Odgovori

Sedam pitanja i odgovora

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

1. Tajni brak studenata

Pitanje: Esselamu alejkum, Ja i moj momak smo studenti, izdržavaju nas roditelji, voljeli bi da se uzmemo ali ako to uradimo javno zbog nerazumijevanja roditelja sa obje strane velika je vjerovatnoća da će nas prestati finansirati za studije. Pogotovo što imaju određenih šubhi i predrasuda spram Islama, praktikovanja i drugog što je poznato u praksi. Željela bih znati da li je moguće da se šerijatski vjenčamo uz prisustvo svjedoka, ali da to odmah ne razglasimo, tj.dok ne budemo „stajali na svojim nogama“? Ili kako to drugi već nazivaju tajnim brakom. Ima li nešto što se u Islamu zove tajni brak, kakav je njegov propis i šta nam vi savjetujete, da li da se upustimo u tako nešto ili ne?

ODGOVOR: Alejkumusselam. Da bi brak bio šerijatski ispravan mora da ispuni sljedeće ruknove i šartove:

Što se tiče ruknova to su: 1- da supružnici nemaju šerijatske prepreke za ženidbu, poput rodbinstva po mlijeku, 2- ponuda i pristanak.

A šartovi ispravnog braka su: 1- određivanje supružnika, 2- zadovoljstvo sa obje strane, 3- velij (staratelj) za ženu, 4 – dva pravedna svjedoka muslimana ili razglašavanje da je brak sklopljen.

Dok je po ispravnom mehr (vjenčani dar) vadžib a ne šart.

Svaki brak koji ispunjava ove ruknove i šartove je ispravan, a ako nedostaje bilo koji od njih brak je neispravan.

Tajni brak

Jezičko značenje tajnog braka ( zevadžus-sirr) potiče od arapske riječi “sirr“, što znači tajna, ono što se krije. Zbog toga se ovaj brak naziva “tajni“ jer ga supružnici, a posebno muž, kriju od ljudi, tako da niko za njega ne zna osim svjedoka i startelja koji su učestvovali u činu sklapanja braka.

Šerijatsko značenje ovog braka:

Postoje dva oblika ovog braka, prvi o kojem su govorili prijašnji islamski pravnici, i drugi koji se pojavio u novije vrijeme u nekim arapskim zemljama.

Prvi oblik je da bračni ugovor bude sklopljen sa svim ruknovima i šartovima, s tim da se supružnici, velij i svjedoci dogovore da će ga držati u tajnosti. Ovaj brak je poznat kod islamskih pravnika tako da ga definiše Ed-Dusuki (pravnik malikijskog mezheba) da je to:“ brak u kome muž zahtijeva od svjedoka da ga kriju od njegove žene ili od njegovih ukućana“. (Hašijetud-dusuki 2/236).

Drugi oblik je da se čovjek i žena dogovore da će sklopiti brak bez velija i svjedoka, ili sa svjedocima koji uglavnom budu od prijatelja muža i žene, s tim da njihove porodice o tome ne znaju ništa. Muhamed Fuad Šakir definiše ovaj brak, u ovom obliku, pa kaže: “Tajni brak je onaj koji se sklapa u potpunoj tajnosti tako da porodica ne zna o njemu ništa, čak se desi da otac i majka ne znaju da im je sin ili kćerka oženjen ili udata već godinu ili više“. (Zevadžul-batil str.32).

Šerijatski status tajnog braka

Ako je ovaj brak sklopljen onako kako je opisan u drugom obliku, tj. bez velija i svjedoka, niti oglašavanja onda je on neispravan po idžma’u islamskih učenjaka. Čak ako i bude prisutan velij, ali se dogovore da će ga kriti i ne prisustvuju mu svjedoci, taj brak je batil (neispravan). Kaže Ibn Tejmije: “Tajni brak, u kome se dogovore da će ga kriti i ne dovedu svjedoke, je batil (neispravan) kod svih učenjaka, i on je od zinaluka. (Ibn Tejmije: Medžmu’ul-fetava 33/158)

Kaže šejh Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: “Ako je brak sklopljen bez svjedočenja i oglašavanja on je nispravan kod svih muslimana“. (Abdurahman ibn Kasim en-Nedždi: Hašijetu er-revdil-murbi 6/278)

U slučaju da se sklopi brak kako je opisano u prvom obliku, a to je da ugovor bude potpun sa svim ruknovima i šartovima: sa velijom, svjedocima i zadovoljstvom sa obje strane, ali se dogovore da ga kriju, da li je taj brak valjan šerijatski ili ne?

Džumhur učenjaka smatra brak valjanim ali pokuđenim (mekruh), dok malikije smatraju taj brak ništavnim, dokazujuću svoj stav hadisom kojeg prenosi Abdullah ibn Zubejr, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu aleji ve sellem, rekao: “Razglasite sklopnje braka.“ (Bilježi ga Ahmed 4/5, i Hakim 2/183, a Albani je hadis ocijenio dobrim u Silsili sahiha 3/447).

Takođe, kažu da je smisao svjedočenja dva svjedoka, ustvari, da oni razglase sklapanje braka a ne da kriju od ljudi. (El-Mugni 9/469) Dokazi malikija ukazuju na obavezu razglašavanja, ali ne i na ništavnost braka, a Allah zna najbolje.

Kaže Ed-Dusuki: “Ako je brak u ovom obliku, on je tajan i raskida se, a ako se supružnici dogovore sa svjedocima da ga kriju od ljudi ili od određene skupine, taj brak je batil (neispravan), taj ugovor se raskida osim ako je već imao odnos sa njom“. (Ed-Dusuki: Hašijetud-dusuki 2/236)

Prema tome, ako bi se tako vjenčali tajno, znači da ima staratelj i dva svjedoka uz dogovor da i stratelj i svjedoci kriju vaše vjenčanje, brak je inšaallah ispravan uz pokuđenost, na čemu su tri mezheba. Ako bi ga sklopili bez staratelja ili bez dva svjedoka ali opet tajno brak bi bio batil i ništavan.

Međutim, moje lično mišljenje i savjet oko ovoga što pitaš je: savjetujem vas oboje a tebe posebno da se tako ne vjenčavate, jer iako su razlozi koje ti navodiš u vašim očima a i u stvarnosti jako opravdavajući da se tajno vjenčate, vi niste svjesni niti ste upoznati sa mogućim lošim i negativnim posljedicama takvog braka. Ovo govorim iz iskustva onih koji su tako nešto isprobali. Od mogućih negativnosti takvog braka je sljedeće:

– Vi morate stalno strahovati hoće li se to (tajni brak) saznati ili ne, a ako se sazna a vrlo je moguće desiće vam se ono od čega bježite, a prije toga ćete se psihički dobro izmoriti.

– Ovakav brak je vrlo klimav i krhak jer i najmanja nesuglasica i spor između tebe i tvog budućeg muža (u kojeg ti sada sigurno ne sumnjaš i ulažeš veliku nadu) može odvesti do razvoda ili jednostavno da se raziđete, ti njega ili on tebe da ostavite jer svakako vam je to na “divlje”.

Ti moraš biti svjesna da tajnost vašu vezu čini neobaveznom i iole mali porećaj može je poljuljati, za razliku od toga da je zvaničan i gdje se i ti moraš pokazati svojima i on svojima da je vaš brak ozbiljan i da se vi ne igrate. Šerijatski brak u našoj zemlji sudski nije priznat, što znači da ti njega ne možeš teretiti za nešto ako dođe do problema.

– Takođe, postavlja se pitanje koliko vi planirate da živite u tajnom braku, koliko dugo i dokle će to trajati.

– Naravno, ta tajnost vas obavezuje da nemate djecu a ti moraš znati da djeca učvršćuju brak i čine ga ozbiljnijim i traže odgovornost i sa jedne i sa druge strane.

– Ako bi nastali problemi ti moraš znati da si ti veći gubitnik samim tim što si žena i jš uz to nemaš razumijevanje od svoje familije niti podršku. Znači tvoj totalni oslonac i nada za tebe, poslije Allaha naravno, je tvoj muž. A ko ti garantuje i može li on sam sebi garantovati da će sve biti u redu?

– Postavlja se pitanje gdje mislite da se sastajete, da živite i naravno da to krijete, sve je to teško izvodljivo, a što je najgore to liči na satajanje ljubavnika i švalera po hotelima, sobicama, tajnim i skrivenim mjestima što će izavati podozrenje kod ljudi. Iskreni će vas pitati o tome šta radite a zlonamjerni će napraviti od toga lošu priču.

– Kad tad vi vašim morate reći za vaš brak ili će oni saznati sami ili od ljudi i biće ista reakcija, pa zato je bolje da ih odmah obavijestite.

– Praksa je pokazala u mnogim slučajevima da takva ženidba, svejedno bila žena prva ili druga mužu, nakon “medenog mjeseca” i nakon što se mladenci provedu pa se onda toga zasite i spuste se u pravi život ne treba puno razloga niti problema da se raziđu jer svakako i ne zna niko za njih. Sa ovim se ne želi unijeti sumnja u tvog budućeg muža nego se želi staviti do znanja da je taj brak te prirode, a ljudi su ko ljudi otprilike su svi isti.

Zbog svega navedenog savjetujem vas da se vi zvanično i javno uzmete, sa blagoslovom svojih roditelja, a roditelji su takvi vole svoju djecu pa većina njih šta god urade njihova djeca oni to poslije prihvate kada shvate da ne mogu više ništa promijeniti. Ve billahi tevfik.
_______________________________

2. Klanjanje i učenje zikra, Kur’ana i dova u zabranjenim vremenima

Pitanje:

Selam alejkum,

Molim Vas da mi odgovorite na pitanje vezano za klanjanje i zikr iza sabaha. Naime, obzirom da radim, ustajem rano kako bih klanjala rani sabah poslije zore,a prije izlaska sunca. Nakon toga ucim jasin, zikr, dove. Sve nastojim da zavrsim prije izlaska sunca, jer sam negdje procitala da se nista ne uci u trenu kad sunce izlazi i jos oko 40 minuta. Da li radim ispravno? Vazno mi je da uradim kako treba. Znam da se ne klanja u trenutku kad sunce izlazi,ali se bojim da se ne smije ni zikr uciti.
Hvala puno unaprijed. Na ovo pitanje nisam mogla do sad dobiti jasan odgovor od nekih kompetentnih osoba koje sam pitala. Selam i Mir s Vama.

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

U hadisu kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima od Ebu Se’ida El-Hudrija, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nema namaza poslije sabaha (farz namaza) sve dok Sunce ne izađe, i nema namaza poslije ikindije sve dok Sunce ne zađe”. A u hadisu kojeg bilježi Muslim od Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, je došlo da on kaže : “Tri su vremena u kojima nam je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio da klanjama i da ukopavamo njima svoje umrle: kada Sunce izlazi dok se ne podigne (na visinu koplja), kada je Sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi“.

Ova dva hadisa ukazuju na to da nije dozvoljeno klanjati opću nafilu nakon što se klanja farz sabaha pa sve dok Sunce ne izađe i podigne se na visinu jednog koplja. Takođe, nije dozvoljeno klanjati opću nafilu nakon što se klanja farza ikindije pa sve dok Sunce zađe. S tim da je dozvoljeno u svim ovim vremenima naklanjati propuštene farzove.

Takođe, dozvoljeno je, po ispravnom mišljenju učenjaka, da se u ovim vremenima klanjaju nafile koje se klanjaju sa povodom kao Tehijetul-mesdžid, namaz prilikom pomračenja Sunca i Mjeseca, dženaza namaz i slično. Hadisi ukazuju na zabranu ukopavanja umrlih u tri vremena: kada Sunce izlazi dok se ne podigne (na visinu koplja), kada je Sunce u zenitu sve dok malo ne pređe i kada Sunce počne da zalazi.

Prema tome, zabrana je došla posebno za klanjanje opće nafile i ukopavanja umrlih, a ne zikrenja, dovljenja, učenja Kur’ana, pa čak naklanjavanja farza i klanjanja nafila sa povodom, što znači da tvoja praksa nema uporište u šerijatskim tekstovima. Ve billahi tevfik.
************************************

3. Učenje Fatihe u raznim prigodama i povodima

Pitanje:

Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh! Možete li mi pojasnit da li uporište u sunnetu Poslanika s.a.v.s. ima praksa bosanaca da poslije svega uče Fatihu.

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Sura Fatiha je najbolja sura u plemenitom Kur’anu. Bilježi Buharija u svom Sahihu od Ebu Se’ida ibn El-Mu’ala, radijallahu anhu, da mu je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Poučiću te suri koja je najuzvišenija sura u Kur’anu”, zatim reče: “ELHAMDU LILLAHI RABBIL ALEMIN” (El-Fatiha, 2), “ona je es-seb’u el-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur’an Uzvišeni koji mi je dat“. Takođe, sura Fatiha je nešto najbolje što je Uzvišeni Allah objavio svojim poslanicima.

Bilježi Tirmizi od Ubej ibn K’aba, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, o Fatihi rekao: “Tako mi onoga u čijoj ruci je moja duša, nije objavljeno u Tevratu niti Indžilu niti Zeburu niti Furkanu nešto poput nje, ona je seb’un minel-mesani (sedam ajeta koji se ponavljaju) i Kur’an Uzvišeni koji mi je dat“. Šejh Albani ovaj hadis ocjenjuje vjerodostojnim.

Međutim, nije prenešeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti od njegovih ashaba da su učili Fatihu u raznoraznim povodima kao što se u današnje vrijeme uči, poput učenje Fatihe za dušu umrlih (kao stalna praksa), prilikom posjeta mezurluku, nakon namaza, poslije dove, kao hatma-fatiha, a kod nekih prilikom sklapanja bračnog ugovora, pri saučešću, kupoprodaji, na priredbama, raznoraznim svečanostima, u svim ovim prilikama što džematski što pojedinačno i mnogim drugim prilikama.

Da je u hajr u tome da se u ovim prilikama uči Fatiha sigurno bi nas Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, ridvanullahi alejhim, pretekli u tome, jer ashabi su prije svih radili sve ono u čemu je hajr i najviše su poznavali sve ono u čemu je bilo fadla i hajra.

Kaže Ibn Kesir u svom tefsiru (7/78): “Ehlu sunne vel džemat kažu za svako djelo i svaku riječ koja nije prenešena od ashaba da je novotarija, jer da je to hajr oni bi nas pretekli u tome, nema ni jedan ogranak dobrih djela a da ga nisu radili“.

Upitan je šejh Usejmin o propisu učenja Fatihe prilikom sklapanja braka pa je odgovorio: “To nije propisano, nego je to novotarija. Učenje Fatihe ili neke druge određene sure ne uči se osim gdje je to Šerijatom propisano. Pa ako se uče mimo onoga kako je propisano sa ciljem ibadeta to se smatra novotarijom.

Vidjeli smo mnoge ljude kako uče Fatihu u svakoj prilici, čak smo čuli da neki kažu: Učite Fatihu umrlom i povodom ovog i povodom onog. Sve ove stvari su novotarije i munkeri. Fatiha i druge sure ne uče se u bilo kojem stanju, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme, osim ako je to propisano Allahovom knjigom i sunnetom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A u suprotnom to je novotarija zbog koje se ukorava onaj koji je čini” (Fetava Nurun aled-derb, 10/95).

Na drugom mjestu kaže: “Učenje Fatihe prilikom izražavanja saučešća je novotarija. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije nikada izražavao saučešće učenjem Fatihe ili bilo koje druge sure” (Medžmu’ul-fetava ve resail Ibn Usejmin, 13/1283).

Takođe, šejh Salih Fevzan kaže: “Veoma je mnogo ibadeta koji se sada upražnjavaju a za koje nema dokaza, od njih su nijet naglas za namaz, džematsko zikrenje poslije namaza, učenje Fatihe u određenim prigodama, nakon dove i za umrle…” (Medžmu’atu muellefati El-Fevzan, 14/15).

Na muslimanu je da ulaže maksimalan trud u slijeđenu sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i onoga na čemu su bili ashabi i selef ovog Ummeta. A istovremeno treba da se čuva novotarija radeći po hadisu mutefekun alejhi od Aiše, radijallahu anha: “Ko unese u ovu našu stvar (vjeru) ono što nije od nje to se odbija”, kao i hadisu kojeg bilježe Ebu Davud i Tirmizi od El-Irbada ibn Sarije, radijallahu anhu: “Čuvajte se novina, jer je svaka novina novotarija, a svaka novotarija dalalet, a svaki dalalet vodi u vatru”. Hadis ocjenjuju vjerodostojnim Tirmizi, Ibn Redžeb, Albani i ostali.

Prema tome, učenje Fatihe u raznoraznim povodima i prilikama kao što se radi kod nas a i na drugim mjestima nema nikakvo uporište ni u Kur’anu, niti u Sunnetu, niti u praksi ashaba niti selefa ovoga Ummeta. I nema samo da nema uporište, nego je to novotarija koja je dalalet, koje se treba čuvati i upozoravati na nju. Ve billahi tevfik.
****************************************

4. Da li se klanja ako se pojavi krvarenje u trudnoći

Pitanje:

Selam alejkum!

Kao prvo da vas Allah dragi nagradi za vas trud,i ovu stranicu. Imam jedno pitanje pa ako mozete da mi sto prije odgovorite, naime u 15. sedmici trudnoce sam, prije par dana sam prokrvarila, odem doktoru, kao moguci pobacaj, pa opet naizad sve hvala dragomAllahu sve uredu, tamo vamo, nebitno, uglavnom moje pitanje se odnosi na namaz, posto ja i dalje krvarim, ne znam kako i sta?

Krvarenje se nekad pojavi, traje malo, sat, dva vremena, pa poslije toga smedja sluz, a nekad nemam nikako dan, a nekad malo vise par sati. Da li smijem u toku tog krvarenja klanjati, ako je vrijeme namaza nastupilo,ili trebam cekati da krvarenje prodje iako sa tim i prodje vrijeme namaza. I sta kad prestanem krvariti, da li mogu samo abdest uzeti ili se ipak moram okupati?

Jos jedno pitanje: od negdje u 10-te sedmice trudnoce su mi pocele mucnine, pracene i sa povracanjem, imala sam strasne tegobe i probleme. Hvala ALlahu pa se i to smirilo. Uglavnom dok sam imala te mucnine, cim bi se sagela za nesto odma bi pocela povracati, pa tako da sam sjedeci klanjala, sad pitanje da li je to bilo mi ispravno, i nekad bi imala takve mucnine da nisam mogla progovoriti. Sa muzem sam se vecinom rukama sporazumijevala, bilo je i zalosno i smijesno, pa tako da sam nekad klanjala a u sebi ucila, pa da li je i to bilo ispravno?

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Što se tiče krvarenja, s obzirom da si trudna, ovo tvoje krvarenje nije hajz niti je nifas sve dok ne bi pobacila, ne daj bože, nego je to istihaza a krv istihaze nije krv hajza nego je rezultat nekog poremećaja u organizmu. Na tebi je da klanjaš svaki namaz u njegovom vremenu, stim da si obavezna uzeti abdest kada nastupi namasko vrijeme i taj abdest ti traje do sljedećeg namaskog vremena ako ga ne pokvariš nečim drugim mimo krvi.

Prije abdesta trebaš se očistit od krvi (oprati mjesto krvarenja) i obući čisti veš (unutrašnji). Ono što te može spriječiti od namaza je nifas koji dođe poslije poroda a poslije njega hajz. A sve dok si trudna moraš klanjati, čista si i za tebe važe propisi kao i za svaku čistu ženu. Ne moraš se kupati sa prestankom krvarenja jer to nije krv hajza nego samo uzimaš abdest kada nastupi namasko vrijeme a po nekim učenjacima je mustehab da se okupaš jer je i to došlo u hadisu.

A što se tiče klanjanja sjedeći u stanju slabosti i jake mučnine, nisi ispravno postupila jer si trebala klanjati stojeći, a ako nisi bila u stanju onda sjedeći, jer ako si mogla stojati trebali si stojeći jer je stajanje rukn namaza, stim da se ne saginješ nego samo išaretiš za ruku’ i išaretiš za sedždu da se vidi razlika između njih. Ako nisi znala za ovo namazi koje si klanjala tako kako si opisala su ti ispravni inšaallah.

A što se tiče namaza koje si klanjala u sebi, ako misliš pod tim da si klanjala u sebi da ti se glas ne čuje a mrdala si jezikom i usnama, onda je to ispravno, tako se i klanja. A ako si klanjala samo mislima, bez da mrdaš jezikom, onda ti namazi koje si tako klanjala nisu ispravni i treba da se sjetiš koliko namaza si tako klanjala i da ih naklanjaš, jer je naređeno da se u namazu uči, a učenje može biti u sebi i naglas, a izgovarati mislima nije učenje. Ve billahi tevfik.
*****************************

5. Tesbih namaz

Pitanje:

Assalamalaikum Wa Rahmatullahi Wa Baraqatuhu!

Imam jedno vazno pitanje vezano za Tesbih-Namaz. Jedni kazu da je ta vrsta nafile Bida’, drugi kazu da je Mustehab pa sam malo zbunjena. Uglavnom cujem dosta, dosta zbunjujuci komentara od ljudi koji imaju vise znanja od mene pa se odluci da se obratim vama.

U knjigi Hanefijskog Fikha stoji sledece:

Cetiri rekata tesbih-namaza, sa tri stotine puta izgovorenim rijecima tesbiha, spadaju u nafilu, a na osnovu hadisa koji prenose Ibn Abbas i Ebu Rafi’, u kojem se navodi da je Allahov Poslanik saws rekao El-Abbasu ibn abdil-Muttalibu:

“Abbase, amidza, hoces li da te pocastim, da ti podarim, hoces li da s tobom ucinim deset djela? Ako ih ti ucinis, Allah ce ti oprostiti grijehe prijasnje i potonje, stare i nove, nehotice i hotimicno ucinjene, male i velike, tajno i javno pocinjene. Deset djela koje trebas uraditi su da klanjas cetiri rekata. Na svakom rekatu ces uciti Fatihu i suru. Kada zavrsis s ucenjem, izgovorit ces: Subhanallah vel-hamdu lillahi ve la ilahe illellahu vallahu ekber, petnaest puta. Zatim ces uciniti ruku’ i izgovorit to na ruku’u deset puta. Kada se ispravis poslije ruku’a, izgovorit ces deset puta.

Zatim ces otici na sedzdu i izgovoriti to deset puta. kada se vratis sa sedzde, izgovorit ces to deset puta. To je skupa sedamdeset i pet puta na jednom rekatu, a to ponovi na sva cetiri rekata. Ako mozes da ga klanjas jednom dnevno ucini to, a ako ne moze, onda jednom u sedmici. Ako to ne mozes, onda jednom u mjesecu, a ako nisi ni to u stanju uraditi, onda jednom godisnje. A ako, ipak, ni to ne mozes, onda bar jednom u zivotu!” Hadis biljeze Ebu Davud, Et-Tirmizi i Ibn Madze.

Molim vas u ime Allaha swt da mi sto brze odgovorite, inshaAllah. JazakAllah Khair!

ODGOVOR:

Alejkumusselam!

Islamski učenjaci imaju podijeljeno mišljenje oko namaza koji se zove Tespih-namaz. Njihovo razilaženje se vraća na razilaženje učenjaka oko ocjene (vjerodostojnosti ili slabosti) hadisa koji se prenosi o Tespih-namazu. Dio učenjaka ga ocjenjuje validnim da se po njemu radi dok druga skupina učenjaka smatra da je hadis munker (jako slab). Oni koji prihvataju ovaj hadis čine to zbog mnoštva rivajeta u kojima je prenešen, iako su svi slabi, po njima se diže na stepen hasen (dobrog) hadisa.

Između onih koji ocjenjuju ovaj hadis dobrim si Ibn Hadžer u knjizi “Medžalisu emalil-ezkar” u kojoj je sabrao sve rivajete i sve što je o tome rečeno. Takođe, šejh Albani ocjenjuje vjerodostojnim ovaj hadis kod Ebu Davuda (1297) i Ibn Madže (1386) u rivajetu od El-‘Abbasa ibn Abdulmutalliba, radijallahu anhu.

Ispravno je da je ovaj hadis munker (jako slab) i šaz (oprečan vjerodostojnim hadisima) na čemu su mnogi učenjaci. Slabost ovih rivajeta se ogleda sa strane slabosti ravija u svim senedima, a njegova oprečnost drugim hadisima se ogleda sa strane načina klanjanja tog namaza jer takav vid klanjanja (onoga šta se uči) nije prenešen ni u jednom drugom dobrovoljnom namazu što ukazuje na njegovu čudnovatost. Prema tome, bliže je da klanjanje ovog namaza nije propisano zbog slabosti hadisa na koji se oslanja njegova propisanost.

S tim da treba napomenuti da oni koji klanjaju ovaj namaz, uzimajući i slijedeći učenjake koji vide propisanost ovog namaza na osnovu spomenutog hadisa, nisu novotari niti je ovaj namaz novotarija zbog razilaženja učenjaka oko toga i zbog toga što se oni koji praktikuju ovaj namaz oslanjaju se na hadis (po njima dobrim i vjerodostojnim) i postupak mnogih od imama selefa ovog Ummeta. Ve billahi tevfik.
***********************************

6. Vjenčavanje u mesdžidu – sunnet ili novotarija

Pitanje:

Eselamu alejkum!

Kod nas je česta pojava da se mladenci vjenčavaju u džamiji, pa onda tu bude svašta, otkrivenih žena, miješanja muških i ženskih, neozbiljne atmosfere. Mene interesuje ima li čovjek veću nagradu kada se vjenča u džamiji nego van džamije kada bi se otklonile sve negativne stvari koje prate takva vjenčanja? Da li to vjenčanje u džamiji ima sličnosti sa kršćanskim vjenčanjem u crkvi i da li se to smatra njihovim oponašanjem?

ODGOVOR:

Alejkumusselam.

Stavovi učenjaka po ovom pitanja se, uglavnom, mogu svesti pod tri mišljenja:

Prvo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu mustehab radi bereketa i razglašavanja. Ovo je stav većine učenjaka. To dokazuju hadisom i razumskim dokazom.

Bilježi Tirmizi u svom Džami’u da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Razglasite brak, sklapajte ga u mesdžidima i povodom njega pjevajte uz def”. Tirmizi kaže za ovaj hadis da je dobar i čudan i da je u njegovom senedu ravija Isa ibn Mejmun koji je slab. A šejh Albani (Daifa 2/479) pojašnjava da je Tirmizi za ovaj hadis rekao da je dobar misleći na njegov prvi dio “razglasite brak” što je došlo u mnogim drugim rivajetima, a hadis je svakako naveo u poglavlju o razglašavanju braka.

Takođe, Albani dodaje da dodatak “sklapajte ga u mesdžidima i povodom njega pjevajte uz def” nije nigdje našao u nekom drugom hadisu te da je zbog toga ovaj dodatak munker, tj. skroz slab i neprihvatljiv. Hadis ocjenjuju slabim Bejheki, Ibnul-Dževzi, Ibn Hadžer i Albani zbog ravije Ise ibn Mejmuna koji je metruk, tj. čiji su hadisi odbačeni i ostavljeni. Prema tome, ovaj hadis ne može biti dokaz po ovom pitanju zbog njegove jake slabosti i u senedu i u tekstu.

A razumski dokaz sa kojim podupiru ovaj stav je to da sklapanje braka u mesdžidu čini taj brak berićetnijim. Međutim, ovome se može prigovoriti time da ako je stvar takva kako kažu najpreči bi bio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u tome da sklapa svoje brakove u džamiji, tako isto ashabi a to nije prenešeno od njih.

Drugo mišljenje: da je vjenčanje u mesdžidu dozvoljeno ali nije mustehab niti sunnet. A dokaz da je dozvoljeno je hadis kojeg bilježe Buharija i Muslim u svojim Sahihima koji govori o ženi koja je došla i htjela da ponudi samu sebe Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da je oženi, a na kraju hadisa se spominje da ju je on, sallallahu alejhi ve sellem, vjenčao sa jednim ashabom, a sve ovo se dogodilo u mesdžidu što znači da je vjenčanje u mesdžidu dozvoljeno.

Međutim, nije prenešeno da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sklapao brak i vjenčavao u mesdžidu mimo ovog slučaja, a ovaj slučaj sam po sebi nije bio ciljan nego je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, sjedio u mesdžidu sa ashabima pa je odšla žena i ponudila mu se i desilo se da je vjenča u mesdžidu.

Treće mišljenje: da je vjenčavanje u mesdžidu u osnovi dozvoljeno ali pod određenim šartovima. Prvi šart je da to ne bude stalna praksa, a ako se uzme za stalnu praksu onda to prelazi u novotariju.

Drugi šart je da se prilikom tog vjenčanja ne rade neki munkeri poput toga da u mesdžid ulaze otkrivene žene, da se miješaju muškarci i žene, da djeca ezijete prisutne i prave nered i slično. Ovo je stav Stalne komisije za fetve u Saudiji u dvije fetve koje je izdala po ovom pitanju. U jednoj od tih fetvi (18/110-111) odgovor je bio sljedeći: “Vjenčavanje i sklapanje braka u mesdžidu i van mesdžida je stvar koja ima širine u Šerijatu, nije nam poznato nešto vjerodostojno da je vjenčavanje u mesdžidima poseban sunnet, pa to učiniti stalnom praksom je novotarija”.

A u drugoj fetvi (18/110-112) je došlo: “Sklapanje braka u mesdžidima nije sunnet, a učiniti sklapanje braka unutar mesdžida stalnom praksom i imati ubjeđenje da je to sunnet je novotarija, jer je u vjerodostojnoj predaji došlo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Onaj ko uvede u ovu našu stvar ono što nije od nje to se odbacuje”. A ako toj svečanosti vjenčanja prisustvuju otkrivene žene i djeca koja čine nered i ezijet po mesdžidu onda treba zabraniti vjenčavanje unutar mesdžida zbog tih negativnosti”. Potpisnici obe fetve su Bin Baz, Abdurrezzak Afifi i Abdulah Gudejan.

A kaže šejh Muhammed ibn Salih Usejmin (Likau el-babu el-meftuh, 127/pitanje broj 12) : “Sklapanje braka u mesdžidu za tako nešto ne znam da ima osnova niti dokaza u sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Međutim, ako se desi da su mladoženja i staratelj prisutni u mesdžidu pa se izvede vjenčanje onda u tome nema smetnje. Jer ovo (vjenčanje u mesdžidu) ne spada u prodaju i kupovinu, a poznato je da je trgovina u mesdžidu haram, a sklapanje bračnog ugovora nije od trgovine, pa zato ako se izvede vjenčanje u mesdžidu nema smetnje. A što se tiče toga da je vjenčanje u mesdžidu mustehab, poput toga da kažemo izađite iz kuće u mesdžid radi vjenčanja ili se dogovorite da se vjenčate u mesdžidu, za tako nešto treba dokaz, a ja ne znam da ima dokaz”.

Prema tome, u osnovi je dozvoljeno sklopiti bračni ugovor u mesdžidu, a ako se to uzme kao stalna praksa sa ubjeđenjem da je to sunnet i fadl (vrijednost) onda to predstavlja novotariju. Ako se uz vjenčanje u mesdžidu rade određeni munkeri, poput prisustva otkrivenih žena (što je česta praksa), miješanja muškaraca i žena, ili se to radi oponašajući kršćane koji se vjenčavaju u crkvama, onda nema sumnje da su takva vjenčanja haram, nije ih dozvoljeno tako izvoditi niti njima prisustvovati. Ve billahi tevfik.
*************************************

7. Kraćenje brade radi zapošljavanja

Pitanje: Es-selamualejkum! Ukazala mi se prilika da dobijem posao kao security u Zenici u firmi željeznice al se traži od mene da ili skratim bradu ili da se skroz obrijem. Završio sam medicinsku školu sada radim neki posao za 350 KM “na crno”. Napomenuo bih da mi je poznat propis islama u vezi brade i odakle se može kratiti da je to ispod šake, ali me zanima da li da ja prihvatim taj posao ako bi morao da uradim nesto od ove dvije stvari.

Kad zamslim sebe da je kratim ili brijem odmah me stomak zaboli i bude mi muka. Sa svojom srednjom medicinskom tesko mogu naci halal posao ovdje. Vaš odgovor bi mi trebao uskoro zbog konkursa i da li ću ga dobiti na svoj mail ili ga moram potražit na vasoj stranici. Odbio sam mnoge poslove zbog Gospodara Svjetova. Interesuje me da li je propis drugačiji danas obzirom da sam vidio i mnoge daije da su skratile bradu pa me interesuje da li ima nesto sto ja ne znam. Očekujem vas odgovor ubrzo da vas Allah nagradi i hvala vam.

ODGOVOR:

AlejkumusSelam!

Mnogo je pitanja sličnih ovom, poput: trebam se zaposliti ali traže od mene da obrijem ili sredim bradu, ili da bi predavao u školi direktor mi je stavio do znanja da uredim bradu, ili idem u Italiju radi posla je li dozvoljeno da skrešem bradu, ili trebam izvaditi pasoš ili ličnu kartu pa je li smijem obrijati bradu, itd.

Jednoglasni su učenjaci selafa ovog Ummeta da je brijanje brade haram i veliki grijeh a da je puštanje brade vjerska obaveza a ne adet, a na ovo upućuju jasni i nedvosmisleni šerijatski dokazi, kao hadis: “Puštajte brade, kratite brkove” (muttefekun ‘alejhi). Onaj koji brije bradu je griješnik a mnogi islamski pravnici su takvu osobu ubrajali među one kojima se ne prima svjedočenje na sudu. Sa druge strane, dozvoljeno je učiniti haram u nuždi, jer fikhsko pravilo kaže: nužda dozvoljava zabranjeno.

Pod nuždom se ovdje misli da čovjek nema izbora osim da učini taj haram a ako ne uradi taj haram to bi prouzrokovalo ogromnu štetu kod njega, poput smrti, teške bolesti ili nenormalnog života. A svi gore navedeni primjeri nisu na stepenu nužde, prema tome, gore navedeni primjeri nisu opravdan šerijatski razlog da bi se učinio haram poput brijanja brade, a ko to uradi griješan je i treba učiniti tevbu. Ovo je što se tiče brijenja, a što se tiče kraćenja: prvo treba poznavati šerijatski status kraćenja brade, koje su to granice ako je dozvoljeno.

Da je puštanje brade vadžib a njeno brijanje haram, oko toga danas ne postoji razilaženje, ili ne trebalo da postoji, među iole učenim muslimanima. Međutim, potkraćivanje brade je gorko pitanje o kojem treba govoriti. Naročito kada vidimo učene glave i daije čije su se brade svele, nakon što su bile bogate, lijepe i bujne, na milimetarsko-centimetarsko podrezivanje.

I da bi tragedija bila još veća, pokušava se stavit do znanja da je u stvari to ono što Islam traži od muslimana po pitanju puštanja i kraćenja brade, a one velike lijepe brade su u stvari bile džehl i pretjerivanje u vjeri. Pa se još to zamota u celofan tumačenja čija filozofija glasi: brijanje je haram a uzimanje onog što pređe preko šake je sunnet – a zlatna sredina je milimetersko-centimetarska bradica.

Mnogi radnici za Allahovu vjeru nemaju vremena ili neće da ga izdvoje za potpuno istraživanje nekog šerijatskog pitanja. Kod mnogih takvih jedan te isti propis se mijenja shodno mjestu, vremenu, ljudima i interesu, kao da se Islam prilagođava oklonostima ljudi a ne ljudi propisima Islama. Sa ovim ti želim staviti do znanja da nije ibret u onome što rade neke daije koji pretjerano krate svoje brade, nego je ibret u tome koliko se to slaže sa šerijatskim tekstovima, praksom ashaba i tabi’ina i stavovima učenjaka.

Naime, učenjaci selefa, nakon što su se složili da je brijanje brade haram, po pitanju kraćenja brade imaju pet mišljenja:

Prvo: stav hanefija – da je sunnet potkratiti bradu koja pređe dužinu šake, dok neki hanefijski učenjaci smatraju da je to vadžib.

Drugo: stav malikija – dozvola potkraćivanja brade ispod šake pod šartom da se razlikuje od potkraćivanja mušrika i medžusija koji su kratili brade skroz kratko tako da joj je dužina bila ista sa svih strana.

Treće: stav šafija – da se ne uzima ništa od brade osim pri obavljanju hadždža i ‘umre da se potkrati ono što pređe šaku.

Četvrto: stav većine hanabila – da je ono što pređe šaku dozvoljeno uzeti i ostaviti. Peto: stav ‘Irakija i Nevevija – da se brada ostavlja u stanju u kakvom i jest te da je zabranjeno uzimati išta od brade. A ovo zadnje je slab stav, jer iz njega proizilazi da su ashabi činili haram a da ih ostali ashabi nisu za to prekoravali, što je veoma daleko. Dokazi sa kojima se dokazuju prva četiri mišljenja su isti, a to je ono što je prenešeno od ashaba, radijallahu anhum: Abdullah ibn Omer bi kratio ono što pređe šaku pri obavljanju ‘umre i hadždža (Buharija), Ebu Hurejre i Džabir ibn Abdullah bi kratili što pređe šaku (Musannef ibn ebi Šejbe – u dobrim rivajetima), Abdullah ibn ‘Abbas smatra da se na obredima hadždža i ‘umre uzima ono što pređe šaku (Tefsir Taberi) i Alija je uzimao što pređe šaku (prenešeno je u slabom rivajetu), takođe su tako radili tabi’ini i tabitabi’ini.

Nema sumnje da je djelo ashaba i njihovo razumijevanje ovog pitanja preče od bilo kojeg drugog, a ovo se ne suprostavlja naredbi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Puštajte brade, kratite brkove” kao što to neki tumače. Jer riječ “puštajte brade” ne znači jezički da je zabranjeno uzimati nešto od brade. Bilježi Buharija: “Haliful mušrikine veffirulliha (Razlikujte se od mušrika, puštajte brade da budu obilne, velike i bogate)“, što podupire stav ashaba.

Takođe, bilježi Muslim: “Razlikujte se od medžusija, puštajte brade da budu obilne, velike i bogate”, tj. oni su kratili svoje brade kako je došlo u drugim rivajetima. Spoj između zabrane kraćenja brade u hadisu, kako su radili mušrici i medžusije, i kraćenja ashaba je, kako pojašnjavaju Sujuti i Munavi, da se zabrana odnosi na kraćenje ispod šake koje je podjednako sa svih krajeva a ne na postupak ashaba i selefa.

Ispravan stav po ovom pitanju je, a Allah zna najbolje, da je dozvoljeno uzeti od brade ono što pređe šaku, a to je ono na čemu je bio selef ovog Ummeta počevši od ashaba i tabi’ina pa sve do imama mezheba. Stav malikija i nekih drugih učenjaka da se od brade može uzimati i ispod šake se ne slaže sa onim što je prenešano od ashaba, s tim da su i oni uslovili da brada bude obilna i bujna i da se razlikuje od kraćenja mušrika i medžusija koji su kratili kratko tako da je bila podjednaka sa svih krajeva.

Iz svega izloženog se vidi da milimetarsko-centimetarske bradice nemaju oslonca u razumijevanju ovog pitanja kod selefa ovog Ummeta. Takođe, to se suprostavlja tekstu hadisa: “Puštajte brade da budu obilne, velike i bogate (veffirulliha)”, a sa druge strane, takvo kraćenje brade je postupak mušrika i medžusija, a nama je naređeno da se u tome razlikujemo od njih. (pogledaj detaljnije o ovome u knjizi “Šemsudduha fil ahzi ma zade fevkal kabdi minelliha”)

Prema tome, ako će tvoje kraćenje biti u granicama šake, onda nema nikakve smetnje da to uradiš, a ako će biti ispod toga onda ti nije dozvoljeno da to uradiš.

Znaj da onaj ko ostavi nešto radi Allaha On mu to nadoknadi boljim od toga. Bilježi Veki’a u knjizi “Ez-Zuhd” (2/635) od Ubej ibn K’aba, a Ebu Nu’ajm u “El-Hilje” (1/253) od Ubej ibn K’aba i Ibn Omera, radijallahu anhum, a Ahmed (5/363) i Bejheki (5/335) od Ebu Katade i Ebu El-Dehma’, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha a da mu to Allah neće zamijeniti sa onim što je bolje od njega odakle se ni ne nada”, a u rivajetu: “Ti nećeš nešto ostaviti bojeći se Uzvišenog Allaha a da ti Allah neće dati ono što je bolje od toga”, takođe u rivajetu: “Neće ostaviti (Allahov) rob nešto radi Allaha, neostavljajući to osim radi Njega, a da mu Allah to neće nadoknaditi sa onim što je bolje za njega i na dunjaluku i na Ahiretu”. Ovaj hadis sa svim spomenutim rivajetima je ocijenjen vjerodostojnim od strane El-Hejtemija, El-‘Adželunija, Ibn Mufliha i El-Vadi’ija.

Ako ti ostaviš ovaj posao koji bi mogao dobiti radi Allaha kako ne bi kršio Njegov propis Allah će ti inšaallah to nadoknaditi nečim boljim od toga. Ve billahi tevfik.

Dr. Zijad Ljakić

Podijeli sa drugima i zaradi sevap:

Ukoliko ste primijetili grešku u članku, OZNAČITE TEKST i nakon toga pritisnite tipke na tastaturi Ctrl+Enter.

NA VRH

Spelling error report

The following text will be sent to our editors: