Rekaik

Prelijepa priča o Abu Ghaythu

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ibn Jarir at-Tabari: “Bio sam u Mekki za vrijeme Hadždža i vidio sam čovjeka iz Khurasana, kako doziva ljude: ‘O hadžije, o ljudi Mekke – oni koji su prisutni i oni koji su daleko, izgubio sam vrećicu u kojoj se nalazi 1000 dinara. Ko god da mi je vrati, Allah će ga nagraditi dobrim, spasiti od Vatre, te će steći Njegovu naklonost i dobrotu na Sudnjem danu.’ Jedan stari čovjek, od stanovnika Mekke, mu je prišao i rekao:..

‘O Khurasanu, naš grad je u vrlo teškom stanju, malo je dana Hadždža, i njegova sezona je određena, a vrata ka ostvarenju zarade su zatvorena. Ovaj novac može pasti u ruke siromašnog i starog vjernika. Možda će ti ga on vratiti ukoliko mu obećaš dati malo halal novca na korištenje.’ Khurasan ga upita: ‘Koliko on želi?’ Starac je odgovorio: ‘On želi desetinu tog novca (100 dinara).’ Khurasan: ‘Ne, neću mu dati novac. Umjesto toga ću ovaj slučaj predočiti Allahu, i Njemu ću se požaliti na dan kada Ga sretnemo, a Allah nam je dovoljan, i najbolji da se u Njega pouzdamo.'” Ibn Jarir at-Tabari je rekao: “Shvatio sam da je starac siromašan, te da je on pronašao vrećicu, i želi mali dio novca, pa sam ga pratio do njegove kuće.

Moje pretpostavke su bile tačne. Čuo sam ga kako zove svoju ženu: ‘O Lubabah.’ Odgovorila je: ‘Na usluzi sam ti, Abu Ghayth.’ Starac je rekao: ‘Pronašao sam vlasnika dinara kako ih traži, i ne namjerava dati nikakvu nagradu osobi koja ih pronađe. Rekao sam mu da nam plati 100 dinara i on je odbio govoreći kako će iznijeti ovaj slučaj pred Allaha. Šta da radim, Lubabah? Moram ih vratiti, bojim se mog Gospodara, i bojim se da je moj grijeh umnogostručen.’

Žena mu je odgovorila: ‘O čovječe! Borimo se i patimo zbog neimaštine s tobom zadnjih 50 godina, a imaš četiri kćerke, dvije sestre, moju majku i mene, a ti si deveti. Zadrži sav novac i nahrani nas, gladne smo, i kupi nam odjeću, a ti bolje od mene znaš našu situaciju. Možda te Allah, Svemogući, učini bogatim nakon toga pa budeš u mogućnosti vratiti novac nakon što si nahranio svoju djecu, ili će Allah platiti iznos koji duguješ na dan kada kraljevstvo bude pripadalo Kralju (Allahu).’
Rekao joj je: ‘Zar da trošim haram nakon 86 godina svog života, te da spalim svoje organe vatrom nakon što sam bio strpljiv u siromaštvu?! Zar da izazovem Allahovu srdžbu, iako mi je smrt blizu?! Ne, tako mi Allaha, neću to uraditi!'”

Ibn Jarir at-Tabari je rekao: “Otišao sam zapanjen njegovim i stanjem njegove žene. Sljedećeg dana, čuo sam vlasnika vrećice kako doziva govoreći: ‘O ljudi Mekke, o hadžije, ko god od vas da je pronašao vrećicu sa 1000 dinara, dopustite mu da je vrati pa će naći veliku nagradu kod Allaha.’

Starac je rekao: ‘O Khurasanu, već sam ti se jučer obratio i savjetovao te da, zbog toga što naša zemlja ima slab uzgoj i obradu, nagradiš osobu koja je pronašla vrećicu, kako ta osoba ne bi bila u iskušenju da prekrši Allahove zakone. Savjetovao sam te da osobi koja je pronašla platiš 100 dinara, ali ti si odbio. Ukoliko tvoj novac padne u ruke čovjeka koji se boji Svemogućeg Allaha, da li ćeš mu dati barem 10 dinara, umjesto 100?’

Khurasan je odgovorio: ‘Neću to uraditi, žalit ću se Allahu na dan kada Ga sretnem, i Allah nam je dovoljan i najbolji da se u Njega pouzdamo.'” Ibn Jarir at-Tabari je rekao: “Ljudi su se razišli. Sljedećeg dana, Khurasan je opet rekao: ‘O ljudi Mekke, o hadžije, ko god od vas da je pronašao vrećicu sa 1000 dinara, dopustite mu da je vrati pa će sigurno naći veliku nagradu kod Allaha.’

Starac je opet došao i rekao: ‘O Khurasanu, prije dva dana sam ti rekao da nagradiš pronalazača sa 100 dinara, pa si odbio. Zatim sam te savjetovao da mu dadneš 10 dinara, pa si i to odbio. Da li ćeš mu dati samo jedan dinar, da može za pola kupiti ono što mu treba, a za drugo pola ovčije mlijeko, pa da dadne ljudima i nahrani svoju djecu?’

