Prije samo 48 sati zaklinjala se da nikada maramu neće staviti

Osvanuo je Kurban bajram, dan radosti za svakog muslimana i muslimanku. Razmjenjuju se poruke i pozivi cestitanja. Svaki poziv odaje posebno raspolozenje i atmosferu u mu’minskim porodicama. Ali veoma tesko mi pade poziv jednog starijeg brata koji gorko zaplaka zbog neposlusnosti svoje najmladje kcerke koja se bas za ovaj mubarek dan obukla veoma neprikladno i ponasa potpuno drugacije od odgaja kojim je ova pobozna porodica cijeli zivot odgajala…

Njena majka i dvije sestre vec godinama nose hidzabe ali ona ih sa velikim prezirom gleda i bas nimalo ne postuje. Svakim danom je postajala sve gora i metodi kojim su je zabrinuti roditelji pokusavali vratit na Pravi put, nisu imali efekta.

Zamoli me taj brat i njegova zena da im dodjem u kucu odrzat predavanje a da oni pozovu svoje komsinice i prijateljice pa da tom prilikom nesto pricam o hidzabu njihovoj zalutaloj kcerki. Dogovorili smo da to bude poslije bajrama. Otisla sam u dogovoreno vrijeme na adresu koju su mi brat i sestra dali. Domacini i puna kuca sestara koje su pozvali u goste, docekali su me sa velikim postovanjem i zahvalnoscu sto sam se odazvala na poziv.

Svi su ustali da se poselame osim neposlusne kcerke koja me sa velikom mrznjom i prezirom gledala. Bila je veoma gruba prema meni a njena majka i sestre su se osjecale neugodno, majka je plakala i izvinjavala se zbog uvreda koje su se samo nizale iz usta njene kcerke koja je sjela ispred mene i zapalila cigaretu te dim prema meni cijelo vrijeme izduvavala. Umirila sam ih i ubjedila da to meni ne smeta i da nema nikakvog razloga da se osjecaju neugodno…

Ignorisala sam je i salila se sa ostalim sestrama, smijale smo se, razmjenjivale recepte kolaca… Pricale smo o svemu i svacemu. Kada je zaucio ezan za podne namaz, sve smo klanjale osim „jedne od nas“ koja je ustala pored prozora i pjavala dok smo mi namaz obavljale.

Njena majka i sestre su skrivale suze koje su se same slijevale niz blijede obraze. Poslije namaza smo uputile dovu za nasu sestru i vratile se za stolove prepune raznovrsnih kolaca, voca, sokova i raznih drugih poslastica koje su brizljivi domacini pripremili za svoje goste… Namrgodjena djevojka je sjela ponovo ispred mene i pocela nervozno da prebacuje nogu jednu preko druge, gurajuci me ispod stola. U jednom trenutku je bukvalno vrisnula: “Zasto vec jednom ne pocnes da mi drzis predavanje, znam ja zasto je tebe moj babo pozvao ovdje. Mislite meni mozak ispirat. Samo da znas dzaba si dosla, ja ti Bogami nikada maramu necu stavit i svoje ponasenje necu mijenjat!“

Nasmijala sam se od sveg srca sto je nju jos vise iznerviralo. Pocela je da se dere iz sveg glasa: „Bogami je necu stavit i pobjecu od kuce ako mi vise budu trazili da se mijenjam!“ Majka je rukama prekrila lice. Rekla sam joj: „Draga moja, zar ti mislis da sam ja ovdje dosla tebi da pricam o Islamu a ti imas islam pred svojim ocima. Imas Kur’an i Sunnet u svojoj kuci. Zar mislis da bih ja minutu jednu izgubila pricajuci tebi ono sto znas i da tebe cuvam od Dzehenemske vatre a ti to ne zasluzujes? Zar mislis da cu tebe da upozoravam na meleka smrti kada si ti ionako sejtanova drugarica pa zasto da te podsjecam da ce ti dusa biti iscupana i na kostrijetne tkanine postavljene, da ce smrdit i da joj dunjalucko nebo nece dat izac, da te ceka i kaburski azab a nakon toga vjecna Dzehenemska vatra?! Zar mislis da si ti vrijedna toga da te neko od nas cuva od te vatre kada si je sama izabrala?! Ne pada mi na pamet da na tebe izgubim jednu sekundu, nisi vrijedna toga! Prece mi je da sa svojim setrama gradim nama stazu do Dzenneta Firdewsa kome nasa strca teze. Mi cemo danas pricat o Dzennetskim ljepotama a sto se tebe tice, mozes slobodno da napustis nase druzenje, licno cu te kod babe opravdat.“

Sutila je i nije otisla. Zamisljeno je slusala temu sve do kraja a zatim odnijela pepelnicu od stola i ponovo se vratila puno mirnija. Na polasku, poselamila sam se sa svima ne obracajuci paznju na nju ali ona je sama prisla i zaglila me. Njena majka je trazila halala za neugodnosti i zamolila da ponovo dodjem a na iznenadjenje sviju nas i ona se pridruzila tom pozivu. Poslije dva dana stize mi poruka: „Esselamu alejkum draga sestro, ovo je veliki dan za nasu porodicu pa da s tobom srecu podijelimo. Nasa …… je stavila hidzab, Allahu ekber. Elhamdulillah.“

Nisam mogla da vjerujem pa sam nazvala da vidim jesam li dobro shvatila. Iako nisam mislila da ce se to desit jos dugo, Allah je njeno srce uputio onako kako samo On upucuje. Allahovom voljom se na Pravi put vratila iako je samo 48 sati prije toga velika grijesnica bila. Ona danas svojim ukucanima citira hadise i kritikuje ih ukoliko na vrijeme ne ispunjavaju islamske duznosti. Ona danas svoje prijateljice ne pusta na miru dok ih ne vidi makar u prikladnijoj odjeci.

Allahu ekber.