Sanela

Dok sam bila mala, naucila sam klanjati i nesto o islamskim duznostima. Moja majka, da joj Allah da svako dobro, je klanjala i postila ponekad, a tako i ja. Uvijek sam bila ozbiljna, povucena, stidna, tako da sam se sacuvala od loseg drustva. Udala sam se ne znajuci kako se bira muz, i da treba gledati na njegovu vjeru. Kod njegove porodice niko nikada nije klanjao, a nisam ni ja. Posle godinu dana sam sa muzem otisla u Ameriku. I tako je proslo sest godina, zivjela sam kao i ostali americanci, a tako i svi bosanci koji zive u okolini. Uvijek sam bila depresivna, i nisam znala zbog cega, stalno sam plakala. Trazila sam rijesenja i izlaze iz toga, cak sam uzimala i tablete protiv depresije, ali nista mi nije pomoglo.

Mislila sam mozda ako imam vise para i boljeg muskarca, bila bi sretna. Molim Allaha da mi se smiluje i oprosti. Jednoga dana sam gledala neku emisiju o svemiru (mozda ce neki misliti da je to smijesno), i pocela sam razmisljati, o njegovom Stvoritelju.I otisla sam na internet i trazila islamske stranice, zeljela sam da naucim sto vise,o mom Gospodaru. Razmisljala sam sta ce biti sa mnom, zeljela sam da naucim sve moje obaveze, i da ih se pridzavam, da bih se sacuvala Allahove kazne. I tako sam ja pocela redovno klanjati. Moje misljenje o zivotu se potpuno promjenilo.

Ja sam postala druga osoba, nije mi vise bio vazan dunjaluk .I moja depresija je nestala. I sad zaplacem, ali samo razmisljajuci o Allahu i Njegovoj velicini i moci. Allah mi je dao jedno veliko iskusenje, moga muza. Kad sam pocela da klanjam, cak mi se rugao, psovao Boga kome se klanjam, prijetio je da ce me zadaviti ako ne prestanem, a sebe naziva muslimanom. Sad je malo popustio pa se nadam da ce se promjeniti. I tako je prolazilo vrijeme, znala sam da mi nesto nedostaje, ta malena stvar koja znaci tako mnogo,a to je hidzab.

Dugo vremena sam planirala i mastala kad cu se pokriti, ali nisam imala snage da kazem sad, sad cu to uraditi. Jedva sam cekala taj dan i mislila sam da ce to biti najsretniji dan mog zivota. I taj datum koji sam ja odredila je stigao to je bilo usvari prije dva dana. Taj dan sam se spremila i stavila maramu, i odma su pocele reakcije. Moj muz se iznervirao i poceo galamiti, ali dopustio mi je da nosim. Oni koji su me vidjeli taj dan, gledali su u mene kao neko cudo .Osjecala sam veliku negativnost kod svih.

Zene su me pitale sta sam to uradila, sta ce mi to, cak i one sto klanjaju i poste – sto je mene malo razocaralo .Muz mi je rekao da me se stidi, da sad ne moze nikuda sa mnom izaci .A ja sto treba da budem ponosna na moju maramu, ja sam se osjecala kao da se citav svijet okrenuo protiv mene.Citavo vrijeme sam molila Allaha da mi da snage i hrabrosti. Osjecala sam neku tugu i prazninu. Bilo me je stid Allaha sto se tako osjecam, jer trebala bih biti radosna, moj san se ostvario. Roditelji me jos nisu vidjeli,a mogu zamisliti, i oni ce biti protiv.

Molimo Allaha swt da pomogne ovoj sestri i da joj popravi stanje, molimo Ga da pomogne svim svojim iskrenim robovima koji se okrecu jedinoj ispravnoj vjeri i svome spasu i koji imaju problema zbog toga, bilo od svoje rodbine bilo od tudjinaca. Amin!