Khurasan je odgovorio: ‘Neću to uraditi, i žalit ću se Allahu na dan kada Ga sretnem, a Allah nam je dovoljan i najbolji da se u Njega pouzdamo.’Starac je ljutito rekao: ‘Dođi i uzmi svoj novac, pa da mogu mirno spavati, jer nisam dobrog raspoloženja odkako sam ga pronašao.'”

Ibn Jarir je rekao: “Zatim je starac otišao sa vlasnikom novca, a ja sam ih pratio dok starac nije ušao u svoju kuću, iskopao rupu, izvadio novac i rekao: ‘Uzmi svoj novac i traži od Allaha oprost za mene, te da mi podari od Svoje dobrote.’ Khurasan je uzeo novac i namjeravao otići, ali kada je došao do vrata rekao je: ‘O stari čovječe, moj otac je preselio, da mu se Allah smiluje, te iza sebe ostavio 3000 dinara i rekao mi: ‘Uzmi trećinu ovog novca i daj ga osobi koja ga od ljudi najviše zaslužuje.’ Tako da sam ga zavezao u vrećicu da bih ga potrošio na nekoga ko ga je vrijedan. Tako mi Allaha, odkako sam napustio Khurasan pa sve do sada, nisam sreo osobu koja ga je više vrijedna od tebe. Pa uzmi ga, da ti Allah podari blagodati, i da te nagradi za vjeru koju si održao, i za tvoje strpljenje tokom siromaštva.’ Khurasan je otišao bez novca.

Starac je plakao i molio se Allahu, govoreći: ‘Da Allah nagradi vlasnika novca u njegovom kaburu, i da nagradi njegovog sina.'” Ibn Jarir je rekao: “Otišao sam nakon Khurasana, ali me Abu Ghayth (starac) pratio i vratio nazad. Zamolio me da sjednem, a zatim rekao: ‘Vidio sam te kako me pratiš od prvog dana; upoznat si sa našom jučerašnjom i današnjom situacijom. Čuo sam da je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: ‘Ako vam je Allah podario opskrbu, a da vi niste molili i upitali za nju, prihvatite je i ne odbijajte.’ Pa, ovo je Allahov poklon svima koji su prisutni. Starac je pozvao: O Lubabah, o ta i ta, o ta i ta. Pozvao je svoje kćerke, sestre, ženu i njenu majku, sjeo, te pozvao mene da sjednem. Bilo nas je 10. Otvorio je vrećicu i rekao: ‘Raširite vašu odjeću preko vaših krila.’

Pa sam ja (Ibn Jarir) uradio tako, ali djevojke nisu imale pristojnu odjeću koja bi im omogućila da to urade, pa su ispružile svoje ruke. Starac je dijelio dinar po dinar, po redu, dok nije došao do mene (Ibn Jarir) i rekao: ‘Evo 1 dinar.’ Tako je radio sve dok vrećica nije bila prazna, i na kraju sam dobio 100 dinara.”

Ibn Jarir at-Tabari je rekao: “Pa je radost ispunila moje srce zbog opskrbe koju su oni primili, veća od radosti zbog 100 dinara koje sam ja dobio. Kada sam odlazio starac je rekao: ‘O mladiću. Ti si blagoslovljen; zadrži ovaj novac kod sebe, halal je. I znaj da sam se budio na sabah sa ovom mokrom majicom. Nakon što bih završio namaz, skinuo bih je i proslijedio mojim kćerkama, da i one mogu klanjati – jedna po jedna. Zatim bih odlazio na posao između podne i ikindije, a vraćao se pred kraj dana sa onim što mi je Allah dao od hurmi i suhih komada hljeba, pa bih skidao svoju odjeću i proslijedio je svojim kćerkama, koje bi klanjale podne i ikindiju, a isto bi se dogodilo i za akšam i jaciju. I nikada nismo očekivali da ćemo vidjeti ovoliko novca. Da nas Allah učini onima koji će ga dobro iskoristiti, i da nagradi vlasnika u njegovom kaburu te mu umnogostruči nagradu.'”

Ibn Jarir je rekao: “Pozdravio sam se s njim, uzeo 100 dinara i iskoristio ih za pisanje znanja tokom dvije godine! Iskoristio sam ih za kupovinu papira i plaćanje kirije, a nakon 16 godina sam se vratio u Mekku i raspitao za starca. Rečeno mi je da je preselio nekoliko mjeseci nakon slučaja koji se odigrao između nas. Preselila je i njegova žena, kao i njena majka te njegove dvije sestre. Jedine koje su još uvijek žive su bile njegove kćerke, a kad sam za njih upitao, saznao sam da su udate za kraljeve i prinčeve. Svratio sam do njih, pa su me prihvatile kao gosta i tretirale ljubazno dok i same nisu preselile. Da ih Allah nagradi u njihovim kaburovima.”

To je savjet za onoga koji u Allaha i u onaj svijet vjeruje – a onome koji se Allaha boji, On će izlaz naći i opskrbiće ga odakle se i ne nada; onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta. Allah će, zaista, ispuniti ono što je odlučio; Allah je svemu već rok odredio.” (At-Talaq : 2-3)

Izvor: Islamway.com
Sa engleskog za NUM prevela: Amela Bajrić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: