhu, srdžbu posjetivši čovjeka za kojeg kažete da se bavi sihrom. Ne znam da išta, osim iskrenog pokajanja, može saprati ogavnost grijeha koji ste počinili i umanjiti Vašu odgovornost pred dragim Allahom. Samo iskreno pokajanje može Vas izbaviti iz ponora u koji ste bili pošli, a iz kojeg Vas je izbavio Plemeniti Allaha. Ovu Allahovu blagodat nikad ne smijete zaboraviti! Mogao Vas je ostaviti u tmini i bespuću zablude, ali je, jer je samilostan, učinio da Vas stigne Njegova milost.

Sestro u islamu, počinili ste prevelik grijeh i nedužnim ste ljudima nanijeli nepravdu, ne znajući da će se situacija razvijati u tom pravcu, ali je Allahova milost veća od grijeha koji ste počinili! Nema mjesta očajavanju i gubljenju nade u Božiju milost! Neka Vas grijeh koji ste počinili uvede u džennet, to jest, neka bude razlog da Vam srce izgara od straha od kazne i nade u Allahovu milost, koja sve obuhvata. Sihr koji ste dali napraviti svojoj prijateljici i bivšem “momku” koji je trebao biti Vaš muž ali nije jer je Gospodar svjetova, Mudri Allah, tako odredio, može se uništiti isključivo pomoću časnog Kur’ana, to jest, rukjom, a ne pomoću novog sihra. Zar biste opet, radi ispravljanja greške, posjetili čovjeka koji je proklet ” ako je zaista sihirbaz ” i koji druge ljude gura u prokletstvo i džehennemski ponor iz kojeg se nikad neće izbaviti?! To ne smijete uraditi! Onoliko koliko ste se potrudili, ono onda, da zagorčate život mladom bračnom paru, deseterostruko se toliko potrudite da ih uvjerite da prihvate liječenje časnim Kur’anom, ne bi li im Allah dao lijeka u tome i ne bi li se nesretni muž sustegnuo od opijanja. Nadam se da će to biti dio iskupa za Vašu grešku.

Vaše nepromišljeno djelo trebalo bi biti pouka svima onima koji se ne boje Silnog Allaha, pa se upuštaju u gatanje, bavljenje sihrom, sarađivanje sa sihirbazima… Evo, ovo su posljedice, nesagledive i kobne, koje vas mogu stići! Gospodaru svih svjetova, Allahu, sačuvaj nas i naše porodice od svih neprijatnosti i svakog zla. A Allah, Znalac svih tajni, najbolje zna.

Abdurrahman Kuduzović, prof.

Podijeli sa drugima i zaradi sevapShare on Facebook167Email this to someonePrint this page

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: